Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-291/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Šoštarec, odvjetnici u Zagrebu, Ulica Gjure Szaba 1A, protiv tuženika Veleučilište Nikola Tesla u Gospiću, Gospić, Ul. I. bana Karlovića 16, OIB: 42552392522, zastupanog po punomoćnici Ivani Špehar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić d.o.o., Zagreb, Šenoina 19, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-19/2018-58 od 19. siječnja 2024., ispravljenih rješenjem istog suda poslovni broj Pr-19/2018-61 od 31. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-19/2018-58 od 19. siječnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-19/2018-61 od 31. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-19/2018-58 od 19. siječnja 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Pr-19/2018-61 od 31. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženika, ukida se rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-19/2018-58 od 19. siječnja 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Pr-19/2018-61 od 31. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je nedopuštenom tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu klasa: 112-01/18-01/03, urbroj: 2125/61-01-18-1 od 2. ožujka 2018. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu od 1. listopada 2012. klasa: 112- 01/12-01/05, urbroj: 2125/61-01-12-01 (točka I. izreke presude), Također, raskinut je ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika od 1. listopada 2012., klasa: 112- 01/12-01/05, urbroj: 2125/61-01-12-01 te je danom prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika određen dan 8. lipnja 2018. (točka II. izreke presude). Tuženiku je naloženo i da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 8.248,68 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka III. izreke presude).

Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim traži povrataka na rad kod tuženika kao i u dijelu u kojem traži naknadu štete zbog sudskog raskida za iznos od 2.389,01 eura (točka I. izreke rješenja). Također, odbačena je kao nedopuštena tužba u dijelu kojim se traži utvrditi nedopuštenim odgovor poslodavca na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa povodom odluke o otkazu ugovora o radu od 29. svibnja 2018. (točka II. izreke rješenja). Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.856,48 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2024. do isplate (točka III. izreke rješenja).

2. Protiv presude i točke III. izreke rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu i rješenje u pobijanim dijelovima preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, iste u pobijanim dijelovima ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv točke II. izreke rješenja podnio je i tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu ukine.

4. Tužitelj je podnio i odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Žalba tuženika je djelomično, a žalba tužitelja u cijelosti osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem otkaza nedopuštenim, sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete.

7. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. listopada 2012. na radnom mjestu višeg predavača na području tehničkih znanosti, polje tehnologija prometa i transport, grana cestovni i željeznički promet,

- da je tuženik dana 2. ožujka 2018. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu kojim je tužitelju, temeljem odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17 – dalje: ZR), dao otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika,

- da je tužitelj dana 21. svibnja 2018. protiv odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik odbio odgovorom od 29. svibnja 2018.,

- da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, ali da djeluje sindikalni povjerenik,

- da se tuženik prije donošenja odluke o otkazu nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom,

- da je tužitelj nakon otkaza ugovora o radu dana 9. lipnja 2018. zasnovao novi radni odnos,

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen 5 godina, da je star 42 godine, te da ima obveze uzdržavanja.

8. U žalbenom stadiju postupka sporno je utvrđenje suda prvog stupnja o nesavjetovanju tuženika sa sindikalnim povjerenikom. Tuženik naime, u žalbi ističe da je prije otkazivanja proveo sve potrebne radnje, pa tako i savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom koje i ne treba biti provedeno isključivo u pisanoj formi, te da je u odnosu na tu spornu činjenicu sud prvog stupnja pogrešno ocijenio dokaze i, posljedično tome, pogrešno utvrdio činjenično stanje

9. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, tužitelj je već u tužbi istaknuo da je otkaz nedopušten, između ostalog, i stoga što se tuženik nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom. Tuženik se na pripremnom ročištu održanom 29. siječnja 2020. obvezao dostaviti dokumentaciju koja se odnosi na savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, ali istu do okončanja postupka nije dostavio, a niti je u obliku činjenične tvrdnje istaknuo kada je, kod koga i u kojim okolnostima proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom.

10. U odnosu na iskaz svjedokinje DFA iz kojeg, prema stavu tuženika, proizlazi da se savjetovao sa sindikalnim povjerenikom, potrebno je navesti da je ista na izričit upit navela da se ne sjeća da li je u odnosu na njen sindikat tužitelj proveo postupka savjetovanja ili je postupak savjetovanja proveo sa drugim sindikatom. Točno je da savjetovanje radničkim vijećem ne mora nužno biti provedeno u pisanoj formi kako to tvrdi tuženik u podnijetoj žalbi. Međutim, to ne znači da i u slučaju ako se savjetovanje provede u usmenoj formi, da isto ne mora biti provedeno u skladu s odredbom čl. 150. ZR, te da poslodavac, sukladno čl. 150. st. 4. ZR ne mora podatke o namjeravanoj odluci dostaviti sindikalnom povjereniku potpuno i pravodobno tako da mu omogući davanje i primjedbi i prijedloga, a kako bi rezultati savjetovanja stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. U konkretnom slučaju, tuženik nije niti u obliku činjenične tvrdnje naveo, a niti je dokazao, tko se od strane tuženika i na koji način (usmeno) savjetovao sa sindikalnim povjerenikom, sa kojim se točno sindikalnim povjerenikom savjetovao, kada je sindikalnom povjereniku dostavio ili usmeno priopćio podatke o namjeravanoj odluci o otkazu, te točno kada je savjetovanje provedeno. Stoga okolnost da je svjedokinja DFA u iskazu općenito navela da se otkazu tužitelju, kao i drugim otkazima, usprotivila i da se ne sjeća detalja, nije dovoljna za stvaranje nedvojbenog zaključka da je savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom (usmeno) provedeno, a kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

11. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju tuženik nije proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom su smislu odredbe 150. ZR, odnosno da tu spornu činjenicu tuženik nije dokazao. U tom dijelu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Također, u tom dijelu pravilno je primijenjeno i materijalno pravo. Naime, na temelju utvrđenja da se tuženik prije donošenja sporne odluke o otkazu nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 150. st. 12. ZR kada je utvrdio da je tuženikova odluka o otkazu od 2. ožujka 2018. nedopuštena.

12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na dio pobijane presude koji se odnosi na sudski raskid ugovora o radu i naknade štete. Tuženik tako u žalbi ističe da se tužitelj nakon otkaza odmah zaposlio te da nije trpio nikakvu štetu povodom odluke o otkazu. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, šteta iz čl. 125. st. 1. ZR koju je dosudio sud prvog stupnja nije šteta na koju bi oštećeni imao pravo samo u slučaju ako dokaže da je pretrpio imovinsku ili neimovinsku štetu. Radniku u smislu čl. 125. st. 1. ZR pripada pravo na naknadu štete ne zato što on trpi stvarnu štetu, već to njegovo pravo proizlazi iz činjenice da je bez opravdanih razloga dobio otkaz ugovora o radu. Pravo radnika na naknadu štete iz čl. 125. st. 1. ZR pripada radniku neovisno o okolnosti da li je stvarno pretrpio bilo imovinsku, bilo neimovinsku, štetu. Stoga žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da tužitelj nije pretrpio nikakvu stvarnu štetu nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude u tom dijelu.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na visinu dosuđene naknade štete. Naime, sud prvog stupnja je u tom utvrdio sve činjenice o kojima ovisi visina naknade. Sud prvog stupnja je tako utvrdio da je tužitelj star 42 godine, da je kod tuženika bio zaposlen od 2. listopada 2012, te da ima obitelj i obveze uzdržavanja. U takvim okolnostima konkretnog slučaja kada je sud utvrdio sve okolnosti iz čl. 125. st. 1. ZR koje je trebao utvrditi za dosuđivanje naknade štete nije bilo potrebno pribavljati podatke o kreditnim obvezama tužitelja i novije podatke o obvezama uzdržavanja. Stoga je i u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP koju sadržajno u žalbi ističe tuženika. Također, i dosuđivanjem naknade štete u visini od 8.248,68 eura sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 125. st. 1. ZR tako da je u tom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno. Pritom u tom dijelu jednako kao i u dijelu u kojem je presudom odlučivao o dopuštenosti odluke o otkazu sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika koju je podnio protiv prvostupanjske presude odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

15. Međutim, iako je žalba tuženika koju je podnio neosnovana, s druge strane, osnovana je žalba tužitelja koju je tužitelj podnio protiv točke II. pobijanog rješenja kojim je tužba tužitelja djelomično odbačena.

16. Naime, sud prvog stupnja točkom II. pobijanog rješenja odbacio je kao nedopuštenu tužbu tužitelja u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao da se utvrdi da je nedopušten i odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa povodom odluke o otkazu ugovora o radu od 29. svibnja 2018. Iz obrazloženja pobijanog rješenja (točka 15.1. obrazloženja) proizlazi da sud prvog stupnja smatra da tužitelj u odnosu na odluku kojom je odlučeno o njegovom zahtjevu za zaštitu prava ne može tražiti sudsku zaštitu.

17. Međutim, takvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pogrešno. Naime, u slučaju kada je radniku pravo iz radnog odnosa povrijeđeno odlukom o otkazu tada nije nužno da radnik tužbenim zahtjevom zahtijeva i da se utvrdi nedopuštenost odluke poslodavca kojim je poslodavac odlučivao o njegovom zahtjevu za zaštitu prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr-239/2017 od 13. prosinca 2017., Izbor odluka 1/2018-52). Međutim, ako radnik zahtijeva da se utvrdi nedopuštenost i te odluke tada takav zahtjev odnosno tužba nisu nedopušteni, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, već je i o tom dijelu sud dužan meritorno odlučiti.

18. Dakle, u konkretnom slučaju je odbacivanjem tužbe u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti odluke kojom je odlučeno o njegovom zahtjevu za zaštitu prava pogrešno primijenio odredbu čl. 288. st. 2. ZPP i s njom povezanu odredbu čl. 133. ZR. Navedeno postupanje suda prvog stupnja imalo je za posljedicu donošenje nepravilne i nezakonite odluke tako da je u tom dijelu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Pritom je potrebno i napomenuti da ne postoji pravna mogućnost da ovaj žalbeni sud ukine pobijano rješenje i donese presudu kojom će prihvatiti i taj dio tužbenog zahtjeva kako to predlaže tužitelj u žalbi, jer ne postoji odredaba zakona koja bi drugostupanjskom sudu omogućavala donošenje meritorne odluke (drugostupanjske presude) kojom bi se preinačavalo rješenje kojim sud prvog stupnja o tužbenom zahtjevu nije meritorno odlučivao, već je tužbu, bez ulaska u meritum, odbacio.

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbu tužitelja, pobijano rješenje ukinuti u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, te u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

20. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III. izreke pobijanog rješenja tako da je u tom dijelu osnovana i žalba tuženika koji žalbom osporava odluku o troškovima parničnog postupka.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će meritorno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja. Također, sud prvog stupnja će donijeti i novu odluku o troškovima parničnog postupka.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj