Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-758/2024-8

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Kristine Šušilović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog ZŠ i dr., zbog kaznenog djela protiv imovine – pronevjere – iz članka 233. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12. – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbe 2. okrivljenika DŠ Striguljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: K-370/2012 od 04. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 08. srpnja 2025. u prisutnosti branitelja 2. optuženog VŠ, odvjetnika iz [adresa]

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba 2. optuženika DŠ te se u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. optuženi ZŠ zbog kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavak 2. KZ/11 i 2. optuženi DŠ zbog kaznenog djela pronevjere u pomaganju iz članka 233. stavak 2. u vezi članka 38. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je 1. optuženi ZŠ na temelju odredbe članka 233. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a 2. optuženi DŠ na temelju članka 233. stavak 2. u vezi članka 38. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo,

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika ... te je nalaženo 1. optuženiku ZŠ oštećeniku isplatiti iznos od 9.465,38 €, dok se u preostalom dijelu oštećenik s imovinskopravnim zahtjevom u odnosu na ovog optuženika upućuje u parnicu.

2.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika ... te je nalaženo 2. optuženiku DŠ oštećeniku isplatiti iznos od 9.465,38 €, dok se u preostalom dijelu oštećenik s imovinskopravnim zahtjevom u odnosu na ovog okrivljenika upućuje u parnicu.

3. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 1. optuženom ZŠ je određena i posebna obveza te mu je nalaženo da u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude oštećeniku ... isplati iznos od 9.465,38 € na ime naknade štete.

3.1. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 2. optuženom DŠ je određena i posebna obveza te mu je nalaženo da u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude oštećeniku ... isplati iznos od 9.465,38 € na ime naknade štete.

3.2. Obojica optuženika su na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 upozorena da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako bez opravdanog razloga ne izvrše u potpunosti ili u većoj mjeri određenu im posebnu obvezu naknade štete oštećeniku ..., svako u iznosu od 9.465,38 €.

4. Na temelju članka 77. KZ/11, članka 557. stavak 2. ZKP i 560. st. 2. ZKP utvrđeno je da novčani iznos od 2.521,73 € predstavlja imovinsku korist koju je 1. optuženik ZŠ ostvario kaznenim djelom iz točke I. izreke presude (udio u cijeni od prodanih protupravno prisvojenih stvari), utvrđeno je da je novčani iznos od 2.521,73 € imovina Republike Hrvatske. te je naloženo 1. optuženiku ZŠ da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 2.521,73 € u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

4.1. Na temelju članka 77. KZ/11, članka 557. stavak 2. ZKP i 560. stavak 2. ZKP: Utvrđeno je da novčani iznos od 2.521,73 € predstavlja imovinsku korist koju je 2. optuženi DŠ ostvario kaznenim djelom iz točke I. izreke presude (udio u cijeni od prodanih protupravno prisvojenih stvari), utvrđeno je da je novčani iznos od 2.521,73 € imovina Republike Hrvatske, te je naloženo 2. optuženiku DŠ da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 2.521,73 € u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP naloženo je 1. optuženiku ZŠ da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP u paušalnom iznosu od 100,00 €, troškove iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP u visini od 2.233,91 €, odnosno sveukupno 2.333,91 €, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

5.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP naloženo je 2. optuženiku DŠ naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP u paušalnom iznosu od 100,00 €, troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP u visini od 2.233,91 €, odnosno sveukupno 2.333,91 €, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

6. Protiv te presude žalbu je podnio 2. optuženi DŠ putem branitelja VŠ, odvjetnika iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni , troškovima postupka, oduzimanju imovinske koristi i imovinskopravnom zahtjevu te predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se optuženik oslobodi optužbe, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Ujedno je branitelj zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog suda. Na sjednicu drugostupanjskog suda nisu pristupili zamjenik ŽDO Zagreb, uredno obavješten, niti 2. optuženi DŠ. Branitelj 2. optuženika odvjetnik VŠ na sjednici je izjavio da je 2. optuženi DŠ uredno obaviješten o sjednici vijeća putem branitelja te je predložio da se ista održi u njegovoj odsutnosti, a nakon toga je naveo da ostaje kod podnesene žalbe te je u bitnome usmeno izložio žalbene razloge.

7. Podneskom nazvanim „žalba“ koji sadržajno predstavlja prijedlog za obustavu kaznenog postupka braniteljica 1. optuženog ZŠ, ZŠG, odvjetnica iz [adresa], obavijestila je sud da je 1. optuženik ZŠ dana **.**.2024. preminuo, o čemu je priložila smrtni list, te je predložila da drugostupanjski sud obustavi kazneni postupak protiv optuženika.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

10. Podneskom nazvanim „žalba“ od 15. srpnja 2024. braniteljica 1. optuženog ZŠG, odvjetnica iz [adresa], obavijestila je drugostupanjski sud da je optuženi ZŠ preminuo i predložila obustavu kaznenog postupka. Stoga navedeni podnesak sadržajno ne predstavlja žalbu protiv prvostupanjske presude već prijedlog za obustavu kaznenog postupka. Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru utvrđeno je da je kazneni postupak protiv 1. optuženog ZŠ rješenjem broj K- 370/2012. od 02. rujna 2024. pravomoćno obustavljen zbog smrti optuženika, te je na temelju odredbe članka 158. stavak 3. ZKP oštećenik ... sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu, a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci 1. optuženika, na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava. Obzirom na okolnost da je kazneni postupak u odnosu na 1. optuženog ZŠ pravomoćno obustavljen, prijedlog braniteljice 1. optuženika je već konzumiran rješenjem prvostupanjskog suda o obustavi kaznenog postupka protiv 1. optuženog ZŠ.

11. Žalba 2. optuženog DŠ je osnovana.

12. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP žalitelj opisuje na način da je izreka presude nerazumljiva jer se ne navode bitna obilježja kaznenog djela pomaganja u pronevjeri, odnosno ne opisuju se radnje pomaganja 2. optuženog DŠ u počinjenju kaznenog djela pronevjere za koje je osuđen 1. optuženi ZŠ, te ističe da je 1. optuženi ZŠ prema presudi već dovršio kazneno djelo pronevjere kada je 2. optuženi DŠ navodno pronevjerenu robu prevozio kupcima, montirao i naplaćivao. Protivno istaknutom žalbenom prigovoru izreka prvostupanjske presude sadrži jasno navedene pomagačke radnje 2.optuženog DŠ koje se sastoje u pronalaženju kupaca za kupnju namještaja po nižim cijenama, prijevozu namještaja kupcima, primanju novaca od kupaca i dijeljenju primljenog novca sa 1. optuženim. Isto tako nije u pravu žalitelj da je on izrekom presude presuđen da je svoje pomagačke radnje poduzeo nakon što je 1. optuženi ZŠ već dovršio kazneno djelo pronevjere s obzirom da je osuđen da je na temelju prethodnog zajedničkog dogovora sa 1. optuženikom pronalazio kupce za namještaj koji je 1. optuženiku bio povjeren na radu, a te su radnje sasvim sigurno trajale prije dovršetka kaznenog djela pronevjere od strane 1. optuženog ZŠ.

13. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP žalitelj opisuje na način da se on tereti za pomaganje u počinjenju kvalificiranog oblika kaznenog djela pronevjere iako iz pobijane presude proizlazi da roba koja je pronevjerena nije zaista velike vrijednosti čime ukazuje na proturječje između izreke i obrazloženja pobijane presude, te se dalje referira na točku g) izreke pobijane presude i kupca HŠ kojem je ponudio na prodaju razni namještaj čija je maloprodajna cijena svakako viša od 60.000,00 kuna odnosno 7.963,37 eura . Nije u pravu žalitelj da je ostvarena navedena žalbena osnova jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u točki 78. dao razloge zašto smatra da se radi o robi velike vrijednosti a druga je stvar što se žalitelj ne slaže sa utvrđenjima prvostupanjskog suda čime zapravo ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje o čemu će biti iznijeti razlozi u okviru obrazlaganja žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP koju obrazlaže kao „relativnu povredu odredbi kaznenog postupka“ jer mu sud nikada nije dostavio rješenje o spajanju postupka, već je to rješenje nakon objave presude dostavio putem e- oglasne ploče suda, čime je protivno odredbama ZKP izvršio dostavu. Uvidom u spis utvrđeno je da je odluka o spajanju predmeta broj Kv-243/2023 od 30. 10. 2023. prema dostavnoj naredbi dostavljena svim strankama, pa i žalitelju, a neovisno o vremenu primitka te odluke, da su postupci spojeni žalitelj je saznao na raspravi održanoj 29. 11. 2023. (list 932 spisa) na koju je pristupio osobno kao i njegov branitelj, kada je prvostupanjski sud utvrdio da na raspravu nije pristupio 1. optuženi ZŠ te se kao i ostali prisutni suglasio sa izvanraspravnim ispitivanjem vještaka dr. Darka Labure. Stoga prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu na koju ukazuje žalitelj.

15. Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud u izreci pobijane presude presudio da je 1. optuženi ZŠ bio skladišno transportni radnik u ..., ali je navedeno u suprotnosti s ugovorima o radu koje je isti sklopio sa ..., jer je prema ugovorima on bio zaposlen na poziciji transportnog radnika – vozača pa je prvostupanjska presuda proturječna sama sebi u pogledu svojstva koje je 1. optuženi imao u tom trgovačkom društvu, a niti iz jednog dokaza sud nije mogao utvrditi je li konkretni namještaj bio povjeren na radu 1. optuženom ZŠ, pa sud samo konstatira da je, međutim, u pobijanoj presudi izostali su razlozi na temelju kojih dokaza temelji takvu tvrdnju, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP tvrdeći da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da su dani razlozi proturječni. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski je sud u točki 14. obrazloženja pobijane presude iznio jasne, dostatne i valjane razloge na temelju kojih dokaza je utvrdio da je 1. optuženi ZŠ obavljao poslove šefa skladišta navodeći da je isti bio osoba koja je upravljala skladištem čime su mu svi predmeti iz tog skladišta bili povjereni na radu, a što je utvrdio na temelju iskaza samog 1. optuženika ZŠ da je u [trgovačko društvo] obavljao poslove šefa skladišta i tome suglasnog iskaza svjedokinje GŠ koja je navela da je 1. optuženi ZŠ dulji niz godina bio skladištar u ... , vlasništvo njenog supruga.

16 .Žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud ostvario žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je vrijednost otuđenog namještaja utvrdio temeljem nevjerodostojne isprave i to ispisu navodnog manjka robe u ..., a te je činjenice trebao utvrditi sudskim vještačenjem, pa smatra da je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Protivno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski je sud ispravno temeljio zaključak o vrijednosti namještaja na tri inventurna popisa koji su dostavljeni od strane oštećenika a sadrže podatke o artiklima koji su otuđeni, količini i maloprodajnoj cijeni, a radi se o ispisu iz poslovnih knjiga oštećenika. Stoga je sud pravilno vrijednost pojedinog namještaja utvrđivao pomoću njegove izražene maloprodajne vrijednosti iz tih popisa, a za navedeno sudu nije potrebno stručno znanje vještaka kako to pogrešno smatra žalitelj.

17. Na pogrešno utvrđeno činjenično stanje ukazuje žalitelj u odnosu na točku a) izreke pobijane presude i kupca PŠ navodeći da sud uopće nije cijenio iskaz PŠ na pravilan način, niti ostale dokaze u odnosu na ovu točku, međutim suprotno žalbenim prigovorima, na temelju iskaza obojice optuženika da je 2. optuženi DŠ preuzeo novac od PŠ za spavaću sobu Z, međusobno se tereteći u odnosu na uloge u počinjenju djela, činjenici da je nestanak sobe Z prijavio oštećenik, a ista je pronađena i oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od PŠ, da je na temelju iskaza 2. optuženika DŠ utvrđeno da mu je PŠ prijatelj, pa iako je PŠ negirao da je ikada kupio namještaj od optuženika i da mu namještaj nikada nije oduzet, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da je svojim iskazom želio zaštiti prijatelja, s obzirom da je upravo od njega oduzeta spavaća soba Z a koje okolnosti nije mogao objasniti u svom iskazu. Stoga je prvostupanjski sud u odnosu na ovu točku izreke presude potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje pa žalbeni navodi 2. optuženika DŠ u tom dijelu nisu osnovani.

18. Žalitelj također ukazuje da je prvostupanjski sud i u odnosu na točku b) izreke presude i kupca JŠ pogrešno utvrdio činjenično stanje jer svjedoci JŠ i ŽŠ ne terete 1. i 2. optuženike, već JŠ tvrdi da je namještaj kupljen na potpuno normalan način, da je plaćen odmah djelom u trgovini a djelom nakon isporuke, te da je jedina poveznica sa DŠ ta da ga je isti pomogao dovesti što nije čudno jer se on bavio prijevozom i montažom, a u bitnome istovjetno je iskazivala i svjedokinja ŽŠ, pa smatra da provedeni dokazi ne ukazuju na njegovu krivnju. Međutim, prvostupanjski je sud krivnju žalitelja temeljio na podacima potvrde o privremenom oduzimanju predmeta iz koje je utvrđeno da je od JŠ oduzeta kuhinja Excellence za koju su oboje svjedoka JŠ i ŽŠ potvrdili da su je kupili u trgovini u kojoj je radio 1. optuženi ZŠ, a da im je kuhinju prevezao 2. optuženi DŠ kojem je ŽŠ nećakinja. Zatim je navedene okolnosti doveo u vezu sa iskazima 1. optuženog ZŠ koji je tijekom prvog ispitivanja u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela i s njim povezao 2. optuženog DŠ koji je naveo da ovi svjedoci nisu došli u trgovinu i tamo na uobičajen način kupili kuhinju već da ih je sa 1. optuženim ZŠ spojio on putem telefona, pa iako je kasnije na raspravi izmjenio svoju obranu, s pravom je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojnu njegovu raniju obranu kao uvjerljivu, životnu, logičnu i suglasnu iskazu 1. optuženog ZŠ.

19. Žalitelj paušalno u žalbi ističe da niti jedan od svjedoka i to IŠ , NŠ, UŠ, ĆŠ, SŠ te EŠ ( u odnosu na točke c), d), f) i h) izreke presude) nije teretio optuženike ali je unatoč tome sud iste proglasio krivima, međutim, žalitelj ispušta iz vida sve analizirane dokaze od strane prvostupanjskog suda i njihovu ocjenu, a koji ukazuju na krivnju obojice optuženika, kako je to navedeno u razlozima pobijane presude pod točkama 42. do 54., 66. do 72. te 80. do 85. obrazloženja pobijane presude.

20. Međutim, u pravu je žalitelj da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP u odnosu na točku g) i kupca HŠ jer je prvostupanjski sud presudio da je točno neutvrđenog dana krajem ožujka 2011. godine 2. optuženi IŠ stupio u kontakt sa HŠ te mu ponudio na prodaju razni namještaj čija je maloprodajna cijena svakako viša od 60.000,00 kn, a kada je 1. optuženi ZŠ zaprimio u skladište kuhinju Sven 215, kuhinju Lisa 180, regal Media i sjedeće kutne garniture u skladište, po prethodnom dogovoru sa 2. optuženim IŠ istog nazvao i predao mu navedeni namještaj iz skladišta bez ikakve prateće dokumentacije a koji je 2. optuženi isporučio kupcu HŠ koji mu je na ruke isplatio nepoznati novčani iznos koji su iznos optuženici podijelili između sebe u jednakim dijelovima, a da nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su potpuno nejasni i nerazumljivi.

21. Naime, u razlozima presude prvostupanjski sud navodi da svjedok HŠ nije ispitan jer je prema podacima Jedinstvenog registra građana preminuo 2011., da o ovom inkriminiranom događaju 2. optuženi IŠ uopće nije iskazivao, da je 1. optuženi ZŠ tijekom prvog ispitivanja priznao kazneno djelo, a priležeći računi i dostavnice ne odnose se na ovu kupoprodaju namještaja, no …“ s obzirom na priznanje i iskaz 1. optuženog ZŠ iz prvog iskaza jasno je da je i ova kuhinja prodana bez znanja oštećenika i uz sudjelovanje 2. optuženika D“ Na opisani način sud u pobijanoj presudi nije dao jasne, dostatne i valjane razloge zbog čega smatra dokazanim da je 2. optuženi D počinio radnje za koje ga je proglasio krivim, jer iz opisane analize dokaza proizlazi da u odnosu na ovo kazneno djelo postoji samo potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od HŠ od 18. kolovoza 2011. iz koje proizlazi da je od HŠ oduzeta kuhinja V bež boje sa bijelom tehnikom, kuhinja Liza 180, regal za dnevni boravak i sjedeća garnitura. Stoga, žalitelj s pravom ukazuje da je proglašen krivim samo na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od HŠ i nekonfrontiranog iskaza 1. optuženog ZŠ, koji dokazi nisu dostatni za donošenje osuđujuće presude.

22. U točki 78. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je prema inventurnom popisu oštećenika maloprodajna cijena kuhinje Seven 8.887,78 kn, a kuhinje Lisa 180 iznosi 1.225,00 kn , da je od ovog kupca oduzeta i bijela tehnika - ugradbena ploča, ugradbena pećnica, hladnjak, napa sve marke Candy, regal za dnevni boravak te sjedeća garnitura, „…pa s obzirom na brojnost stavaka namještaja nemoguće je za to naći precizan podatak u inventurnom popisu. Međutim upravo zbog brojnosti tih stavaka sud zaključuje da se radi o vrijednosti koja je svakako viša od 60.000,00 kn…“ U pravu je žalitelj da su takvi razlozi presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni pa se presuda u tom dijelu ne može ispitati, jer nije jasno kako je i na temelju kojih parametara sud došao do vrijednosti otuđenog namještaja prodanog kupcu HŠ.

23. U pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer u pobijanoj presudi nije naveo razloge zbog čega smatra da je telefonski izlist razgovora (listovi 33-59, 539-566 spisa) zakoniti dokaz s obzirom da je obrana predložila izdvajanje navedenog dokaza kao nezakonitog iz spisa. Naime, iako je obrana na raspravi održanoj 21. siječnja 2024. predložila izdvajanje tog dokaza iz spisa sud o navedenom prijedlogu nije donio odluku, pročitao je navedeni dokaz tijekom dokaznog postupka, ali u pobijanoj presudi nije obrazložio zbog čega smatra da je navedeni dokaz zakoniti dokaz, zbog čega je ostvarena žalbena osnova na koju s pravom ukazuje žalitelj.

24. U odnosu na točku d) i kupca ĆŠ pobijanom presudom presuđeno je da je ovom kupcu 2. optuženi D ponudio na prodaju razni namještaj za iznos od 17.000,00 kn odnosno 2.256,28 eura a čija je maloprodajna cijena 24.000,00 kn odnosno 3.185,35 eura, pa je nakon primitka namještaja u skladište 1. optuženi ZŠ navedeni namještaj predao 2. optuženom D koji je isporučen kupcu ĆŠ a isti je 2. optuženom D na ruke isplatio iznos od 17.000,00 kn odnosno 2.256,28 eura koji su iznos podijelili. Međutim, sud u razlozima presude pod točkom 56. obrazloženja pobijane presude, navodi da se u činjeničnom opisu (vjerojatno misleći na optužnicu) navodi da je ovom kupcu prodano više komada raznog namještaja pa je teško identificirati o kojem se konkretno radi. Iz navedenog slijedi da sud nije utvrdio koji konkretno namještaj je prodan ovom kupcu. Dalje se navodi da je na temelju iskaza svjedoka ĆŠ i SŠ utvrđeno da je ĆŠ prodano namještaja od oko 20.000,00 kn jer je tu cijenu spomenula svjedokinja SŠ pa s obzirom na iskaz te svjedokinje sud „… nema razloga ne vjerovati tome, a jedan artikl iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta prema inventurnom popisu ima vrijednost od 17.403,33 kn“. Na opisani način nisu izneseni jasni, dostatni i valjani razlozi o tome na koji način je sud utvrdio da je maloprodajna vrijednost namještaja 24.000,00 kn. Također su nejasni i nerazumljivi razlozi prvostupanjskog suda izneseni pod točkom 58. obrazloženja na temelju kojih dokaza je sud utvrdio da je kupac Ante Serdarević 2. optuženom D za prodani namještaj na ruke isplatio iznos od 17.000,00 kn.

25. Stoga je drugostupanjski sud povodom žalbe 2. optuženog D, a po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud na opisani način ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer u razlozima presude u odnosu na točku d) i kupca ĆŠ nisu izneseni dostatni, jasni i valjani razlozi na koji je način sud utvrdio koji je točno namještaj prodan kupcu ĆŠ, koja je maloprodajna cijena tog namještaja i iznos koji je predan 2. optuženom D od strane tog kupca.

26. Nadalje, s pravom žalitelj u žalbi pobija presudu i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, koju doduše pobliže ne obrazlaže, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je navedena odluka o imovinskopravnom zahtjevu donesena suprotno zakonskim propisima. Pobijanom presudom sud je na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP oštećeniku ... dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 18.930,77 eura na način da su oba optuženika dužna na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku iznos od po 9.465,38 eura, dok se u preostalom dijelu oštećenik upućuje u parnicu. To znači da je prvostupanjski sud pobijanom presudom obvezao svakog optuženika na plaćanje jedne polovine iznosa nastale štete, a u razlozima presude navedeno je da su njihovi udjeli u činjenju štete oštećeniku bili podjednaki pa je sud svakog od njih obvezao na plaćanje pola iznosa štete. Međutim, odluka o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika u kaznenom postupku je dosuda nastale štete koja je oštećeniku prouzročena počinjenjem kaznenog djela, koja se prema pravilima građanskog prava naknađuje solidarno. Stoga je i u tom dijelu žaliteljeva žalba osnovana.

27. S obzirom na sve navedeno, počinjene su bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju je ukazao žalitelj i koju je utvrdio ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, te je odluka o imovinskopravnom zahtjevu protivna zakonskim propisima (Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

28. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve izvedene dokaze koje će potom ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano te će, uvažavajući primjedbe iznesene u ovom rješenju otkloniti učinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavak 5. ZKP.

29. S obzirom na sve navedeno, na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP prvostupanjska presuda je ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće koje neće biti opterećeno stavovima iznesenim u pobijanoj presudi.

U Zagrebu 08. srpnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac