Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-210/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku u Puli, Marulićeva 1/III, protiv tuženika Opća bolnica Pula- Ospedale Generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, Ciscuttijeva 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-96/23-64 od 26. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-96/23-64 od 26. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 384,17 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.742,10 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke). Tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen u odnosu na isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći iz točke I. izreke (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.528,16 eura (točka III. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen u cijelosti (točka IV. izreke).
2. Protiv točke I., III. i IV. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 30. studenog 2017.
5. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu ginekologije, te da je tužiteljica radila u turnusima. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka sporno je da li je tuženik tužiteljici pravilno utvrđivao broj ostvarenih prekovremenih sati i posljedično tome visina eventualne tražbine tužiteljice prema tuženiku.
6. Sud prvog stupnja utvrdio je visinu tužiteljičine tražbine na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Zorice Unukić. Na temelju predmetnog nalaza i mišljenja sud prvog stupnja je utvrdio da tuženik prilikom obračuna plaće nije postupao prema zaključcima br. 148. i 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te da je tužiteljici isplaćena umanjena plaća s osnove prekovremenog rada i naknade za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 1.742,10 eura.
7. Tuženik osporava pobijanu presudu ističući, u bitnome, da je vještak, a posljedično tome i sud prvog stupnja, pogrešno utvrdio radnih sati tužiteljice, te da sud prvog stupnja nije postupio sukladno uputi iz ukidnog rješenja ovog žalbenog suda. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, nakon ukidanog rješenja ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je proveo dopunsko vještačenje radi utvrđivanja visine tražbine tužiteljice upravo sukladno pravnim shvaćanjima koja su izražena u ukidnom rješenju. Dopunski nalaz i mišljenje vještaka koji je izrađen u ponovljenom postupku, a kojim je utvrđeno postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku u ukupnom iznosu od 1.742,10 eura, i prema ocjeni ovog suda, je u potpunosti podoban da se na istome temelji sudska odluka. Pritom je prigovore koje je tuženik istaknuo na nalaz i mišljenja vještak je otklonio jasnim i logičnim razlozima koje prihvaća i ovaj sud tako da žalbeni navodi tuženika kojima tuženik preocjenjuje predmetni nalaz i mišljenje ovaj sud ocjenjuje neosnovanim.
8. U tom smislu nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji se odnose na utvrđivanje mjesečnog fonda radnih sati jer je sud prvog stupnja pravilno svoju odluku temeljio na shvaćanju da je mjesečni fond radnih sati za sve radnike isti, a sve što isti prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad koji tako treba biti i plaćen, a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja. Dakle, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja prvino je utvrdio kako redovni mjesečni fond radnih sati, tako i mjesečni fond radnih sati, pa su stoga žalbeni navodi tuženika kojima osporava taj dio utvrđenja suda prvog stupnja neosnovani.
9. Neosnovano je i tuženikovo ukazivanje na Zaključke zajedničkog povjerenstva br. 46/2014 i 53/2014 jer je sud visinu tužiteljičine tražbine pravilno utvrdio primjenom zaključcima br. 148. i 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Pritom je pobijana presuda u skladu i sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćenog na sjednici održanoj 9. prosinca 2019. prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13 i 96/15 - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
10. U tom nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da je tek Dodatkom III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 56/20) koji primjenjuje od 1. travnja 2020 uređeno plaćanje spornih dodataka na plaću. Naime, tužiteljica pravo na isplatu spornih dodataka i temeljem propisa i kolektivnih ugovora koji su bili na snazi i prije Dodatka III tako da su i ti žalbeni navodi tuženika neosnovani.
11. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 126/11) koji je bio na snazi od 27. listopada 2011., Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 88/13) koji je bio u primjeni od 1. lipnja 2013., te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13, 96/15) koji je bio u primjeni od 1. prosinca 2013.., kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.
12. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda kontradiktorna i nerazumljiva, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke.
14. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 8. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
