REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-169/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici NĐ i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu protiv prvotuženika MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženika AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Miro Dragović, odvjetnik u Zagrebu, trećetuženice LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miro Dragović, odvjetnik u Zagrebu, četvrtotuženika NĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], petotuženice ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škarica & partneri d.o.o. u Zagrebu i šestotuženika ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1566/2022-2 od 7. prosinca 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1150/19-36 od 6. svibnja 2022., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se točka I. alineja 2. presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1566/2022-2 od 7. prosinca 2023. u dijelu u kojem je preinačena točka I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1150/19-36 od 6. svibnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženicima platiti tužitelju solidarno iznos od 3.152,17 eura sa zateznom kamatom tekućom na: iznos od 99,54 eura od 25. lipnja 2014. do isplate, na iznos 2.654,46 eura od 20. kolovoza 2014. do isplate i na iznos 398,17 eura od 23. prosinca 2014. do isplate te točka III. presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1566/2022- 2 od 7. prosinca 2023. u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženici ŠĐ trošak žalbenog postupka u iznosu od 165,00 eura te se sudi:

Odbija se žalba drugotuženika AĐ, trećetuženice LĐ i petotuženice ŠĐ kao neosnovana i potvrđuje se točka I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1150/19-36 od 6. svibnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženicima platiti tužitelju solidarno iznos od 3.152,17 eura sa zateznom kamatom tekućom na: iznos od 99,54 eura od 25. lipnja 2014. do isplate, na iznos 2.654,46 eura od 20. kolovoza 2014. do isplate i na iznos 398,17 eura od 23. prosinca 2014. do isplate.

II. Nalaže se drugotuženiku AĐ, trećetuženici LĐ i petotuženici ŠĐ naknaditi tužitelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. trošak revizijskog postupka u iznosu od 827,97 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 157.793,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.668,50 kuna sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tuženika MĐ je odbijena kao neosnovana, dok su žalbe tuženika AĐ, LĐ i ŠĐ djelomično odbijene kao neosnovane, a djelomično su prihvaćene kao osnovane te je pod točkom I., alineja 1. prvostupanjska presuda potvrđena pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tuženicima naloženo tužitelju solidarno platiti iznos od 17.790,56 EUR/134.043,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki I., alineja 1. izreke drugostupanjske presude, pod točkom I., alineja 2. preinačena je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tuženicima naloženo tužitelju solidarno platiti iznos od 23.750,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 750,00 kn od 25. lipnja 2014. do isplate, iznos 20.000,00 kn od 20. kolovoza 2014. do isplate, iznos 3.000,00 kn od 23. prosinca 2014. do isplate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a pod točkom I., alineja 3. potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u odluci o trošku. Pod točkom II. izreke tuženicima AĐ i LĐ nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, a pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici ŠĐ trošak žalbenog postupka u iznosu od 165,00 EUR-a u roku od 15 dana, dok je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka iznad dosuđenog troška odbijen kao neosnovan. Pod točkom IV. izreke navedeno je da u nepobijanom dijelu u odnosu na tuženike NĐR i ĆĐ, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2315/2024- 2 od 24. rujna 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1566/2022-2 od 7. prosinca 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Utječe li činjenica da je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom oduzeta od štetnika u korist RH odlukom donesenom u kaznenom postupku na pravo oštećenika na potpunu naknadu štete prouzročene navedenim kaznenim djelom u smislu odredbe čl. 1085. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) u slučaju podnošenja tužbe radi naknade štete nakon donošenja odluke o oduzimanju imovinske koristi, odnosno, može li sud u postupku radi naknade štete pokrenutom nakon donošenja odluke o oduzimanju od štetnika imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u korist RH iznos naknade štete prouzročene navedenim kaznenim djelom umanjiti za iznos oduzete imovinske koristi?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu tako da odbije žalbe tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje sve uz zahtjev za naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22– dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za naknadu štete koju su tuženici prouzročili tužitelju tako što im je tužitelj isplatio naknade šteta povodom lažnih prometnih nesreća koje su tuženici inscenirali i zbog čega su tuženici pravomoćnim presudama u kaznenom postupku osuđeni za počinjenje kaznenih djela.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da su u kaznenim postupcima koji su vođeni protiv ovdje tuženika (pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kov-Us-16/2018 od 19. ožujka 2018., Kov-Us-57/2017 od 20. rujna 2017. i Kov-Us-9/2018 od 22. veljače 2018.) tuženici oglašeni krivima za počinjenje kaznenih djela opisanih i utvrđenih u tim presudama, da je tužitelj na ime naknade štete isplatio tuženicima 118.138,00 kuna te najmanje 5.000,00 kuna na ime odvjetničkog troška, da tužitelj nije u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev, a da je pravomoćnim kaznenim presudama tuženicima naloženo na ime oduzete imovinske koristi uplatiti određene iznose u korist državnog proračuna što su tuženici i učinili pa je tako ŠĐ uplatila iznos od 20.000,00 kuna **.**.2017., AĐ iznos od 750,00 kuna **.**.2017. i LĐ iznos od 3.000,00 kuna 13. listopada 2017.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na sve tuženike solidarno primjenom čl. 1085., čl. 1086. i čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO). Pri tome u odnosu na tuženicu ŠĐ prvostupanjski sud navodi da je ta tuženica iznos od 20.000,00 kuna uplatila na račun Državnog proračuna RH čime tužitelj nije obeštećen.

11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu osim u dijelu koji se odnosi na iznose od 20.000,00 kuna/ 2.654,46 eura, 3.000,00 kuna/ 398,17 eura i 750,00 kuna/ 99,54 eura koje su platili ŠĐ (iznos od 20.000,00 kuna uplaćen **.**.2017.), AĐ (iznos do 750,00 kuna uplaćen **.**.2017.) i LĐ (iznos od 3.000,00 kuna uplaćen 13. listopada 2017.), jer je pravomoćnim presudama utvrđeno da navedeni iznosi predstavljaju imovinsku korist te da je naloženo okrivljenicima (ovdje tuženicima) isplatiti te iznose Republici Hrvatskoj na ime oduzete imovinske koristi kao i da bi plaćanjem tužitelju naknade štete uzrokovane kaznenim djelom dva puta platili isti dug s obzirom na to da su ga već jednom platili državi kao imovinsku korist stečenu kaznenim djelom, a tužiteljima bi bio nametnut prekomjerni individualni teret. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu tako da je od iznosa isplaćenih ovim tuženicima odbio iznose plaćene na ime oduzete imovinske koristi.

12. Sporno je u revizijskoj fazi postupka ima li tužitelj u parničnom postupku pravo na isplatu naknade štete i u odnosu na one iznose koje su tuženici na ime oduzete imovinske koristi već platili u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

13. Mjerodavne odredbe Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11 i 144/12, dalje: KZ) glase:

Članak 5.

Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom.

14. U trenutku donošenja pravomoćnih kaznenih presuda kojima su ovdje tuženici osuđeni za počinjenje kaznenih djela te im je naloženo vraćanje imovinske koristi (19. ožujka 2018., 20. rujna 2017. i 22. veljače 2018.) stupio je na snagu Zakon o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine", broj: 70/17) i to dana 27. srpnja 2017. koji je do tada uređivao prava oštećenika.

15. Iz navedenog proizlazi da pravo oštećenika na naknadu štete koja proizlazi iz počinjenih kaznenih djela i koji nije postavio imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku, nije posebno uređeno niti odredbama tada važećeg Kaznenog zakona niti Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem koji više nije na snazi već je potrebno primijeniti odredbe ZOO-a koje uređuju naknadu štete.

16. U ovom konkretnom slučaju tužitelj u kaznenom postupku nije postavio imovinskopravni zahtjev pa je tužitelj, koji je oštećen počinjenjem kaznenih djela ovdje tuženika, bio ovlašten pokrenuti ovaj parnični postupak budući da se nije namirio niti se mogao namiriti iz oduzete imovinske koristi koju su tuženici uplatili u korist državnog proračuna, a ne tužitelja.

17. Činjenica da je imovinska korist oduzeta tuženicima u revizijom pobijanom iznosu ne utječe na pravo tužitelja, koji je oštećen kaznenim djelom koje su prouzročili tuženici, tražiti u parničnom postupku naknadu štete kad se primjenjuje Kazneni zakon ("Narodne novine", broj: 125/11 i 144/12), jer niti jednom odredbom KZ-a ("Narodne novine", broj: 125/11 i 144/12) ili nekog drugog propisa nije propisano da osoba koja je oštećena kaznenim dijelom nema pravo podići tužbu radi naknade štete koja mu je počinjena prouzročenim kaznenim djelom u situaciji kada je tuženicima kao počiniteljima kaznenog djela oduzeta imovinska korist.

18. Pri tome treba reći da tužitelj koji nije postavio imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku nema druge mogućnosti namiriti svoju štetu nego podnošenjem tužbe u parničnom postupku, jer nema ovršni naslov na temelju kojeg bi štetu mogao namiriti bilo iz oduzete imovinske koristi (u odnosu na Republiku Hrvatsku) bilo od samih štetnika.

19. Odgovor na postavljena pitanja glasi:

Činjenica da je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom oduzeta od štetnika u korist RH odlukom donesenom u kaznenom postupku ne utječe na pravo oštećenika na potpunu naknadu štete prouzročenu kaznenim djelom u smislu odredbe čl. 1085. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) u slučaju podnošenja tužbe radi naknade štete nakon donošenja odluke o oduzimanju imovinske koristi, ako oštećenik nije podnio imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku i ako se već nije namirio i to u situaciji kada se primjenjuje Kazneni zakon ("Narodne novine", broj: 125/11 i 144/12). Time je ujedno odgovoreno i na drugo postavljeno pitanje.

20. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1085. i čl. 1086. ZOO-a kada nije potraživanje tužitelja umanjio za iznose oduzete imovinske koristi koju su tuženici uplatili u državni proračun, a to je iznos od 3.152,17 eura/ 23.750,00 kuna koji je valjalo dosuditi tužitelju, dok je shvaćanje drugostupanjskog suda o umanjenju dosuđenog iznosa pogrešno.

21. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 391. st. 7. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku presudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. Budući da je tužitelj uspio u revizijskom postupku u cijelosti, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen mu je trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije prema vrijednosti pobijanog dijela presude po Tbr. 10. toč. 5. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT) od po 150 bodova za svaku radnju i uz uvećanje od 50% za zastupanje više osoba po Tbr. 40/1 OT i vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% po Tbr. 46. OT iznosi od po 300,00 eura odnosno ukupno 600,00 eura te trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije prema čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP) i čl. 24. st. 2. ZSP te Tar. br. 3. toč. 1. Uredbe o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 53/19, dalje: Uredba) u iznosu od 77,97 eura što sveukupno iznosi 827,97 eura.

23. Tužitelju su dosuđene i zatražene zatezne kamate na trošak revizijskog postupka od dana donošenja odluke 8. srpnja 2025. sukladno čl. 29. ZOO-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil