Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-247/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AMU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku u Umagu, 8. ožujka 6, protiv tuženice Općine Kaštelir-Labinci – Castellierre-S.Domenica, Kaštelir 113, OIB: 92974208191, zastupana po punomoćnicima Siniši Borštneru i Andreju Staniću, odvjetnicima u Poreču, P. Budićina 1 i u umješača na strani tuženice AM iz [adresa], Monfalcone, A 8, ŽM iz [adresa], Ž, A 6 i ŠM iz [adresa], zastupane po punomoćniku Slobodanu Simiću, odvjetniku u Puli, Dobrilina 12, radi utvrđenja prava vlasništva odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-825/2024-29 od 14. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-825/2024-29 od 14. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica ŽMU, iz [adresa], vlasnica na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., u naravi dvorište s površinom od 420 m2, k. č. br. [katastarska čestica] zgr., u naravi livada s površinom od 140 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica s površinom od 420 m2, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te je tuženica Općina Kaštelir-Labinci, [adresa], dužna trpjeti da se na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, na naprijed navedenim nekretninama, u cijelosti, izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužiteljice ŽMU, iz [adresa], a koju će uknjižbu provesti Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Poreču."

II Nalaže se tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 250,00 eura, u roku 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici da naknadi parnični trošak umješačima u iznosu od 900,00 eura, u roku 15 dana.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina i upisa u zemljišne knjige, sve uz tvrdnju tužiteljice da je predmetne nekretnine njezin prednik ĆM 1986. godine stekao zamjenom nekretnina na način da je čkbr. [katastarska čestica] u naravi oranica u površini od 6208 m2 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predao u posjed te na korištenje PIK „Umag“ Umag OOUR „RATARSTVO MIRNA“ Novigrad te su na ime vrijednosti te nekretnine predniku tužiteljice dodijeljene predmetne nekretnine te se od zamjene tih nekretnina o čemu nije sastavljen pisani ugovor prednik tužiteljice i tužiteljica nalaze u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina.

7. Sud prvog stupnja u bitnome je utvrdio:

- da su predmetne nekretnine na dan 15. studenog 2011., odnosno u vrijeme podnošenja tužbe, upisane kao vlasništvo tuženice,

- da su na dan 14. studenoga 2011. nekretnine za koje tužiteljica tvrdi da ih je njezin prednik dao u zamjenu za predmetne nekretnine, a upisane su u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane kao vlasništvo tužiteljice, te je iste nekretnine tužiteljica i nadalje koristila sve dok njezin suprug nije obolio,

- da je otac tužiteljice umro 2002.,

- da iz izjave od 5. lipnja 1986. koja je sastavljena od strane PIK-a Umag OOUR za ratarstvo Mirna i koja je potpisana od strane prednika tužiteljice ĆM i za OOUR Ratarstvo Mirna od strane direktora proizlazi da je EM voljan ustupiti u posjed PIK-u Umag OOUR Ratarstvo Mirna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz uvjet da mu se u istoj protuvrijednosti dodijeli zemljište na području [adresa] k. o. [katastarska općina],

- da su predmetne nekretnine u naravi livade sa nekoliko stabala koje čine jednu cjelinu te na čkbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] nije sagrađena kuća,

-da su pravni prednici umješača na strani tuženice prije podnošenja tužbe u ovom predmetu podnijeli zahtjev za povrat predmetnih nekretnina koje su rješenjem Odjela za imovinsko pravne poslove od 10. veljače 1965. koje je provedeno u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda na Z-242/65 nacionalizirane i sa danom 17. rujna 1965. upisane kao društveno vlasništvo,

- da su pravomoćnim rješenjem Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko pravne poslove broj Klasa: UP/I-943-01/20-01 i Urbroj: 2163-24-02/7-23-77 od 06. travnja 2023. i pravomoćnim rješenjem broj Klasa: UP/I-943-01/20-01/374 i Urbroj: 2163-24- 02/7-24-93 od 15. ožujka 2024, predmetne nekretnine dane u vlasništvo LM, ABC i ABC, umješačima, odnosno vraćene su im u vlasništvo, te je zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog naloženo izvršiti upis prava vlasništva na vraćenim nekretninama na ime LM, Legović, UM i ČM, na svaku u 1/3 dijela, te

- da su umješači upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnice svaka u 1/3 dijela predmetnih nekretnina od 18. lipnja 2024.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja smatra da su predmetne nekretnine u vrijeme podnošenja tužbe bile u vlasništvu tuženice, a ranije su bile upisane kao društveno vlasništvo odnosno opće narodna imovina pod upravom Skupštine Općine Poreč pa da na njima do 8. listopada 1991. nije bilo moguće steći pravo vlasništva, jer je postojala zabrana na temelju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske – „Narodne novine“ broj 53/91 i 91/96 – dalje ZOVO). Stoga sud prvog stupnja smatra da tužiteljica niti njezini prednici do 17. studenoga 1999. kada je odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 i 152/14, dalje: ZV), ukinuta odlikom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 nisu ispunili pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama, a iste pretpostavke da nisu ispunjene niti u razdoblju od 17. studenoga 1999. do podnošenja tužbe 2011. jer je tužiteljica znala da niti ona niti njezin otac nisu vlasnici predmetnih nekretnina i to još od 80-tih godina prošlog stoljeća. Dalje sud prvog stupnja smatra da tužiteljica nije dokazala da je predmetne nekretnine stekla ni po drugoj pravnoj osnovi npr. pravnom poslu budući da nije dokazala da je zamjena nekretnina na koju se poziva u tužbi i stvarno izvršena, a što da nije niti mogla dokazati, jer za sklapanje posla mora postojati pisani oblik, a sudionici pravnog posla moraju biti i vlasnici nekretnina koje imaju namjeru zamijeniti, a PIK Umag OOUR Ratarstvo Mirna Novigrad nije bio vlasnik predmetnih nekretnina, pa nije iste mogao zamijeniti.

9. Tužiteljica u žalbi ističe da tužbom nije tražila utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama, već utvrđenje da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekla na temelju pravnog posla, ugovora o zamjeni nekretnina.

10. Prvenstveno valja navesti da obzirom na po tužiteljici navedeno vrijeme zaključenja pravnog posla na temelju kojeg traži utvrđenje stjecanja prava vlasništva nekretnina i upisa u zemljišne knjige mjerodavne su odredbe ZOVO.

11. Sukladno odredbi čl. 33. ZOVO na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretninu stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

12. Predmet spora je vlasničkopravni zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva i upis u zemljišne knjige, pa u opisanoj pravnoj situaciji obzirom na vrijeme sklapanja pravnog posla na koji se tužiteljica poziva sve da je isti sklopljen i realiziran, odnosno izvršena zamjena nekretnina tužiteljica ispunjenjem ugovora ne bi stekla pravo vlasništva nekretnina, jer je samo u primjeni pravnih pravila bivšeg OGZ bilo moguće steći vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor odnosno pravni posao kojem je cilj stjecanje prava vlasništva izvršen u cijelosti.

13. Valja navesti da je prvostupanjski sud, a suprotno navodima žalbe pravilno zaključio na temelju provedenog dokaznog postupka da zamjena nekretnina nije izvršena budući iz iskaza same tužiteljice, koji svoj iskaz tužiteljica sada u žalbi ne može preocjenjivati na način na koji njoj odgovara, proizlazi da bi njezin prednik, a i ona nakon navodne zamjene nastavili posjedovati nekretninu za koju je njezin otac iskazao namjeru za davanje u zamjenu. Iz navedenog slijedi pravilan i logičan zaključak prvostupanjskog suda da zamjena nekretnina nije izvršena.

14. Predlaganje novih dokaza u žalbi vezanih uz činjenicu posjedovanja nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije dopušteno u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP, pa sud ove žalbene navode nije razmatrao.

15. Suprotno navodima žalbe pravilno je imajući u vidu činjenice na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev na utvrđenje prava vlasništva (posjed nekretnine nje i njezinog prednika, oca, od 1986. godine) i postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva nekretnine i upisa u zemljišnu knjigu utvrđivao i obrazlagao institut stjecanja prava vlasništva dosjelošću budući je sud vezan činjeničnim navodima tužbe, a ne i pravnom kvalifikacijom spora od strane stranaka.

16. Odredbom članka 388. st. 2. ZV propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi st. 3. toga članka rokovi za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2. toga članka ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

17. U ovom slučaju rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počeo bi teći od 1986. kada bi prednik tužiteljice prema navodima tužbe stupio u samostalni posjed predmetnih nekretnina temeljem ugovora o zamjeni nekretnina sklopljenog sa PIK „Umag“ Umag OOUR „RATARSTVO MIRNA“ Novigrad, a kada je na snazi bio ZOVO. Prema čl. 28. st. 2. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, dok prema st. 4. istog članka savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom roka od 20 godina.

18. Odredbom čl. 29. ZOVO bilo je propisano da se na stvarima u društvenom vlasništvu dosjelošću ne može steći pravo vlasništva.

19. Međutim, taj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZV koji je u čl. 388. st. 4. propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Odredba čl. 388. st 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja.

20. Međutim, prema stavu Vrhovnog suda izraženom u predmetu Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo je shvaćanje da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, pa prihvaćajući ovaj pravni stav ovaj sud smatra da je dosjedanje bilo moguće sve do podnošenja tužbe. Da se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa i vrijeme prije 8. listopada 1991., a vlasništvo dosjelošću stječe ako je protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 3. i 4. ZV računa do dana podnošenja tužbe stajalište je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev- 1048/2023-2 od 3. siječnja 2024.

21. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. Kako pretpostavke za stjecanje dosjelosti moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, koja je u ovom predmetu podnesena 16. lipnja 2011. to se po stavu ovog suda imajući u vidu da je 1986. bilo upisano društveno vlasništvo, a u vrijeme podnošenja tužbe kao vlasništvo tuženice, jedinice lokalne samouprave ima primijeniti rok iz čl. 159. st. 4. ZV.

22. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZV samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekinutoga samostalnoga posjeda, dok prema odredbi st. 3. istoga članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom dvadeset godina neprekinutoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, odredbom čl. 159. st. 4. ZV određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošten posjed 40 godina.

23. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP).

24. Prvostupanjski sud je kako je već navedeno pravilno ocijenio da posjed tužiteljice i prednika nije zakonit, jer nemaju valjani pravni temelj, budući nije priložen ugovor o zamjeni nekretnina sa PIK „Umag“ Umag OOUR „RATARSTVO MIRNA“ Novigrad, niti bi iz rezultata dokaznog postupka proizlazilo da bi ugovor takvog sadržaja bio realiziran, jer su prednik tužiteljice, a kasnije i tužiteljica i nadalje ostali u posjedu nekretnina koje bi bile prema navodima tužbe predmet zamjene. Sama namjera zaključenja pravnog posla suprotno stavu tužiteljice ne znači da je do zamjene nekretnina zaista i došlo imajući u vidu i da je sama tužiteljica iskazala da je njezin prednik stupio u posjed tih nekretnina i prije nego što bi iskazao namjeru zamjene nekretnine znajući da se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu. Dakle, niti tužiteljica niti njezin prednik imajuću u vidu da do realizacije ugovora o zamjeni nekretnina nije došlo nisu pošteni posjednici nekretnine.

25. Sve da posjed predmetnih nekretnina jeste pošten od stupanja u posjed tih nekretnina od strane prednika tužiteljice do podnošenja tužbe nije protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZV, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.

26. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio umješačima na strani tuženice trošak sastava podneska od 17. srpnja 2014. i 5. listopada 2022. po Tbr. 8./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), jer se radi o obrazloženim podnescima kojim punomoćnik umješača obrazlaže pravni interes umješača za sudjelovanje u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženice. U preostalom dijelu odluka o troškovima postupka se žalbom određeno ne osporava, a ista je pravilna kako u osnovi tako i u visini odmjerenih troškova.

27. Slijedom svega iznesenog valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš