REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-3152/2023.-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kožul, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kožul i Perinović d.o.o. u Zagrebu, Bužanova 4, protiv tuženika: Hrvatske autoceste d.o.o., Širolina ulica 4, Zagreb, OIB: 57500462912, radi isplate novčane tražbine u iznosu od 1.814,95 Eur, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 28. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 08. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Širolina ulica 4, Zagreb, OIB: 57500462912 da tužitelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362 isplati iznos od 1.814,95 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2019. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Širolina ulica 4, Zagreb, OIB: 57500462912 da tužitelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slavonska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.369,93 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio u kojoj navodi kako se 09. kolovoza 2019. u 09,30 sati, na autocesti A6 – GP BOSILJEVO ili (A1) – DELNICE – RIJEKA (ČVORIŠTE OREHOVICA, A7), općina Čavle na 76 km i 400 m dogodila prometna nesreća na način da je osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač MA, krećući se u smjeru Zagreba, naletio na divljač – lisicu koja je pretrčavala kolnik predmetne autoceste, prilikom čega je nastala materijalna šteta na prednjem dijelu vozila, uginulu divljač preuzeo je ophodar tuženika. Divljač je na kolnik autoceste ušla na način da se provukla kroz rupu ispod zaštitne žičane ograde na stacionaži 75 km i 800 m (600 udaljeno od mjesta nesreće). Tužitelj nadalje navodi kako je obvezu redovnog održavanja predmetne autoceste preuzeo upravo tuženik i to na temelju Ugovora o pružanju usluga redovnog održavanja autoceste i naplate cestarina sklopljenim s trgovačkim društvom AUTOCESTA RIJEKA-ZAGREB, d.d., osiguranikom tužitelja.

Sukladno odredbi članka 93. točka 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine broj 33/2005, 64/2005, 155/2005, 14/2011, 25/2015) zaštitna žičana ograda, kao dio prometne opreme cesta, namijenjena je zaštiti prometa na cestama od divljači i drugih životinja, a odredbom članka 94. točkom 1. istog Pravilnika propisana je obveza postavljanja zaštitne žičane ograde uz autoceste.

Nadalje, navodi kako odredbom članka 26. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/2014) propisana je obveza redovitog održavanja zaštitne ograde, što znači da je tuženik bio dužan postavljati, zamjenjivati i popravljati zaštitnu žičanu ogradu dovoljne visine, čvrstoće i kvalitete, a sve to kako bi spriječio ulazak divljači na kolnik autoceste. Naime, autocesta je javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila kojom je omogućen siguran prometni tok vozila brzinom od najmanje 80 km/h (članak 2. stavak 1. točka 3. ZSCP-a) te se autocestom ne smiju se kretati životinje (članak 139. stavak 1. ZSC-a).

Tužitelj ističe kako se vozač osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] pridržavao svih prometnih propisa te protiv istog nije pokrenut prekršajni niti kakav drugi postupak u povodu prometne nesreće.Tužitelj stoga smatra kako za predmetni događaj, kao i za nastalu štetu na osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], a koju je naknadio tužitelj, isključivo je odgovoran tuženik. Nesporno je kako je u opisanoj prometnoj nesreći oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu ŠA.

Tužitelj, po prethodno navedenom štetnom događaju, a na temelju police osiguranja od odgovornosti broj 1307-00042796 i na temelju obračuna štete od dana 16. rujna 2019., obračuna štete od 26. rujna 2019. te računa broj 4155/01/8 P.S.C. Primorje od 9. listopada 2019., isplatio 29. listopada 2019. ukupan iznos štete P.S.C. Primorju d.o.o. koje je izvršilo popravak predmetnog vozila, u ukupnom iznosu od 13.667,20 kuna/1.814,95 Eur.

Sukladno odredbi članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

Tužitelj je tuženiku u mirnom postupku uputio regresni zahtjev dana 26. veljače 2019. godine u kojem isti potražuje isplaćeni iznos od 69.940,27 kuna/9.282,67 Eur. Na predmetni regresni zahtjev tuženik se očitovao na način da istome nije u mogućnosti udovoljiti, otklanjajući svoju odgovornost u cijelosti. S obzirom na činjenicu da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, to tužitelj regresno potražuje od tuženika isplatu iznosa naknade iz osiguranja kojeg je tužitelj isplatio temeljem štetnog događaja.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu 10. srpnja 2020. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da autocestom A 6 – GP Bosiljevo i (A1-Delnice – Rijeka (Čvorište Orehovica, A7) na kojoj se dogodila predmetna prometna nesreća upravlja trgovačko društvo Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. temeljem Ugovora o koncesiji. Ugovorom o pružanju usluga redovnog održavanja autoceste i naplate cestarine sklopljenim s autocestom Rijeka – Zagreb d.d. tuženik je preuzeo održavanja autoceste za navedeno društvo.

Međutim, ističe se da prijenos poslova održavanja na drugo trgovačko društvo ne dovodi i do prijenosa odgovornosti na štetu prema trećima. Temeljem odgovornosti za naknadu štete Autoceste Rijeka – Zagreb d.d. proizlazi iz zakona, a za osobu kojoj je provjereno održavanje javne ceste temelj odgovornosti nije zakon, već ugovor, pa je njegova odgovornost punu uža, odnosno u granicama ugovora. Stoga, tuženik za naknadu štete odgovara samo Autocesti Rijeka – Zagreb d.d. ako bi šteta bila posljedica neispunjenja obveze prema tom ugovoru. Nadalje, tim ugovorom nije ugovoreno neposredno pravo trećeg da od drugog tuženika potražuje naknadu štete te ugovor nema značenje ugovora u korist treće osobe. Slijedom navedenog, smatra kako je neosnovano naknadu štete potraživati od tuženika, budući da ta odgovornost nije propisana zakonom, a nije ni ugovorena. Tuženik ističe da s obzirom na to da Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. upravlja predmetnom dionicom autoceste to ga čini pasivno legitimiranim u ovom postupku, a o čemu je jasan stav zauzela i sudska praksa (Presuda ŽS u Varaždinu, Gž- 2215/14 – potvrđena presuda OGS Zagreb P-13567/10); Presuda ŽS u Rijeci posl.br. Gž-2394/2016; Presuda VSRH posl.broj Rev-685/1990). Podredno, opreza radi tuženik se očituje na tužbu i ističe kako za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načeli krivnje i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja javne ceste, suprotno zakonskoj obvezi.

Tuženik također osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN broj 75/14), a sve sukladno odredbama Zakona o cestama (NN broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14). Navedenim zakonskim i podzakonskim popisima propisana je svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe.

Prvenstveno ističe da tužitelj neosnovano i netočno navodi kako je za predmetnu štetu isključivo odgovoran tuženik, jer je preuzeo obvezu održavanja autoceste. Nadalje, smatra kako neosnovano je i pozivanje tužitelja na odredbe čl. 93. toč. 1. i čl. 94. toč. 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, obzirom su citirane odredbe obveza upravitelja ceste, a ne osobe koja istu održava.

Isto tako tuženik ističe kako je neosnovana i tužiteljeva pretpostavka kako je divljač – lisica na kolnik autoceste ušla kroz rupu ispod zaštitne ograde. Tužitelj ne navodi u čemu je propust tuženika te za navedenu tvrdnju ne dostavlja niti jedan dokaz. Iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi odnosno što je tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nalet vozila na divlju životinju, već samo neosnovano navodi kako je za štetni događaj isključivo odgovoran tuženik. Tvrdi kako u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste ili neodržavanja zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divlje životinje – lisice na ograđeni prostor autoceste, a koje tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskim i podzakonskih propisa kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta.

Tuženik pojašnjava kako radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme koji je sastavni dio građevinske dozvole i u skladu je s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112), te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 09. kolovoza 2019. godine.

Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom.

Nadalje pojašnjava kako radnici i tehničke jedinice održavanja Čavle redovito svakodnevno pregledavaju zaštitnu žičanu ogradu u sklopu redovne ophodnje autoceste, a obavljaju i redoviti detaljni pregled zaštitne žičane ograde te je isto napravljeno i predmetnog dana, kojom prilikom nisu uočena nikakva oštećenja zaštitne žičane ograde ili prokop ispod iste. Svako oštećenje ili prokop sanira se odmah i isto se evidentira u dnevniku rada. Pregled zaštitne žičane ograde obavljen je i nakon predmetnog štetnog događaja i to lijevom i desnom stranom autoceste od 77 km do 76 km, a što je evidentirano u Dnevniku rada, kojom prilikom nije utvrđeno oštećenje zaštitne žičane ograde, kao ni prokop ispod iste te je nesporno da je zaštitna žičana ograda bila funkcionalna i neoštećena u smislu sprječavanja ulaska životinja na zatvoreni prostor autoceste.

Tuženik navodi kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke odgovornost za štetu tuženika odnosno kako oštećenik mora dokazati svoju štetu i štetnikovu štetnu radnju, međutim, niti pored toga štetnik nije dužan naknaditi štetu oštećeniku, sve dok se ne utvrdi njegova odgovornost za takvu naknadu štete. Da bi štetnik bio odgovoran za naknadu štete njegovo postupanje mora biti protupravno, odnosno da je postupao suprotno nekom propisu. Kako do štetnog događaja nije došlo zbog neodgovarajućeg održavanja autoceste odnosno uslijed radnje ili propusta koji se tuženiku mogu pripisati u krivnju, već šteta potječe od uzroka čije djelovanje tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, nema niti odgovornosti tuženika.

3.Sud je u ponovljenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka GA i RA ,vještačenjem na okolnost dinamike štetnog događaja po stalnom sudskom vještaku za analizu prometnih nesreća , tehniku i procjenu motornih vozila dipl. ing. VA.

4.Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5.Odredbom članka 7. stavka 1. i 219. stavka 1. ZPP-a, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojim temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

6.Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja štete pa do isplate, a koji iznos predstavlja visinu naknade koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku temeljem police osiguranja od odgovornosti zbog štetnog događaja koji se dogodio 9. kolovoza 2019., a za nastanak kojeg tužitelj tvrdi da je odgovoran tuženik pa stoga predmetnom tužbom ostvaruje svoje pravo regresa u smislu odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/08, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22; dalje: ZOO).

7.Između stranaka nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja i visina utuženog potraživanja, već je sporna uzročno posljedična veza i odgovornost tuženika za nastanak istog, odnosno sporno je postoje li okolnosti zbog kojih se tuženik oslobađa odgovornosti.

8.Nesporno je da je od štetnog događaja došlo naletom vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tužitelja, na lisicu. Nesporno je da je vozilo marke Opel corsa gore navedene, registarske oznake osigurano kod tužitelja policom osiguranja od odgovornosti broj 1307-00042796 od 30.11.2018. (list 5. spisa)

9.U konkretnom postupku što se tiče utvrđivanja odgovornosti za štetu primjenjuju se odredbe Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 4/23; dalje: ZC), odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a u kojoj je sadržano načelo presumirane krivnje, odredbe čl. 1063. do čl. 1067. ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti te odredbe čl. 2. i čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama ("Narodne novine" broj 92/19) kojima je propisana obveza postavljanja zaštitne žičane ograde.

10.U konkretnom slučaju tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. ZOO-a, odnosno može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta nije nastala njegovom krivnjom.

11.Odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

12.Svjedok GA na ročištu 28. svibnja 2025. (zaposlenik Hrvatskih autocesta na radnom mjestu ophodar) u iskazu navodi kao je dobio dojavu nadzora prometa te je stoga izašao na mjesto nezgode, koja se dogodila otprilike na 62 km autoceste A6 u smjeru Zagreba. Tamo se nalazi trafostanica te je vozilo iskoristilo udubljenje te stao na tom mjestu. Navodi kako je tamo zatekao korisnika odnosno vozača koji je istaknuo kako je otprilike 16 km nastavio vožnju poslije naleta na lisicu. Odmah je otišao vidjeti mjesto koje je vozač naveo i tamo je nađena uz rub ceste lisica. Lisicu premjestio na zemljišni pojas, da nije na cesti i zbog očevida. Nakon očevida tijelo lisice je odneseno u tehničku jedinicu gdje se nalazi zamrzivač.

Na poseban upit tuženika je li pregledao žičanu ogradu, svjedok je odgovorio da je najprije otklonio životinju, nakon toga je provjerio žičanu ogradu na lijevom i desnom kolniku. Pletivo je zatečeno u funkciji. Navodi kako se nezgoda dogodila 200 m od čvorišta, a čvorišta su otvorena. Ističe kako su čvorišta ograđena sa strane, ali životinjama je moguće proći kroz ista. Na čvorištima ulaze i izlaze vozila i ona se ne mogu i ne smiju zatvoriti. Nadalje navodi kako na toj stacionaži postoji fiksni prometni znak 110 km/sat, što je maksimum ograničenje brzine na autocesti A6. Odmah nakon čvorišta postoji navedeno ograničenje odnosno maksimalno dozvoljena brzina. Na upit da li se sjeća oštećenja na vozili svjedok odgovara da se ne sjeća točno, ali misli da se radilo o rashladnom sustavu. Postupak kod nezgode je zaustavljanje na prvom sigurnom mjestu, a to sigurno mjesto je bilo uslužni objekt INA na udaljenosti manje od kilometra. Nije mu jasno zašto je gospodin nastavio vožnju. Na poseban upit punomoćnika tužitelja na koji način se vrši ophodnja autoceste, svjedok je odgovorio kako se vrši ophodarskim vozilom, za ovaj tip autoceste – prometnice vrši se u 24 sata tri ophodnje. Na upit kolika je udaljenost između vozila i zaštitne ograde svjedok odgovara da zaštitni pojas autoceste ide do 40 m u širinu, a zaštitna žičana ograda ide sukladno konfiguraciji terena, negdje je to bliže, a negdje je dalje. Misli da je taj dan vršio ophodnju prije nesretnog događaja, postoji putni radni list. Punomoćnik tuženik pita na koji se način vrši ophodnja u slučaju naleta na životinju i kako ste u ovom slučaju izvršili ophodnju svjedok odgovara da nakon naleta na životinu pješice se pregledava žičana ograda, a . ophodnja se vrši ophodarskim vozilom. U konkretnom slučaju izvršio je pregled ograde pješice nakon naleta vozila na životinju.

13.Svjedok RA u iskazu navodi da se kretao iz smjera Rijeke u smjeru Zagreba te da je upravljao vozilom Opel Corsa te da se kretao brzinom od 80 km/h, vidljivost je bila dobra , cesta suha. Prije benzinske pumpe u blizini Metroa na Kukuljanovu je u nešto udario te je nastavio vožnju, ali čim se auto zadimio stao je i zvao HAC te ih je obavijestio da je u nešto udario i da mu je vozilo razbijeno. HAC mu je saopćio da su na mjestu nezgode pronašli usmrćenu lisicu i da su je stavili u vreću. Obzirom da njegovo vozilo nije bilo u ispravnom stanju pozvao je šlep službu te su oni odvezli vozilo.

14.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za analizu prometnih nesreća, tehniku i procjenu motornih vozila dipl.ing. VA proizlazi kako u trenutku nesreće vozilo osiguranika tužitelja je naletjelo približno sredinom prednjeg dijela na lisicu , koja se kretala u poprečnom smislu na uzdužnu os kolnika. Ukoliko se vozilo osiguranika tužitelja kretalo sredinom desne vozne trake autoceste do naleta na lisicu uslijedilo je na oko 6,7 m u desno od lijevog ruba lijeve vozne trake ili na 4,2 m ulijevo od desnog ruba zaustavne trake autoceste.

Također proizlazi kako intenzitet oštećenja nastalih na vozilu osiguranika tužitelja ukazuje na brzinu kretanja vozila oko 100 km/h. Intenzivnim kočenjem moglo se vozilo osiguranika tužitelja zaustavljati sa prosječnim usporenjem od oko 7 m/sek2. Zaustavni put vozila osiguranika tužitelja pri brzini kretanja od 100 km /h iznosi 74,6 m. Nadalje navodi, kako prema podacima iz literature, maksimalna brzina kretanja odrasle lisice iznosi oko 50 km/h. U konkretnom slučaju prilikom pretrčavanja preko kolnika autoceste, mogla se lisica kretati brzinom od oko 20 km/h. Za slučaj pretrčavanja lisice preko kolnika sa lijevog ruba kolnika, kretala se lisica od lijevog ruba kolnika do mjesta naleta vozila osiguranika tužitelja na putu od oko 6,7 m u vremenu od oko 1,2 sek. Za slučaju pretrčavanja lisice preko kolnika sa desnog ruba zaustavne trake kolnika, kretala se lisica od desnog ruba kolnika do mjesta naleta vozila osiguranika tužitelja na putu od oko 4,2 m u vremenu od oko 0,8 m. Za slučaj pretrčavanja lisice preko kolnika sa lijevog ruba kolnika u trenutku stupanja lisice na lijevi rub kolnika, vozilo tužitelja nalazilo se udaljeno od mjesta naleta na lisicu za oko 33,2 m na kojem razmaku osiguranik tužitelja nije mogao kočenjem, pri brzini kojom se je kretao izbjeći nalet na liscu već bi mu to uspjelo da se prije mjesta naleta kretao vozilom brzinom do 61 km/h.

Za slučaj pretrčavanja lisice preko kolnika sa desnog ruba kolnika u trenutku stupanja lisice na desni rub kolnika, vozilo tužitelja nalazilo se udaljeno od mjesta naleta na lisicu za oko 22,2 m na kojem razmaku osiguranik tužitelja nije mogao kočenjem, pri brzini kojom se je kretao izbjeći nalet na liscu već bi mu to uspjelo da se prije mjesta naleta kretao vozilom brzinom do 48 km/h.

15.Uvidom u ophodarski dnevnik, dnevnik rada, putni radni list i Zapisnik br. 57/2019 (list 40. do 48. spisa) koji je dostavio tuženik na navedeni dan 9. kolovoza 2019. razvidno je da su prije i nakon štetnog događaja vršene ophodnje na predmetnoj dionici autoceste (od 7,00 do 19,00 sati) te da je u 9,30 sati dojavljena predmetna prometna nesreća operateru naletom na lisicu i to na 76+400 i da je uslijed toga oštećeno vozilo Opel Corsa registarske oznake [registarska oznaka] koje je nastavilo vožnju do 52+00 (ugibališta) te je vozač prijavio štetu na vozilu. Također proizlazi iz Dnevnika rada da je u 9,52 sati upravo obavješten ophodar koji je upravo u obilasku stigao do pregažene životinje lisice te je uklonio iz kolnika. Iz Zapisnika tuženika o prometnoj nesreći proizlazi kao je ograničenje brzine na mjestu štetnog događaja bilo 110 km/h. Iz dokumentacije sadržane u spisu ne proizlazi da bi bio postavljen prometni znak koji bi se odnosio na divljač na cesti.

16.Što se tiče navoda tuženika da na predmetnoj dionici autoceste nije utvrđeno ophodnjom oštećenje zaštitne žičane ograde, kako je to iskazao i svjedok- ophodar GA kada je iskazivao da je obavio i prije i poslije štetnog događaja pregled žičane ograde, valja reći da niti iz jednog dokumenta u spisu ne proizlazi da bi se na mjestu štetnog događaja, spornog mjesta uopće nalazila zaštitna žičana ograda niti da je ista pregledavana, već da je vozilo udarilo u lisicu na dionici 76+400.

17.U slučaju da se i nalazila zaštitna žičana ograda na mjestu štetnog događaja a što tužitelj nije osporio, činjenica da su ophodari navedenog dana izvršili ophodnju autoceste, ne znači da ne postoji odgovornost tuženika niti da nije bilo propusta u održavanju zaštitne ograde već bi značilo da je tuženik propustio održavati zaštitnu ogradu uz autocestu na valjani način, jer se lisica našla na kolniku autoceste i tuženik bi odgovarao trećima osobama za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na lisicu po osnovi pretpostavljene krivnje. Dakle sud smatra da tuženik obavljanjem propisane uobičajene ophodnje i kontrole žičane ograde nije dokazao da je do štete došlo bez njegove krivnje u predmnijevanom stupnju. Za zaključiti je kako potrebna zaštita od divljači nije postojala odnosno nije bila adekvatna ili je bila pravilno sanirana ako su postojala oštećenja obzirom na činjenicu da je životinja ipak uspjela doći na drugu stranu ograde. Tuženik također nije naveo koje je zaštitu poduzeo ako se radilo o čvorištu.

18.Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, ovaj je sud utvrdio da tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj cesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici cesta kojima je namijenjena, odnosno da nije osigurao siguran promet na navedenoj javnoj cesti. Za održavanje i sigurnost prometa na javnoj cesti, odgovorna je osoba koja upravlja njome ovdje tuženik, a ne društvo koje upravlja lovištem niti vlasnik divljači kao opasne stvari.

19.Valja napomenuti da što se tiče odgovornosti lovoovlaštenika, na što upiru tuženik u odgovoru na tužbu, sukladno čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20), za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi a lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta odgovara ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Tuženik ne tvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

20.Iz provedenog vještačenja proizlazi da nema odgovornosti vozača vozila jer nije prilagodio brzinu kretanja osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti i atmosferskim prilikama, već upravo suprotno kretao se brzinom oko 100 km/h što je sukladno ograničenju brzine (110 km/h) na navedenoj dionici i tek u slučaju da se kretao do 48 ili 61 km/h nalet na lisicu bi bio izbjegnut.

21.Slijedom navedenog, tužitelj koji je isplatio materijalnu štetu na vozilu uslijed naleta na divljač i koji su troškovi nastali upravo radi štetnog događaja za kojeg je u tijeku postupka dokazano da nema krivnje vozača koji se kretao dopuštenom brzinom, odgovara tuženik trećim osobama kao koncesionar odnosno kao osoba koja upravlja i gospodari predmetnom dionicom autoceste temeljem čl. 50. i 81. Zakona o cestama i čija se odgovornost pretpostavlja ako nije na zahtjev osobe koja gospodari lovištem označena prometnom signalizacijom i opremom. Na sjednici Odjela Visokog trgovačkog suda RH od 20. prosinca 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da pravna osoba koja upravlja autocestom za štetu nastalu uslijed naleta divljači odgovara po načelu predmnijevane krivnje, dakle tuženik je dužan dokazati da nije bilo propusta na njegovoj strani ,a što konkretno nije dokazao.

22.Stoga je sud ocijenio da je tužitelj dokazao u smislu čl. 1045. ZOO-a sve pretpostavke odgovornosti za štetu (subjekte, štetnu radnju, štetu i uzročno- posljedičnu vezu između štetne radnje i štete te protupravnost) te osnovano potražuje regresnim zahtjevom utuženi iznos od 1.814,95 eura temeljem čl. 963. ZOO-a budući da su isplatom naknade iz osiguranja na tužitelja kao osiguravatelja prešla sva osiguranikova prava prema tuženiku koji je odgovoran temeljem čl. 50. Zakona o cestama i odlučeno je kao u točki I. izreke.

23.Kako se radi u konkretnom slučaju o regresnom zahtjevu tužitelja koji je ovlašten potraživati od tuženika povrat isplaćenog iznosa zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja 29. listopada 2019. do isplate jer su plaćanjem štete na njega prešla sva prava prema osobi koja je odgovorna za štetu, to tužitelj ima pravo potraživati zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose.

24.Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate, i to od dana nakon isplaćene štete, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Ovdje treba navesti da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22) te je čl. 2. predmetnog Zakona izmijenjen članak 29. st. 2. na način da isti određuje da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena. Nadalje, odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22) u Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22) u čl. 29. st. 2. riječ: "pet" zamjenjuje se riječju: "tri". Budući da sud po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a odlučiti kao u t. I. i II. izreke.

25.Odluka o troškovima postupka iz t. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. ZPP-a. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 I 126/22; dalje: OT) i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.t.1. OT-a), sastav podneska od 7.08.2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.t.1. OT-a), zastupanje na ročištu 18.03.2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.t.1. OT-a), zastupanje na ročištu 27.10. 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9.t.1. OT-a), sastav podneska od 2.12.2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.t.1. OT-a), zastupanje na ročištu 2.06. 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.t.1. OT-a), sastav podneska od 29.06.2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.t.1. OT-a), zastupanje na ročištu 20. 09.2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.t.1. OT-a), zastupanje na ročištu 12.03. 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1. OT-a), zastupanje na ročištu 28.05. 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1. OT-a), sastav žalbe od 25.10.2022. u iznosu od 250,00 eura (Tbr.10.t.1. OT- a) što zajedno sa PDV-om od 25% iznosi 2.812,50 eura.

26.Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura, na presudu u iznosu od 66,36 eura, na žalbu protiv presude u iznosu od 132,72 eura te trošak plaćanja predujma za vještačenje u iznosu od 291,99 eura što sveukupno iznosi 3.369,93 eura te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 08. srpnja 2025.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka presude, a predaje se ovom sudu u 2 primjerka za Sud i 1 primjerak za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz čl.354. st.2. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog koji se ona ne može podnijeti bit će odbačena, kao nedopuštena (čl.467. st.1.,3.,4. i 5. ZPP- a).

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku

3. Spis u kalendar 60 dana – parnična pisarnica