Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2893/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijana Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Davorin Ivančić, odvjetnik u Zagrebu, Trnsko 44A, protiv tuženika EOS Matrixa d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Tea Švaljek Krešić, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 67, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-751/2022-18 od 23. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-751/2022-18 od 23. svibnja 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P- 751/2022-18 od 23. svibnja 2023. suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1959/2020 od 13. kolovoza 2020., koje je Općinski građanski sud u Zagrebu donio po prijedlogu za ovrhu EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 kao ovrhovoditelja na temelju ugovora o namjenskom kreditu broj ugovora 30-101-1486, solemniziran 20. veljače 1997. od strane Javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, pod brojem OZ-40/97 i Dodatak I. ugovoru o nenamjenskom kreditu, sklopljen 29. studenoga 1999., solemniziran dana 2. prosinca 1999. o d strane Javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, pod brojem OU-1130/99, koji su postali ovršni dana 27. rujna 2012., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 574.219,01 kn na nekretnini ovršenika upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], [katastarska općina] [adresa].
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.975,00 EUR / 37.484,14 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 23. svibnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude pravodobno se žale tužitelji zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traže naknadu troška žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se odluka suda prvog stupnja može ispitati, izreke presude i rješenja su razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenja, kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti ovrhe, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:
- tužitelj NU kao korisnik kredita i Croatia banka d.d. kao kreditor zaključili su 20. veljače 1997. ugovor o namjenskom kreditu kojim je pozajmio 200.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 20 godine, s otplatom u jednakim anuitetima koji dospijevaju svakih 6 mjeseci, i s kamatnom stopom od 8,5% godišnje, fiksno;
- kasnije su zaključili i dodatak od 29. studenoga 1999. kojim je hipoteka osnovana na još jednoj nekretnini, a CU je sudjelovao u zaključenju ovog dodatka kao jamac - platac;
- kao jedno od sredstava osiguranja ugovorena je hipoteka na nekretninama korisnika kredita i ŠU;
- korisnik kredita je neko vrijeme redovito otplaćivao ugovorene anuitete, potom neredovito, a onda je prestao otplaćivati anuitete;
- zbog toga je Croatia banka d.d. dopisom od 26. rujna 2012. otkazala predmetni ugovor o kreditu (list 63 spisa) i pokrenula ovrhu protiv korisnika kredita radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 574.219,01 kuna, i to na ime glavnice u iznosu od 319.963,46 kuna te zatezne kamate u iznosu od 254.255,55 kuna;
- kreditor je s ovdje tuženikom Eos Matrix d.o.o. zaključio ugovor o prijenosu predmetne tražbine od 19. studenoga 2019;
- Eos Matrix d.o.o. podnio je prijedlog za ovrhu 28. srpnja 2020;
- iz ovršnog predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1959/2020 proizlazi kako je prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika podnesen sudu 28. srpnja 2020, rješenje o ovrsi je doneseno 13. kolovoza 2020, protiv njega su tužitelji kao ovršenici izjavili žalbu, a zaključkom od 30. lipnja 2022. ovršenici su upućeni da u roku od 15 dana od dana primitka tog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga predviđenih čl. 50. st. 1., toč. 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ);
- s predmetnom tužbom su NU i ŠU ustali 30. srpnja 2022.
8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 226. i 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 368 i 379. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO/78), čl. 54. i 59. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 73/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16), čl. 23. i 52. OZ, pa odlučio kao u izreci.
9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.
10. Tužitelji su zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1959/2020 od 30. lipnja 2022. upućeni kao ovršenici da u roku od 15 dana od dana primitka rješenja pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi od 13. kolovoza 2020. nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ.
11. Što se tiče prvog razloga, sud prvog stupnja obrazlaže kako bi tužitelji, da bi uspjeli u ovoj parnici, trebali dokazati kako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Utvrđeno je kako tražbina nije prestala. Budući 1. tužitelj nije uredno vraćao kredit isti je otkazan tijekom 2012. te je ukupno dugovanje (uvećano za dospjele redovne i zatezne kamate i troškove) na dan podnošenja prijedloga za ovrhu (u srpnju 2020.) iznosilo 574.219,01 kn. Tužitelji u ovom postupku ne pokušavaju dokazati da je tražbina prestala "na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave", već paušalno i ničim potkrijepljeno ukazuju na navodne manjkavosti ugovora o kreditu kao ovršne isprave. Pa kako nisu uspjeli dokazati prestanak tražbine, sud ih je prvog stupnja odbio s ovim razlogom.
12. Drugi razlog je prigovor zastare. Sud prvog stupnja zaključuje kako ni on nije osnovan. Navodi kako je čl. 379. ZOO/91 određeno da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Predmetna tražbina postala je ovršna 27. rujna 2012, a predmetnom ovrhom je ovrhovoditelj ustao 28. srpnja 2020. U tom razdoblju nije protekao zastarni rok od 10 godina, pa prigovor zastare nije osnovan.
13. Sud prvog stupnja dodaje kako čl. 222. ZOO i čl. 368. st. 1. ZOO/91 propisuju da, i kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom, može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Predmetna tražbina jest osigurana založnim pravom upisanim u zemljišnu knjigu u korist tuženika pod brojem Z-23424/99 na predmetnim nekretninama i to u prosincu 1999. godine.
14. Ova pravna shvaćanja suda prvog stupnja, kao i navedena činjenična utvrđenja, su, prema shvaćanju ovog višeg suda, pravilna.
15. Drugačija pravna shvaćanja tužitelja nisu pravilna. Sve one činjenice koje žalitelj nabraja u žalbi sud je prvog stupnja uzeo u obzir, i upravo na njima i temelji svoju odluku. Valja dodati kako se opći zastarni rok ovdje ne primjenjuje jer je zakon za konkretne tražbine drugačije regulirao. Također i to da se ovdje ne radi o potraživanju anuiteta već ukupnog dugovanju po ugovoru o kreditu na dan otkaza ugovora o kreditu zbog neuredne otplate anuiteta, to jest na dan 26. rujna 2012.
16. Prigovor nepoštenosti ugovornih odredbi također nije osnovan. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja kako se ovdje ne radi o slučaju ugovaranja jednostrano promjenjive kamatne stope. Kamata je ugovorena fiksno, jasno i nedvojbeno. Ovaj viši sud u dotičnom ugovoru o kreditu i njegovoj dopuni ne uočava postojanje nerazmjernih tereta i koristi za jednu ili drugu ugovornu stranu. Korisniku kredita je kreditor omogućio korištenje razmjerno velike svote novaca za ostvarenje njegovih potreba i planova, a otplata anuiteta očigledno je prilagođena mogućnostima korisnika kredita. Ugovoreni su anuiteti koji dospijevaju svakih 6 mjeseci, što nije uobičajeno u praksi banaka koje obično ugovaraju dospijeće anuiteta svakih mjesec dana. Stoga je razvidno kako se u ovom slučaju pojedinačno pregovaralo među ugovornim stranama.
17. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tužitelji su u cijelosti izgubili parnicu pa su dužni protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a visinu troškova s osnove zastupanja po odvjetniku izračunao po odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).
18. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
19. Kako tužitelji nisu uspjeli sa svojom žalbom valjalo je po čl. 166. st. 1. ZPP odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.
U Zagrebu 8. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
