Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-602/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja a AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Anji Lubin, odvjetnici u Zagrebu, Ulica Pavla Šubića 34, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupana po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz OD Porobija & Porobija, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-62/2023-9 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-62/2023-9 od 21. prosinca 2023. u t. I i II i sudi:

1.Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati ukupan iznos od 9.812,52 EUR/73.932,44 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi koja je propisana čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), a koje teku na iznos od: - 17,46 EUR/131,52 kuna od 01.01.2008. godine. - 25,38 EUR/191,24 kuna od 01.02.2008. godine - 53,79 EUR/405,29 kuna od 01.03.2008. godine - 49,39 EUR/372,12 kuna od 01.04.2008. godine - 44,49 EUR/335,18 kuna od 01.05.2008. godine - 44,44 EUR/334,80 kuna od 01.06.2008. godine - 41,88 EUR/315,51 kuna od 01.07.2008. godine - 39,88 EUR/300,45 kuna od 01.08.2008. godine - 41,30 EUR/311,21 kuna od 01.09.2008. godine - 51,81 EUR/390,40 kuna od 01.10.2008. godine - 63,04 EUR/474,99 kuna od 01.11.2008. godine - 52,47 EUR/395,30 kuna od 01.12.2008. godine - 72,53 EUR/546,51 kuna od 01.01.2009. godine - 75,52 EUR/569,01 kuna od 01.02.2009. godine - 85,35 EUR/643,09 kuna od 01.03.2009. godine 2 Posl. br. 26. P-62/2023-9 - 71,06 EUR/535,41 kuna od 01.04.2009. godine - 70,82 EUR/533,56 kuna od 01.05.2009. godine - 67,88 EUR/511,44 kuna od 01.06.2009. godine - 69,73 EUR/525,41 kuna od 01.07.2009. godine - 84,10 EUR/633,62 kuna od 01.08.2009. godine - 86,76 EUR/653,68 kuna od 01.09.2009. godine - 82,51 EUR/621,68 kuna od 01.10.2009. godine - 85,08 EUR/641,07 kuna od 01.11.2009. godine - 85,56 EUR/644,65 kuna od 01.12.2009. godine - 93,49 EUR/704,42 kuna od 01.01.2010. godine - 98,79 EUR/744,35 kuna od 01.02.2010. godine - 96,78 EUR/729,18 kuna od 01.03.2010. godine - 104,68 EUR/788,72 kuna od 01.04.2010. godine - 108,50 EUR/817,46 kuna od 01.05.2010. godine - 110,20 EUR/830,30 kuna od 01.06.2010. godine - 118,14 EUR/890,10 kuna od 01.07.2010. godine - 107,85 EUR/812,60 kuna od 01.08.2010. godine - 137,83 EUR/1.038,48 kuna od 01.09.2010. godine - 124,82 EUR/940,49 kuna od 01.10.2010. godine - 126,92 EUR/956,31 kuna od 01.11.2010. godine - 116,50 EUR/877,76 kuna od 01.12.2010. godine - 134,70 EUR/1.014,91 kuna od 01.01.2011. godine - 114,95 EUR/866,06 kuna od 01.02.2011. godine - 120,85 EUR/910,55 kuna od 01.03.2011. godine - 125,26 EUR/943,76 kuna od 01.04.2011. godine - 129,72 EUR/977,34 kuna od 01.05.2011. godine - 144,98 EUR/1.092,32 kuna od 01.06.2011. godine - 148,99 EUR/1.122,58 kuna od 01.07.2011. godine - 202,51 EUR/1.525,83 kuna od 01.08.2011. godine - 142,27 EUR/1.071,93 kuna od 01.09.2011. godine - 134,80 EUR/1.015,68 kuna od 01.10.2011. godine - 135,30 EUR/1.019,39 kuna od 01.11.2011. godine - 135,32 EUR/1.019,57 kuna od 01.12.2011. godine - 143,65 EUR/1.082,33 kuna od 01.01.2012. godine - 148,53 EUR/1.119,08 kuna od 01.02.2012. godine - 149,14 EUR/1.123,70 kuna od 01.03.2012. godine - 145,85 EUR/1.098,87 kuna od 01.04.2012. godine - 147,52 EUR/1.111,50 kuna od 01.05.2012. godine - 151,13 EUR/1.138,67 kuna od 01.06.2012. godine - 146,94 EUR/1.107,12 kuna od 01.07.2012. godine - 147,29 EUR/1.109,74 kuna od 01.08.2012. godine - 140,09 EUR/1.055,49 kuna od 01.09.2012. godine - 142,46 EUR/1.073,37 kuna od 01.10.2012. godine - 147,60 EUR/1.112,12 kuna od 01.11.2012. godine - 134,08 EUR/1.010,19 kuna od 01.12.2012. godine - 148,58 EUR/1.119,46 kuna od 01.01.2013. godine - 141,93 EUR/1.069,35 kuna od 01.02.2013. godine 3 Posl. br. 26. P-62/2023-9 - 140,02 EUR/1.055,00 kuna od 01.03.2013. godine - 146,89 EUR/1.106,75 kuna od 01.04.2013. godine - 141,37 EUR/1.065,15 kuna od 01.05.2013. godine - 138,65 EUR/1.044,67 kuna od 01.06.2013. godine - 131,77 EUR/992,79 kuna od 01.07.2013. godine - 136,60 EUR/1.029,19 kuna od 01.08.2013. godine - 139,73 EUR/1.052,79 kuna od 01.09.2013. godine - 143,79 EUR/1.083,35 kuna od 01.10.2013. godine - 144,14 EUR/1.086,02 kuna od 01.11.2013. godine - 146,55 EUR/1.104,21 kuna od 01.12.2013. godine - 141,88 EUR/1.069,45 kuna od 01.01.2014. godine - 71,18 EUR/536,30 kuna od 01.02.2014. godine - 72,68 EUR/547,60 kuna od 01.03.2014. godine - 71,55 EUR/539,09 kuna od 01.04.2014. godine - 69,48 EUR/523,47 kuna od 01.05.2014. godine - 69,07 EUR/520,38 kuna od 01.06.2014. godine - 70,73 EUR/532,95 kuna od 01.07.2014. godine - 73,81 EUR/556,09 kuna od 01.08.2014. godine - 74,92 EUR/564,51 kuna od 01.09.2014. godine - 74,04 EUR/557,88 kuna od 01.10.2014. godine - 77,44 EUR/583,49 kuna od 01.11.2014. godine - 78,35 EUR/590,30 kuna od 01.12.2014. godine - 78,70 EUR/592,96 kuna od 01.01.2015. godine - 78,91 EUR/594,53 kuna od 01.02.2015. godine - 78,91 EUR/594,53 kuna od 01.03.2015. godine - 78,91 EUR/594,53 kuna od 01.04.2015. godine - 78,91 EUR/594,53 kuna od 01.05.2015. godine - 78,91 EUR/594,53 kuna od 01.06.2015. godine - 78,91 EUR/594,53 kuna od 01.07.2015. godine - 78,91 EUR/594,53 kuna od 01.08.2015. godine - 78,91 EUR/594,53 kuna od 01.09.2015. godine - 78,91 EUR/594,53 kuna od 01.10.2015. godine - 78,91 EUR/594,53 kuna od 01.11.2015. godine - 78,91 EUR/594,53 kuna od 01.12.2015. godine od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine uvećan za stopu zakonskih zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te od 01.01.2023. godine uvećan za stopu zakonskih zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.835,43 eura/13,829,05 kuna1 , uvećan za stopu zakonskih zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. godine uvećan za stopu zakonskih zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu preplaćenog iznosa od 9.812,52 EUR- a, koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF.

6. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 20. veljače 2007. Ugovor o kreditu br. 3208450154 za rješavanje stambenog pitanja, kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 93.540,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate,

- da se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50%,

- da je u čl. 2. Ugovora određeno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta,

- da se temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Korisnik kredita ovdje tužitelj obvezao kredit "vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom." (čl.1.stavak 2. Ugovora),

- da je namjena kredita bila kupnja stana.

- da su tužitelj i tuženik sklopili 24.prosinca 2015. Dodatak Ugovoru o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj : 102/15, dalje: ZID ZPK), kojim su izmijenili ugovorne odredbe u pogledu valute, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita na način da su kredit konvertirali u EUR-o, ugovorili kamatnu stopu koja se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela te su utvrdili preplatu tužitelja,

- da je financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Nikoli Živkoviću utvrđeno kako je u konverziji vraćeno zbog dotadašnje preplate ukupno 1.930,34 eura/14.544,15 kuna, a razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 2006. do dana konverzije 24.12.2015. iznosila ukupno 9.812,52 EUR-a/73.932,44 kuna uključujući obračun preplate u konverziji kao i tzv. negativne razlike.

7. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003, dalje ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) kada je kao prethodno pitanje utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutnoj klauzuli Ugovor o kreditu br. 3208450154 od dana 20. veljače 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika.

9. Međutim, sud prvog stupnja je iz činjenica što ih je utvrdio, izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluku kada je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev za isplatu utuženih iznosa čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a- 19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03.

10. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio kao prethodno pitanje ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu CHF, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

11. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

12. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

13. U odnosu na zahtjev za isplatu novčanih valja reći kako zbog, između stranaka sklopljenog Aneksa od 24. prosinca 2015., obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i navedenih zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

14. Naime, iako su stranke suglasnošću volja zaključile Aneks u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti EUR-o i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u EUR-u izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u EUR-u, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

15. Kada je naložio isplatu iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Aneksom uz ugovor o kreditu koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

16. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu EUR-o, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u EUR-e i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR-ima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

17. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Aneksa uz ugovor sukladno odredbi čl. 19. a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

18. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045.-čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

19. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa uz ugovor određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19. c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19. c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

20. Slijedom navedenog Aneksa uz ugovor zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 20. veljače 2007. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

21. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja CHF jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa uz ugovor, čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

22. U odnosu na zaključenje Aneksa uz ugovor o kreditu s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa uz ugovor o kreditu koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22.).

23. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini u odnosu prema valuti EUR-o te o tome da je izvjestan rast tečaja CHF u kontekstu najavljenog uvođenja EUR-o zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Aneksu uz ugovor o kreditu takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

24. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u EUR-o, primjenom Aneksa uz ugovor. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužitelj ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks.

25. Budući je ovom odlukom izmijenjena prvostupanjska odluka o glavnom zahtjevu, posljedično je izmijenjena i odluka o troškovima parničnog postupka.

26. Slijedom svega prethodno navedenog je na temelju odredbe čl. 373. t. 2. i 3. ZPP odlučeno kao u t. I izreke ove presude.

27. Na temelju odredbe čl.166.st.2. ZPP ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

28. Imajući na umu činjenicu da je tužitelj u ovom postupku zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te činjenicu da domaća sudska praksa o pravima potrošača u slučaju izvršene konverzije nije ustaljena, usprkos činjenici što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe čl.154.st.4. ZPP.

29. Po ocjeni ovog suda tužitelj u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh obzirom da se praksa sudova drugog stupnja razlikuje zbog čega tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudskih prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene čl.154.st.1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

30. Iz istih razloga odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

31. Stoga je odlučeno kao u t. II i III izreke ove presude.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte