Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-493/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ljudevitu Zoričiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, kojeg po punomoći ravnatelja zastupa zaposlenica IMZ, dipl. iur., protiv tuženika: 1. IM iz [adresa]; 2. GM iz [adresa], i 3. RM iz [adresa], Novi Sad, Bogdana Šuputa 46, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 109 P-8601/2023-23 od 29. siječnja 2025. godine, dana 8. srpnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 109 P-8601/2023-23 od 29. siječnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinski građanski sud u Zagrebu se oglasio nenadležnim za suđenje u ovom predmetu, ukinuo je provedene radnje u postupku te odbacio tužbu koja je podnesena tom sudu 17. srpnja 2023. godine.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavajući žalbu rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na nadležni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema razlozima pobijanog rješenja, utvrdivši da se radi o sporu s međunarodnim elementom jer tuženici imaju domicil na području Republike Srbije, prvostupanjski se sud proglasio nenadležnim za suđenje u ovom predmetu pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj: 101/17 i 67/23, dalje: ZMPP) uz primjenu Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju stranih sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinaka (u daljnjem tekstu: Uredba)), te je ukinuo provedene radnje i odbacio predmetnu tužbu.

5. Prema navodima tužbe predniku tuženika sad pok. IM, koji je umro **.**.2020. tužitelj je kao svom korisniku isplaćivao mirovinu, pa i nepripadno, nakon smrti do 31. listopada 2021. godine, a kada je tužitelj zahtijevao povrat tako isplaćenih mirovina u ukupnom iznosu od 5.562,44 eura od poslovne banke kod koje se vodio račun korisnika, banka nije udovoljila zahtjevu tužitelja za povratom već ga je izvijestila da na računu nema sredstava, a da su opunomoćenice na navedeni račun bile upravo ovdje tužene pod 2. i 3. . Kako su tužene pod 2. i 3. uz tuženika pod 1. proglašene nasljednicama pok. IM, tužitelj da ih je pozvao na povrat tih sredstava, a kako nisu udovoljile zahtjevu tužitelj protiv njih podnosi predmetnu tužbu kako bi vratili ta sredstva kao stečeno bez osnove.

6. Povodom žalbe tužitelja ispitujući pobijano rješenje temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud ne nalazi da je u istom ili u postupku koji je prethodio njegovom donošenju počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud kao drugostupanjski pazi po služenoj dužnosti.

7. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo. S obzirom na činjenicu da su tuženici osobe s prebivalištem (domicilom) u [adresa], dok tužitelj ima sjedište (domicil) u Republici Hrvatskoj, radi se o sporu s međunarodnim elementom, pa su za ocjenu postojanja nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, a obzirom da je postupak započeo podnošenjem tužbe 17. srpnja 2023. godine, mjerodavne odredbe ZMPP koji je stupio na snagu 29. siječnja 2019. godine.

8. Opća pravila vezano za nadležnost i postupak sadržana su u odredbama članaka 46. ZMPP. Odredbama stavaka 1. i 2. članka 46. ZMPP-a propisano je: (1) U građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.). (2) Nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. ovoga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

9. Slijedom navedenog, odredbom članka 46. stavak 2. ZMPP hrvatski je zakonodavac proširio izravno primjenjiv izvor pravila o međunarodnoj nadležnosti u građanskim i trgovačkim stvarima i primjenu određenih odredaba Uredbe i na situacije kada tuženik ima u smislu te Uredbe domicil u državi koja nije članica Europske unije, kao što je u konkretnom slučaj.

10. Prema odredbi članka 4. stavak 1. Uredbe osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice. Dakle, temeljno načelo Uredbe jest međunarodna nadležnost sudova države članice tuženikova domicila. To znači da tuženik može biti tužen u drugoj državi članici samo onda ako postoji posebna nadležnost po odredbama Uredbe. To je izričito navedeno u odredbi članka 5. stavak 1. Uredbe prema kojoj osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. ovog poglavlja (posebna nadležnost).

11. U predmetnom slučaju radi se o tužbi radi povrata stečenog bez osnove, odnosno radi povrata nepripadno stečenog davanja iz mirovinskog osiguranja pa stoga nema osnove za nadležnost suda Republike Hrvatske sukladno članku 5. stavak 1. Uredbe temeljem odredbi odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

12. Naime, predmetni zahtjev za povrat na temelju stjecanja bez osnove nije obuhvaćen ni stvarima koje se odnose na ugovore u smislu članka 7. točke 1. podtočke (a) Uredbe, ni stvarima koje se odnose na delikte ili kvazi-delikte u smislu članka 7. točke 2. te Uredbe. U takvoj je situaciji zahtjev za povrat na temelju stjecanja bez osnove u nadležnosti sudova države članice tuženikova domicila, u skladu s općim pravilom iz članka 4. stavka 1. Uredbe (vidi presuda Suda Europske Unije C-242/20 u predmetu Hrvatske šume d.o.o. Zagreb protiv BP Europa SE).

13. Tužitelj se neosnovano poziva na članak 6. stavak 2. Uredbe kojim je propisano da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. stavak 1., člankom 21. stavkom 2. i člancima 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice, jer navedena odredba nije primjenjiva u konkretnom slučaju budući sa ta odredba odnosi na nadležnost za potrošačke ugovore (odjeljak 4. članka18.stavak1.), nadležnost za pojedinačne ugovore o radu (odjeljak 5. članka 21 stavak 2.) isključivu nadležnost (odjeljak 6. članak 24.) odnosno prorogaciju nadležnosti (odjeljak 7. članak 25.) .

14. Jednako tako neosnovano je pozivanje tuženika na odredbe ZPP o nadležnosti s obzirom da je nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom, kao što je u konkretnom slučaj, propisana ZMPP kao propisom lex specialis koji je stupio na snagu 29. siječnja 2019. i koji se ima primijeniti i u konkretnom slučaju s obzirom da je postupak započeo nakon stupanja na snagu tog zakona.

15. Stoga je, kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Šibeniku, 8. srpnja 2025. godine

S U D A C

Ljudevit Zoričić