Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-276/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marko Kraljević, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 70/II, protiv tuženika FERO – TERM d.o.o., Gospodarska ulica 17, Donji Stupnik, OIB: 69638067216, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1785/2023-12 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1785/2023-12 od 27. veljače 2025., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog određenih trajnih osobina/stanja Radnika od 06.studenog 2023. nedopuštenom.

II. Raskida se Ugovor o radu od 18.ožujka 2022. sklopljen između tužitelja i tuženika sa danom 11.prosinca 2023.

III. Nalaže se tuženiku FERO – TERM d.o.o., Gospodarska ulica 17, Donji Stupnik, OIB: 69638067216 naknaditi tužitelju ČA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] štetu u iznosu od 10.868,64 EUR /81.889,77 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom a koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku FERO – TERM d.o.o., Gospodarska ulica 17, Donji Stupnik, OIB: 69638067216 isplatiti tužitelju ČA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 1.901,66 EUR/14.328,06 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom a koja teče od 04.studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu, i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uvećanih za troškove žalbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja Odluke o otkazu Ugovora o radu zbog određenih trajnih osobina/stanja radnika od 6. studenoga 2023. nedopuštenom, radi sudskog raskida Ugovora o radu od 18. ožujka 2022. sklopljenog između tužitelja i tuženika s danom 11. prosinca 2023., i naknade štete te radi isplate razlike plaće i naknade plaće za mjesec listopad i studeni 2023.

5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. ožujka 2022., da je tuženik 6. studenoga 2023. e-mailom poslao potpisanu Odluku o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, koju je tužitelj zaprimio i na koju je u roku izjavio Zahtjev za zaštitu prava, a na koji se tuženik nije očitovao, kao i da je tužba podnesena u zakonskom roku.

6. U postupku je utvrđeno sljedeće:

- da je tužitelj bio „Voditelj građevinskih projekata“ i da je u 18 mjeseci rada kod tuženika sudjelovao u izgradnji tri poslovna objekta: Projekt LDC NIN, Projekt LDC

Novalja i Projekt LDC Opuzen;

- da iz iskaza svjedoka LA proizlazi kako je tužitelj bio zaposlenik FERO-TERMA od 2022., na radnom mjestu voditelja projekta, da je 6. studenoga 2023. tužitelj dobio odluku o otkazu ugovora o radu, da nije imao osnovne elemente za obavljanje poslova za koje je zaključen ugovor o radu, da mu se više puta pokušalo pomoći, ali da on jednostavno nije udovoljavao zahtjevima i zadacima koji su stavljeni pred njega, da je voditelj projekta zahtjevno radno mjesto i podrazumijeva koordinaciju između raznih izvođača projekta, da tužitelj jednostavno nije mogao skupiti izvođače niti komunicirati s njima, kao na primjer vodoinstalateri, električari itd., da je gosp. SA konstantno morao kontrolirati rad tužitelja i ispravljati njegove pogreške, da nakon što su otvorili projekt vezano za Jankomir, da ga tužitelj jednostavno nije znao pročitati, da uopće nije mogao sudjelovati u razgovorima i procesu rada, da nije imao potrebna znanja i vještine za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja projekta, da je tužitelj prigovarao projektu, da bi nakon toga otišao kod projektantice koja mu je projekt objasnila, i tek nakon toga ga je prihvaćao, što je jedan od primjera rada s tužiteljem, da je komunikacija s projektantima bila u sastavu njegova radnog mjesta, da se svi konzultiraju s projektantima, da se radi o sasvim drugačijoj prirodi komunikacije s projektantima koje je vodio tužitelj i koji su vodili ostali, da je gosp. SA bio neposredno nadređen tužitelju, da je on osobno ponekad sudjelovao u radu s tužiteljem, da je ocjenjivanja kvalitete rada tužitelja radio SA, da se radilo o timu koji je dobivao upute, koordinirao se rad s projektantima i izvođačima, da gosp. SA taj posao radi zadnjih 25 godina, da je za vrijeme rada tužitelja završen projekt u Novalji, Ninu, čak i Opuzenu, da zna kako prilikom završetka projekta tužitelj nije uspio ishoditi minimalne tehničke uvjete, da oni nisu odmah ishođeni, ali da točno ne zna zbog čega, da zna kako on nije uspio samostalno ishoditi, da je tužitelj trebao obaviti sve što je bilo potrebno za ispunjenje tehničkih uvjeta, pozvati službenika i ishoditi dozvolu, da tužitelj nije jednostavno uspio razviti radne sposobnosti da bi obavljao poslove svog radnog mjesta, da je tužitelj usmeno upozoren u svakodnevnom radu, a ne pismeno, da tužitelj niti jedan projekt nije vodio od početka do kraja, pa tako ni Novalju i Opuzen;

- da iz iskaza svjedoka SA proizlazi kako je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja građevinskih projekata, da je 6. studenoga 2023. dobio otkaz ugovora o radu, da je tužitelj mladi inženjer i uzeo ga je jer je na tržištu teško naći inženjera građevine, da je htio provjeriti koliko znanje ima za obavljanje tih poslova i koliko može podnijeti taj posao, da je prilikom intervjua za posao tužitelj ispričao sve najbolje i on osobno je bio zadovoljan s razgovorom kada mu je pojasnio što sve od njega očekuje, da mu je na razgovoru objasnio što sve očekuje od njega i uzeo ga u rad, da je mislio da će tužitelj moći voditi gradilišta i nadzirati inženjere, izvođače i kooperante, da se ustanovilo da to nije niti blizu tih njegovih sposobnosti, da su bez obzira na to pokušali jer su bili prisiljeni zbog situacije na tržištu, da su radili manje objekte koje je tužitelj naslijedio od prethodnika misleći da će on to moći izdržati i da će raditi po svim tim normama, da se ustanovilo da je došlo do hrpe problema i milijun reklamacija tako da i dan danas sanira njegove pogreške, da je s tužiteljem, pokušao zaključiti sporazumni raskid ugovora o radu, da su radili 8 sati zajedno, poznavao ga je dobro, znao je da je frustriran zbog svoje mladosti i neiskustva, da je odluka o ukidanju stimulativnog dijela plaće uslijedila nakon što nisu mogli postići sporazum o prekidu ugovora, da razlog smanjenja plaće niti je njegova nesposobnost, niti je nedostatak dogovora vezano za sporazumni raskid ugovora o radu, već naivnost tužitelja, da je objasnio tužitelju kako dolaze puno veći i kompliciraniji projekti, i da mu treba sposobniji i jači čovjek za voditi projekt, da mu je ponudio dvije plaće uz otkazni rok od 2 mjeseca da si nađe posao, da je tužitelj zatražio 30.000,00 eura otpremnine s čime se nije mogao složiti, da nakon toga tužitelj nije prihvaćao nikakav dogovor, da je bio došao na posao, nije se razdužio s mobitelom, nije vratio vozilo, prekinuo je svu komunikaciju s njim, da je ugovoren otkazni rok od godinu dana neovisno o tome tko otkaže, da vezano za materijalno potraživanje tužitelja, nije smatrao kako se radi o jednogodišnjoj naknadi plaće vezano za otkazni rok, a vezano za donošenje odluke o otkazu svjedok se ne sjeća je li novi radnik već bio zaposlen ili ne, da otkazivanje gosp. ČA nije uslijedilo zato što je zaposlen novi radnik, da su pogreške tužitelja bile pogrešno izvođeni radovi, pogrešna manipulacija materijala, neofarbane površine, krivo postavljene stvari na građevini, tužitelj ništa nije vodio na način koji udovoljava normama, da ga pisano na to nije nikada upozoravao iz razloga što su svaki dan bili na gradilištu i svaki dan ga je upozoravao, da konkretno sutra mora na reklamaciju jer curi krov u Ninu, a koji je rad na krovu je nadzirao tužitelj, da ga je upozoravao na pogreške jer je bio mlad, naučio ga je neke stvari, ali da se tužitelj u puno stvari ne razumije, da vezano za ishođenje minimalnih tehničkih uvjeta može reći da se radi o njegovom dijelu posla u skladu s njegovim opisom radnih zadataka kojima nije udovoljio, da je primjedba referentice bila zbog toga što sanitarni čvor nije ima pregrade, što je bio njegov posao, a da je to trebao znati odmah, a ne naknadno popravljati, da ga tužitelj nije upozorio da moraju biti sanitarne pregrade, to ih je upozorila referentica, točno je da je on s njim radio i da ga je upozoravao da treba raditi, da je tužitelj bio započeo taj projekta, da ako u projektima postoji da treba stajati pregrada i ukoliko to referenti traže da se onda to trebalo napraviti, da je vjerojatno gosp. Č poznavao referenticu i da je riješio taj problem;

- da je svjedok ŽA iskazao kako je radio s tužiteljem u Fero-Termu, da je s tužiteljem radio njegov direktor SA, koji je i njemu direktor i da ta osoba zna sve vezano za otkaz, da mu se direktor SA nije posebno žalio na rad tužitelja, da su prepirke nastale nakon ovog otkaza, da nije radio s tužiteljem na projektu, bila je samo kratka primopredaja, da nisu puno komunicirali, da je radio samostalno svoj projekt, a tužitelj svoj, on je imao Istru, a tužitelj Dalmaciju;

- da je svjedok CA iskazao kako poznaje tužitelja i da je surađivao s njime, nije upoznat s okolnostima koje su dovele do otkazivanja ugovora o radu tužitelju, da je s tužiteljem imao samo jedan problem i to na objektu u Dalmaciji kada je tužitelj trebao organizirati sve da se počne s izvođenjem radova, da je došao s drugog objekta, pregledao i javio da ne može početi s radovima jer ništa nije spremno, da je to bilo u ponedjeljak, kada su trebali početi raditi, da je on došao i u srijedu, poslikao i javio u Zagreb da opet nije spremno i da ne mogu početi raditi, da je tužitelj bio ovlašten i zadužen za pripremu građevinskih radova, da mu je SA rekao da mu je tužitelj u ponedjeljak potvrdio da je spremno, da ne zna točan datum, ali zna da je rađen objekt Nin, da se često desi da nije spremno za početak radova, ali nije korektno tvrditi, što je tužitelj napravio, da je sve spremno za početak radova, a nije bilo, da i dalje radi za Fero-Term, da je u ponedjeljak nazvao njihov gazda (kooperant) da je spremno, a nije bilo, da je gazdu netko zvao, ne zna tko, da mu je tužitelj rekao kako je sve spremno, ali mu je svjedok odgovorio kako nije, da je nakon toga tužitelj obećao da će u kratkom roku biti spremno i kada je išao provjeriti svjedok u srijedu opet nije bilo spremno za početak radova, da su ga u srijedu stavili na razglas i pitali zašto nisu krenuli raditi keramiku, a da im je on odgovorio da još nije spremno, da se on vratio na drugo gradilište, da se vratio nakon tjedan dana polijepiti pločice, da je tužitelj koordinirao radove na tom gradilištu;

- da je svjedokinja ČAP, iskazala kako je kao zaposlenica svojeg ureda Grubešić d.o.o. radila za tuženika projekt Shoping centra na Jankomiru, da problema u komunikaciji s tužiteljem nije bilo osim što su morali rješavati neke probleme, i to tužitelj ispred investitora kao voditelj projekta, a ona kao projektant objekta vezano za ishođenje potvrda i dozvola, da je postojeći projekt i komunikaciju s nekim službama preuzela ona, premda je to bio zadatak voditelja projekta ispred investitora, da je to bila njena inicijativa da se problem riješi, s obzirom na npr. papire za trafostanicu i parcelaciju itd., da je tužitelj prigovarao na nedostatke koji bi se kasnije utvrdili nepostojeći, da su imali sastanke i onda su našli što ima u projektu, a što nema, da je ona po ugovoru s FERO-TERM imala zadatak projektiranja, međutim proširilo se i tehničko savjetovanje za što smatra da je bio zadatak projekta, da se nisu micali s „mrtve točke“ u odnosu na trafostanicu, smatra a da je voditelj projekta trebao riješiti tehničku dokumentaciju, konkretno za tu trafostanicu, da ne zna zbog čega voditelj to nije rješavao, problem je što je to stopiralo građevinsku dozvolu, da je surađivala s čovjekom koji je došao nakon ČA na poziciju voditelja projekta, čak i duže s ČA, da je moguće da je bio iskusniji, da je projekt Jankomir bio zahtjevan, da je osobno s tužiteljem komunicirala jedino uz svoju projektnu dokumentaciju i da je komunikacija u tom dijelu s tužiteljem bila korektna, da je u okviru svog posla tužitelja upozoravala što treba napraviti, a sjeća se da se radilo o trafostanici, da se radilo o stručnoj komunikaciji, da su na stručan način komunikacije riješili dani problem;

- da je tužitelj iskazao kako je bio zaposlen na poziciji građevinskih projekata na neodređeno vrijeme, da je sa stručnom spremom stručnog specijaliste ing. građevinarstva, da je prije radnog mjesta imao 5-6 godina radnog iskustva na istim i sličnim poslovima, da mu je procedura vezana za vođenje projekta bila poznata, da je sveukupno preuzeo četiri projekta kod tuženika od kojih je tri isporučio do uporabne dozvole i do rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima, da je shodno tome u jednom trenutku tražio povišicu, da je povišicu dobio s 1.7.2023., da je konkretno do problema došlo vezano za zadnji objekt isporučen po građevinskoj dozvoli, da je taj objekt odmah po dobivanju uporabne dozvole generalni direktor SA odlučio širiti po svom nahođenju, dodatno dograditi ga, a to je bio izvor prijepora, da je na vrijeme upozorio da će komunalni proći pored objekta i vidjeti da se objekt proširio za 30% odmah nakon završetka izgradnje, da je naime projekt izgrađen, dobio je uporabnu dozvolu i odmah ga se išlo proširiti, kada je obaviješten o otkazu, to se i dogodilo, da je po obavijesti o otkazu on bio šokiran, ali da je u želji da se postigne dogovor istaknuo svoje uvjete, da je generalni odbio njegove uvjete i nametnuo svoje, i ispunio svoje prijetnje vezno za smanjenje plaće, nije dobio objašnjenje od gosp. SA zbog čega za posljednja dva mjeseca rada nije isplatio punu plaću, već ispunjenje prijetnji, nakon što je za prethodna objekta bez problema ishodio rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima na objektu u Ninu referentica u Zadru zauzela je osobni animozitet i stav prema tvrtki i direktorima, da je direktora upozorio i objasnio da on sa stručne strane više ništa ne može poduzeti.

7. Sud prvog stupnja tužiteljev je iskaz ocijenio neuvjerljivim uz obrazloženje kako su svi svjedoci nedvojbeno iskazali da rad tužitelja na radnom mjestu „Voditelj projekata“ nije udovoljavao zahtjevima i zadacima (nije mogao voditi gradilište i nadzirati inženjere, izvođače, i kooperante), da se radilo o zahtjevnom radnom mjestu, a da je koordinacija između izvođača projekta bila jako slaba, da su poslove koordinacije za tužitelja dovršavali kako projektanti, tako i gosp. SA i gosp. Č, da tužitelj nije uspio razviti radne sposobnosti, a da je za tuženika u vidu reklamacija nakon rada tužitelja nastala šteta.

8. Slijedom navedenih razloga, sud prvog stupnja je ocijenio kako opravdani razlog za otkaz ugovora o radu uvjetovan osobinama tužitelja leži u činjenici da je isti zbog nestručnosti, na zahtjevnom radnom mjestu, poslodavcu prouzročio štetu jer su nastupile reklamacije zbog nedostataka u izvođenju projekata za koje je bio zadužen tužitelj, a koje su morali sanirati drugi radnici, zbog čega je na temelju odredbe članka 115. stavka 1. točke 2. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR), tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan (točke I., II. i III. izreke presude).

9. Tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće, sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan uz obrazloženje da navedena razlika plaće nije naznačena u ugovoru o radu, a da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu za isplatu zatražene razlike plaće (točke IV. i V. izreke).

10. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upire tužitelj u žalbi budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito, jer su u presudi, na temelju, u postupku izvedenih dokaza, a na kojima je presuda utemeljena, te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji bi opravdavali pobijanu odluku suda prvog stupnja.

11. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju izostalo, na što osnovano, sadržajno upire žalitelj u žalbi.

12. Prema odredbi članka 115. stavka 1. točke 2. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

13. Osobno uvjetovanim otkazom otkazuje se ugovor o radu radniku, koji zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa.

13.1. Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe članka 135. stavka 3. ZR, mora dokazati poslodavac, a kod ocjene postoje li razlozi za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu zbog određenih trajnih osobina i sposobnosti radnika, relevantan je sadržaj (narav, težina i obujam) posla kojeg je radnik morao obavljati prema sklopljenom ugovoru o radu.

13.2. U slučaju osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu riječ je o situaciji kada radnik neskrivljeno ne ostvaruje rezultate rada kao ostali radnici koji rade na sličnim ili istim poslovima, dok nesposobnost za uredno izvršavanje obveza iz radnog odnosa mora biti trajna, a u takvom slučaju otkaz je dopušten u situaciji kad bi nastavljanje rada takvog radnika nanosilo štetu interesima poslodavca. Pritom odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a u ovom slučaju utvrđene činjenice, za sada, ne opravdavaju shvaćanje suda prvog stupnja da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju.

14. Naime, sud prvog stupnja svoju je odluku o dopuštenosti otkaza ugovora o radu zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), utemeljio na zaključku kako je tužitelj zbog nestručnosti, na zahtjevnom radnom mjestu, poslodavcu prouzročio štetu jer su nastupile reklamacije zbog nedostataka u izvođenju projekata za koje je bio zadužen tužitelj, a koje su morali sanirati drugi radnici, a koji razlog (nastanak štete poslodavcu zbog nestručnosti) ne proizlazi iz obrazloženja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu od 6. studenoga 2023. , u kojem se kao razlog navode nedovoljne komunikacijske vještine, nedovoljan autoritet, i nedovoljna inicijativa radnika radi očekivanog izvršavanja radnih zadataka, niti bi iz ostalih provedenih materijalnih dokaza proizlazilo da bi tužitelj izvršavanjem obveza iz radnog odnosa odnosno bilo kakvim postupanjem poslodavcu uzrokovao štetu, tim više što nastanak štete kao razlog za otkaz ugovora o radu, niti sam poslodavac, kako je prethodno navedeno, ne navodi u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, a kako to osnovano upire tužitelj u žalbi.

15. Nadalje, s navedenim u vezi, tužitelj u žalbi također osnovano upire kako su razlozi pobijane presude u proturječnosti s izvedenim dokazima u dijelu u kojem se navodi kako su svi saslušani svjedoci iskazali kako rad tužitelja nije udovoljavao zahtjevima i zadacima.

15.1. Naime, navedeno ne proizlazi iz iskaza svjedoka ŽA (koji je s tužiteljem radio kod tuženika), a koji je iskazao kako mu se direktor SA nije posebno žalio na tužitelja te da su prepirke između tužitelja i tuženika nastale nakon otkaza, dok svjedok CA nema neposrednih saznanja o kompetencijama tužitelja i njegovu radu kod tuženika.

15.2. Iz iskaza svjedokinje ČAP proizlazi kako problema u komunikaciji s tužiteljem nije bilo osim što su morali rješavati neke probleme i to tužitelj ispred investitora (voditelj projekta), a svjedokinja kao projektant projekta u vezi s ishođenjem dozvola i potvrda, s time da svjedokinja također navodi kako je komunikaciju s nekim službama ona preuzela na vlastitu inicijativu (koja je za rad na projektu bila angažirana više od godinu dana prije sklapanja ugovora o radu s tužiteljem).

15.3. Naposljetku, sud prvog stupnja propustio je iskaze svjedoka SA i LA (član društva) u smislu odredbe članka 8. ZPP, kako pojedinačno (nesporno je da je SA tužitelju bio neposredno nadređeni i osnivač je i direktor tuženika te osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, dok je LA član društva i osoba ovlaštena za stupanje tuženika, koja nema neposrednih saznanja o radu tužitelja), tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti s ostalim izvedenim materijalnim i personalnim dokazima, tim više što je SA u svojem iskazu kao razloge za otkaz ne navodi razloge koji su navedeni u odluci o otkazu ugovora o radu (nedovoljne komunikacijske vještine, autoritet i nedostatak inicijative), već navodi pogrešno izvođene radove, pogrešnu manipulacija materijala, neofarbane površine, krivo postavljene stvari na građevini ,odnosno da tužitelj ništa nije vodio na način koji udovoljava normama.

15.4. Naime, odredbom članka 120. stavka 2. ZR propisano da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.

15.5. Pritom valja navesti kako je prilikom odlučivanja o dopuštenosti otkaza ugovora o radu u smislu ocjene postojanja opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu, sud vezan razlozima koje je poslodavac naveo u odluci o otkazu. Dakle, sud ne može svoju odluku o opravdanosti odluke o otkazu ugovora o radu temeljiti na bilo kojim drugim razlozima osim onih koje je u svojoj odluci naveo poslodavac, a što je ovdje slučaj, budući da je sud prvog stupnja svoju odluku o opravdanosti otkaza tužiteljevog ugovora o radu utemelji na razlozima koji, kako je prethodno navedeno nisu navedeni u odluci o otkazu ugovora o radu od 6. studenoga 2023.

16. Nadalje, pobijana presuda ne sadrži valjane razloge u pogledu zahtjeva za isplatu razlike neisplaćene plaće (stimulativnog dijela plaće), a kako to osnovano upire tužitelj u žalbi, pa presuda u pogledu navedenog sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

17. Slijedom iznesenih razloga, a budući da je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustio raspraviti sporne činjenice, koje su odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 2. u vezi s odredbom članka 120. ZR, to je valjalo žalbu tužitelja, kao osnovanu, uvažiti, i na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP, presudu suda prvog stupnja ukinuti te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem u skladu s odredbom članka 371. ZPP.

18. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će, imajući u vidu navedeno u ovom rješenju, raspraviti činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu citiranih propisa, time što će sve izvedene dokaze ocijeniti u smislu odredbe članka 8. ZPP, i tek će potom moći donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor