Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-285/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Jadranke Matić kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku IT, protiv tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. za prijevoz putnika, OIB: 80572192786, [adresa], radi prestanak, otkaz, utvrđenje radnog odnosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-770/2022-16 od 20. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 770/2022-16 od 20. veljače 2025. i predmet se vraća na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

II. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog [broj kredita] od dana 18.02.2022. godine i to ugovora o radu broj: UP- 57-8/17 od dana 22.11.2017. godine izmijenjenog i dopunjenog Aneksom br. 984/17 od 14.12.2017. godine i Aneksom Ugovora o radu broj: 571/18 od 06.06.2018. godine između društva HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 80572192786 i ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 12.10.2015. godine nedopuštena, nezakonita te ništetna.

Utvrđuje se da radni odnos tužitelja na radnom mjestu “rukovoditelj Korporativnih poslova” kod tuženika nije prestao.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na njegovo radno mjesto “rukovoditelj Korporativnih poslova” koje je sada radno mjesto „Šef službe za korporativne poslove“ ili na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa njegovom stručnom spremom, znanjem i iskustvom, sljedećeg dana nakon prestanka radnog odnosa na radnom mjestu “rukovoditelj Korporativnih poslova” te da mu osigura sva prava iz radnog odnosa, i to sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da ponuđeno sklapanje ugovora o radu na radno mjesto “menadžer kvalitete“ u Službi za korporativne poslove tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, ne predstavlja ponudu ugovora o radu na odgovarajuće poslove u okviru stručne spreme tužitelja. Nalaže se tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786 da tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ponudi sklapanje ugovora o radu na radno mjesto s odgovarajućim poslovima u okviru stručne spreme tužitelja sa sljedećim danom nakon prestanka radnog odnosa na radnom mjestu “rukovoditelj Korporativnih poslova” te da mu osigura sva prava iz radnog odnosa i to sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude, pa sve do isplate".

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točke 1.- 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 140/22 dalje: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu pred drugog suca pojedinca uz naknadu troška prvostupanjskog postupka i troška sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Nije utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi, ovo iz razloga jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i izvedenim dokazima, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije ostvaren ni žalbeni razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. na koji u žalbi ukazuje tužitelj smatrajući da mu je uslijed činjenice da je ročište za objavu presude koje je bilo zakazano za dan 25. veljače 2025., odgođeno rješenjem suda od 20. veljače 2025. bez navođenja razloga, pri čemu j istovremeno i zakazao ročište za objavu presude isto za dan 20. veljače 2025,. a koje rješenje je primio 25. veljače 2025., onemogućeno raspravljanje pred sudom, budući da je čl. 335. st. 6. ZPP-a propisano da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene odnosno jesu li pristupile na to ročište zbog čega se može zaključiti da svrha održavanja tog ročišta nije raspravljanje pred sudom te da neuredna dostava o održavanju tog ročišta i drugi žalbeni razlozi koje u žalbi navodi tužitelj u tom pogledu, nisu doveli do ostvarivanja žalbenog razloga apsolutno bitne povrede odredaba parni8čnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a.

6. Međutim, po ocjeni ovog žalbenog suda prvostupanjski sud je zbog pogrešnog prvog pristupa da se temeljem Pravilnika o organizaciji Društva i izmjenama tog pravilnika (Sl. vjesnik br.14/21 – dalje u tekstu Pravilnika) tuženika, na tužitelja kao rukovodećeg radnika ne primjenjuju odredbe Zakona o radu 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23- dalje u tekstu ZR-a)kojim su propisani razlozi za Otkaz ugovora o radu, nije za sada pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u pogledu dopuštenosti pobijane odluke o otkazu ugovora o radu koji je predmet ovog spora.

7. Naime iz za sada danog obrazloženja proizlazi da je na temelju zauzetog pravnog stava prvostupanjskog suda da je tuženik kao poslodavac imao pravo jednostranom odlukom Uprave razriješiti tužitelja od obavljanja poslova nadređenog radnika na radnom mjestu „rukovoditelj Korporativnih poslova“ budući da je tako navedeno u čl. 13. Ugovora o radu, od dana 13. prosinca 2021. godine te da je tuženik osnovano tužitelju ponudio sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova „menadžer kvalitete“, a koju ponudu je tužitelj dopisom od dana 22. prosinca 2021. godine odbio kao neodgovarajuću kao i da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu u pogledu otkaza ugovora oradu zato što nije pobijao odluku uprave tuženika o razrješenju prvostupanjski sud je za sada zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

7.1. Pri tom navodi da je dana 2. srpnja 2021. donijeti je Pravilnik o XII Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji tuženika (službeni vjesnik 14/21). Prema istom, u čl. 18. su navedeni nadređeni radnici tuženika, u poslovnim područjima direktori, a u upravnim područjima rukovoditelji i šefovi samostalnih službi, koje prema čl. 18. imenuje i razrješava Uprava.

7.2. Prema stavu prvostupanjskog suda tuženik je ovlašten imenovati i razrješavati osobe na posebno određenim radnim mjestima, sukladno čl. 19. st. 2. Pravilnika o organizaciji tuženika (Službeni Vjesnik 9/15) te je tužitelj imenovan nadređenim radnikom - rukovoditeljem Korporativnih poslova, a da je potom zaključio ugovor o radu za obavljanje poslova 22. studenog 2017.

Nadalje zaključuje da, kako je tužitelj zaključio ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelj Korporativnih poslova a u 13. navedenog ugovora određeno je da u slučaju razrješenja radnika do kojega je došlo voljom poslodavca poslodavac je u tom slučaju obvezan ponuditi radniku drugi ugovor o radu na odgovarajuće poslove u okviru njegove stručne spreme u sadašnjem mjestu rada te da je Uprava tuženika je dana 05. listopada 2021. donijela odluku kojom se tužitelj razrješuje od obavljanja poslova nadređenog radnika na radnom mjestu "rukovoditelj Korporativnih poslova sa danom 5. listopada 2021., a 22. listopada 2021. Uprava mu je ponudila raspored na radno mjesto "Menadžer kvalitete" u službi za korporativne poslove, koju ponudu za sklapanje ugovora o radu za radno mjesto "menadžer kvalitete" tužitelj nije prihvatio očitovanjem od 22. prosinca 2021., nakon čega je tuženik proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom i donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora.

7.3. Također smatra da tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o razrješenju, niti je istu pobijao to je pobijana odluka te da je stoga odluka o otkazu Ugovora o radu pravilna i zakonita.

7.4. Pri tom također navodi kako nisu jasni navodi da bi prijava na javni natječaj kao kandidata za predsjednika Uprave bila "okidač" za smjenu tužitelja, jer prvenstveno Upravu tuženika imenuje Vlada Republike Hrvatske, a naposljetku Vlada RH imenovala Upravu na sjednici od 31. ožujka 2022. Vlada RH je mogla imenovati i tužitelja za predsjednika Uprave, da ga je smatrala najboljim kandidatom tako da nije jasno u čemu je to okidač, kako tužitelj navodi.

8. Konačno prvostupanjski sud zaključuje da, budući da se više ne može ispunjavati svrha tog ugovora o radu, odnosno riječ je organizacijskim razlozima zbog kojih je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovor o radu na radnom mjestu rukovoditelj Korporativnih poslova. Navedena odluka donijeta je u skladu s čl. 18. Pravilnika o XII Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji tuženika (službeni vjesnik 14/21). Navedenom odlukom tuženik je odlučivao o pravu tužitelja iz radnog odnosa te je tužitelj u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu mogao (i trebao) podnijeti zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Kako je tužitelj razriješen s navedenog radnog mjesta, to zaista pravilno tuženik ukazuje da se više ne može ispuniti svrha takvog ugovora o radu. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Pri tom valja reći da prema ocjeni ovog žalbenog suda za pravilnu primjenu materijalnog prva je u postupku prvenstveno potrebno utvrditi koja je pravna priroda ugovora o ugovor o radu broj: UP-57-8/17 od 22. studenog 2017. prema kojem je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta „rukovoditelj Korporativnih poslova“, a koji ugovor je izmijenjen i dopunjen aneksom br. 984/17 od 14. prosinca 2017. i aneksom broj: 571/18 od 6. lipnja 2018. Dana 5. listopada 2021. godine tuženik Odlukom broj:

UP-45-3/21 jednostrano, razriješio tužitelja od obavljanja poslova nadređenog radnika na radnom mjestu „rukovoditelj Korporativnih poslova“, odnosno da je potrebno utvrditi da li se radi o ugovoru o radu na koji se primjenjuju odredbe ZR-a i koji se može otkazati jedino sukladno odredbama članka 115. i 116. ZR-a, a u svezi članka 123. ZR-a, te članka 119. i članka 120. ZR-a, ili o tzv. "menadžerskom ugovoru" u smislu odredbe članka 4. stavak 3. i 4. ZR-a, na prestanak kojeg se ne primjenjuju odredbe ZR-a o prestanku ugovora o radu, te da li je tuženik svojim pravilnikom mogao suprotno zakonskim propisima regulirati postupak razrješenja tzv. Rukovodećih radnika.

10. Odredbom članka 4. stavka 3. ZR-a propisano je da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se na osobu iz stavka 3. ne primjenjuju odredbe ZR-a o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.

11. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda,te činjenice u prvostupanjskom postupku za sada nisu pravilno utvrđene a što je potrebno radi pravilne primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari.

12. Dakle prvenstveno treba utvrditi da li je tuženik dokazao da tužitelj ulazi u krug osoba koje ima na umu odredba članka 4. stavka 3. ZR-a, na koje se ne bi primjenjivale odredbe ZR-a o prestanku ugovora o radu, konkretno o otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu, kako je to propisano odredbom članka 4. stavka 4. ZR-a.

13. Naime, sama činjenica da se tužiteljevo radno mjesto naziva Rukovoditelj korporativnih poslova i da predstavlja poslove nadređenog radnika ne znači automatski da potpada pod odredbu članka 4. ZR-a. To stoga što se navedena odredba odnosi na članove uprave ili izvršne direktore u smislu članka 272. točke l. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 3/94, 121/99, 52/00, 118/00, 107/00, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 63/13, 110/15 i 40/19, dalje u tekstu: ZTD) koji vode poslove društva i kao takvi su u registarskom sudu obvezni podnositi prijave za upis u Sudski registar prema članku 62. ZTD-a kojim je propisano da prijave za upis podnose svi izvršni direktori i predsjednik upravnog odbora (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-832/16 od 24. listopada 2018.).

13.1. Po ocjeni ovog žalbenog suda, obzirom da su odredbe ZR-a u pogledu otkaza kogentne prirode, to tuženik ne može mimo njih svojim Pravilnikom propisivati posebne razloge za otkaz, a ne može niti određivati da se ne primjenjuju odredbe ZR-a (može eventualno razrađivati vrste otkaza, odnosno razloge za njih koje propisuje ZR).

14. Slijedom navedenog, a obzirom da u dosadašnjem tijeku postupka nije pravilno utvrđeno koja je pravna priroda spornog Ugovora o radu i da li se radi o radniku na koji se primjenjuju odredbe čl. 4. ZR ili ne, pobijana presuda je ukinuta kao u izreci i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupka u kom će na temelju predloženih dokaza utvrditi sve odlučne činjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovom sporu.

15. Ukoliko se pak zaključi da se na tužitelja ne primjenjuje cit. odredba čl. 4. ZR-a, u postupku je potrebno utvrditi osnovanost svih činjeničnih navoda tužitelja o tome da je Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ PUTNIČKOG PRIJEVOZA d.o.o. kojom je tuženik donio, i kojima je umjesto radnog mjesta „Rukovoditelj korporativnih poslova“ (s kojeg je razriješen tužitelj s danom 5. listopada 2021. godine) utvrdio radno mjesto „Šef službe za korporativne poslove“ s istim opisom poslova radnog mjesta kakvo je bilo navedeno za ranije radno mjesto „Rukovoditelj korporativnih poslova, budući a je navedena činjenica odlučna za pravilnu primjenu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a a u pogledu poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, o čemu je za sada izostalo pravilno i potpuno utvrđenje svih odlučnih činjenica.

16. Iz navedenih razloga pobijana presuda je ukinuta temeljem čl. 370. ZPP-a kao u izreci dok je odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka donesena temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Jakovčević