Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-201/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Monici Golub, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Paner trgovina i usluge d.o.o. iz Rijeke, Pavla Rittera Vitezovića 8, OIB: 17142959303, zastupanog po punomoćniku Petru Baniću, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-37/2023-26 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovane žalba tuženika potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-37/2023-26 od 24. siječnja 2025., u pobijanim točkama

I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. nalaže se tuženiku da tužitelju isplatiti na ime naknade štete iznos od 5.415,12 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u toj točki, dok se u točki II nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od iznos od 155,84 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U točki III odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje imovinsku štetu s osnove izgubljene zarade preko iznosa od 155,84 Eura (dosuđenog pod točkom II/ izreke presude) pa do ukupno zatraženog iznosa od 189,84 Eura, kao i u odnosu na kamatu na iznos neimovinske štete od 4.395,12 EUR (dosuđene točkom I/ izreke presude) prije 19. lipnja 2023. godine.

U točki IV. nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka od 1.875,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Rješenjem koje nije predmetom žalbenog postupka dopuštena je preinaka tužbe sadržana u podnesku od 23. listopada 2024.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik u točkama I., II., i IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno istu ukine uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbama utvrđeno je kako prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuju žalitelji, s obzirom na to da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.

5. Kako u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed štetnog događaja koji se prema navodima tužitelja desio 30. siječnja 2021., u [adresa] kada je tužitelj kao zaposlenik tuženika stradao prilikom obavljanja rada unutar poslovnog kruga tuženika pri čemu je taj dan je po nalogu poslodavca radio poslove čišćenja prostorije radi prenamjene na pogonu dorada zajedno sa viličarom a štetni događaj desio se na način mu je viličar prešao preko noge i ozlijedio ga.

7. Neosnovano žalitelji upiru na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu isključive odgovornosti tuženika kao poslodavca za štetni događaj kao i u pogledu činjenica i okolnosti odlučnih za utvrđivanje dinamike nastanka štetnog događaja.

8. Naime sve odlučne činjenice i okolnosti prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio na temelju provedenog dokaznog postupka cijeneći izvedene dokaze pravilno u smislu čl. 8. ZPP-a svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti.

9. Žalbeni navodi tuženika kako bi se štetni događaj desio isključivom krivnjom tužitelja koji je po njegovoj ocjeni postupao s obilježjima krajnje nepažnje i na svoju ruku te da je iskočio sa viličara , što po ocjeni tuženika proizlazi iz iskaza neposredno očevidca OO kao osobe koja je upravljala viličarom, i što je isključivi i neposredni uzrok štetnog događaja nisu osnovani.

10. Naime na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti prvostupanjski sud izveo je predložene dokaze i na temelju njihove ocjene utvrdio:

– da je temeljem prijave o ozljedi na radu tuženik kao poslodavac 10. veljače 2021. prijavio ozljedu na radu tužitelja pri čemu je u rubrici 36. poremećaj u radnom procesu naveo: "…Ozlijeđeni je nesmotreno skočio sa viljuškara i nogom stao u neposrednoj blizini zadnjeg kotača…". U rubrici 37. Kontakt – način ozljeđivanja je navedeno: "… Krivi doskok sa viljuškara…".

- da je uvidom u dopis i dokumentaciju dostavljenu od strane Državnog inspektorata RH, Ispostave u Sisku od 21. siječnja 2024. (str. 105 - 132 spisa) utvrđeno je kako je navedeno tijelo provelo opsežne radnje i inspekcijski nadzor uslijed štetnog događaja

– ozljede na radu tužitelja koju je zadobio kod tuženika kao poslodavca 30. siječnja 2021. godine. U sklopu navedenog je sačinjen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 1. ožujka 2021., čiji predmet nadzora se odnosio na provedbu odredbi zakona o zaštiti na radu povodom ozljede na radu koju je zadobio tužitelj u konkretnom slučaju. Izneseni su podatci o tuženiku kao poslodavcu te tužitelju kao ozlijeđenom pri čemu je navedeno da poslovi pilanskog radnika koje je tužitelj obavljao za vrijeme štetnog događaja predstavljaju poslove s posebnim uvjetima rada, a što također vrijedi i za poslove rukovatelja viličarom koje je obavljao DO. U odnosu na te osobe je navedeno kako: za RO nisu predočeni dokazi da je u vrijeme događaja ispunjavao zdravstvene uvjete za poslove koje je obavljao, a niti su za OO predočeni dokazi o ispunjavanju uvjeta za obavljanje poslova rukovatelja viličarom ( stručna i zdravstvena osposobljenost ) niti je predočen dokaz da ispunjava zdravstvene uvjete za mjesto rada precrtač piljenica…"

- da je u sklopu zapisnika o očevidu je potom rekonstruiran događaj tijekom očevida prema izjavi ozlijeđenoga i poslovođe pri čemu je ukazano da se takve izjave u bitnome ne podudaraj i da se u odnosu na način ozljeđivanja utvrđeno da se ozljeda dogodila …u pogonu "dorada" kada je RO radio zajedno s OO na premještaju pakete drvenih letvica….DO je rukovao viličarom, a RO je prema vlastitoj izjavi stavljao podmetače ispod tereta….kada je… bio u sagnutom položaju…je osjetio da mu je kotač viličara zahvatio lijevu nogu te je smotao u zglobu zbog čega je pao na tlo. Izjava ĐO je potpuno suprotna …prema njegovoj izjavi RO se vozio na stepenici viličara s koje je skočio i pritom se ozljiedio…", te da j nakon utvrđenih propusta u primjeni mjere zaštite na radu utvrđenih tijekom očevica, kao i utvrđene nedostatke tijekom nadzora, doneseno rješenjem kojim se po službenoj dužnosti naredilo tuženiku kao poslodavcu da radnika ĐO udalji s obavljanja poslova rukovanja i upravljanja strojevima i uređajima na mehanizirani pogon na kojima se ne može primijeniti zaštita od opasnosti, poslova koji zahtijevaju teško fizičko naprezanje, poslova koji se obavljaju u pretežno u nefiziološkim i u prisilnim položajima tijela, radu u nepovoljnoj mikroklimi i rad u buci dok se za istog ne osigura utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u skladu sa propisima zaštite na radu.

- da je u postupku saslušan u svojstvu svjedoka ČO, bivši zaposlenik tuženika, je iskazao da je bio poslovođa u tvrtki tuženika gdje više nije zaposlen te da osobno nije vidio što se dogodilo konkretnog dana, ali je vidio je da tužitelj leži na betonu, držao se za nogu, bilo je vidljivo da ga boli, a da je od inspektora rada je naknadno čuo da je tužitelj rekao kako mu je preko noge prešao viličar, te da je taj dan tužitelj nalog za obavljane poslova dobio od ZO koji je uputio tužitelja da radi sa OO koji je vozio viličar, na poslovima raščišćavanja hale, a da OO nije imao položen ispit za upravljanje viličarom dok je u pogledu ispravnosti viličara odgovara da je bio ispravan kako-kada, a ispostavilo se kasnije da nije bio ispravan zbog kočionog sustava.

- da je svjedok DO je u bitnom iskazao da je sa tužiteljem tog dana čistio halu, preslagivali su daske i palete. Poslove im je naložio osobno vlasnik i odgovorna osoba tuženika gosp. LO. Vozio je viljuškar i gotovo su završili cijeli posao u sklopu kojeg su čistili halu koju zovu – dorada, te je ostao manji dio za završiti. Tužitelj je bio sa njim na viljuškaru, a kretao se udesno prema paletama koje je želio podići. Ispod njih je bila tzv. lega, a riječ je o široj dasci na koju se stavlja teret i na koju dolaze vilice od viljuškara. Kako je tužitelj skočio, ostao je iza viljuškara i samo je vidio da se jako zacrvenio i da je u ležećem položaju. A što o se stvarno dogodilo uistinu ne zna, pretpostavlja da je nakon što je skočio sa viljuškara, stražnji kotač koji je pomičan mu prešao preko noge te da im je tog dana LO tog dana naložio poslove čišćenja hale što su radili svi radnici jer je pogon bio u remontu. I tužitelj je dobio radni zadatak od ČO ali uz znanje i suglasnost LO. Neposredno nadređen mu bio ČO, koji je nadzirao rad u skladu sa mogućnostima i veličinom prostora. Svjedok navodi kako nije bio osposobljen za rad sa viličarom, a smatra da je viličar bio tehnički ispravan. Jednu kočnicu je bilo potrebno jače stisnuti. Nije siguran da li je tuženik imao zaposlenu osobu baš za poslove vožnje viljuškara. Sa viljuškarom je upravljao sporo.

- da iz iskaza svjedok TO, bivši zaposlenik tuženika, u iskazu je naveo da je sa tužiteljem predmetnog dana čistio halu ali nije radio iste poslove kao i on. Tužitelj je radio poslove čišćenja hale sa DO koji je upravljao viljuškarom. Bili su u istoj hali kada je začuo vrisak. Tužitelj je vikao: "noga, noga!", došli su do njega, vidjeli da se žali na ozljedu noge, zvali hitnu koja je došla po njega. Tada ga nije pitao što se dogodilo, a poslije je rekao da mu je viljuškar prešao preko noge. Ne zna da li je riječ o prednjem ili zadnjem kotaču i kako se to uistinu dogodilo. Zna da je bio dulje na bolovanju.

- da iz iskaza samog tužitelja proizlazi hale. Uvijek radi ono što bi mu se naredilo. DO mu je rekao da postavlja "lege"- daske, pa je postavljao daske tamo gdje bi DO radio sa viličarom. DO je u više navrata govorio da se pazi jer da viličar ne može stati, čime je ukazivao na probleme sa kočnicama. Osporava da bi se u štetnom događaju vozio na viljuškaru i sa njega skočio, već je bio pokraj viljuškara i postavljao "lege", sagnuo se i u tom trenu mu je stražnji lijevi kotač viličara prešao preko noge. Osjetio je jaku bol. Završio je u bolnici u Karlovcu. Dobio je gips u kojem se nalazila cijela lijeva noga te je bio nepokretan.

- da iz iskaza ZO, direktor i odgovorna osoba tuženika, proizlazi da je tužitelj zadobio ozljedu na radu te da ne spori da djelatnik DO nije bio osposobljen za vožnjom viljuškara te nisu imali izvješenu procjenu rizika u pogonu, iako je postojala i pala sa mjesta gdje se nalazila, i za koje propuste su kažnjeni on osobno kao odgovorna osoba i tuženik kao poslodavac te su platili propisanu i izrečenu kaznu. Navodi kako je tužitelj zaposlen kod tuženika od 18. rujna 2020., te je do ozljede radio nešto više od 4 mjeseca u kojem periodu su često razmišljali o tome da mu daju otkaz, da je bio je nezreo, hiperaktivan i nestašan te se isto vidjelo u njegovom svakodnevnom radu.

11. Prvostupanjski sud iskazu direktora tuženika kao odgovorne osobe pravilno nije priklonio vjeru u dijelu u kojem isti smatra da je do ozljeđivanja došlo zbog razloga za koje je odgovoran tužitelj, a iz razloga jer je riječ o subjektivnom stajalištu koje nije u skladu sa ostalim provedenim dokazima, i to prije svega utvrđenim propustima tuženika kao poslodavca te pravilima o objektivnoj odgovornosti u sklopu koje poslodavac odgovara za krivnju. Pri tom je i iz iskaza ZO potvrđena činjenica prema kojoj radnik DO koji je upravljao viličarom nije bio osposobljen za rukovanje i upravljanje tim strojem i uređajem na mehanizirani pogon, a koje činjenica je nedvosmisleno povezana i sa samom odgovornosti poslodavca, a da iz cjelokupno provedenog postupka proizlazi da je do ozljeđivanja došlo na način da j viljuškar prešao preko noge tužitelja.

12. Budući da je dakle, na temelju tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja utvrđeno da se štetni događaj desio na način da je tužitelju preko noge prešao viličar i to prilikom obavljanja poslova i radnih zadataka koje mu je zadao poslodavac koji je te poslove povjerio djelatnik koji nije bio osposobljen za rad na siguran način, da tužitelj nije dobio nikakve upute o ispravnom i sigurnom načinu obavljanja poslova niti je poslodavac nad obavljanjem tih poslova osigurao, to je pravilno utvrđeno a je tuženik kao poslodavac isključivo dogovoran za šteni događaj te da nije utvrđeno kako bi postojale okolnosti koji bi oslobađale tuženika odgovornosti ili istu umanjivale u smislu čl. 25. st. 2. ZZR-a.

13. Stoga se žalbeni navodi tuženika kojim daje vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i na temelju takve ocjene vlastitu interpretaciju dinamike nastanka štetnog događaja ukazuju neosnovani.

14. Prvostupanjski sud je osnovano zaključio da u takvim okolnostima odgovornost tuženika kao poslodavca temelji na pravilima o objektivnoj odgovornosti, a kako u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi dovele do isključenja ili umanjenja odgovornosti temeljem čl. 25. st. 2. ZZR-a (jer do ozljeđivanja nije došlo uslijed više sile, odnosno namjere ili krajnje nepažnje tužitelja ili treće osobe već uslijed činjenice da je tužitelj ozlijeđen za vrijeme rada djelovanjem stroja kojim je upravljala osoba koja za to nije bila osposobljena a što je poslodavcu bilo poznato) to je tuženik kao poslodavac odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju kao radniku u takvim okolnostima,te je pravilno tuženiku naložio da tužitelju naknaditi uzrokovanu štetu,primjenom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017., 98/2019., 121/2022. i 64/2023; u nastavku ZR) kojom je određeno je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

15. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023; u nastavku: ZOO ) propisana su prava osobnosti koja se podrazumijevaju u smislu toga Zakona, te su ista pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. 16. Odredba čl. 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

17. Odredbom čl. 1095. ZOO-a je propisano (1) Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

18. Odredbom čl. 1100. ZOO-a je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. U pogledu odluke o parničnom trošku koju žalbom pobijaju žalitelji i to samo paušalno, odnosno isključivo smatrajući kako je odluka o glavnoj stvari nepravilna pa je stoga nepravilna i odluka o parničnom trošku valja reći kako su isti neosnovani te da je prvostupanjski sud pravilno utemeljio odluku o troškovima postupka iz točke IV izreke na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a sukladno utvrđenom uspjehu tužitelja u sporu.

20. Iz navedenih razloga pobijana presuda je potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP- a kao u izreci.

21. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom istom ne pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenije Jakovčević