Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-152/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Zračne luke Split d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 83462362655, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2182/2022-27 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2182/2022-27 od 15. siječnja 2025.. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime neimovinske štete ukupan iznos od 3.557,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege ukupan iznos od 159,27 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 20,90 eura.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba tužiteljice je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i nenovčane imovinske štete zbog ozljede koju je pretrpjela na radu obavljajući poslove radnog mjesta predradnik čistačica dana 21. rujna 2020., kada je za vrijeme bacanja vreća s otpadom iz izvan zgrade izvan zgrade iz kamiona izletjela mačka i udarila ju u glavu uslijed kojeg udarca je pala na pod pri čemu se ozlijedila.

5. Odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu koju je tužiteljica pretrpjela kao njegova radnica izvorno se temelji na radno-pravnom statusu tužiteljice u vrijeme štetnog događaja i odredbama Zakonu o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) te Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) jer je odgovornost i obveza poslodavca da organizira, provodi i nadzire provođenje mjera zaštite na radu svog radnika, vodeći pri tom računa o prevenciji rizika za život i zdravlje radnika kao i o sposobnostima radnika koje mogu utjecati na zaštitu na radu, a obveza je nadređenog ovlaštenika poslodavca da ukoliko se njemu podređeni radnici ne pridržavaju mjera koje on naredi svojim uputama da je dužan tim radnicima zabraniti rad. Dakle, poslodavac je dužan osigurati izvođenje svakog procesa rada za svog radnika na siguran način.

6. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.

7. Prema odredbi čl. 25. st. 1. ZZR ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema stavku 2. istog čl. poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8. S tim u svezi valja istaći i pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-794/2016-2 od 30. svibnja 2017.: "Odredba članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu o objektivnoj odgovornosti poslodavca za štetu radniku koja ne sadrži cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od odgovornosti, ne isključuje primjenu Zakona o obveznim odnosima kao propisa obveznog prava."

9. Prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 125711, 94/13, 78/15 i 60/16 - dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, dakle, propisan je kriterij objektivne odgovornosti. Opasne stvari su stvari koje prema svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavljaju povećanu opasnost za okolinu. Neka djelatnost je opasna djelatnost samo onda kada u njezinom redovnom tijeku, po tehničkoj prirodi, načinu obavljanja, može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovina, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pažnju osoba koje obavljaju tu djelatnost.

10. Dakle, teret dokaza postojanja razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje od objektivne odgovornosti je na poslodavcu.

11. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom pravilno utvrdio da je tužiteljica predmetne ozljede zadobila u prostoru Zračne luke Split na mjestu gdje je parkiran kamion za prijevoz otpada odnosno na mjestu gdje je tužiteljica obavljala svoj posao. Te je ocjenom iskaza svjedoka IC utvrdio da su čistačice, pored grupovođe, zadužene da skupljaju otpad i isti u crnim vrećama nose i bacaju u prostor predviđen za odlaganje otpada bilo to kontejner ili koševi, a da je tužiteljica vreće otpada iznijela izvan zgrade i ubacila ih u kamion, koji nije predviđen za odlaganje otpada jer za to postoje kontejneri ili koševi, već služi za prijevoz otpada, kada ju je izletjevši iz kamiona mačka udarila u glavu i bacila na pod, to po ocjeni toga suda ta okolnost sama po sebi nije dovoljna za zaključak da se radi o ozljedi na radu i u svezi s radom, već je potrebno da bude ostvarena uzročno - posljedična veza između zadobivene ozljede i postupka rada, a što ovdje nije slučaj. Jer je utužena šteta tužiteljici nastala iz uzroka na koji tuženik nije mogao utjecati (izlijetanje mačke iz kamiona za odvoz otpada), radi čega ne postoji odgovornost tuženika za naknadu pretrpljene štete tužiteljici te je posljedično zahtjev tužiteljice odbio u cijelosti kao neosnovan.

12. Odluku prvostupanjskog suda nije moguće prihvatiti.

13. U pravu je žaliteljica da je prvostupanjski sud donoseći prvostupanjsku presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP) jer obrazloženje ne sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama dok pojedini navedeni razlozi nemaju uporište u sadržaju spisa i cjelokupnom rezultatu postupka i stoga ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

14. Naime, kao prvo nije jasno jer nije na pouzdan način utvrđeno gdje su se nalazili kontejneri za odlaganje otpada u odnosu na parkirani kamion za odvoz otpada u koji je tužiteljica ubacila vreće s otpadom te nije jasno, s obzirom na neposredni uzrok štete - iskakanje mačke, zašto bi odlaganje otpada u kontejner, koji nema neku posebnu zaštitu od mačaka, a ne u kamion bilo manje opasno za čistačicu tijekom obavljanja te konkretne radne operacije te kakve je konkretne upute vezano uz odlaganje otpada u vrećama tužiteljica dobila od strane nadređene joj osobe odnosno poslodavca i je li tuženik uopće regulirao zabranu odlagala otpad u kamion i zašto, kad se napunjeni kontejneri ionako prazne u taj isti kamion. Osim toga nije utvrđeno na koji su uobičajeni način čistačice odlagale vreće s otpadom i gdje i zašto.

15. Činjenica je da je tužiteljica u konkretnom slučaju pretrpjela ozljedu na radu i u svezi radom i očito je da je tužiteljica, kao dugogodišnja zaposlenica tuženika na radnom mjestu čistačice, imala bogato iskustvo u obavljanju ovog konkretnog posla i unatoč tome nije predvidjela da bi iz kamiona mogla izletjeti mačka i udariti je u glavu od siline kojeg udarca je pala i ozlijedila se, a opisani načina obavljanja posla odlaganja vreća s otpadom u kamion poslodavcu je morao biti poznat i ukoliko ga je smatrao pogrešnim, putem nadređenih radnika čistačicama je bio dužan zabraniti takav način rada odnosno spriječiti ga te omogućiti čistačicama da taj dio svog posla obave na siguran način (parkiranjem kamiona za odvoz otpada na drugom mjestu), to po ocjeni ovog suda, okolnost da su vreće s otpadom bačene u kamion, a ne u kontejner sama po sebi nije i ne može biti dostatan razlog za potpuno isključenje odgovornosti tuženika kao poslodavca za predmetni štetni događaj, s obzirom da je tužiteljica nedvojbeno ozljede zadobila u svezi s radom i obavljanjem redovnih radnih zadataka svog radnog mjesta čistačice, a mačka je mogla izletjeti i iz kontejnera jednako kao što je izletjela i iz kamiona za odvoz otpada.

16. Također, ne može se prihvatiti niti zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljici šteta nastala iz uzroka na koji tuženik nije mogao utjecati jer je taj sud u potpunosti zanemario činjenicu da je prostor zračne luke "štićeni prostor" na čijem cjelokupnom prostoru moraju biti uklonjene sve životinje koje bi mogle predstavljati potencijalnu opasnost, a što je regulirano Pravilnikom o aerodromima, čije odredbe su, unatoč tome što je isti dostavljen u spis, u potpunosti zanemaruje.

17. Nadalje, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, na što osnovano u žalbi ukazuje tužiteljice, navode tužiteljice da su se poslovi uklanjanja životinja u ranijem razdoblju prije štetnog događaja obavljali putem vatrogasne službe, te da su se u međuvremenu prestali obavljati. potvrdio je u svom iskazu svjedok UC na ročištu održanom dana 28. listopada 2024., pa se ne radi o isključivim navodima tužiteljice, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, a takvo postupanje tuženika protivno je propisima navedenog pravilnika i zaštite sigurnosti na radu, s obzirom da se prema iskazu svjedoka IC predmetni kamion i kontejneri nalazili na Stajanci (stajanci su prostor gdje su parkirani zrakoplovi) to bi se, po ocjeni ovog suda, moglo raditi o uzroku štete na koji je tuženik mogao utjecati.

18. Budući da poslodavcu iznesene činjenice i okolnosti, nisu mogle ostati nepoznate, a logično je da se mačke skupljaju oko otpada, neovisno o tome je li on u kamionu ili u kontejneru, prvostupanjski je sud propustio ocijeniti je li i koliko je nepoštivanje odredbi navedenog Pravilnika o uklanjanju životinja s prostora zračne luke uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja, uslijed kojeg je bila ugrožena i sigurnost i zdravlje tužiteljice kao radnika.

19. Na temelju iznesenog, a vodeći računa o činjenici da je tužiteljica ozlijeđena obavljajući redovne poslove u okviru opisa poslova svog radnog mjesta i da ih je kao dugogodišnja radnica očito obavljala na uobičajeni način, posljedice predmetnog štetnog događaja mogle su biti izbjegnute da je tuženik razradio tehniku obavljanja ovog konkretnog radnog zadatka na način da se tijekom odlaganja otpada ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, a što je u konkretnom slučaju očito izostalo.

20. Zbog navedenog nedostatka (izostanka razloga o odlučnim činjenicama), pravilnost pobijane odluke nije moguće ispitati zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa kako žalbeni prigovori dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, to je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, radi čega nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava, slijedom čega, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, nisu ispunjene pretpostavke za potpuno oslobođenje tuženika kao poslodavca tužiteljice od odgovornosti za pretrpljenu ozljedu na radu u smislu čl. 25. st. 2. ZZR odnosno čl. 1067. st. 1. ZOO-a.

21. Slijedom izloženog, temeljem čl. 370. ZPP pobijanu presudu pod stavkom I izreke valjalo je ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje kako bi prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, otklonio ukazano i valjanom ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8 ZPP, vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, ponovno odlučio o predmetu spora uz jasne i valjane razloge.

22. S tim u svezi valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka pod stavkom II izreke, a u konačnoj odluci prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima cijelog postupka prema čl. 166. st. 3. ZPP uključujući i troškove žalbenog postupka.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić