Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-22/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Eror, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Gradski prijevoz putnika d.o.o. iz Osijeka, Ulica cara Hadrijana 1, OIB: 96779488329, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Guljaš&Lamza, radi zaštite dostojanstva radnika i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-4288/2021-15 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-4288/2021-15 od 20. listopada 2023. pod točkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je radnik tuženika GPP d.o.o. RU uznemiravao tužitelja DU na način da je istoga u više navrata verbalno vrijeđao i psovao mu mater kako telefonskim putem tako i neposredno u uredu tužitelja pred ostalim radnim kolegama u razdoblju od rujna 2020., pa sve do srpnja 2021. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo iznos od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2021. do isplate. Pod točkom III. izreke u preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da poduzme sve potrebne mjere radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja tužitelja. Pod točkom IV. izreke nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.012,38 eura/15.162,28 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I., II. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima iste, predlaže da se žalba odbije te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet odlučivanja u žalbenom postupku je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je radnik poslodavca uznemiravao tužitelja i da mu tuženik isplati 20.000 kn s osnova povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Prvostupanjski sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da je uvidom u Zahtjev za zaštitu dostojanstva od 22. rujna 2020. utvrđeno da je tužitelj tuženiku navedenog datuma podnio Zahtjev za zaštitu dostojanstva, budući ga je dana 4. rujna 2020., za vrijeme pauze u 09,30 sati, pred svjedocima MU Rukovoditeljem interne kontrole i nadzora i ŠU – Rukovoditeljem područja prometa nazvao djelatnik tuženika RU, koji ga je verbalno izvrijeđao riječima: „Šta ti glumiš majmuna koju pičku materinu!?!“, i slično, a što su čuli i navedeni svjedoci, budući je poziv stavio na zvučnik, a kako tužitelj nije želio slušati uvrede, prekinuo je poziv,

- da je nakon navedenog RU tužitelju odgovorio na e-mail koji mu je rukovoditelj AU proslijedio 3. rujna 2020., vezano za video nadzor, prijetnjom kako je tužitelj došao iz Tehničkog sektora te da će ga on vratiti nazad u isti kako bi prao autobuse jer njemu nedostaje takvih radnika čistača,

- da tužitelj u Zahtjevu ističe da su ga svi navodi od strane kolege RU povrijedili, uznemirili, prvenstveno njegovo dostojanstvo kao ozbiljnog i radišnog radnika, te da tuženik čim prije uzme njegov zahtjev u rješavanje i moli poslodavca da njega i njegovo dostojanstvo zaštiti sukladno Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru za radnike GPP-a, a u prilogu je dostavio navedeni e-mail i popis poziva,

- da je uvidom u Zahtjev za zaštitu dostojanstva od 18. lipnja 2021. utvrđeno da je tužitelj tuženiku navedenog datuma podnio Zahtjev za zaštitu dostojanstva, po drugi put vezano za istu problematiku, budući ga je dana 17. lipnja 2021., u 08,18 sati, RU – Rukovoditelj sektora tehničkih poslova, nazvao na mobitel zahtijevajući od njega da mu da na raspolaganje vozilo namijenjeno za potrebe službe interne kontrole i nadzora, koje vozilo mu tužitelj nije mogao ustupiti jer je bilo u upotrebi, te je RU počeo s vikom, drekom i verbalnim napadima na njega, što tužitelj nije želio, niti bio dužan slušati, te mu je spustio slušalicu, a nedugo nakon toga RU je bez kucanja upao u njegov ured te ga nastavio verbalno napadati i vrijeđati, nakon čega ga je tužitelj istjerao van iz ureda, a sve se to odigralo pred njegovim kolegama koji su se zatekli tog trenutka u uredu i to AU – Rukovoditeljem područja prometa i BU – Tehnologom prometa,

- da tužitelj i u tom zahtjevu ističe kako su ga opisani događaji povrijedili, uznemirili, prvenstveno njegovo dostojanstvo kao ozbiljnog i radišnog radnika tuženika, te da ovo nije prvi puta da se ovakva situacija dogodila da je doživio napad i verbalno uznemiravanje od strane RU, te moli poslodavca da njega i njegovo dostojanstvo zaštiti sukladno Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru za radnike GPP- a,

- da je tužitelj po punomoćniku dana 20. srpnja 2021. podnio treću pritužbu i Odštetni zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika na radnom mjestu, koju je tuženik zaprimio dana 21. srpnja 2021., navodeći kako je tužitelj zaposlen kod tuženika od lipnja 2014., na različitim radnim mjestima, a do 1. listopada 2018., tužitelj je bio direktno podređen Rukovoditelju sektora Tehničkih poslova RU, s kojim je do tada imao korektan poslovni odnos, da je svoje radne obveze izvršavao savjesno i odgovorno, te je više puta godišnje nagrađivan dodatkom na plaću od 10% za odlično odrađen posao, da je od 1. listopada 2018. u Službi interne kontrole i nadzora na sustav video nadzora, radi povećanja opsega posla, te da mu je nadređeni postao ŽU, da je od tog trenutka tužitelj od strane RU počeo osjećati animozitet i neprijateljsku nastrojenost na način da ga je isti u više navrata verbalno napao, čemu tužitelj u početku nije pridavao preveliku važnost, no međutim **.**.2020., RU je tužitelj telefonskim putem izvrijeđao na način da se derao na istog riječima: „Šta ti glumiš majmuna koju pičku materinu!?!“, a s obzirom na jačinu tona kojim je RU vikao na tužitelja i vrijeđao ga, tužitelj je istoga stavio na razglas te su sav razgovor čuli svjedoci ŽU i AU, nakon čega je tužitelj 23. rujna 2020., poslao tuženiku pritužbu, no međutim na navedeno nije dobio nikakav odgovor, da s obzirom da poslodavac nije ništa učinio po gore navedenom pitanju, neželjeno ponašanje RU prema tužitelju da se nastavilo i dalje te je 17. listopada 2021., tužitelj ponovno doživio verbalni napad i vrijeđanje od strane istoga, i to prvo telefonskim putem, na što mu je tužitelj spustio slušalicu, a nakon toga je RU ušao u ured tužitelja i nastavio ga verbalno vrijeđati i napadati, a navedeno se dogodilo pred svjedocima AU i BU, koji su se u tom trenutku zatekli u uredu, da je nakon navedenog napada tužitelj ponovno poslao pritužbu tuženiku dana 18. lipnja 2021., međutim niti na navedenu pritužbu tužitelju nije odgovoreno, odnosno poslodavac nije ništa učinio po spomenutom problemu, da očigledno RU ima problema s tim da više nije nadređen tužitelju te da na sve moguće načine pokušava degradirati i omalovažavati, da iz e-mail prepiske proizlazi kako RU piše tužitelju između ostalog: „…tu kod nas barem ima posla, za razliku od tvog sadašnjeg mjesta, morat ću razgovarati s AU da vidim ima li prostora da nam uskočiš i pomogneš“, te dalje isti piše: „Morate shvatiti da neću nikada dozvoliti da mene i moje suradnike u Sektoru tehnike prozivaju osobe koje ne rade ama baš ništa, a još si pišu stimulacije i prekorad…povrh sveg, počistite sranja u svom dvorištu, pa onda prozivajte druge!“, da se iz navedene e-mail prepiske jasno može zaključiti veliki animozitet RU prema radniku ČU ali i cjelokupnom Sektoru nadzora, u kojem od 2018., radi tužitelj, da poslodavac nije učinio ništa po navedenom problemu odnosno do danas nije odgovorio radniku na njegove pritužbe, niti je proveo postupak propisan odredbama članka 62.-69. Kolektivnog ugovora za radnike GPP-a te tužitelj predlaže žurno postupanje sukladno gore navedenim odredbama Kolektivnog ugovora jer će u suprotnome biti primoran pokrenuti sudski postupak, budući je sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za radnike GPP-a i Zakona o radu poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, a da je navedeno u ovom slučaju izostalo od strane poslodavca, da je tužitelju štetnom radnjom RU povrijeđeno pravo osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo iz članka 19. Zakona o obveznim odnosima, pa da tužitelj potražuje od naslova iznos od 20.000,00 kuna, na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, a da je visina štete valorizirana činjenicom da je ponašanje RU prema radniku ČU trajalo dulje vrijeme te da poslodavac nije ništa učinio po tom pitanju unatoč čak dvije pritužbe radnika do sada,

- da iz očitovanja tuženika od 6. kolovoza 2021., na pritužbu i odštetni zahtjev proizlazi da tuženik obavještava punomoćnika tužitelja kako je postupak zaštite dostojanstva po pritužbi DU, koji provodi poslodavac GPP d.o.o. Osijek, u tijeku, te odbija odštetni zahtjev,

- da iz zahtjeva tuženika za očitovanjem RU povodom pritužbe/zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika DU od 30. srpnja 2021. utvrđeno da tuženik od istog traži očitovanje na navedenu pritužbu DU u kojoj navodi da ga je RU u više navrata verbalno napao, vrijeđao, te na taj način uznemiravao, i povrijedio njegovo dostojanstvo na način kako je to pisano i navedeno u predmetnoj pritužbi, uz napomenu kako uznemiravanje radnika na radnom mjestu, ukoliko se utvrdi, predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa,

- da Povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika IU poziva RU da se u roku od tri dana od dana primitka ovog poziva očituje o svim navodima i okolnostima navedenim u pritužbi,

-da iz očitovanja RU na pritužbu radnika DU slijedi da isti kategorički odbacuje i tvrdi da su neistinite pritužbe DU da ga je u više navrata napao i verbalno vrijeđao te da nije istina da poslodavac nije ništa učinio u navedenom prvom i drugom slučaju budući je s istima obavio razgovor i zaključio da se prestane s prepirkama i nastavi suradnja na obostrano zadovoljstvo, što je RU i prihvatio, ujedno navodeći da prema radniku ČU ne osjeća animozitet i neprijateljsku nastrojenost,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se zaposlio kod tuženika 2014., da je radio u Sektoru za održavanje nakon čega je prebačen u Sektor interne kontrole i nadzora gdje mu je nadređeni bio ŽU, da ga je nakon premještaja u autobusu pred drugim djelatnicima iz radionice Dmitrović nazvao neradnikom i majmunom, što nije niti prijavio, jer je to bio prvi njihov incident, te je mislio kako se to neće ponoviti, nakon toga RU je ostalim djelatnicima po firmi govorio da je tužitelj neradnik i uhljeb, što je čuo od kolega koji su mu to prenosili i s kojima je ostao dobar, da je negdje u rujnu 2020. RU poslao njegovom rukovoditelju mail vezano za neki rashodovani autobus sa smislom da ga prozove da je neradnik, te mu je ŽU naložio da odgovori na mail i da GU stavim u CC, to je i učinio, odgovorio mu je da su kablovi iz autobusa skinuti, te je odgovorio RU da vodi brigu o svom sektoru i da njega ne proziva, na što se on našao uvrijeđenim, nakon čega ga je pod pauzom nazvao, tužitelj se javio i stavio ga na razglas, da je RU u startu rekao: "Šta ti glumiš majmuna, koju pičku materinu neradničku glumiš!", na što je tužitelj odgovorio da se smiri, no RU je nastavio dalje s vrijeđanjem, nakon čega mu je tužitelj spustio slušalicu, jer nije htio dalje slušati to vrijeđanje, nakon toga je po povratku s pauze podnio Zahtjev za zaštitu dostojanstva, gdje je to sve naveo, RU je u mailu izjavio da će se on pobrinuti da se tužitelja vrati u Sektor tehnike gdje je bio prije i da će ići pomoći prilikom pranja autobusa, da se vrijeđanje nastavilo i dalje na način da bi mu dobacivao u prolazu: "Gdje si neradniče", što se događalo i pred drugim djelatnicima, što su ljudi već gledali s podsmjehom, nakon čega se dogodio drugi incident vezano za davanje službenog automobila na korištenje, što tužitelj nije bio u mogućnosti dati, nazvao ga je RU čiji je ured odmah preko puta njegovog, te je opet počeo s deranjem i vrijeđanjem, „šta glumi majmuna“, gdje je auto, je li automobil kod Trtnja, na što je tužitelj odgovorio da je automobil kod kontrolora, te je na nastavak njegovog vrijeđanja spustio slušalicu, nakon par minuta RU je bez kucanja uletio u njegov ured, gdje su bili prisutni AU i BU i napao ga pred kolegama s riječima šta glumi majmuna, na što se tužitelj ustao i zamolio ga da iziđe van, što je on i učinio, nakon tog incidenta, po drugi put je podnio Zahtjev za zaštitu dostojanstva, jer da nije mogao dozvoljavati da ga RU svakodnevno omalovažava i javno vrijeđa pred kolegama, te je poslije jednog kolegija direktor FU zamolio da ostanu na razgovoru gdje im je rekao da usmeno riješe taj problem i da se smire, nitko se nikada nije pismeno očitovao na njegove pismene Zahtjeve, sukladno Pravilniku GPP-a, niti je ikada dobio pismeno očitovanje na njegove Zahtjeve, a vrijeđanje RU se nastavilo, da kada se vlast promijenila RU se malo primirio, budući je on bio gradski vijećnik ispred SDP-a, ali direktor D je vršio veliki pritisak da odustane od tužbe, te je zamoljen da ode na slabije plaćeno radno mjesto, odnosno na 4.000,00 kuna manju plaću, na što nije pristao, te mu je zbog toga što nije prihvatio ponuđeni ugovor za manje plaćeno radno mjesto, dobio otkaz ugovora o radu, no ne vodi spor protiv poslodavca zbog otkaza ugovora o radu, da je bio pod stresom kada bi odlazio na posao i stalno u neizvjesnosti što će se dogoditi i hoće li RU iskoristiti utjecaj da ga se degradira, da su u radnoj okolini svi za to znali jer su svjedočili njegovom vrijeđanju, a i problem je bio iznijet na kolegiju,

- da iz iskaza svjedoka BU proizlazi da je u lipnju 2021. bio u uredu sa tužiteljem kada je tužitelja nazvao RU, koji je u to vrijeme bio rukovoditelj Tehničkog sektora, da je nakon što je tužitelj spustio slušalicu ušao RU i povišenim tonom se obratio tužitelju, na način da ga je vrijeđao i psovao, naginjao mu se s druge strane stola u lice, govorio mu je kako je neradnik i kako će ga vratiti u svoj sektor i kako će tek onda morati raditi, opsovao mu je mater neradničku, da ga je tužitelj zamolio da napusti prostoriju što RU nije htio učiniti, nakon čega ga je tužitelj još jednom zamolio da iziđe iz prostorije, na što je RU otišao ali uz prijetnje, a da je od tužitelja saznao da se RU prema njemu i dalje nekorektno ponašao,

- da iz iskaza svjedoka AU proizlazi da se nakon što je tužitelj iz Sektora održavanja, odnosno tehničkih poslova prešao u Službu interne kontrole i nadzora osjetila netrpeljivost njegovog bivšeg nadređenog, odnosno RU, koji mu je konstantno spočitavao kako je neradnik i kako ništa ne radi, da je sve kulminiralo u rujnu 2020. kada su kolega ŽU, tužitelj i svjedok, bili na pauzi kada je RU nazvao tužitelja i vrijeđao, a to je čuo jer je tužitelj stavio razgovor na razglas, da mu je psovao kako je neradnik, kako se samo našetava, kako ništa ne radi i kako će ga vratiti u svoju službu, da je razgovor bio neugodan za slušati, da se nakon toga tužitelj žalio kako ga RU i dalje vrijeđa te da se osjećao uznemireno i deprimirano, da ga je tužitelj nakon toga prijavio osobi koja je u GPP-u bila zadužena za zaštitu dostojanstva radnika, odnosno pravnici u GPP-u, te mu se tužitelj požalio kako se po toj prijavi ništa nije radilo, kako od strane poslodavca nije bilo nikakvog odgovora i kako su ga ignorirali, također je svjedočio verbalnom napadu RU prema tužitelju u njegovom ured kada ga je RU verbalno izvrijeđao, psovao ga i vrijeđao da je neradnik i da se samo našetava, te da će ga vratiti u svoju službu, taj susret je završio na način da je tužitelj rekao RU da mora izići iz ureda i on je na kraju ipak i otišao, a da mu se tužitelj naknadno kada bi se sreli znao požaliti kako ga je RU omalovažavao pred drugim radnicima i kako se to vrijeđanje nastavilo i da je to vrijeđanje trajalo sve dok tužitelj nije otišao iz GPP-a početkom 2022., a na upit punomoćnika tužitelja da konkretizira psovke kojima je svjedočio isti je naveo da mu je psovao: "Pička ti materina, šta glumiš majmuna, pička ti materina neradnička" i slično,

- da iz iskaza svjedoka GU proizlazi da mu je poznato da je RU vrijeđao tužitelja, budući je s tužiteljem i kolegom AU bio na kavi kada je RU nazvao tužitelja, a tužitelj je razgovor stavio na razglas tako da je čuo kako je RU vrijeđao tužitelja i to riječima: "Jebem ti mater neradničku!", i psovao je tužitelju u tom smislu, da drugi puta kada je RU vrijeđao tužitelja nije bio nazočan, ali je čuo od kolega AU i BU da se vrijeđanje ponovilo, da su mu rekli su da je zajapuren ušao u ured i da je počeo vrijeđati tužitelja, poznato mu je da je tužitelj to prijavio poslodavcu, da je podnio zahtjev za zaštitu prava/dostojanstva radnika pravnici tuženika, no dok je on bio tamo to se nije riješilo, da je RU je znao tužitelju dobacivati nešto u prolazu, što je čuo od kolega, da RU nije volio kada su premještali njegove djelatnike iz njegovog sektora u drugi sektor, da mu se tužitelj često znao žaliti na postupanje RU, da je tužitelj bio uznemiren i razočaran zbog toga što se nije postupalo u vezi njegovih pritužbi u firmi, da su svi djelatnici tuženika znali za taj problem jer je to pitanje bilo postavljeno i na kolegiju,

- da iz iskaza svjedoka FU proizlazi da je u to vrijeme bio direktor, odnosno predsjednik uprave tuženika, da zna da je bilo nekih nesporazuma između tužitelja i RU, zna da je bilo primjedbi od strane tužitelja, no međutim te primjedbe su poslane nadležnim službama, da je obavio razgovor s tužiteljem i RU i rekao im da taj nesporazum riješe među sobom, da nije ulazio u suštinu problema, da nije znao o čemu se tu točno radilo, jer je to prepustio njima da sami to riješe i predao je to Službama unutar firme, a je li osoba koja je unutar firme bila zadužena za rješavanje tog postupka, to i učinila, on ne zna,

- da iz iskaza svjedoka RU proizlazi da je opovrgnuo sve navode da je tužitelja vrijeđao i verbalno napao na prvom i na drugom događaju, te je opovrgnuo tvrdnje da je spočitavao tužitelju da je neradnik i da nema posla, da nije imao nikakvih problema s činjenicom da više nije nadređen tužitelju, da su svjedok i tužitelj mimo ove dvije situacije funkcionirali na način da je komunikacija više bila usmjerena u odnosu na tužiteljevog voditelja,

- da je prvostupanjski sud u cijelosti povjerovao iskazima svjedoka BU, AU i GU i tužitelja, jer da su isti dani uvjerljivo, logično, okolnosno i nisu u međusobnoj suprotnosti niti u suprotnosti s materijalnim dokazima, a da iskaz svjedoka FU sud nije posebno cijenio jer isti nema neposrednih saznanja u cijelosti vezanih za sve pritužbe tužitelja, dok sud nije povjerovao iskazu svjedoka RU, budući je isti u suprotnosti s iskazima tužitelja i saslušanih svjedoka,

- da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika od lipnja 2014. zaposlen na različitim radnim mjestima, da je do 1. listopada 2018., tužitelju RU kao Rukovoditelj sektora tehničkih poslova bio nadređen do kada su imali korektan odnos, da je nakon prelaska tužitelja u Službu interne kontrole i nadzora tužitelju nadređeni postao ŽU, nakon čega je došlo do poremećaja odnosa između tužitelja i RU na način da ga je isti u više navrata verbalno napao, psovao i vrijeđao, uslijed čega je tužitelj u tri navrata poslao pritužbu tuženiku i to dana 23. rujna 2020., 18. lipnja 2021. i 21. srpnja 2021., a tuženik nije proveo postupak sukladno pravilima koja propisuje Kolektivni ugovor za radnike GPP-a, sukladno članku 62. do 69., odnosno tužitelj nije saslušan, niti radnik tuženika i nije sastavljen niti jedan zapisnik o provedenim radnjama tuženika, iako je tuženik morao cjelokupan postupak završiti u roku od 8 dana,

- da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno, a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, da je djelatnik tuženika RU u više navrata vrijeđao, psovao tužitelju i vikao na njega, omalovažavao ga i vrijeđao pred drugim kolegama, zbog čega je tužitelj bio pod stresom kada bi dolazio na posao, i stalno u neizvjesnosti što će se dogoditi i hoće li RU iskoristiti svoj utjecaj da ga se degradira, što se u konačnici i dogodilo nakon što je direktor D vršio veliki pritisak na tužitelja da odustane od tužbe, što da tužitelj nije učinio, te je zbog toga zamoljen da ode na slabije plaćeno radno mjesto na što tužitelj nije pristao te je zbog neprihvaćanja ponuđenog ugovora za manje plaćeno radno mjesto, dobio otkaz ugovora o radu.

8. Polazeći od utvrđenja da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je djelatnik tuženika RU u više navrata vrijeđao, psovao tužitelju i vikao na njega, omalovažavao ga i vrijeđao pred drugim kolegama, zbog čega je tužitelj bio pod stresom kada bi dolazio na posao i utvrđenja da tuženik nije poduzeo mjere za zaštitu tužitelja zbog uznemiravanja te pozivom na odredbe čl. 7. stavak 5., čl. 134., čl. 101. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje: ZR), 62. i 63. Kolektivnog ugovora za radnike GPP- a, čl. 19., čl. 1100., 1045., 1049., 1061. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima( „Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti iz čl. 19. stavak 2. ZOO-a.

9. Pri tome, pozivom na odredbu čl. 1100. u svezi s čl. 19. stavak 2. ZOO-a, imajući u vidu sve okolnosti u kojima je tuženik povrijedio dostojanstvo tužitelja i duševno stanje u koje je tužitelj bio doveden, značaj dostojanstva, cilj i društvenu svrhu naknade, prvostupanjski sud smatra da pretrpljeni duševni bolovi zbog povrede ugleda i časti tužitelja predstavljaju osnovu za priznanje satisfakcije novčane naknade u visini od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna, zajedno s kamatama od 21. srpnja 2021., kao podnošenja zahtjeva, do konačne isplate, budući je uznemiravanje tužitelja na radnom mjestu trajalo duže vrijeme, a tuženik nije ništa poduzeo po tom pitanju ni nakon tri pritužbe tužitelja. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da poduzme sve potrebne mjere radi sprečavanja daljnjeg uznemiravanja tužitelja prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan budući da tužitelj više nije zaposlenik tuženika.

10. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj sud.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj kroz duže vremensko razdoblje na svom radnom mjestu bila uznemiravan od strane radnika tuženika, da se radi o postupanju kojim se ugrozilo dostojanstvo tužitelja te da je takvo postupanje dovelo do povrede prava osobnosti tužitelja na ugled, čast i dostojanstvo. S obzirom da prvostupanjski sud utvrdio da je djelatnik tuženika RU u više navrata vrijeđao, psovao tužitelju i vikao na njega, omalovažavao ga i vrijeđao pred drugim kolegama, a koja utvrđenja suda tuženik nije s uspjehom osporio, žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje da radnik tuženika tužitelja nije psovao baš tim riječima kako kaže tužitelj nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Nadalje, niti okolnost da se jedan događaj vrijeđanja dogodio kada je tužitelj bio u kafiću, a da je radnik tuženika bio na godišnjem odmoru, nisu od značaja jer se radi o događajima koji su se zbili u vezi sa radom.

12. Vezano za žalbene navode tuženika koji se odnose na ocjenu dokaza s obrazloženjem da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica pogrešno cijenio iskaze saslušanih svjedoka, a da je tužitelj subjektivno i osobno zainteresiran, čijem iskazu je tuženik prigovarao, valja reći da su isti navodi neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene iskaza svjedoka i tužitelja, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanje vlastite ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovlašten jedino sud. Prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih odlučnih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se tužitelju ne može pružiti zaštita jer nije naveo osnovu uznemiravanja u smislu odredbe čl. 1. st. 1. u vezi čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/2008. i 112/2012.). Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/6791/2014 od 30. svibnja 2018. napominje da iz prakse Suda Europske unije, vezane uz problematiku zaštite na radu i zaštite dostojanstva radnika, proizlazi pravno shvaćanje da se temeljna socijalna prava radnika moraju tumačiti široko, a iznimke i ograničenja vrlo restriktivno. U tom smislu, i domaće propise koji reguliraju područje zaštite dostojanstva radnika, treba tumačiti u skladu s obveznim tumačenjima koja proizlaze iz prakse Suda Europske unije. Tumačenje tih propisa mora biti ekstenzivno jer dostojanstvo, zdravlje i sigurnost radnika treba štititi ne samo od diskriminatornih ponašanja na radu i u vezi s radom, već od svih loših i neželjenih ponašanja koja mogu štetiti navedenim pravima osobnosti. Uz neželjena loša postupanja na radu i u vezi s radom, izravno se veže obveza poslodavca da zaštiti dostojanstvo radnika. U tom smislu, Ustavni sud smatra da pojam mobinga uključuje svaku vrstu psihofizičkog zlostavljanja ili uznemiravanja na radnom mjestu, neovisno o tome je li ono uzrokovano nekom od zabranjenih diskriminacijskih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije ili pak ne proizlazi iz takve osnove već je riječ o zlostavljanju iz nekih drugih motiva.

13.1. Nije sporno da tužitelj nije naveo neku od zakonom propisanih osnova iz čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Međutim, u konkretnom slučaju, pojedinačnim postupanjem radnika tuženika došlo je do drugog oblika povrede zakonom zaštićenih prava tužitelja kojima je prouzročena šteta tužitelju odnosno povrijeđeno njegovo pravo osobnosti. Naime, radniku pripada pravo na primjerenu zaštitu na radnom mjestu, a na poslodavcu je obveza zaštite dostojanstva radnika kao i da radniku osigura radne uvjete kojima se čuvaju njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo.

13.2. Naime, odredbom čl. 7. st. 5. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim zakonom i posebnim zakonima. Odredbom čl. 111. st. 1. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, odredbom čl. 134. st. 1. istog zakona, propisano je da se postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja uređuju posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a stavkom 5. istog članka propisano je da su poslodavac ili osoba iz stavka 2. ovog članka dužni u roku utvrđenim kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od 8 dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju, radi sprečavanja nastanka uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji. Stavkom 11., istog članka propisano je da ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

13.3. Isto tako, odredbom čl. 62. Kolektivnog ugovora za radnike GPP-a propisano je da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla, tako da im osigura uvjete rada u kojima neće biti izloženi uznemiravanju, što uključuje i poduzimanje preventivnih mjera, uznemiravanje predstavlja povredu radne obveze iz radnog odnosa, čl. 63. Kolektivnog ugovora za radnike GPP-a propisano je da poslodavac posebnom odlukom imenuje povjerenika koji je umjesto njega ovlašten primati ili rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva, povjerenik imenovan Odlukom iz stavka 1. ovog članka, vodi postupak povodom pritužbi radnika, poduzima potrebne radnje u cilju zaštite dostojanstva radnika i sprečavanja daljnjeg uznemiravanja te predlaže poslodavcu izricanje mjera propisanih ovim ugovorom protiv radnika odgovornih za uznemiravanje. Odredbom čl. 64. propisano je da kad povjerenik primi pritužbu vezanu za zaštitu dostojanstva radnika, dužan je u roku od 8 dana od dostave pritužbe ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere radi sprečavanja nastavka uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji. U postupku ispitivanja pritužbe povjerenik će ispitati radnika koji je pritužbu podnio, osobu za koju se tvrdi da je uznemiravala radnika, utvrditi način i okolnosti uznemiravanja, te izvesti i druge dokaze u svrhu utvrđivanja relevantnih činjenica. O utvrđenim činjenicama sastaviti će se zapisnik koji potpisuju povjerenik i radnik koji je podnio pritužbu. Odredbom čl. 66. propisano je da ako se radi o blažem obliku uznemiravanja i ako postoje izgledi da se uznemiravanje više neće ponoviti, osobi za koju je utvrđeno da je uznemiravalo radnika može se izreći strogo upozorenje o mogućnosti otkaza ugovora o radu.

13.4. Utvrđenja prvostupanjskog suda da tuženik nije proveo postupak propisan odredbom čl. 134. st. 1. i 5. ZR-a i Kolektivnog ugovora za radnike GPP-a, odnosno da u smislu navedenih odredbi tužitelj nije saslušan, niti radnik tuženika, i nije sastavljen niti jedan zapisnik o provedenim radnjama tuženika, iako je tuženik morao cjelokupan postupak završiti najkasnije u roku od 8 dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju, radi sprečavanja nastanka uznemiravanja, tuženik u tijeku postupka i navodima žalbe nije doveo u sumnju. Okolnost da je direktor nakon treće pritužbe razgovarao sa tužiteljem i radnikom i tražio njegovo očitovanje, bez poduzimanja konkretnih mjera radi sprečavanja nastavka uznemiravanja, nije navedena utvrđenja prvostupanjskog suda dovela u pitanje pri čemu je tadašnji direktor FU u iskazu naveo da je prepustio tužitelju i radniku tuženika RU da sami to riješe, a nema saznanja da li su službe tuženika to riješile.

14. Žalbeni navodi tuženika da mu je oduzeto pravo na raspravljanje jer mu sud nije dozvolio da se pismeno očituje na iskaze svjedoka pozivom na odredbu čl. 299.a ZPP-a su neosnovani jer se navedena odredba odnosi na očitovanje na navode protivne stranke, a ne svjedoka, pri čemu je istim člankom propisano da će sud odobriti dodatno pisano očitovanje samo ako smatra da je ono potrebno i da ne dovodi do odugovlačenja postupka, dakle, ne radi se pravu, nego o mogućnosti očitovanja, o čemu odlučuje sud. Tuženik je bio na ročištu na kojem su saslušani svjedoci i tužitelj i bio je u mogućnosti postavljati pitanja svjedocima i tužitelju kako bi otklonio eventualne nejasnoće i primjedbe koje ima.

15. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da mu je povrijeđeno pravo iz odredbe čl. 345. ZPP-a, kojom je propisano da rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno (st.1.) i da pismeni sastav rješenja treba da sadrži uvijek uvod i izreku, a obrazloženje samo ako prema stavku 1. ovog članka rješenje mora biti obrazloženo (st. 2.), jer rješenje koje je na ročištu objavljeno dostavit će se strankama u ovjerenom prijepisu samo ako je protiv toga rješenja dopuštena posebna žalba, ili ako se na temelju rješenja može odmah tražiti ovrha, ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom (čl. 343. st. 2. ZPP-a), što ovdje nije slučaj.

16. Također su neosnovani žalbeni navodi tuženika da se sudska odluka temelji na dokazu pribavljenom na nezakonit način (čl. 220.a ZPP-a) jer se utvrđenja suda ne temelji na zvukovnom zapisu razgovora nego se temelji na iskazima svjedoka koji su saslušani u sudskom postupku. Pri čemu sud može dopustiti izvođenje i nezakonitog dokaza i uzeti u obzir njegov sadržaj ako ocijeni da je to potrebno kako bi se utvrdila odlučna činjenica.

17. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima i to odredbe čl. 4., 8., 1100., 1107., 1047., 1048., 1095. ZOO-a, radnik može zahtijevati od poslodavca da se ukloni opasnost štete kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje s time da će na zahtjev zainteresirane osobe sud, ako nađe zahtjev osnovanim, naložiti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemiravanja, te oštećenik ima pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti kao i na koju drugu štetu koja je u adekvatnoj uzročno posljedičnoj vezi s utvrđenom štetnom radnjom (tako Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gž R- 343/2021-2 od 9. ožujka 2021.).

18. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/3519/18 od 7. listopada 2020. naglašava da je člankom 35. Ustava svakome zajamčeno štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Dostojanstvo čovjeka ključni je čimbenik koncepta prava i dužnosti čovjeka. Svako ljudsko biće ima dostojanstvo već samom činjenicom što pripada ljudskom rodu. U ljudskom dostojanstvu svi su ljudi jednaki u svojim pravima i obvezama koja proizlaze iz ljudske prirode. Dostojanstvo je nepovredivo, jer proizlazi iz ljudske jednakosti. Ono pripada svakome i to svakome jednako. Ugled i čast vanjske su manifestacije ljudskog dostojanstva kao zbir etičkih vrijednosti koje pojedinac ima kao član određene društvene zajednice. Subjektivno se ugled i čast, kao Ustavom zaštićena dobra, iskazuju kroz uvažavanje okoline i osobni osjećaj vrijednosti. Ustav pruža zaštitu i dostojanstvo kao svojstvo svakog čovjeka, ali i njegovoj vanjskoj subjektivnoj manifestaciji (vidi odluke Ustavnog suda broj: U-III-1095/2014 od 21. rujna 2017., točka 14. /"Narodne novine" broj 104/17./, i broj: U-III-6791/2014 od 30. svibnja 2018., točke 5., 6.1. i 7., www.usud.hr).

19. Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, koja prihvaća i ovaj sud, tužitelj je bio izložen radnjama drugog radnika istog poslodavca koje bi povrijedile dostojanstvo bilo koje osobe, a poslodavac nije poduzeo adekvatne mjere radi sprečavanja nastavka uznemiravanja. Radi se o radnjama (vrijeđanje, vikanje, psovanje, omalovažavanje i vrijeđanje pred drugim kolegama) koje vrijeđaju dostojanstvo pojedinca bez obzira na konkretne okolnosti u kojima do njih dolazi i koje su neprihvatljive. Stoga nisu od značaja žalbeni navodi tuženika da se radi isključivo o subjektivnom doživljaju tužitelja, niti je od značaja pozivanje na odluku Županijskog suda u Zagrebu Gž R-862/20 jer se radi o drugačijim činjeničnim utvrđenjima.

20. Pri tome, s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da su u postupku dokazane činjenične tvrdnje tužitelja iz tužbe na temelju koji je tužitelj tužbom tražio naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 20.000,00 kn, nisu od odlučnog značaja tvrdnje tužitelja da je bio izložen pritiscima da povuče tužbu, da nije pristao pa da mu je ponuđeno slabije plaćeno radno mjesto (4.000,00 kn) i da je dobio otkaz (koji nije pobijao), pa utoliko nisu od značaja ni žalbeni navodi tuženika kojima osporava takve tvrdnje tužitelja.

21. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom provedenih dokaza utvrdio postojanje uzročnoposljedične štete između opisanih događanja i posljedica koje su tužitelju nastale, da mu je radnjama radnika tuženika povrijeđena čast, ugled i dostojanstvo, da je bio pod stresom i u stalnoj neizvjesnosti što će se dogoditi, što potvrđuje nepristrani svjedok AU kojem se tužitelj žalio kako ga RU i dalje vrijeđa, te da se osjećao uznemireno i deprimirano i svjedok ŽU, neposredni rukovoditelj tužitelja, koji je naveo da je tužitelj bio uznemiren zbog takvog ponašanja radnika tuženika, da se često zbog toga žalio i da je bio razočaran što se ne postupa po njegovim pritužbama te da su svi djelatnici znali za taj problem.

22. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti ukoliko težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, s time da je sud prilikom odlučivanja o visini pravične naknade dužan voditi računa kako o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli, straha, cilju kojem služi ta naknada ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom naravi i društvenom svrhom. Po ocjeni ovog suda, povreda prava osobnosti u konkretnom slučaju opravdava dosuđeni iznos pravične novčane naknade od 20.000,00 kn/2.654,46 eura jer težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju. Naime, radi se o štetnim radnjama kojima je tužitelj vrijeđan i omalovažavan kroz duže vremensko razdoblje, a u postupku je utvrđeno da iako se tužitelj tri puta obraćao poslodavcu da ga zaštiti od uznemiravanja da poslodavac navedene pritužbe nije uzeo u obzir, odnosno nije proveo postupak propisan odredbom čl. 134. ZR-a i odredbama Kolektivnog ugovora za radnike GPP-a niti je poduzeo adekvatne mjere da se uznemiravanje ne nastavi.

23. Pri tome valja istači da se duševno zdravlje neke osobe ne sastoji samo u štetnom radnjom izazvanim duševnim oboljenjima što se utvrđuje medicinskim vještačenjem u sudskim postupcima, već isto predstavlja povredom izazvanu neugodu, uznemirenost, nezadovoljstvo, frustraciju, ljutnju, sram kod te osobe, jer i navedeni osjećaji predstavljaju poremećaj dotadašnjeg duševnog mira određene osobe i zadiranje u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje oštećenika. Naime, postoje životne situacije kada medicinsko vještačenje da li je oštećenik pretrpio duševne boli i u kojem intenzitetu, nije nužno, već je sud ovlašten svoje stajalište o tome formirati na temelju vlastitih znanja i iskustava po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje te okolnosti konkretnog slučaja, koje po životnoj logici upućuju na to da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava osobnosti uslijed čega je oštećenik pretrpio duševne boli koje opravdavaju dosudu neimovinske štete (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1902/13-2 od 30. svibnja 2017.). Stoga, suprotni žalbeni navodi tuženika kojima osporava dosuđenu visinu štete nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

24. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku samo u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom i u granicama razloga određeno navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti samo na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gž 21/17-2 od 10. listopada 2017.), pri čemu ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

26. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

27. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj