Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-968/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Antonija Jurajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, utvrđenju da nije prestao radni odnos te vračanje tužitelja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-30/2023-7 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-30/2023-7 od 25. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 klasa: 114-04/20-01/18, ur.broj: 341-99-01/15-20-3 od 25.09.2020. kojom je otkazan ugovor o radu tužitelju GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Utvrđuje se da tužitelju GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao radni odnos kod tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, te se nalaže tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da vrati tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad na radno mjesto dostavljača u Odsjeku za uredsko poslovanje i pisarnicu u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 da tužitelju GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati troškove parničnog postupka, uvećane za zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana.“,

kao neosnovanim u cijelosti."

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u korist tužitelja, podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14., a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

5.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj budući pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

6. Sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, utvrđenju da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te vraćanje tužitelja na rad.

8. Polazeći od utvrđenja da je tuženiku kao poslodavcu tužitelja nanesena šteta, njegovom ugledu zbog opisanog događaja i postupanja tužitelja prema svom radnom kolegi, a uvažavajući činjenicu da je tužitelj i ranije bio upozoravan na povrede iz radnog odnosa, sud prvoga stupanja odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužitelja sporno je je li osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

10. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17,98/19, 151/2022 i 64/2023 - u daljnjem tekstu ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10.1. Člankom 119. stavkom 2. ZR propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a člankom 120. stavkom 1. da otkaz mora biti u pisanom obliku, stavkom 2. da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i stavkom 3. je propisano da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

11. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvoga stupnja propustio utvrditi da je tužitelj u trenutku spornog događaja bio na godišnjem odmoru. Naime, sud prvoga stupnja upravo je obrazložio da je nesporna činjenica da je tužitelj u trenutku spornog događaja bio na godišnjem odmoru, međutim da je osobnim dolaskom na svoje radno mjesto rada bio u obvezi ponašati se u skladu s Pravilnikom o radu, Ugovorom o radu te Zakonom o radu, budući da mu sam Ugovor o radu ne prestaje trenutkom odlaska s radnog mjesta, odnosno korištenjem njegovog godišnjeg odmora, već upravo da je i korištenje godišnjeg odmora definirano i ugovorom o radu i Zakonom o radu, a da se i tužitelj mora i ispred radnog mjesta, odnosno ulaza u prostorije gdje obavlja rad pridržavati svih obveza kako bi štitio ugled tuženika.

12. U odnosu na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti da je tužitelj i u vremenu godišnjeg odmora došao na svoje radno mjesto, gdje je već i na samom radnom mjestu došao u konflikt s radnikom ZŽ kojeg je potom udario.

13. Naime i prema stavu ovoga suda drugog stupnja, a imajući u vidu da u radnom odnosu koji je ugovorni poslovni odnos između poslodavca i radnika mora postojati nulta tolerancija na nasilje, odnosno na sudjelovanje u fizičkim obračunima ponašanje tužitelja je bilo neprihvatljivo. Stoga sama činjenica da je tužitelj i u vrijeme godišnjeg odmora došao na svoje radno mjesto nije od utjecaja na činjenicu da je u tom periodu i van prostorija došlo do navedenog spornog događaja.

14. Slijedom navedenoga ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tužitelja jer se radi o osobito važnoj činjenici koja uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, ukazuje da nastavak radnog odnosa nije moguć, a imajući pri tome u vidu i činjenicu da je tužitelj i ranije bio upozoravan na povrede iz radnog odnosa, kao i da se takvim ponašanjem nanosi šteta tuženiku.

15. Žalbeni navodi tužitelja koji nisu od odlučnog značaja ovaj sud nije ocijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

16. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz gore citiranih odredaba Zakona o radu.

17. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tuženika (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

18. Odluka o kamatama na parnični trošak pravilno se temelji na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), a odluka o visini kamatne stope pravilno se temelji na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

19. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tužitelj odbijen s žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević