Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5593/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja 1. IJ, IJE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužitelja FJ, pok. IJ iz I, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika AJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik u Imotskom, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Pn-1/2019-24 od 12. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I-tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Pn-1/2019- 24 od 12. prosinca 2023. u dijelu pod toč. I b) izreke.

II. Odbija se žalba II-tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Pn-1/2019- 24 od 12. prosinca 2023. u dijelu pod toč. II b) izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Pn-1/2019-24 od 12. prosinca 2023. u dijelu pod toč. I a) izreke i pod toč. II a) izreke, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, te se za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I a) Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, na ime nematerijalne štete, isplatiti tužitelju IJE 3.484,00 EUR/26.250,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od dana presuđenja (12.12.2023.) pa do isplate, dok se za više traženo iz te osnove (u pogledu glavne stvari – do iznosa 55.000 kn) tužiteljev zahtjev odbija.

b) Odbija se u cijelosti tužiteljev zahtjev za naknadu materijalne štete, koji glasi:

"Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, na ime izgubljene zarade, isplatiti tužitelju 10.000 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 1.1.1999. god., pa do isplate."

II a) Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, na ime nematerijalne štete, isplatiti tužitelju ČJ pok. IJE 11.447,30 EUR/86.250,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od dana presuđenja (12.12.2023.) pa do isplate, dok se za više traženo iz te osnove (u pogledu glavne stvari – do iznosa 24.000,00 kn) tužiteljev zahtjev odbija.

b) Odbija se u cijelosti tužiteljev zahtjev za naknadu materijalne štete, koji glasi:

"Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, na ime izgubljene zarade, isplatiti tužitelju 10.000 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 1.1.1999. god., pa do isplate.

Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju FJE 314,70 EUR/2.371,35 kn, a tužitelju ČJ pok. IJE 827,44 EUR/6.624,25 kn, a oba iznosa sa zakonskom zateznom kamatom koja na te iznose, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećavanjem za tri postotna poena, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je vršila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, teče, počev od dana presuđenja (12.12.2023.), pa do isplate, dok se za više traženo iz te osnove, zahtjevi tužitelja odbijaju.“

2. Tužitelji u žalbi navode da pobijaju presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93. 112/99, 88/01. 117/03, 88/05. 84/08, 123/08. 57/11, 25/13. 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlažu pobijanu presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i dosudi tužiteljima trošak žalbenog postupka kao i zatraženi parnični trošak, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Tuženik žalbom pobija presudu u dosuđujućem dijelu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, ili odbaciti tužbu, podredno presudu u dosuđujućem dijelu ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika osnovana.

6. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja im je nastala u štetnom događaju 3. listopada 1998. kada im je tuženik pucajući iz automatske puške nanio teške tjelesne ozljede.

8. Na predmetni obveznopravni odnos odgovornosti za štetu treba primijeniti Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91), s obzirom na štetni događaj 3. listopada 1998., a kako je to i naveo prvostupanjski sud.

9. Tužitelji su u tužbi tražili naknadu nematerijalne štete i materijalne štete, koji su svoje zahtjeve iz tužbe smanjili podneskom od 15. travnja 2008. prije upuštanja tuženika u raspravljanje na način da je tim podneskom I-tužitelj tražio za pretrpljene fizičke bolove iznos od tadašnjih 15.000,00 kn, za strah 40.000,00 kn, dakle ukupno iznos od 55.000,00 kn na ime nematerijalne štete, te materijalnu štetu na ime izgubljene zarade 10.000,00 kn, dok je II-tužitelj tražio za pretrpljene fizičke bolove 30.000,00 kn, strah 80.000,00 kn, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 110.000,00 kn, naruženja 20.000,00 kn, ukupno 240.000,00 kn na ime nematerijalne štete te na ime izgubljene zarade 40.000,00 kn.

10. Tužitelji su tijekom postupka, u podnesku od 20. veljače 2021. naveli da uređuju tužbeni zahtjev na način da na ime naknade neimovinske štete traže isplatu I-tužitelj iznosa od tadašnjih 70.000,00 kn, a II-tužitelj 300.000,00 kn, te na ime naknade imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom I-tužitelj 6.000,00 kn ,a II- tužitelj 15.000,00 kn, s tim da su podneskom od 9. ožujka 2023. te zahtjeve iz podneska od 20. veljače 2021. zbog izmjene valute sada naznačili u valuti eur.

11. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio o zahtjevima tužitelja iz podneska od 15. travnja 2008., navodeći u obrazloženju u odnosu na zahtjeve koji su bili postavljeni u podnesku od 20. veljače 2021. i 9. ožujka 2023. da je prema ZOO/91 oštećenik mogao zahtijevati naknadu samo nematerijalne i materijalne štete, a ne kakve druge štete, pa niti neimovinske i imovinske štete, pa da zahtjevi iz tih podnesaka kojima se potražuje naknada neimovinske odnosno imovinske štete, predstavljaju utuženja suprotna koncepciji naknade štete propisane ZOO/91 i da o takvim zahtjevima kojima se čini preinaka u smislu potpunog eliminiranja ranije postavljenih zahtjeva nije moguće raspravljati pa niti odlučivati u ovoj parnici, te da isticanje tih zahtjeva, osim što bi dosudu naknade štete valjalo iskazati u sada važećoj valuti, ne mogu postići bilo kakve učinke.

12. Nejasni su razlozi prvostupanjskog suda o tome da se o zahtjevima od 20. veljače 2021. odnosno 9. ožujka 2023. jer se njima potražuje naknada imovinske i neimovinske štete ne može raspravljati ni odlučivati u ovoj parnici i da takvi zahtjevi nemaju nikakve pravne učinke, pa je tako ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13. Termini neimovinska odnosno imovinska šteta definirani su donošenjem Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05), no sud nije vezan pravnom osnovom, tako da se ovdje radi samo o pogrešnom korištenju pravnih termina čime se sadržajno ne radi razlika u postavljenim zahtjevima, te su tužitelji preinačili tužbu podneskom od 20. veljače 2021. u smislu čl. 191. st. 1. ZPP povećanjem postojećeg zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, uz isticanje novog zahtjeva na ime naknade materijalne štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, kojoj preinaci tužbe se tuženik nije protivio nego se na roč. 22. veljače 2021. upustio u raspravljanje protiveći se jedino visini tako postavljenih zahtjeva.

14. Prvostupanjski sud nije mogao ne odlučivati o postavljenim zahtjevima iz razloga što se u njima navodilo da se potražuje naknada neimovinske odnosno imovinske štete, već je trebao, ako je smatrao da se o njima ne može raspravljati, pozvati tužitelja da urede zahtjeve tako da budu podobni za raspravljanje. Pri tom se ukazuje na to da je, s obzirom da se u primjeni ZOO/91 nematerijalna šteta sastoji od samostalnih vidova te vrste štete, sud trebao u smislu čl. 109. st. 1. ZPP pozvati tužitelje da postavljene zahtjeve u podnesku od 20. veljače 2021. odnosno 9. ožujka 2023., s obzirom da je u tim podnescima naveden samo jedan iznos, urede na način da se točno navede koji iznos se potražuje za svaki pojedini vid nematerijalne štete.

15. Nadalje, obrazloženje pobijane presude iz aspekta bitnih i odlučnih činjenica mjerodavnih za argumentirani zaključak o doprinosu oba tužitelja nastanku štete u omjeru od 25% je nedostatno, jer iako se prvostupanjski sud poziva na pravomoćnu kaznenu presudu i isprave odnosno zapisnike s provedenim dokazima korištene uz suglasnost stranaka iz kaznenog spisa, te isprave odnosno dokaze iz kaznenog spisa uopće sadržajno ne obrazlaže niti ih vrijednosno ocjenjuje, i u tom smislu izostala je ocjena dokaza u smislu čl. 8. ZPP, te se u odnosu na sadržaj obrazloženja pobijane presude kojemu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama pobijana presuda ne može ispitati, tako da je i iz tog razloga ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16. Stoga je valjalo na temelju čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu u dijelu pod toč. I a) i II a) izreke ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak i to pred drugim sucem (čl. 371. ZPP).

17. U ponovnom postupku sud treba otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te imajući u vidu navode i prigovore stranaka utvrditi relevantne činjenice i uz ocjenu dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP u obrazloženju sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP jasno navesti koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje dokaze prihvaća, a koje ne i iz kojih razloga, te koje je činjenice temeljem istih utvrdio, i za to dati jasne i valjane razloge.

18. U odnosu na pobijani dio presude koji se odnosi na zahtjeve tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade, koji zahtjevi su odbijeni iz razloga što tužitelji nisu dokazali osnovanost tih zahtjeva, a budući da tužitelji žalbenim navodima ničim ne osporavaju pravilnost i zakonitost odluke u tom dijelu, valjalo je presudu pod toč. I b) i toč. II b) izreke potvrditi i odlučiti na temelju čl. 368. st. 1. ZPP kao u izreci ove presude.

19. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

20. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP (toč. II. izreke rješenja).

U Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević