Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3710/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Pisarnica u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-207/2019-40 od 28. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-207/2019-40 od 28. travnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti preko iznosa od 985,50 EUR/7.425,25 kuna do iznosa od 1.246,00 EUR/9.387,99 kn (za iznos od 260,50 EUR/1.962,74 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koje teče od 6. ožujka 2019. do isplate, i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.139,32 EUR/16.118,71 kn.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-207/2019-40 od 28. travnja 2023. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.429,94 EUR/10.773,88 kn.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn- 207/2019-40 od 28. travnja 2023. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.250,00 EUR/9.418,13 kn i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8,81 EUR/66,38 kn, i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju RŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.250,00 EUR, zajedno s zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2019. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 6. ožujka 2019. pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 8,81 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, nadoknaditi tužitelju RŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 126,98 EUR, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 145,28 EUR.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 104,26 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 1.246,00 eur/9.387,99 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 6.3.2019. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.148,13 eur/ 16.185,09 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.4.2023. do isplate primjenom kamatne stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad iznosa prema točki I., do ukupno zatraženih 3.925,94 eur/29.580,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6.3.2019. do isplate, tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.“

2. Protiv točke III. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 2.679,94 EUR tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da mu je dosuđen neznatan iznos na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti. Ukazuje na utvrđeno činjenično stanje, tj. posljedice koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, a koje opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u iznosu kako je to zatraženo u tužbi. Kako smatra da je trebao uspjeti u sporu u cijelosti, posljedično pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. prvostupanjske presude. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 272,26 EUR, i to trošak sastava žalbe u iznosu od 199,00 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 73,26 EUR.

3. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev preko iznosa preko iznosa od 985,50 EUR do iznosa od 1.246,00 EUR (za iznos od 260,50 EUR) i protiv točke II. prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je tužitelju dosuđena previsoka naknada neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, tj. dosuđena je u iznosu od 1.150,00 EUR, a trebala je biti dosuđena u iznosu od 900,00 EUR, pogotovo kada se uzme u obzir narušeno zdravstveno stanje tužitelja prije predmetnog štetnog događaja i narav zadobivenih ozljeda. Prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka Elizabete Dadić-Hero kojim je utvrđeno smanjenje životne aktivnosti tužitelja u omjeru od 3%. Ističe kako je tužitelju dosuđena previsoka naknada na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 35,00 EUR, tj. 5 EUR po satu. Smatra da cijena satnice za tuđu pomoć i njegu iznosi maksimalno 3,50 EUR. Nadalje, tuženik pobija i tijek zatezne kamate na cjelokupni dosuđeni iznos. Ističe kako je kamata dosuđena od dana 6. ožujka 2019., tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Ističe kako zatezna kamata treba teći od dana presuđenja, tj. od 28. travnja 2023., budući da je tada utvrđena visina neimovinske štete, naknade za tuđu pomoć i njegu te naknade za troškove liječenja. Što se tiče odluke o troškovima postupka, tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada je određivao omjer uspjeha u sporu, a radi čega je dosudio viši iznos troškova parničnog postupka. Nadalje, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, prvostupanjski sud je za sve priznate parnične radnje kao vrijednost jednog boda uzimao iznos od 1,99 EUR (15,00 kn), međutim, takva vrijednost boda je uvedena izmjenom Tarife koja je stupila na snagu 1. studenog 2022., a prije te izmjene je vrijednost boda iznosila 1,33 EUR (10,00 kuna). Stoga je troškove parničnog postupka koji se odnose na radnje koje su poduzete do 1. studenog 2022. valjalo obračunati na način da vrijednost jednog boda iznosi 1,33 EUR (10,00 kn), a ne 1,99 EUR (15,00 kn). Dakle, tuženik ističe da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir kolika je vrijednost boda bila za vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu njegovih žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 104,26 EUR.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.925,94 EUR radi pretrpljene štete, i to: neimovinske štete radi povrede prava osobnosti (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti), imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege i imovinske štete u vidu troškova liječenja, zajedno sa zateznom kamatom, a koja šteta je nastala naletom osobnog vozila na tužitelja, a koje osobno vozilo je bilo osigurano kod tuženika.

5.1. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.246,00 EUR, i to:

1.150,00 EUR na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti), 35,00 EUR na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege i 61,00 EUR na ime imovinske štete u vidu troškova liječenja, dok je tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 2.679,94 EUR odbio kao neosnovan.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14

- dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana 9. prosinca 2018., došlo do prometne nezgode na način da je ŽŽ, upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], naletila na tužitelja JŽ, koji je u svojstvu pješaka prelazio pješački prijelaz

- da je vlasnik osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], u vrijeme štetnog događaja, imao kod tuženika policu osiguranja od automobilske odgovornosti za naknadu štete trećim osobama

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio ozljedu udarca u glavu sa oguljotinama desne čeone regije i desne usnice te ozljedu kontuzije koljena

- da je tužitelj pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 6-12 sati, srednjeg intenziteta u trajanju od 5-7 dana te slabog intenziteta u trajanju od 12-15 dana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju prometne nezgode (tj. do udarca i pada tužitelja), sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju do pružanja liječničke pomoći nakon predmetnog štetnog događaja, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju do odlaska na psihijatrijski pregled (u vidu zabrinutosti za ishod liječenja i moguće posljedice), sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju do zadnje kontrole, tj. do 21. siječnja 2019.

- da je predmetni štetni događaj kod tužitelja uzrokovao specifične psihičke poteškoće radi kojih se obratio i za psihijatrijsku pomoć

- da je tužitelju dijagnosticirana reakcija na teški stres

- da je tužitelju smanjena životna aktivnost u omjeru od 3%

- da je tužitelj imao troškove liječenja, tj. trošak masti za koljeno te trošak prijevoza na specijalističke preglede

8. U fazi žalbenog postupka među strankama je sporna visina neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, visina imovinske štete radi pružanja tuđe pomoći i njege te tijek zateznih kamata.

9. Osnovan je žalbeni navod tužitelja da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom određivanja pravične novčane naknade koja mu pripada s osnove pretrpljene neimovinske štete u predmetnom štetnom događaju, dok nije osnovan žalbeni navod tuženika da je tužitelju dosuđena previsoka pravična novčana naknada te previsoka novčana naknada radi tuđe pomoći i njege.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Željka Cesareca, specijalista kirurške ortopedije, od dana 28. prosinca 2021. (list 56-64 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede udarca u glavu sa oguljotinama desne čeone regije i desne usnice i udarca u desno koljeno. Prije predmetnog štetnog događaja nisu registrirane ranije ozljede poput predmetnih (glava, desno koljeno), a niti ranije tegobe sa strane glave, odnosno desnog koljena. Ističe da tužitelj ima kronične tegobe u vidu šećerne bolesti (dijabetes) sa sekundarnim manifestacijama (oči, bubrezi) te u vidu poremećaja cirkulacije nogu i razvoja gangrene, što je rezultiralo amputacijom lijeve potkoljenice 03.01.2017., te amputacijom trećeg prsta desne noge 14.06.2019., ali navedena stanja nisu ni u kakvoj uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Navodi da je tužitelj, nakon predmetnog štetnog događaja, prvi puta realizirao pregled stručne osobe - psihijatra, koji je tadašnje stanje okvalificirao kao reakciju na teški stres. Vještak je osobno pregledao tužitelja te ističe da u verbalnom kontaktu tužitelj djeluje usporeno, sa otežanom koncentracijom. Što se tiče fizičkih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju ističe da su dovele samo do privremenog, ali vremenski kratkog pogoršanja stanja, prvenstveno na račun bolne faze, ali niti na jedan način nisu mogle utjecati na trajno umanjenje opće životne aktivnosti tužitelja. Što se tiče psihičkih tegoba vezanih za predmetni štetni događaj, ističe da su iste ipak nešto izraženije po pitanju intenziteta i trajanja u odnosu na fizičke tegobe, ali također privremenog karaktera i bez utjecaja na umanjenje opće životne aktivnosti. Međutim, vještak ističe da nije psihijatrijske struke, a radi čega, ako bi bilo dvojbi po pitanju ocjene psihičkih tegoba, predlaže dopunsko mišljenje psihijatra. Vještak ističe da je tužitelj pretrpio fizičke i bolove jakog intenziteta u kratkom trajanju od cca 6 – 12 sati, fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 5 - 7 dana i fizičke bolove slabijeg intenziteta u trajanju od 12 – 15 dana. Naposljetku, vještak ističe da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 5-7 dana po 1 sat dnevno.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke Elizabete Dadić-Hero od dana 4. prosinca 2022. (list 85-94 spisa) proizlazi da tužitelj, prije predmetnog štetnog događaja, nije odlazio kod psihijatra niti uzimao ništa od psihofarmaka. Tužitelj se psihijatru prvi put javio 12. prosinca 2018. godine gdje mu je prepisan Helex, a žalio se na smetnje usnivanja i prosnivanja što je povezivao s traumatskim događajem. Tada je određeno je psihologijsko testiranje kao i kontrola. Rezultati psihologijskog ispitivanja pokazuju anksiozni pomak koji se manifestira kroz napetost, razdražljivost i osjećaj unutarnjeg nemira, pojačan je osjećaj depriviranosti. U psihijatrijskim pregledima tužitelju je dijagnosticirana F43.9 reakcija na teški stres. Navedeni poremećaj spada po MKB klasifikaciji u anksiozne poremećaje, odnosno dijagnostički kriterij označava otežano funkcioniranje osobe nakon proživljenog traumatskog iskustva kakvo je imao tužitelj. Za vrijeme trajanja predmetnog štetnog događaja, tužitelj je osjećao primarni strah koji je bio izuzetno visokog intenziteta. Trajanje primarnog straha teško je precizno odrediti, a isti je svakako trajao najmanje koliko je trajalo sam događaj, odnosno do udarca i pada. Sekundarni strah jakog intenziteta je trajao do pružanja liječničke pomoći, odnosno dolaska na HMT. Sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je do odlaska na psihijatrijski pregled, u vidu zabrinutosti za ishod liječenja i moguće posljedice. Sekundarni strah blagog intenziteta mogao je trajati do zadnje kontrole odnosno 21. siječnja 2019. Vještak je osobno pregledao tužitelja koji je tom prilikom iznosio specifične psihičke poteškoće, koje se povezuju sa doživljenom traumom. Zbog posljedica štetnog događaja funkcioniranje tužitelja u svakodnevici je narušeno. Nakon štetnog događaja tužitelj je bio značajno ograničene funkcionalnosti. Otežano je pokretan, izgubio je volju i nadu da će moći biti samostalan u korištenju štaka kako je planirao. Žali se na niži prag frustracije. S obzirom na sve navedeno, vještak zaključuje da je kod tužitelja došlo do smanjenja opće životne aktivnosti zbog štetnog događaja u omjeru od 3%.

11.1. Tuženik je prigovarao ocjeni smanjenja opće životne aktivnosti u omjeru od 3%, smatrajući da je predmetni štetni događaj doveo samo do privremenog, a ne i trajnog smanjenja životne aktivnosti, odnosno da su fizičke i psihičke posljedice štetnog događaja samo privremenog trajanja. Radi navedenog je vještakinja Elizabeta Dadić-Hero saslušana na ročištu dana 1. ožujka 2023., a kako bi se očitovala na prigovore tuženika. Vještakinja se izjasnila da se utvrđena životna smanjena aktivnost očituje u činjenici da je tužitelj prije predmetne nezgode, iako je riječ o objektivno teškoj bolesnoj osobi u visokoj životnoj dobi, ipak uspio uz pomoć fizioterapeuta i pomagala (štake) funkcionirati u smislu kretanja na kraćim relacijama, oko kuće, do dućana, ali predmetna nezgoda predstavljala je za tužitelja "okidač" nakon čega isti gubi volju i nadu da će biti samostalan u korištenju te štake, a što je on planirao uz svog fizioterapeuta postići. Upravo ta nemoć i sada vezanje uz krevet i nepomicanje dovodi do frustracije a time i nižeg praga tolerancije uslijed čega sada lakše "plane". Kako je tužitelj i prije predmetne nezgode imao, zbog svog fizičkog stanja i amputacije lijeve noge kao i drugih bolesti, umanjenu životnu aktivnost, vještakinja smatra da je s ocjenom od 3% objektivizirala smanjenu životnu aktivnost tužitelja samo kao posljedicu predmetne nezgode.

11.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Elizabete Dadić-Hero je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Vještakinja Dadić-Hero je u svome nalazu logično i uvjerljivo objasnila zašto je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 3%, a radi čega ga ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz.

12. Valja istaknuti da se kod smanjenja životne aktivnosti, osim fizičkih posljedica, gledaju i psihičke posljedice. Naime, premda je narav fizičkih ozljeda koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju lakše prirode, tužitelj trpi pojačane psihičke smetnje, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je predmetni štetni događaj utjecao na tužiteljevu sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti, prisutan je gubitak motivacije u samostalnom kretanju, a radi čega tužitelj rijetko izlazi iz stana te je emocionalno razdražljiv. Sve te okolnosti također utječu na kvalitetu života oštećene osobe te ih je potrebno uzeti prilikom određivanja pravične novčane naknade.

13. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 – dalje u tekstu ZOO)

14. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Uzevši u obzir sve navedene posljedice koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju (fizički bolovi, pretrpljen strah, smanjenje životne aktivnosti od 3%), prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.400,00 EUR, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

16. Nadalje, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od 7 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 35,00 EUR, tj. 5 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO. Satnica od 5,00 EUR za tuđu pomoć i njegu je primjerena i opravdana, a radi čega je žalba tuženika u tom pogledu neosnovana.

17. Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan u iznosu od 2.496,00 EUR, i to:

2.400,00 EUR na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti), 35,00 EUR na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege i 61,00 EUR na ime imovinske štete u vidu troškova liječenja.

17.1. Budući da je prvostupanjski sud, na ime pravične novčane naknade, već dosudio tužitelju iznos od 1.150,00 EUR, valjalo je tužitelju dosuditi razliku između pravične novčane naknade koju je utvrdio ovaj sud drugog stupnja i naknade koju je dosudio sud prvog stupnja (2.400,00 EUR – 1.150,00 EUR = 1.250,00 EUR), tj. iznos od 1.250,00 EUR.

17.2. Međutim, uzevši u obzir cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 3.925,94 EUR, valja istaknuti da isti nije osnovan u cijelosti, tj. prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.429,94 EUR.

18. Dakle, žalba tužitelja je, u pogledu odbijenog tužbenog zahtjeva, djelomično osnovana. Stoga je, primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki III. stavku 1. izreke te preinačiti prvostupanjsku presudu na način da je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.250,00 EUR na ime neimovinske štete, a primjenom odredbe iz čl. 368 st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke te potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.429,94 EUR.

19. S druge strane, žalba tuženika je, u pogledu usvojenog tužbenog zahtjeva neosnovana. Stoga je, primjenom odredbe iz čl. 368 st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke te potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti preko iznosa od 985,50 EUR do iznosa od 1.246,00 EUR (za iznos od 260,50 EUR).

20. U odnosu na tijek zatezne kamate, tužitelj je potraživao zateznu kamatu na iznos prouzročene štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, tj. od dana 6. ožujka 2019., a što je u skladu s čl. 12. st. 1 i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) kojim je propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako tuženik nije nadoknadio tužitelju štetu u mirnom postupku, tužitelj ima pravo tražiti zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, sve u skladu s čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP-a. S obzirom na navedeno, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da kamata teče od dana presuđenja.

20.1. Prvostupanjski sud je kamatu dosudio sukladno odredbi čl. 1103. ZOO, a prema kojoj kamata također teče od dana podnošenja pisanog zahtjeva. Međutim, u konkretnom slučaju se primjenjuje ZOOP kao lex specialis, budući da je šteta nastala zbog uporabe prijevoznog sredstva, odnosno riječ je o šteti nanesenoj trećoj osobi uporabom vozila koje je kod tuženika osigurano od automobilske odgovornosti.

21. Nadalje, neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud nije smio primijeniti izmijenjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa), objavljenu u "Narodnim novinama" broj 126/2022, na odvjetničke radnje koje su izvršene u postupku prije stupanja na snagu navedene izmjene.

21.1. Dana 28. travnja 2023., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka, troškove postupka je obračunavao prema gore navedenoj Tarifa kojom je propisana vrijednost boda od 1,99 EUR / 15,00 kn (Tbr. 50. Tarife), a koja se primjenjuje od 1. studenog 2022. Prije navedene izmjene, vrijednost boda je iznosila 1,33 EUR / 10,00 kn. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud dužan primjenjivati vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, tj. da su troškovi odvjetničkih radnji, poduzetih prije 1. studenog 2022., trebali biti obračunati po vrijednosti boda od 1,33 EUR.

21.2. Odredbom iz Tbr. 48. st. 3. Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa uslijed navedenog žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani.

22. Valja istaknuti da tuženik u svojoj žalbi osnovano upire kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, a prilikom određivanja uspjeha stranaka u sporu. Naime, prvostupanjski sud je zbrojio omjer kvalitativnog i kvantitativnog uspjeha stranaka u sporu, ali nije dobiveni postotak podijelio sa dva, već je odmah oduzeo uspjeh tužitelja sa uspjehom tuženika. Takav izračun je matematički neutemeljen, budući da se uspjeh stranaka procjenjuje do 100%, ali ne i preko toga, a radi čega je zbroj kvalitativnog i kvantitativnog uspjeha potrebno podijeliti sa dva.

23. Tužitelj je kvalitativno uspio u sporu s 100%, budući da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 2.496,00 EUR, a nije osnovan u iznosu od 1.429,94 EUR, tužitelj je kvantitativno uspio u sporu s 63,58%, a tuženik s 36,42%. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužitelj uspio s 81,79%, a tuženik s 18,21%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (81,79% - 18,21% = 63,58%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 63,58%.

24. Usprkos tome što je ovaj sud ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u većem iznosu u odnosu na prvostupanjski sud, potrebno je djelomično uvažiti žalbu tuženika u pogledu troškova postupka, budući da je prvostupanjski sud dosudio troškove u razmjernom dijelu od 64%, a prema ocjeni ovog suda, pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, potrebno je dosuditi troškove postupka u razmjernom dijelu od 63,58%.

25. Prvostupanjski sud je priznao kao osnovan sljedeći trošak tužitelja: odvjetnički trošak u iznosu od 1.927,81 EUR, trošak vještačenja i pribave medicinskog kartona u iznosu od 804,64 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 171,40 EUR. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 63,58 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti priznati odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi s 2.099,21 EUR na 1.334,68 EUR, dok trošak predujma za medicinsko vještačenje i pribave medicinskog kartona u iznosu od 804,64 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev- 1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.139,32 EUR.

26. Kako je prvostupanjski sud, primjenom omjera od 64%, troškove procijenio u iznosu od 2.148,13 EUR, a pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a troškovi iznose 2.139,32 EUR, valjalo je odbiti neosnovano dosuđeni trošak u iznosu od 8,81 EUR. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.139,32 EUR., dok je primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom III. stavak 2. izreke ove odluke i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8,81 EUR.

27. Temeljem čl. 154. st 2. ZPP, čl. 155. ZPP i čl 166. st. 1. i 2. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23), odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka. Tužitelj je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev usvojen u iznosu od 1.250,00 EUR, dok je njegova žalba djelomično neosnovana, tj. tužbeni zahtjev je ostao odbijen u iznosu od 1.429,94 EUR. Dakle, tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 46,64%. Tužitelj potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 199,00 EUR sukladno Tbr 10.1. Tarife. Nadalje, tuženik potražuje i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 73,26 EUR. Dakle, tuženik potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 272,26 EUR. Međutim, kako je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 46,64%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tuženik ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 126,98 EUR, dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 145,28 EUR (točka IV. i V. drugostupanjske presude).

28. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu, i to u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja (točka VI. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić