Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-899/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. iz Zagreba, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Anić i partneri j.t.d u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-713/2018-82 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Allianz Hrvatska d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 713/2018-82 od 22. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju VL iznos od 7.542,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 5.733,63 EUR–a od 4. lipnja 2016. pa do isplate, a na iznos od 1.808,37 EUR–a od 2. travnja 2021. pa do isplate, pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.244,22 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 63,00 EUR–a od 21. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos od 144,00 EUR–a od 11. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos od 163,80 EUR–a od 25. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos od 163,80 EUR–a od 22. veljače 2016. pa do isplate, na iznos od 360,00 EUR–a od 21. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos od 135,00 EUR–a od 23. veljače 2016. pa do isplate, na iznos od 271,80 EUR–a od 15. veljače 2016. pa do isplate, na iznos od 163,80 EUR–a od 1. veljače 2016. pa do isplate, na iznos od 270,00 EUR–a od 18. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos od 63,00 EUR–a od 23. veljače 2016. pa do isplate, na iznos od 63,00 EUR–a od 22. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos od 133,20 EUR–a od 22. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos od 48,47 EUR–a od 22. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos od 135,00 EUR–a od 26. svibnja 2016. pa do isplate i na iznos od 63,00 EUR–a od 26. svibnja 2016. pa do isplate, pod točkom V. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.529,66 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. studenog 2024. pa do isplate te pod točkom VI: izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-713/2018-82 od 22. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku Allianz Hrvatska d.d. isplatiti tužitelju VL iznos preko 7.542,00 EUR–a do 8.380,00 EUR–a (za iznos od 838,00 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 637,07 EUR–a od 4. lipnja 2016. pa do isplate, a na iznos od 200,93 EUR–a od 2. travnja 2021. pa do isplate, pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos preko 2.244,22 EUR–a do 2.493,58 EUR–a (za iznos od 249,36 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos preko 63,00 EUR–a do 70,00 EUR–a (za iznos od 7,00 EUR–a) od 21. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos preko 144,00 EUR–a do 160,00 EUR–a (za iznos od 16,00 EUR–a) od 11. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos preko 163,80 EUR–a do 182,00 EUR–a (za iznos od 18,20 EUR–a) od 25. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos preko 163,80 EUR–a do 182,00 EUR–a (za iznos od 18,20 EUR–a) od 22. veljače 2016. pa do isplate, na iznos preko 360,00 EUR–a do 400,00 EUR–a (za iznos od 40,00 EUR–a) od 21. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos preko 135,00 EUR–a do 150,00 EUR–a (za iznos od 15,00 EUR–a) od 23. veljače 2016. pa do isplate, na iznos preko 271,80 EUR–a do 302,00 EUR–a (za iznos od 30,20 EUR–a) od 15. veljače 2016. pa do isplate, na iznos preko 163,80 EUR–a do 182,00 EUR–a (za iznos od 18,20 EUR–a) od 1. veljače 2016. pa do isplate, na iznos preko 270,00 EUR–a do 300,00 EUR–a (za iznos od 30,00 EUR–a) od 18. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos preko 63,00 EUR–a do 70,00 EUR–a (za iznos od 7,00 EUR–a) od 23. veljače 2016. pa do isplate, na iznos preko 63,00 EUR–a do 70,00 EUR–a (za iznos od 7,00 EUR–a) od 22. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos preko 133,20 EUR–a do 148,00 EUR–a (za iznos od 14,80 EUR–a) od 22. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos preko 48,47 EUR–a do 53,85 EUR–a (za iznos od 5,38 EUR–a) od 22. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos preko 135,00 EUR–a do 150,00 EUR–a (za iznos od 15,00 EUR–a) od 26. svibnja 2016. pa do isplate i na iznos preko 63,00 EUR–a do 70,00 EUR–a (za iznos od 7,00 EUR–a) od 26. svibnja 2016. pa do isplate te pod točkom V. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu preko 3.529,66 EUR–a do 4.126,20 EUR–a (za iznos od 596,54 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. studenog 2024. pa do isplate i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja VL za isplatu iznosa od 838,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 637,07 EUR–a od 4. lipnja 2016. pa do isplate, a na iznos od 200,93 EUR–a od 2. travnja 2021. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja VL za isplatu iznosa od 249,36 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 7,00 EUR–a od 21. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos od 16,00 EUR–a od 11. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos od 18,20 EUR–a od 25. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos od 18,20 EUR–a od 22. veljače 2016. pa do isplate, na iznos od 40,00 EUR–a od 21. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos od 15,00 EUR–a od 23. veljače 2016. pa do isplate, na iznos od 30,20 EUR–a od 15. veljače 2016. pa do isplate, na iznos od 18,20 EUR–a od 1. veljače 2016. pa do isplate, na iznos od 30,00 EUR–a od 18. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos od 7,00 EUR–a od 23. veljače 2016. pa do isplate, na iznos od 7,00 EUR–a od 22. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos od 14,80 EUR–a od 22. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos od 5,38 EUR–a od 22. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos od 15,00 EUR–a od 26. svibnja 2016. pa do isplate i na iznos od 7,00 EUR–a od 26. svibnja 2016. pa do isplate, kao neosnovan.

3. Odbija se zahtjev tužitelja VL za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 596,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. studenog 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika Allianz Hrvatska d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.380,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 6.370,70 EUR–a od 4. lipnja 2016. pa do isplate, a na iznos od 2.009,30 EUR–a od 2. travnja 2021. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.493,58 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 910,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 4. lipnja 2016. pa do isplate (točka III. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 2.009, 30 EUR–a od 4. lipnja 2016. pa do 1. travnja 2021. (točka IV. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.126,20 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. studenog 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka V. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka VI. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom I., II., V. i VI. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 422,66 EUR–a.

2.2. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda u dijelu u kojem ju tuženik pobija potvrdi.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 30. siječnja 2023. (list 215-216 spisa), da mu tuženik isplati:

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a te naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a iznos od 9.290,56 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 4. lipnja 2016., kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a iznos od 2.493,58 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od dana izdavanja računa pa do isplate,

dakle ukupan iznos od 11.784,14 EUR–a, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.486,23 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5.1. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 22. prosinca 2015. u 10,20 sati u [adresa], kod kućnog broja 7, kada je TL, upravljajući osobnim automobilom marke i modela BMW 530D, registarske oznake [registarska oznaka], naletio na tada maloljetnog tužitelja i pritom ga pregazio.

5.2. Osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao TL, bio je na dan nesreće osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

6.2.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na ročištu od 19. siječnja 2022. (list 167 spisa) dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, a do koje je prethodno došlo u smislu odredbe iz čl. 191. st. 1. ZPP–a jer je tužitelj podneskom od 2. travnja 2021. (list 163-164 spisa) povećao tužbeni zahtjev u pogledu svog glavnog potraživanja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

6.2.2. Naime, kako je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon što je tužitelj primio pisani nalaz i mišljenje doc. dr. sc. DL i prim. FL, stalnih sudskih vještaka od 11. ožujka 2021, a na temelju kojih je tužitelj saznao za sve elemente pretrpljene štete (bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti, naruženje te tuđu pomoć i njegu) koji su potrebni za konačno postavljanje tužbenog zahtjeva, tako je konkretnu preinaku tužbe valjalo dopustiti u smislu odredbe iz čl. 190. st. 2. ZPP–a (što je prvostupanjski sud i učinio), budući da je riječ o situaciji u kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka jer za to nije imao stručno znanje koje vještak posjeduje.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno skice mjesta događaja (list 48 spisa), računa koji su plaćeni radi liječenja tužitelja (list 59-73 spisa), iskaza svjedoka TL, iskaza svjedoka KL, iskaza svjedokinje ĆL i iskaza tužitelja saslušanih na ročištu od 14. listopada 2019. (list 107-111 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. Ivana Bedenikovića, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila od 22. studenog 2019. (list 119-125 spisa), njegovog dopunskog usmenog očitovanja na ročištu od 13. ožujka 2020. (list 135-136 spisa), njegovog dopunskog usmenog očitovanja na ročištu od 28. ožujka 2022. (list 176-177 spisa), njegovog dopunskog pisanog očitovanja od 17. listopada 2022. (list 194-197 spisa), njegovog dopunskog pisanog očitovanja od 23. prosinca 2022. (list 209 spisa) i njegovog dopunskog usmenog očitovanja na ročištu od 17. listopada 2024. (list 227 spisa), pisanog nalaza i mišljenja doc. dr. sc. DL (specijalista ortopeda–traumatologa) i prim. FL (specijalista psihijatra), stalnih sudskih vještaka od 11. ožujka 2021. (list 153-156 spisa) i dopunskog usmenog očitovanja vještaka na ročištu od 19. siječnja 2022. (list 166-167 spisa), očevida koji je održan na mjestu prometne nesreće 1. rujna 2022. (list 188-189 spisa) te pisanog nalaza i mišljenja prof. dr. sc. ČL (specijalista sudske medicine), stalnog sudskog vještaka od 16. listopada 2022. (list 191-192 spisa), pravilno utvrdio u bitnom:

- da na adresi [adresa] postoje dvije garaže, s time da, kada se gleda s ulice, lijeva garaža pripada susjedu, a desna garaža pripada tužiteljevom djedu i baki koji žive na navedenoj adresi,

- da su se 22. prosinca 2015. u 10,20 sati tužitelj i tužiteljev brat KL nalazili u garaži koja pripada njihovom djedu i baki, da je njihov djed već izveo automobil iz svoje garaže i parkirao isti ispred susjedove garaže na kućnom broju 7, kojim dijelom inače prolaze pješaci, a da je ulaz u djedovu i bakinu garažu bio slobodan,

- da su vrata od djedove i bakine garaže bila otvorena te da je djed iz automobila potrubio tužitelju i tužiteljevom bratu, nakon čega su obojica krenula van iz garaže,

- da su obojica hodala normalnim hodom, s time da je prvo išao tužitelj, namjeravajući ući u djedov automobil na stražnja lijeva vrata, a da je oko metar iza njega išao tužiteljev brat,

- da je u trenutku dok je tužitelj još uvijek bio iza zaustavljenog djedovog automobila i počeo se svojim tijelom okretati u desno, iz suprotnog smjera, gledajući u odnosu na zaustavljen djedov automobil, po kolniku prošao automobil kojim je upravljao osiguranik tuženika TL, a koji je zatim udario tužitelja,

- da se tužitelj u tom trenutku nalazio na dijelu koji dijeli pločnik od kolnika, odnosno na betonskom kanalu,

- da iz nalaza i mišljenja dipl. ing. Ivana Bedenikovića, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila te nalaza i mišljenja prof. dr. sc. ČL (specijalista sudske medicine), stalnog sudskog vještaka u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja i mogućnosti izbjegavanja istog proizlazi:

- da se osobni automobil osiguranika tuženika kretao sredinom kolnika, dok je parkirani osobni automobil (u kojem se nalazio tužiteljev djed) svojim lijevim bočnim dijelom bio u betonskom kanalu (širine 0,40 m),

- da je do naleta osobnog automobila osiguranika tuženika na tužitelja došlo u trenutku kada je tužitelj iskoračio lijevom nogom na kolnik (za oko 0,25 m izvan betonskog kanala) i bio ukošen u desnu stranu, bez namjere prelaska kolnika, pri čemu je prednji dio automobila već prošao ispred tužitelja, te je pritom došlo do kontakta između prednjeg dijela lijeve bočne strane automobila (prednjeg lijevog blatobrana i prednjeg lijevog kotača) te iskoračene tužiteljeve lijeve noge, a odmah zatim između lijevog bočnog ogledala i lijeve strane tužiteljevog prsnog koša, nakon čega je tužiteljevo tijelo bilo rotirano uz lijevi bok automobila i palo na kolnik, s time da je došlo i do prelaska stražnjeg lijevog kotača automobila preko tužiteljevog lijevog stopala,

- da je brzina osobnog automobila osiguranika tuženika u trenutku naleta na tužitelja iznosila 12 km/h,

- da, s obzirom na visinu parkiranog osobnog automobila (u kojem se nalazio tužiteljev djed) od 1,48 m i visinu djeteta, pri čemu je kao prosječna visina desetogodišnjeg djeteta uzeta visina od 1,375 m, osiguranik tuženika nije mogao uočiti tužitelja iza parkiranog automobila, nego tek kada je tužitelj izašao izvan gabarita parkiranog automobila,

- da nije bilo mogućnosti izbjegavanja kontakta osobnog automobila osiguranika tuženika s tužiteljem u smislu kočenja ili skretanja, s obzirom na bočni nalet lijeve strane automobila na lijevu stranu tijela tužitelja te činjenicu da je tužitelj udaren kada je prednji dio automobila već bio prošao tužitelja,

- da se osobni automobil osiguranika tuženika na mjestu gdje je širina kolnika 3 metra (i gdje je bio parkiran automobil u kojem se nalazio tužiteljev djed), uz pretpostavku da se automobil kretao sredinom kolnika, pri čemu bi razmak između desne bočne strane automobila osiguranika tuženika i desne kanalice bio 0,6 metara, s obzirom na svoje dimenzije mogao kretati više desno, odnosno svojom desnom stranom kolnika, u kojem slučaju ne bi došlo do kontakata između tužitelja i automobila,

- da iz nalaza i mišljenja doc. dr. sc. DL (specijalista ortopeda– traumatologa i prim. FL (specijalista psihijatra), stalnih sudskih vještaka proizlazi:

- da je tužitelj (rođen **.**.2005.) u štetnom događaju od ozljeda zadobio komplicirani otvoreni lom lijeve potkoljenice (obje kosti), udarac u lijevo stopalo i gležanj te udarac u prsni koš,

- da je nakon ozljeđivanja provedeno adekvatno liječenje tužitelja po kirurgu i fizijataru, da je učinjeno operacijsko liječenje u dva navrata te da je provedena fizikalna terapija u više navrata,

- da su radiološka obrada, fizioterapija i ortopedski pregledi (na koje se odnose utuženi računi) bili potrebni za liječenje tužitelja i uobičajeni kod takvih ozljeda, kao i da su pridonijeli bržem i učinkovitijem oporavku tužitelja,

- da su nakon završenog liječenja (zdravstveno stanje se stabiliziralo krajem kolovoza 2016.) zaostali povremeni bolovi u lijevom koljenu, potkoljenici i gležnju, a koji su izraženiji kod većeg opterećenja te bolne i ograničene kretnje gležnja i koljena, lijevo u slabijem stupnju, s time da je zaostala i hipotrofija lijeve potkoljenice,

- da je tužitelj zbog navedenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, a slabog intenziteta 60 dana (s time da su daljnji povremeni bolovi, koji su trajne prirode, uključeni u pojačane napore), kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 4 tjedna, a slabog intenziteta 8 tjedana,

- da su navedene ozljede uzrokovale trajne posljedice ozljede lijeve noge, a koje smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 12%, i u tom postotku tužitelj će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu,

- da je kod tužitelja zbog navedenih ozljeda zaostalo naruženje slabog stupnja, s obzirom na ožiljak u području lijeve potkoljenice, pri čemu su primarno cijenjeni zaostali ožiljci i hipotrofija potkoljenične muskulature,

- da je tužitelju zbog navedenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 90 dana po 2 sata dnevno te još 120 dana po 1 sat dnevno, dakle ukupno 300 sati,

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku 4. lipnja 2016.

9.1.1. Odredbom iz čl. 47. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 – u daljnjem tekstu: ZSPC) propisano je da se vozilo kreće desnom stranom kolnika, odnosno biciklističkom stazom ili trakom uz desni rub kolnika ili ceste u smjeru kretanja, a na traci ili stazi uređenoj i obilježenoj za dvosmjerni promet bicikala, desnom stranom trake ili staze u smjeru kretanja, a odredbom iz čl. 47. st. 2. ZSPC–a propisano je da je vozač dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a da je, ako trake nisu obilježene, dužan vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti.

9.1.2. Odredbom iz čl. 124. st. 1. ZSPC–a propisano je da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku, a odredbom iz čl. 124. st. 3. ZSPC–a propisano je da se pješak mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka.

9.1.3. Odredbom iz čl. 125. st. 1. ZSPC–a propisano je da se, iznimno od čl. 124. st. 1. i 3. ZSPC–a, na cesti na kojoj ne postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka, ili na cesti na kojoj postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka kojom se pješaci ne mogu koristiti iz bilo kojeg razloga, pješaci mogu kretati kolnikom, a odredbom iz čl. 125. st. 2. ZSPC–a propisano je da se pješak, ako se kreće kolnikom, mora kretati što bliže rubu kolnika na način kojim ne ometa i ne sprečava promet vozila.

9.2.1. Odredbom iz čl. 1069. st. 1. ZOO–a propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik.

9.2.2. Isto tako, odredbom iz čl. 1092. st. 1. ZOO–a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a odredbom iz čl. 1106. ZOO–a propisano je da se odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući način primjenjuju i na neimovinsku štetu.

10.1. Uzimajući u obzir:

- da iz nalaza i mišljenja dipl. ing. Ivana Bedenikovića, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila te nalaza i mišljenja prof. dr. sc. ČL (specijalista sudske medicine), stalnog sudskog vještaka proizlazi, između ostalog, da do kontakata između tužitelja i osobnog automobila osiguranika tuženika ne bi došlo da se osiguranik tuženika svojim automobilom kretao više desno, odnosno svojom desnom stranom kolnika, dok je osiguranik tuženika neposredno prije prometne nesreće, postupajući pritom suprotno odredbama iz čl. 47. st. 1. i 2. ZSPC–a (kojima se regulira kretanje vozila), upravljao svojim automobilom sredinom kolnika,

- da je tužitelj neposredno prije naleta automobila osiguranika zakoračio lijevom nogom na kolnik (za oko 0,25 m izvan betonskog kanala), iako se, u smislu odredaba iz čl. 124. st. 1. i 3. ZSPC–a (kojima se regulira kretanje pješaka), nije smio kretati ni zadržavati na kolniku, već kretati pločnikom (nogostupom) ispred djedove i bakine garaže iz koje je izašao te pločnikom ispred susjedove garaže,

stav je ovog drugostupanjskog suda da je osiguranik tuženika (su)odgovoran za nastanak nesreće u omjeru od 90%, a da je tužitelj suodgovoran, odnosno da je doprinio nastanku nesreće, kako to tuženik u svojim daljnjim žalbenim navodima pravilno ističe, i to u preostalom omjeru od 10%.

10.2. Ovdje valja napomenuti da se tužiteljeva suodgovornost, odnosno doprinos nastanku nesreće ne može otkloniti u smislu odredaba iz čl. 125. st. 1. i 2. ZSPC–a, budući da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije ni tvrdio, niti dokazivao da nije mogao koristiti pločnik (nogostup) ispred susjedove garaže, sve kako bi ušao u osobni automobil u kojem ga je čekao njegov djed, ali kroz stražnja desna vrata, na koji način bi tužitelj izbjegao stupanje na kolnik.

10.3. Samim time, tuženik, kod kojeg je na dan nesreće bio osiguran osobni automobil kojim je upravljao njegov osiguranik, odgovoran je za štetu koju je tužitelj posljedično pretrpio te mu je istu dužan naknaditi također u omjeru 90%, sve u smislu odredaba iz čl. 1069. st. 1., čl. 1092. st. 1. i čl. 1106. ZOO–a, u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. i čl. 22. st. 1. ZOOP–a.

11.1. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.2. Odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a također je propisano da je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan istome naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a odredbom iz čl. 1089. st. 2. ZOO–a propisano je da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo, s time da će sud, sukladno odredbi iz čl. 223. st. 1. ZPP–a, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

12.1. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužitelj, kao dijete od navršenih 10 godina života, pretrpio zbog kompliciranog otvorenog loma lijeve potkoljenice (obje kosti), udarca u lijevo stopalo i gležanj te udarca u prsni koš, da su navedene ozljede uzrokovale trajne posljedice ozljede lijeve noge, a koje smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 12% (u kojem postotku će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu) te da je kod tužitelja zbog navedenih ozljeda zaostalo naruženje slabog stupnja u obliku ožiljka u području lijeve potkoljenice,

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

- da je tužitelju nakon prometne nesreće bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 300 sati,

- da su tužitelju u tijeku liječenja i saniranja zadobivenih ozljeda u Talijanskoj Republici nastali troškovi, i to troškovi fizikalne terapije, radiološke obrade i pregleda ortopeda, a što je sve doprinijelo bržem i učinkovitijem liječenju tužitelja,

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 7.180,00 EUR–a, na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege (uzimajući kao cijenu jednog sata iznos od 4,00 EUR–a) iznos od 1.200,00 EUR–a te na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja (uzimajući u obzir račune koje je tužitelj tijekom postupka dostavio i kojima tuženik nije prigovorio) iznos od 2.493,58 EUR–a, dakle ukupan iznos od 10.873,58 EUR–a, sve sukladno odredbama iz čl. 1089. st. 2., čl. 1095. st. 1. te čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 223. st. 1. ZPP–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose koje tužitelju sukladno odredbama iz čl. 1086. i čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju.

12.2. Međutim, kako je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj posljedično pretrpio u omjeru 90%, tako je isti prema tom omjeru dužan naknaditi tužitelju neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u konačnom iznosu od 6.462,00 EUR–a te imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege u konačnom iznosu od 1.080,00 EUR–a (što zbrojeno iznosi 7.542,00 EUR–a), kao i imovinsku štetu zbog troškova liječenja u konačnom iznosu od 2.244,22 EUR–a, što ukupno iznosi 9.786,22 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok tužitelj nema pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 1.087,36 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

13. Posljedično, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka pod točkom V. izreke pobijane presude, budući da je tužitelj u konačnici sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari uspio u manjem omjeru od utvrđenog (92%).

14.1. S obzirom na to da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (naknada štete) uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 9.786,22 EUR–a u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 11.784,14 EUR–a, odnosno u omjeru od 83%, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 91,50% (100% + 83% = 183%; 183% ÷ 2 = 91,50%), dok je tuženik uspio u sporu u preostalom omjeru od 8,50%.

14.2. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 83%.

15.1. Kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio, tužitelju na ime troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška parničnog postupka na ime sudske pristojbe na tužbu pripada iznos od 3.509,05 EUR–a (3.375,00 EUR–a + 134,05 EUR–a), sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., 5. i 7., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24) te Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

15.2. Tužitelj također ima pravo na naknadu troška provođenja prometnog i financijskog vještačenja u iznosu od 617,15 EUR–a (265,44 EUR–a + 318,53 EUR–a + 33,18 EUR–a), budući da su navedeni troškovi bili neophodni za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

16.1. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška parničnog postupka na ime sudske pristojbe prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, u iznosu od 2.912,51 EUR–a (83% od 3.509,05 EUR–a), a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška provođenja prometnog i medicinskog vještačenja od 617,15 EUR–a, koji je bio neophodan za vođenje ovog postupka, što znači da tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 3.529,66 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. studenog 2024., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate koje tužitelju sukladno odredbi iz 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 596,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

16.2. Tuženik nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

18. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari uspio u iznosu od 1.087,36 EUR–a (838,00 EUR–a + 249,36 EUR–a) u odnosu na ukupni pobijani iznos od 10.873,58 EUR–a (8.380,00 EUR–a + 2.493,58 EUR–a), odnosno u omjeru od 10%, što predstavlja razmjerno neznatan uspjeh tuženika, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 5. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac