Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4738/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, sutkinje Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Damjancu, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika AU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Maji Nepehal, odvjetnici u Požegi, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi od 30. listopada 2023., poslovni broj Pn-7/2021-34, u sjednici vijeća 8. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi od 30. listopada 2023., poslovni broj Pn-7/2021-34 u toč. I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 3.153,61 eura[1] / 23.760,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 1.867,86 eura/ 14.073,39 kuna od 08. prosinca 2020. pa do isplate, na iznos od 24,89 eura / 187,50 kuna od 04. prosinca 2020. pa do isplate i na iznos od 1.260,87 eura/ 9.500,00 kuna od dana donošenja presude pa do isplate (toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke je tužbeni zahtjev odbijen za 356,36 eura / 2.685,00 kuna. U toč. III. izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju troškove postupka od 1.716,19 eura/12.930,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv presude u toč. I. izreke i pod toč. III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, podredno ukine i vrati na ponovni postupak uz naknadu žalbenog postupka.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Predmet spora je naknada štete proizašle iz štetnog događaja na način da je auto u vlasništvu tužitelja naletio na konja u vlasništvu tuženika koji je bio bez nadzora, što je prouzročilo imovinsku štetu na vozilu pri čemu je tužitelj i zadobio ozljede. Tužitelj potražuje od tuženika prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 26.445,89 kn, pri čemu se iznos od 14.528,39 kn odnosi za štetu na autu, 187,50 kn za izvid štete, te 9.500,00 kn za neimovinsku štetu.
5. U žalbenom postupku sporna je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i štete, uzimajući u obzir da prema tvrdnjama tuženika, konj nije pretrpio nikakve vidljive ozljede. Također tuženik smatra da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno jer nisu provedeni svi dokazi, konkretno saslušanje policijskih djelatnika koji su kritičnog dana izašli na teren.
6. Tijekom postupka je provedeno prometno vještačenje (list 108-118 spisa) na temelju kojeg je prvostupanjski sud utvrdio da je za tužitelja konj bez nadzora bio prometno- tehnički iznenadna zapreka, da je prema odbačaju krhotina, naletna brzina osobnog automobila na konja bila 42 km/h. Isključena je mogućnost naleta vozila na manju životinju jer ovalno utisnuće na prednjem poklopcu osobnog automobila s desne strane ukazuje da se visoka životinja "prevalila" na prednji poklopac.
6.1. Na okolnost da na konju tuženika nisu nađeni tragovi udarca niti je šepao, sudski vještak je izjavio da prema oštećenjima na osobnom automobilu koja se odnose na prednji desni dio automobila, a bez ikakvih oštećenja na prednjem lijevom dijelu, da je došlo do kontakta sa prednjim dijelom konja gdje se stražnji dio konja nalazio izvan prednjeg dijela samog osobnog automobila, pa su uslijed toga izostale grube mehaničke ozljede na životinji.
6.2. Nadalje je sud utvrdio, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka da je u trenutku naleta konj bio oslonjen stražnjim nogama, a ne prednjim nogama. Uslijed toga je kod udara u konja došlo do rotacije tijela konja oko oslonjenih stražnjih nogu pa je to bitno smanjilo mogućnost nastanka ozljeda na tijelu konja.
7. Dakle, suprotno žalbenim navodima, tijekom postupka je utvrđeno da su zbog dinamike štetnog događaja i načina naleta automobila na konja - kontakta vozila sa prednjim dijelom konja gdje se stražnji dio konja nalazio izvan prednjeg dijela samog osobnog automobila, izostale ozljede konja.
8. Nadalje, prema mišljenju ovog suda, saslušanje policijskih djelatnika na okolnost nastanka ozljeda konja, nije odgovarajući dokaz, jer isti nemaju stručnog znanja procijeniti jesu li ozljede u uzročno posljedičnoj vezi s oštećenjima vozila. Kako je vještak odgovorio na pitanje zašto je moguće da konj nije imao ozljeda, to saslušanja policijskih djelatnika nije relevantno za utvrđenje odlučne činjenice u smislu čl. 219. st. 1. ZPP.
9. Kako je sud izveo sve odgovarajuće dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica, to je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te nije počinjena povreda čl. 353. st. 2. ZPP.
10. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na imovinsku štetu, sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za trošak izvida štete u iznosu od 187,50 kuna temeljem računa Croatia osiguranja br. 4124-99-1/2020. U odnosu na visinu štete na vozilu sud je temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdio osnovanim iznos od 14.073,39 kuna, a čemu tuženik u žalbi ne prigovara određeno.
11. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Damira Matokovića utvrdio da je tužitelj zadobio ozljede istegnuće mišića vratne kralješnice i nagnječenje prsnog koša koje ozljede su u uzročno-posljedičnoj vezi s nezgodom. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio bolove srednjeg intenziteta tijekom četiri dana, te bolove lakog intenziteta tijekom četiri tjedna. Pretrpio je primarni strah jakog intenziteta do dolaska u bolnicu, a sekundarni strah trpio je tijekom liječenja radi zabrinutosti za tijek i ishod liječenja. Trpio je sekundarni strah srednjeg intenziteta tijekom pet dana i slabog intenziteta tijekom deset dana. Zbog prirode ozljeda morao je mirovati i nositi Schanzov ovratnik. Zbog toga je bio ograničeno i otežano pokretan, te nije mogao samostalno obavljati osnovne životne funkcije kao ni skrbiti o sebi. Zbog toga mu je trebala tuđa njega i pomoć u smanjenom opsegu u trajanju 2-3 sata dnevno tijekom tri tjedna.
11.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade, a vodeći računa o svim navedenim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno, a na temelju čl. 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu povrede prava osobnosti, osnovanim u visini od 1.260,87 eura/ 9.500,00 kuna, čemu također tuženik u žalbi ne prigovara određeno.
12. Cijeneći sve navedeno, ovaj sud je utvrdio kako je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo potvrditi pobijanu odluku.
13. I odluka o trošku je pravilna kako u osnovi, tako i visini (čl. 154. st. 1.), a čemu tuženik ne prigovara određeno.
14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Sabina Dugonjić
