Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3683/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 83416546499, Zagreb, Folnegovićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2876/2023-16 od 23. svibnja 2024., dana 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2876/2023-16 od 23. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1.1. Općinski građanski sud u Zagrebu pobijanom presudom u stavku I. izreke ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda poslovni broj: Ovrvd-20580/2002 od 26. kolovoza 2002. te je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti kao neosnovan.

1.2. Stavkom II. izreke pobijane presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

1.3. U stavku III. izreke pobijane odluke zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen je kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023 - dalje ZPP) s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Polazeći od iznosa tužbenog zahtjeva, ovaj je predmet spor male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Za razliku od žalbenih navoda tužitelja, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je potraživanje tužitelja za iznos glavnice duga od 44,28 eura na ime dospjelih, a neplaćenih računa izdanih na ime tuženika za vodne usluge i naknade na adresi u [adresa] s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate te iznos od 20,31 eura na ime zakonske zatezne kamate obračunate na pojedinačne iznose.

8. Žalbeni navodi tužitelja o počinjenim relativno bitnim povredama odredbi parničnog postupka iz čl. 8. ZPP, čl. 219. st. 1. ZPP i čl. 338. st. 4. ZPP u vezi čl. 354. st. 1. ZPP nisu razmatrani budući da je isticanje takvih žalbenih razloga suprotno odredbi čl. 467. st. 1. u vezi s čl. 458. st. 1. ZPP i kao takvo ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke. Ovaj sud nije razmatrao ni vjerodostojnost iskaza svjedoka PN saslušanog tijekom postupka, na što u žalbi upire tuženik, jer isticanje takvog žalbenog navoda sadržajno predstavlja relativno bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 8 . ZPP u vezi čl. 354. st. 1. ZPP

9. Nadalje, nisu razmatrani ni žalbeni navodi o propustima u činjeničnom utvrđenju budući da se u sporu male vrijednosti presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP u vezi s čl. 458. st. 1. ZPP.

10. U žalbenom stadiju postupka sporna je primjena materijalnog prava te pasivna legitimacija tuženika.

11. Pred sudom prvog stupnja utvrđene su slijedeće činjenice:

- prijedlog za ovrhu podnesen je 6. kolovoza 2002. na pokretninama i plaći ovršenika povodom kojeg je doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrvd – 20580/2002 od 26. kolovoza 2002. koje je tuženik (tada ovršenik) zaprimio 18. listopada 2002. na adresi

[adresa] (list 1 spisa),

- provjerom u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke od 27. ožujka 2007. utvrđeno je da tuženik prebiva na adresi [adresa] pa je stoga zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd- 20580/2002 od 22. prosinca 2008. dostavljen ovršeniku na navedenu adresu,

- ovršenik je 23. srpnja 2008. podnio prigovor u kojem je naveo da je tek po zaprimanju navedenog zaključka saznao da je protiv njega pokrenut ovršni postupak budući da nikada nije zaprimio ni potpisao rješenje o ovrsi posl. br. Ovrvd – 20580/2002 od 26. kolovoza 2002. te da je sa adrese [adresa] odselio još 1994.,

- nakon zaprimanja prigovora, tuženik (tada u svojstvu ovršenika), pozvan je na sud radi izjašnjavanja predstavlja li njegov prigovor od 23. srpnja 2008. prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi posl. br. Ovrvd – 20580/2002,

- rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvd – 20580/2002-34 od 2. veljače 2023. ukinuta je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi posl. br. Ovrvd – 20580/2002 od 26. kolovoza 2002. jer je iz sadržaja izjave tuženika dane pred sudom 25. veljače 2010. utvrđeno da ista sadržajno predstavlja zahtjev za ukidanje te klauzule,

-citiranim rješenjem stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- saslušan u svojstvu stranke, tuženik je naveo da je na adresi iz ovršnog prijedloga živio u razdoblju od 12. srpnja 1988. do 27. travnja 1994. tijekom kojeg vremena se potrošnja vode iz dvije barake dijelila na sve stanare koji su potom svaki svoj iznos potrošene vode plaćali tzv. blagajnici kućnog savjeta stanara baraka u [adresa] kao predstavniku stanara, koje iznose je ona potom plaćala tužitelju jer je na dvije barake dolazio jedan račun, da nikada nije bio zaveden kao registrirani korisnik usluga tužitelja pa da stoga nije bio u obvezi odjaviti se kao korisnik usluge tužitelja prilikom preseljenja te da ne zna na koji je način uopće prijavljen kao korisnik usluga tužitelja nakon što se odselio iz stana u [adresa],

- tuženik smatra da su računi dolazili na ime predstavnice stanara budući da je ona podmirivala račune nakon što bi joj svi stanari platili svoj dio računa te da iz tog razloga za vrijeme dok je prebivao na adresi [adresa] nije ništa dugovao tužitelju,

- tuženik je zaključno u svom iskazu naveo da je prijedlog za ovrhu prvi put dobio 2002. iako je sa adrese odselio 1994.,

- svjedok PN u svom je iskazu naveo da je u vrijeme dok je tužitelj prebivao na adresi u [adresa], on živio na adresi u [adresa], da se radilo o dvije zgrade (barake) koje su imale dva brojila te da su imali i blagajnika i predsjednika kućnog savjeta na kojega su dolazili računi za ukupnu potrošnju vode, nakon čega se iznos dijelio po stanovima te se voda plaćala po broju članova obitelji. Takav način obračuna potrošnje vode i plaćanje iste funkcionirao je sve do 1998. kada je svjedok odselio sa adrese,

- svjedok je nadalje naveo da vodu nije odjavio kada je odlazio jer računi nisu nikada ni dolazili na ime i prezime stanara,

- tuženik je zaveden u matične evidencije tužitelja kao korisnik usluge tužitelja za razdoblje od 16. listopada 2000. do 23. srpnja 2009. iako je sa adrese odselio 27. travnja 1994.,

- na mjerni objekt broj 07459343 na kojem je bio prijavljen tuženik se 2009. prijavio TN.

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pravni temelj svoga potraživanja, odnosno nije dokazao da je tuženik bio pravilno evidentiran kao korisnik vodnih usluga na predmetnoj adresi pa da stoga na strani tuženika nije ni postojala obveza odjave prilikom preseljenja.

13. Utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

14. Iz dostavljene dokumentacije tužitelja ne može se utvrditi tko je prijavio tuženika kao korisnika i temeljem čega je unesen u evidenciju tužitelja gotovo šest godina nakon što je sa te adrese odselio. Dakle, tužitelj nije dokazao u kakvom su ugovornom odnosu stranke kao ni sadržaj ugovornog odnosa između njih i njihova prava odnosno obveze, već se isključivo poziva na "Smjernice za dobavu vode iz javnog vodovoda Vodovoda Grada Zagreba” (dalje: Smjernice).

15.1. U žalbi tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava navodeći da u konkretnom slučaju valja primijeniti „Smjernice“ te Odluku o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, Službeni glasnik grada Zagreba br. 4/2003.

15.2. Odredbom točke 5.5. "Smjernica" izričito je navedeno da će se one primjenjivati nakon što se s njima suglasi Savjet za izgradnju grada Skupštine grada Zagreba, ali takvu suglasnost tužitelj u spis nije dostavio. Nadalje, u spisu se nalaze Smjernice za dobavu vode iz javnog vodovoda "Vodovoda Grada Zagreba", II. izdanje, Zagreb 1974. (list 58. do 78. spisa), ali tužitelj nije obrazložio zbog čega se upravo to izdanje iz 1974. primjenjuje na konkretni slučaj (tražbina tužitelja odnosi se na 2001. i 2002.). Zbog navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je pozivanje tužitelja na „Smjernice“ irelevantno budući da je za vjerodostojnu primjenu „Smjernica“ potrebna Odluka iz koje je razvidno da se s njima suglasio Savjet za izgradnju grada Skupštine grada Zagreba. Obzirom da takva odluka nije dostavljena u spis tijekom postupka prvog stupnja, prema stavu ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se „Smjernice“ ne primjenjuju u konkretnom slučaju.

16. Međutim, čak i u slučaju da se „Smjernice“ primjenjuju u konkretnom slučaju ovaj je sud stava da tužitelj ni tada ne bi uspio dokazati osnovanost svoga potraživanja. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je tuženik bio u obvezi predati pismenu odjavu tužitelju sukladno točki 2.5-5. "Smjernica" jer je predstavnik stambene zgrade vršio ulogu organa upravljanja te je tužitelju dostavljao potrebne podatke o prijavama i odjavama osoba koje su bile u obvezi plaćati utrošak vode. Upravo je predstavnik stambene zgrade (tada predstojnik kućnog savjeta) bio dužan prijaviti tužitelju promjenu korisnika u odnosu na tuženika, a njegov eventualni propust da to učini, odnosno eventualni propust tužitelja da izvrši promjenu u svojoj evidenciji u odnosu na tuženika, ne mogu ići na štetu tuženika.

17. U postupku pred sudom prvog stupnja pravilno je primijenjeno i materijalno pravo, odnosno odredba čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11) te odredba čl. 205. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, dalje u tekstu: ZOV).

17.1. Ostalim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude te je stoga valjalo primjenom čl. 386. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u stavku I. izreke ove odluke.

17.2. Navedeno se odnosi i na odluku o naknadi troškova postupka iz stavka II. izreke prvostupanjskog rješenja, koja se temelji na pravilnoj primjeni čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP.

18. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP zbog čega je riješeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Sutkinja:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.