REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3393/2018-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IŠĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i Rovis j.t.d., odvjetnici u Puli, protiv tuženika Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 61738073226, kojeg zastupa punomoćnik Goran Babić, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-295/2017-3 od 11. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-98/16- 18 od 14. travnja 2017., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:
„I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
I Utvrđuje se nedopuštenim izvanredni otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme Klasa:112-03/15-01/05, Ur.broj:380-01-10-15-1, zaključen između tužiteljice i tuženika dana 30.01.2015. godine koji je tužiteljici dan Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 25.05.2016. Klasa:114-02/16-01/01, Ur.broj:380-01-10-16-3 potvrđenom Odgovorom poslodavca za zahtjev za zaštitu prava od 21.06.2016. Klasa:114-02/16-01/01, Ur.broj:380-01-10-16-3, a koja se Odluka i Odgovor utvrđuju ništetnima (nezakonitima) te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice nije prestao.
II Nalaže se tuženiku da tužiteljicu zadrži/vrati na radno mjesto znanstveni novak na radnom mjestu poslijedoktoranda na Fakultetu ekonomije i turizma "IŠ" te da joj prizna sva prava iz radnog od dana 30.05.2016. do dana vraćanja na rad, sve u roku od 8 dana.“
II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, sve u roku od 8 dana.
III Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“
2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. te je predložila da ovaj revizijski sud preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tuženik je u odgovoru predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.
4. Revizija nije osnovana.
5. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
6. Neosnovano tužiteljica u reviziji ističe postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koje su počinjene pred nižestupanjskim sudovima, ukazujući između ostalog i na to da su „razlozi o činjenici razloga za otkaz (onako kako su utvrđeni u odluci o otkazu) i nejasni i proturječni“ te da je odluku o otkazu ugovora o radu donijela neovlaštena osoba, a da su nižestupanjski sudovi propustili obrazložiti primjenu materijalnog prava u odnosu na taj prigovor tužiteljice. Međutim, u pobijanoj odluci izneseni su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama zbog kojih je tužiteljici otkazan ugovor o radu pa je tako drugostupanjski sud naveo „Tužiteljica je imala pravo izraziti sumnju u zakonitost provedenog natječaja iz 2008., (iako nije sudjelovala kao kandidat) i zbog toga se obratiti Savjetu tuženika, jer je to i tijelo koje nadzire zakonitost rada Sveučilišta, međutim u obraćanju ne može iznositi izravne optužbe o počinjenju kaznenih djela, a da pritom te optužbe ne potkrepljuje dokazima da je krivotvorena potvrda..“ U dodatku reviziji tužiteljica neosnovano navodi da je odluku o otkazu ugovora o radu donijela neovlaštena osoba, iako iz navedene odluke proizlazi da ju je donio rektor tuženika, a podredno valja reći i to da iz postupanja tuženika nakon donošenja navedene odluke proizlazi da je tuženik suglasan s predmetnim otkazivanjem ugovora o radu.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na radno mjesto znanstveni novak.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je tužiteljica s tuženikom 30. siječnja 2015. sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu znanstvenog novaka u suradničkom zvanju i na radnom mjestu poslijedoktoranda na Fakultetu ekonomije i turizma dr. IŠ,
- da se tužiteljica dopisom od 4. travnja 2016. obratila rektoru tuženika zbog sumnje da je prof. KŠĆ krivotvorila potvrdu da je SŠĆ jedan od deset najboljih diplomiranih studenata,
- da je rektor tuženika dopisom od 15. travnja 2016. izvijestio tužiteljicu da takva potvrda nije izdana,
- da je tužiteljica u dopisu od 14. svibnja 2016., upućenom elektroničkom poštom Savjetu tuženika, naslovljenog na predsjednicu Savjeta, prof. dr. sc. CŠĆ i na znanje Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta RH, između ostalog navela: „sumnjajući da ista grupa ljudi sa Sveučilišta, koja je lažirala dokumentaciju kod izbora mr. sc. KŠ za znanstvenog novaka po natječaju od 1. listopada 2008. slično radi i u sadašnjem natječaju za izbor u znanstveno zvanje…“, „rektor prikrivajući nezakonitost izbora mr. sc. KŠ čini radnju iz čl. 23. Statuta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (zlorabio položaj rektora i takvim svojim ponašanjem povrijedio je ugled položaja rektora)“, „dokumentacija je nepotpuna, a odluka Odjela za ekonomiju i turizam u izboru znanstvenog novaka donesena je na temelju lažnog izvještaja tada imenovanog stručnog povjerenstva, izvještaj stručnog povjerenstva prezentirala je prof. dr. sc. KŠĆ“, „predsjednica povjerenstva znala je da mr. sc. KŠ ne ispunjava uvjete natječaja, ali je isto prikrila od članova stručnog vijeća Odjela i time vijeće svjesno navela da donese nezakonitu odluku“, „profesor dr. sc. ŠŠĆ, dekanica Fakulteta ekonomije i turizma predloženom točkom 8. Dnevnog reda Fakultetskog vijeća navodi to isto Fakultetsko vijeće na namještanje izbora kandidata u javnom natječaju, što ima obilježje kaznenog djela“,
- da je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tuženici zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa i zbog osobite važne činjenice radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev neosnovanim s obrazloženjem da je tužiteljica u dopisu od 14. svibnja 2016. „imala pravo izraziti sumnju u zakonitost provedenog natječaja iz 2008., (iako nije sudjelovala kao kandidat) i zbog toga se obratiti Savjetu tuženika, jer je to i tijelo koje nadzire zakonitost rada Sveučilišta, međutim u obraćanju ne može iznositi izravne optužbe o počinjenju kaznenih djela, a da pritom te optužbe ne potkrepljuje dokazima da je krivotvorena potvrda, a te optužbe mogu utjecati na poslovni i privatni ugled i dostojanstvo prozvanih osoba, kako u samoj radnoj sredini tako i u široj akademskoj zajednici.“ Drugostupanjski sud je u pobijanoj naveo da takvo postupanje tužiteljice predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.
10. Suprotno navodima iz revizije, ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 116. st. 1. ZR s obzirom na to da ugovor o radu tužiteljici nije izvanredno otkazan zbog sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanja radnika nadležnim tijelima državne vlasti ili obraćanja zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti (čl. 117. st. 2. i 3. ZR), već zbog neistinitog i neprimjerenog sadržaja dopisa od 14. svibnja 2016. u kojem je tužiteljica iznijela izravne optužbe o počinjenju kaznenih djela od strane rukovodećih osoba tuženika, a da pritom te optužbe nije potkrijepila bilo kakvim materijalnim dokazima. Slijedom navedenog, navedeno postupanje tužiteljice u konkretnom slučaju (iznošenje nedokazanih tvrdnji o počinjenju više kaznenih djela od strane rukovodećih osoba tuženika) predstavlja prema mišljenu ovog suda osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
11. S obzirom na navedeno, ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci presude.
Zagreb, 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
