REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2820/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Ante Perkušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. UU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. SU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. DU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Saši Žarkovcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika 1. PU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Rijeke, 2. BU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. EU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tuženici 2 i 3 zastupani po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku iz Rijeke, radi služnosti na nekretninama, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2699/2023-3 od 5. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-354/2021-41 od 25. srpnja 2023., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev 2. i 3. tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Predlagatelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2699/2023-3 od 5. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-354/2021-41 od 25. srpnja 2023.
2. U odgovoru na prijedlog 2. i 3. tuženik predložili su odbiti isti, zatražili su trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačili dva pravnih pitanja za koja nisu naznačili razloge važnosti. Predlagatelji su istaknuli i da su im povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske.
4.1. U odnosu na prijedlog podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP treba reći da je naznačeno šest pravnih pitanja međutim predlagatelji nisu naznačili razlog važnosti za naznačena pitanja. Predlagatelji se nisu pozvali niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, zbog čega se ne radi o pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.2. Naime, predlagatelji navode da „nisu uspjeli pronaći niti jednu odluku revizijskog suda koja bi o navedenom pitanju sadržavala bilo kakav stav“ odnosno da ne postoji sudska praksa ovog suda o navedenim pitanjima i da bi zato ovaj revizijski sud trebao zauzeti shvaćanje o naznačenim pitanjima. Međutim, okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi iznio shvaćanje o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i o pitanjima koja su tužitelji problematizirali tijekom postupka, kao i u žalbi, a tužitelji ne tvrde da praksa viših sudova o navedenim pitanjima nije jedinstvena u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja druga ZPP. Obzirom da se ne radi o pitanjima o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena, naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Stoga je prijedlog za dopuštenje temeljem na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP sukladno odredbi čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo odbaciti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Prijedlog podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP svodi se na navode predlagatelja da su im povrijeđena temeljna ljudska prava jer je čl. 48. Ustava Republike Hrvatske zajamčeno pravo vlasništva, a da je sud u pobijanoj presudi pogrešnom primjenom materijalnog prava ograničio tužiteljima, i to bez pravne osnove, pravo vlasništva.
7. Međutim treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva i do povrede temeljnih ljudskih prava niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Prema ocjeni ovoga suda navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da su im tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrde u prijedlogu za dopuštenje revizije.
9. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a 4. ZPP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.
10. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 8. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
