REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-761/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja ICARUS d.o.o. u stečaju, Rovinj, Carera 102, OIB:69811896437, zastupanog po DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljice OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hrvatin & Makovac j.t.d. u Rovinju, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB:52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli- Pola, radi utvrđivanja osporene tražbine, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8/2023-2 od 9. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-68/2021-83 od 1. prosinca 2022., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda tuženice kao stečajnog vjerovnika u iznosu od 11.398.864,55 kuna/1.512.889,32 eura prema trgovačkom društvu Icarus d.o.o. u stečaju, Rovinj, Carera 102, OIB:69811896437, kao stečajnom dužniku u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod posl. br. 1 St-258/17 (toč. I.), te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 841.851,41 kuna/111.732,66 eura (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 145.870,24 kuna/19.360,39 eura (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3732/2023-2 od 21. veljače 2024. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Je li parnični sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odlučio primjenom odredbi čl. 94. do čl. 96. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13 dalje: OPZ/08), ne uzimajući u obzir prijelaznu i završnu odredbu čl. 197. st. 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 155/16 dalje: OPZ/16), a riječ je o poreznim obvezama nastalima prije stupanja na snagu navedenog zakona?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženice odbaciti, podredno odbiti te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija tuženice nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženica 19. travnja 2018. prijavila tražbinu u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom Icarus d.o.o. u stečaju u iznosu od 11.398.864,55 kuna (glavnica 5.971.339,43 kuna i kamate 5.427.525,12 kuna) i to na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, područnog ureda Pazin, klasa:UP-I-471-02/14- 01/236, urbroj:513-07-18-14-01 od 5. prosinca 2014., rješenja suda prvog stupnja broj P-153/15-107 od 22. siječnja 2016. te rješenja suda prvog stupnja broj Povrv-1610/15- 6 od 7. siječnja 2016. i ovjerenog izlista iz Informacijskog sustava Porezne uprave na dan otvaranja stečajnog postupka,

- da u Potvrdi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Pazin, Ispostava

Rovinj-Rovigno, Klasa:415-02/2018-010/0004, Ur.broj: 513-007-18/004-2018-0004 od 14. veljače 2018., o stanju poreznog duga na dan 7. veljače 2018., na kojoj je i pečat i potpis za Icarus d.o.o., proizlazi da je potvrđeno od strane Icarus d.o.o. da na dan 7. veljače 2018. ima porezni dug od ukupno 11.383.811,70 kuna

- da je 16. siječnja 2016. porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, područnog ureda Pazin, klasa:UP-I-471-02/14-01/236 urbroj:513-07-18-14-01 od 5. prosinca 2014. postalo izvršno danom dostave drugostupanjskog rješenja od 18. prosinca 2015. stranci, a prema odredbi iz čl. 133. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku koji datum je utvrđen ovjerom tuženika na Poreznom rješenju od 5. prosinca 2014. uslijed čega je tuženik s danom 16. siječnja 2016. proknjižio porezne obveze u svojim knjigovodstvenim evidencijama,

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1109/18-9 od 21. studenog 2019. u upravnom sporu tužitelja Icarus d.o.o. protiv tuženice Republike Hrvatske djelomično prihvaćena žalba tuženice, poništena je točka I. i II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci 5 Usl-174/16-6 od 15. prosinca 2017. u dijelu koji se odnosi na utvrđenu poreznu obvezu poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost te poreza i prireza na dohodak od kapitala za 2007., a u odnosu na 2008. žalba je odbijena, kao i da je odbijena žalba tužitelja u odnosu na točku III. izreke presude,

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1109/18-9 od 21. studenog 2019. utvrđeno da bi apsolutna zastara prava na utvrđenje porezne obveze za 2008. nastupila 1. siječnja 2016. te da je rješenje Ministarstva financija – Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak doneseno 18. prosinca 2015. odnosno unutar apsolutnog zastarnog roka, pa da u odnosu na porezne obveze za 2008. nije bilo osnove za poništenje rješenja javnopravnih tijela u dijelu koji se odnosi na porezne obveze za 2008.

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da ocjenjivanje je li eventualno nastupila apsolutna zastara za utvrđivanje poreznog duga za 2008., nakon isteka 18. studenoga 2015., nije ispitivano u upravnom sporu i stoga nije presuđena stvar odnosno da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u predmetnoj presudi ispitivao pravilnost odluka poreznih tijela s aspekta nastupanja zastare u odnosu na datum donošenja rješenja od strane Ministarstva financija – Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, a nije ispitivao je li apsolutna zastara eventualno nastupila nakon donošenja rješenja navedenog tijela.

Nadalje nižestupanjski sudovi ocjenjuju na temelju odredbe čl. 94. st. 3., 4. i 5., čl. 96. st. 1. i čl. 170. st. 1. OPZ/08 da je prije okončanja upravnog postupka nastupila apsolutna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje poreznih obveza poreza na dobit, porez na dodanu vrijednost te poreza i prireza porezu na dohodak od kapitala i za 2008. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju, pozivajući se pri tome na shvaćanje izraženo u odlukama revizijskog suda (U-zpz 35/16-6 od 4. travnja 2018., U-zpz 78/2021-5 od 11. svibnja 2022., U-zpz 74/2021-5 od 24. svibnja 2022.), da u slučaju kad je protiv poreznog rješenja podnesena žalba, porezna obveza smatra se utvrđenom tek donošenjem i dostavom stranci rješenja o odbijanju ili odbacivanju podnesene žalbe, a obzirom je u predmetnom slučaju dostava rješenja Ministarstva financija – Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak od 18. studenog 2015. tužitelju izvršena 7. siječnja 2016. odnosno nakon isteka šestogodišnjeg zastarnog roka računajući od 1. siječnja 2010. kada je zastara počela teći, nastupila je apsolutna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetnih poreznih obveza za 2008.

10. Nižestupanjski sudovi tako odlučujući o eventualnom nastupu apsolutne zastare za utvrđivanje poreznog duga za 2008. primjenjuju odredbe OPZ/08.

11. Ovaj sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju sud u nižestupanjskim odlukama, izražavajući naprijed navedeno pravno shvaćanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, no da je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odlučiti kao u pobijanoj odluci.

12. Dajući odgovor na revizijom postavljeno pravno pitanje potrebno je isto sagledati u svjetlu sljedećih zakonskih odredbi:

- čl. 197. st. 2. OPZ/16 koji glasi:

„Iznimno od st.1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16) dovršit će se prema odredbama ovog Zakona.

- čl. 94. st. 2. OPZ/08 koji glasi:

„Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.“

- čl. 96. st. 1. OPZ/08 koji glasi:

„Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama čl. 94. st. 3., 4. i 5. ovog Zakona.“

- čl. 108. st. 1. OPZ/16 koji glasi:

„Pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.“

- čl. 108. st. 2. OPZ/16 koji glasi:

„Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.“

13. Vezano uz primjenu prijelazne i završne odredbu čl. 197. st. 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 155/16 dalje: OPZ/16) na koju se odnosi postavljeno revizijsko pitanje revizijski sud je u odluci broj U-zpz-28/2021-6 od 25. svibnja 2021. iznio shvaćanje prema kojem je glede primjene materijalnog prava za pitanje zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu poreza odlučno je li u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16, odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima OZ/08.

14. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da će se OPZ/16 primijeniti u situaciji u kojoj je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ/08.

15. Kako je sukladno odredbi čl. 96. st.1. OPZ/08 zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za 2008. nastupila 1. siječnja 2016., te obzirom se porezna obveza, u slučaju kad je protiv poreznog rješenje podnesena žalba, tek donošenjem i dostavom stranci tuženikovog rješenja o odbijanju ili odbacivanju podnesene žalbe smatra utvrđenom, a tužitelj je Rješenje Ministarstva financija – Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak od 18. studenoga 2015. primio 7. siječnja 2016. proizlazi da je u odnosu na utvrđivanje porezne obveze za 2008. nastupila zastara prije okončanja upravnog postupka utvrđenja porezne obveze, ali ujedno i prije 1. siječnja 2017.

16. Slijedom navedenog proizlazi da je u konkretnom slučaju glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje prava zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu poreza valjalo primijeniti odredbe OPZ/16.

17. U revizijskoj fazi postupka sporno je predmetno pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze koje se odnosi na utvrđivanje porezne obveze poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost i poreza i prireza na dohodak od kapitala za 2008.

18. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" broj 177/04, 90/05 i 57/06) prijava poreza na dobit podnosi se Poreznoj upravi najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit (čl. 35. st. 2.), dok je porezni obveznik dužan utvrditi poreznu obvezu i platiti porez s danom podnošenja porezne prijave (čl. 32. st. 2.).

19. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05 i 76/07) porezni obveznik mora za obračunsko razdoblje sam utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost i iskazati je u poreznoj prijavi (čl.18. st. 1.), dok konačni obračun poreza na dodanu vrijednost porazni obveznik mora predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave do kraja travnja, a porezni obveznik iz čl. 17. st. 3. ovog Zakona do kraja veljače tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu (čl.18. st. 2.).

20. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) i Odluke o prirezu poreza na dohodak Grada Rovinja ("Narodne novine" broj 133/06) porez i prirez na dohodak od kapitala nastaje danom isplate tog dohotka.

21. Slijedom navedenih odredbi proizlazi da bi apsolutna zastara prava na utvrđenje porezne obveze za 2008., u odnosu na predmetne porezne obveze, nastupila najkasnije 1. svibnja 2015., pa i pravilnom primjenom materijalnog prava, a uzimajući u obzir prijelaznu i završnu odredbu čl. 197. st. 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 155/16 - dalje: OPZ/16) odluka ostaje ista.

22. Nadalje valja napomenuti da je suprotno shvaćanju revidentice i u odluci revizijskog suda broj U-zpz-28/2021-6 od 25. svibnja 2021. također izneseno shvaćanje da se porezna obveza, u slučaju kad je protiv poreznog rješenje podnesena žalba, tek donošenjem i dostavom stranci tuženikovog rješenja o odbijanju ili odbacivanju podnesene žalbe smatra utvrđenom, a ne kako revidentica smatra samim donošenjem rješenja.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti jednako kao u izreci pobijane odluke, odnosno na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

24. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug