Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2630/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici KN, dipl. iur., protiv tuženika DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po privremenoj zastupnici Kseniji Penić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-273/2020-29 od 3. prosinca 2024. godine, dana 8. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-273/2020-29 od 3. prosinca 2024. godine, u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.472,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20. srpnja 2020. godine pa do isplate te u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 465,91 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. prosinca 2024. godine pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-273/2020-29 od 3. prosinca 2024. godine, u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate

- na iznos od 294,44 eura od 5. travnja 2018. godine pa do 19. srpnja 2020. godine,

- na iznos od 294,44 eura od 4. svibnja 2018. godine pa do 19. srpnja 2020. godine,

- na iznos od 294,44 eura od 6. lipnja 2018. godine pa do 19. srpnja 2020. godine,

- na iznos od 294,44 eura od 4. srpnja 2018. godine pa do 19. srpnja 2020. godine,

- na iznos od 294,44 eura od 2. kolovoza 2018. godine pa do 19. srpnja 2020. godine, i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate tekuće:

- na iznos od 294,44 eura od 5. travnja 2018. godine pa do 19. srpnja 2020. godine kao neosnovan,

- na iznos od 294,44 eura od 4. svibnja 2018. godine pa do 19. srpnja 2020. godine kao neosnovan,

- na iznos od 294,44 eura od 6. lipnja 2018. godine pa do 19. srpnja 2020. godine kao neosnovan,

- na iznos od 294,44 eura od 4. srpnja 2018. godine pa do 19. srpnja 2020. godine kao neosnovan,

- na iznos od 294,44 eura od 2. kolovoza 2018. godine pa do 19. srpnja 2020. godine kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.472,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 294,44 eura od 5. travnja 2018. godine,

- na iznos od 294,44 eura od 4. svibnja 2018. godine,

- na iznos od 294,44 eura od 6. lipnja 2018. godine,

- na iznos od 294,44 eura od 4. srpnja 2018. godine,

- na iznos od 294,44 eura od 2. kolovoza 2018. godine (točka I. izreke) te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak parničkog postupka u iznosu od 465,91 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. prosinca 2024. godine pa do isplate (točka II. izreke). Nadalje naloženo je računovodstvu suda da po pravomoćnosti presude privremenoj zastupnici izvrši isplatu iznosa od 199,08 eura iz uplaćenog predujma tužitelja (točka III. izreke) te je naloženo tužitelju da uplati razliku predujma za razliku troška privremenog zastupnika u iznosu od 100,92 eura (točka IV. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik, žali se na točke I. i II. izreke, a pobija ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u tom dijelu na način da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom, podredno da ukine presude i vrati sudu prvog sstupnja na ponovnu odluku.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati neosnovano primljene iznose rente u razdoblju od 1. travnja 2018. godine do 31. kolovoza 2018. godine, u ukupnom iznosu od 1.472,19 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Također traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP a koju povredu u žalbi ističe tuženik jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je presude razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno uvidom u tužbu od 20. srpnja 2020. godine (list 1-3 spisa), izvansudsku nagodbu od 13. studenog 2012. godine (list 5 spisa), rješenje o nasljeđivanju od 22. svibnja 2018. godine (list 7-9 spisa), dopise tužitelja upućenih tuženiku od 28. studenog 2018., 25. veljače 2019., 27. svibnja 2019. te 16. prosinca 2019. (list 17-20 spisa), izvješće policijske postaje Slavonski Brod od 15. prosinca 2020. godine (list 27 spisa), dopis Raiffeisen bank d.d. od 23. rujna 2022. (list 54-56 spisa), zapisnik sa glavne rasprave od 7. studenog 2024. godine (list 68- 69 spisa), utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je ČN je imao pravo na mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade zbog povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi dana 8. travnja 1986. godine,

- da je prema izvansudskoj nagodbi koju su zaključili pok. ČN i tužitelj, tužitelj imao obvezu plaćanja rente dok za to budu postojali zakonski uvjeti,

- da je ČN preminuo **.**.2018.,

- da tužitelj nije bio upoznat s činjenicom smrti ČN te je i nadalje isplaćivao mjesečnu rentu na račun ČN koji se vodio kod Raiffeisen bank d.d.,

- da je 22. svibnja 2018. godine tuženik proglašen nasljednikom iza pok. PN,

- da je tuženik 21. kolovoza 2018. godine zatvorio račun na koji je ostavitelj primao mjesečnu rentu,

- da je tužitelj tek u rujnu 2018. godine, nakon zatvaranja računa, saznao da je ČN preminuo,

- da je nakon toga tužitelj u nekoliko navrata tuženiku slao dopise s pozivom na plaćanje odnosno povrat iznosa koji su isplaćeni nakon smrti ostavitelja,

- da tužitelj nije priložio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je tuženik zaprimio njegove dopise,

- da je prema izvješću policijske postaje Slavonski Brod nakon provjere adrese stanovanja za tuženika utvrđeno da nitko nije zatečen na prijavljenoj adresi prebivališta tuženika te da se u obavljenom razgovoru sa susjedom došlo do saznanja da se tuženik nalazi na radu u Njemačkoj te da nije poznat njegov dolazak u RH.

8. Tužitelj u tužbi navodi da budući da se radi o strogo osobnom i nenasljedivom pravu, danom smrti korisnika rente prestaju postojati i zakonski uvjeti za daljnje plaćanje rente te da se primatelji isplata koje su izvršene za razdoblje nakon smrti, smatraju nesavjesnim stjecateljima. S druge strane tuženik se poziva na odredbu čl. 1117. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO) kojom je propisano da se ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih sredstava na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je obveza izvršena poštenom stjecatelju. Tuženik se poziva i na odredbu čl. 1112. ZOO koja propisuje da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu, ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. U ovoj fazi postupka je ostalo ostalo sporno je li tuženik pošteni stjecatelj te posljedično, postoji li obveza tuženika vratiti tužitelju isplaćenu mjesečnu rentu za mjesece travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2018. godine, ukupno iznos od 1.472,19 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa.

9. Prema čl. 1088. st. 1. ZOO u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme. Nadalje odredbom čl. 1097. st. 1. ZOO propisano je da se pravo na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliske osobe ili zbog ozljede tijela ili narušenja zdravlja ne može prenijeti na drugu osobu. Budući da je zakonom propisano da je pravo na naknadu štete u obliku novčane rente neprenosivo pravo, ono nije moglo niti postati dio ostavine jer se prema čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19. – dalje: ZN) ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. Drugačija bi situacija bila da se ovdje radi o dospjelim iznosima novčane rente koji su dospjeli do trenutka ostaviteljeve smrti. Ta bi sredstva onda mogla preći na nasljednike kao dio ostavinske imovine. U konkretnom slučaju, ne može se tuženik osnovano pozivati na čl. 1117. ZOO jer se ne radi o naknadi štete radi njegove ozljede tijela ili narušenja zdravlja nego njegovog oca pa ti iznosi nisu trebali niti postati dio ostavinske mase. Nadalje, budući da tužitelj nije znao za činjenicu smrti ostavitelja nema mjesta primjeni odredbe čl. 1112. ZOO jer tužitelj nije izvršio isplatu znajući da nije dužan platiti.

10. Vezano za kamate na dosuđeni iznos, treba istaknuti da je u konkretnom slučaju sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o početku tijeka zateznih kamata. Budući da se ovdje radi o stjecanju bez osnove, vezano za opseg vraćanja, trebalo je primijeniti odredbu čl. 1115. ZOO koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom na to da tuženik nije morao biti upoznat sa sadržajem izvansudske nagodbe niti po kojoj je osnovi ostavitelj primao iznose koji su se nalazili na njegovom računu, a niti je tužitelj u postupku dokazao da je tuženik zaprimio njegove dopise kojima ga poziva da izvrši povrat isplaćenih iznosa te budući da se poštenje presumira, ne može se zaključiti da bi tuženik bio nesavjestan od datuma uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa. Pravilno je početak tijeka zateznih kamata računati od datuma podnošenja tužbe jer je to datum od kada je tužitelj mogao saznati za obvezu vraćanja neosnovano primljenog iznosa.

11. Valja dodati da se odluka o troškovima postupka (stavak II. izreke pobijane presude) žalbom posebno ne osporava, a ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

12. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke, a koristeći se ovlaštenjem iz čl. 373. t. 3. ZPP odlučeno je kao u točki II. izreke.

13. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić