Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1567/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ane Gradišek predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Andrine Raspor Flis člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dejan Jakac, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dejan Jakac i Marina Mraković u Buzetu, protiv 1. tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu i 2. tuženika RL pok. G iz [adresa], kojeg zastupa privremeni zastupnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-751/2021-41 od 11. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P- 751/2021-41 od 11. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I. Utvrđuje se da je BL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] gdje kao vlasnik dolazi upisna 1.tužena Republika Hrvatska u cijelosti, a koje pravo vlasništva je stekla dosjelošću, te je 1. -tužena dužna trpjeti da se po pravomoćnosti ove presude tužiteljica upiše kao vlasnik navedenih nekretnina, u cijelosti.

II. Utvrđuje se da je GLO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR upisne u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] u vlasništvu 2.-tuženika RLO, [adresa], nepoznatog mjesta boravka, a koje pravo vlasništva je stekla dosjelošću, te je 2,-tuženi dužn trpjeti da se po pravomoćnosti ove presude tužiteljica upiše kao vlasnik navedenih nekretnina, u cijelosti.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 846,60 EUR/ 6.378,71 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude, prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I i III izreke, žali se 1. tuženica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 2. prosinca 2022. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora u žalbom osporenom dijelu je zahtjev tužiteljice na utvrđenje njezinog prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] stečenog dosjelošću i čijim je vlasnikom upisana 1. tuženica, kao i zahtjev za trpljenje upisa tužiteljice kao vlasnice označenih nekretnina.

6.1. Ovo stoga, što je osobno i putem svojih pravnih prednika njihov dugogodišnji, samostalni, istiniti i pošteni posjednik još od konca Drugog svjetskog rata s time, da predmetne nekretnine zajedno s nekretninom u vlasništvu obitelji tužiteljice označene kao kč. br. [katastarska čestica], čine jednu cjelinu a na njima je obitelj tužiteljice imala siranu, potom spremište dok tamo danas drže drva i alate a koristio ih je ranije djed tužiteljice BLO sa ženom R te su prema podacima Ureda za katastar njihovim posjednicima upisani, pok. TL, teta ostaviteljice i DL koji je naslijedio pok. TL a njega je naslijedila tužiteljica, kao i sve ostale nekretnine u [adresa].

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući, saslušanjem svjedoka i tužiteljice te uvidom u priložene isprave kao i spis Općinskog suda u Buzetu, poslovni broj R1-37/83, kako su predmetne nekretnine dugi niz godina u vlasništvu obitelji tužiteljice tako da niti njezini baka i djed, roditelji, niti brat i sestra njezina pokojna oca nisu imali nikakvog razloga posumnjati da oni nisu njihovo vlasništvo i čime se, zajedno s prednicima, tužiteljica nalazila u neprekidnom i nesmetanom posjedu od kraja Drugog svjetskog rata do podnošenja tužbe a 1. tuženica se nikada nije ponašala kao njihov vlasnik koji bi brinuo i možebitno isključio iz posjeda onog tko nije njihov stvarni vlasnik, dok se obitelj tužiteljice upravo ponašala kao vlasnik i dobar gospodarstvenik koji je živio i privređivao na utuženim nekretninama.

8. Između stranaka nije sporno da su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo 1. tuženice a prema sadržaju posjedovnog lista su upisane na ime prednika tužiteljice pok. DL i pok. TL koju je naslijedio brat DL a njega tužiteljica dok je prema sadržaju izvatka iz katastarskog operata koji prileži spisu Općinskog suda u Buzetu, poslovni broj R1-37/83, prema stanju na dan 11. travnja 1983. posjednikom nekretnina bila upisana CL dakle, baka tužiteljice.

8.1. Naime, prema iskazu svjedoka AL je baka tužiteljice bila ĐL a prema iskazu svjedoka PL (predloženog po 1. tuženici) je na predmetnim nekretninama „baba R radila sir“.

9. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, pa i svjedoka predloženog po 1. tuženici je moguće utvrditi da je na predmetnim nekretninama uz kuću obitelji prednika tužiteljice bila sirana gdje su sa dvorištem ispred kuće kao jednoj cjelini, živjeli baka, djed i roditelji tužiteljice te se nitko drugi nije smatrao vlasnikom nekretnine osim obitelji tužiteljice (iskaz svjedoka NL rođene 1943.) a svjedok PL rođen 1950. dodaje da je posjed bio ograđen kao i danas suhozidom i nitko se nikada nije protivio da bi to bilo vlasništvo obitelji tužiteljice, što je sukladno iskazu AL rođenog 1961. koji potvrđuje da su na predmetnim nekretninama živjeli njegovi baka, djed i roditelji te tamo imali siranu negdje do 1980. godine a nitko im nije osporavao vlasništvo.

10. Mjernički vještak je nadalje identificirao nekretnine iz tužbe te utvrdio kako kč. br. [katastarska čestica] predstavlja ograđeno dvorište uz stambenu kuću i gospodarski objekt koji se nalazi dijelom na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] što sve sa kč. br. [katastarska čestica] (nesporno vlasništvo tužiteljice) čini jednu zaokruženu cjelinu, uz vidljivi kameni suhozid kao granice parcele te pristupom u dvorište s javne površine.

11. Slijedom iznijetog je prvostupanjski sud pravilno, za razrješenje odnosa primijenio pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanaka tih odnosa odnosno, odredbe Općeg građanskog zakonika (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941., „Narodne novine“, broj: 73/91 – dalje: OgZ) u svezi odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP).

12. Prema odredbi paragrafa 1468. OgZ su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužiteljice putem svojih prednika s obzirom da su od B svjetskog rata bili u poštenom posjedu tih nekretnina najmanje 20 godina sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na proširenoj Općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960. gdje je zauzeto stajalište da je umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OgZ u trajanju od 30 godina, dostatan pošteni posjed od 20 godina.

13. Tuženica u žalbi upućuje kako su predmetne nekretnine bile vlasništvo trećih osoba od kojih ih je stekla Izjavom o odricanju od vlasništva od 22. prosinca 1971. gdje se JL odrekla vlasništva u korist društvenog vlasništva na nekretninama u 3/8 dijela a rješenjem broj R1-37/83-11 od 4. kolovoza 1989. u postupku diobe predmetne nekretnine su pripale u samovlasništvo Općini Buzet dok je društveno vlasništvo 1983. bilo upisano s pravom korištenja Općine Buzet u 2/4 dijela, a ĆL,(koju nitko ne poznaje) u 2/4 dijela, te su potom u ovoj diobi te nekretnine postale u cijelosti društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Buzet, a potom vlasništvo 1. tuženice.

14. Rok dosijedanja je sigurno započeo prema rezultatu dokaznog postupka koncem Drugog svjetskog rata dakle, 1945. te je, u odnosu na pravne poslove koje je sklapala tuženica odnosno, njezina prednica - podjelu nekretnina odnosno, donošenja rješenja Općinskog suda u Buzetu, poslovni broj R1-37/83-11 od 4. kolovoza 1989., kojim su predniku 1. tuženice, Općini Buzet pripale predmetne nekretnine na temelju razvrgnuća zajednice nekretnina između ZL, ŽL, JL i [adresa] a koje predmetne nekretnine nisu označene njihovim suvlasničkim omjerima već oznakom da na temelju tog rješenja razvrgnućem u cijelosti pripada Općini Buzet kčbr. [katastarska čestica], proteklo više od 20 godina poštenog posjeda prednika tužiteljice.

15. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi 1. tuženice kojima upućuju da je JL nekretnine u svojoj Izjavi od 22. studenog 1971. smatrala svojima te ih odlučila prenijeti za korist društvenog vlasništva jer je prema izvatku iz katastarskog operata posjednikom nekretnine, gdje na kčbr. [katastarska čestica] označena i kuća bila upisana CL a JL i osobe označene u razvrgnuću nisu, jer je i do trenutka ove Izjave (1971. godine) također proteklo 20 godina poštenog posjeda prednika tužiteljice

16. Tako se dakle radi o stjecanju vlasništva obitelji tužiteljice dosjelošću i do 1971. godine kao i u odnosu na prethodno označenu 1989. godinu (rješenje o diobi) jer je, s obzirom na završetak Drugog svjetskog rata već do 1971 već prošlo 20 godina u smislu označenog propisanog roka za trajanje poštenog posjeda, čime su prednici tužiteljice bili, do radnji kojima su se treće osobe očitovale o „prijenosu vlasništva“ na prednicu tuženice (Izjava JL i razvrgnuće) pošteni posjednici i već stekli dosjelošću pravo vlasništva.

17. Neosnovani su žalbeni navodi 1. tuženice kada tvrdi da je ove činjenice prvostupanjski sud utvrdio samo saslušanjem svjedoka koji su međutim iskazivali suglasno a prvostupanjski sud je još i bio na licu mjesta, gdje je saslušao svjedoke te neposrednim opažanjem i mjerničkim vještačenjem utvrdio, kako predmetne nekretnine s nekretninom tužiteljice kč. br. [katastarska čestica] predstavljaju cjelinu, u čijem posjedu tužiteljicu i njezinu obitelj nitko nikada nije smetao te su ih baka i djed, roditelji a naposljetku, tužiteljica mirno uživali i koristili čime je tužiteljica na siguran način dokazala svoje poštenje i poštenje svojih prednika u smislu odredbe čl. 326. OgZ prema kojoj je pošteni posjednik onaj, koji drži da je stvar koju posjeduje njegova a nepošteni posjednik samo onaj koji zna, ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje dok je odredbom paragrafa 328. OgZ propisano da se poštenje posjeda presuđuje a u dvojbi uzima da je posjed pošten dakle, zakonska predmnijeva je poštenje posjednika.

18. Za stjecanje prava vlasništva na temelju izvanredne dosjelosti odnosno, dosjelosti potrebno je dokazati da su prednici tužiteljice bili posjednici sukladno odredbi paragrafa 309. OgZ neprekidno kroz vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću što je u ovom slučaju tužiteljica učinila i moguće je utvrditi, kako iz iskaza svjedoka i tužiteljice, tako i položaja predmetnih nekretnina u odnosu na utvrđenja vještaka mjernika kao i posjednike upisane u posjedovnim listovima.

19. Budući da se poštenje posjednika predmnijeva a 1. tuženica nije dokazala nepoštenje tužiteljice i njezinih prednika, dok je ocjenom svih provedenih dokaza u njihovoj ukupnosti moguće utvrditi da su prednici tužiteljice najmanje 20 godina bili u posjedu spornih nekretnina prije sklapanja pravnog posla i razvrgnuća na koje upućuje 1. tuženica, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženice.

20. Uz iznijeto, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako je posjed prednika tužiteljice bio savjestan kroz vrijeme duže od 70 godina te je pravilno je primijenjeno materijalno pravo utvrđenjem da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva spornih nekretnina, s obzirom da za vrijeme posjedovanja tužiteljice i njezinih prednika nitko nikada nije osporavao poštenje tog posjeda, iako su na nekretninama vršili sva vlasničkopravna ovlaštenja a upisani vlasnici su čitavo vrijeme bili potpuno pasivni u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na nekretninama, iskazivanju znanja da su vlasnici pa su neodlučni žalbeni navodi kojima 1. tuženica ukazuje da je treća osoba, JL nekretnine smatrala svojima te ih odlučila prenijeti u korist društvenog vlasništva jer to nije potvrđeno niti jednim provedenim dokazom, niti se s postupkom razvrgnuća provedenim sa osobama koje nisu bile posjednici nekretnina, u vrijeme kada je već proteklo 20 godina poštenog posjeda prednika tužiteljice, može utvrditi nepoštenje tužiteljice i njezinih prednika.

21. Iako prvostupanjski sud neodređeno u razlozima svoje odluke navodi kako je dio predmetnih nekretnina upisan s pravnom korištenja Općine Buzet rješenjem o nacionalizaciji 1961. godine koje je imalo samo deklaratorni karakter jer su već tada nekretnine bile u vlasništvu bake i djeda tužiteljice, nekretnina koja je nacionalizirana na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta postala je društveno vlasništvo danom stupanja na snagu tog Zakona (26. prosinca 1958.) što međutim nije odlučno za odluku u ovom predmetu jer je tužiteljica sa svojim prednicima kvalificirana posjednica nekretnine u vremenskom slijedu od završetka Drugog svjetskog rata pa do podnošenja tužbe, na koji način je stekla vlasništvo dosjelošću neovisno od trenutka upisa nekretnine u društveno vlasništvo ili trenutka kada su nekretnine stekle status društvenog vlasništva (primjerice rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-3874/2022-2 od 7. veljače 2023.).

22. Kako je nadalje prvostupanjski sud pravilno uputio i na sadržaj presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. glede stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu jer tuženica nije dokazala nepoštenje posjeda prednika tužiteljice s time, da su pretpostavke za dosjelost kod prednika tužiteljice ispunjeni još za vrijeme važenja OgZ i prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91 i 93/96) glede trećih osoba a vrijeme potrebno za stjecanje dosjelošću u odnosu na dio za koji su nekretnine bile nacionalizirane (1958. godina) je proteklo do podnošenja tužbe, dok niti Općina Buzet prije 1. tuženice nikada nije ostvarivala na predmetnim nekretninama vlasnička prava, nisu ostvareni žalbeni razlozi te je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke donijeta pravilnom primjenom naprijed označenog materijalnog prava kao i odredbe čl. 130. ZVDSP.

23. Slijedom iznijetog je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu 1. tuženice trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I izreke.

24. Odluka o parničnom trošku tužiteljice osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a donijeta je pravilnom primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 142/12, 107/15, 37/22 i 138/23).

24.1. 1. tuženici prvostupanjski sud pravilno nije obredio trošak jer u ovoj parnici nije uspjela dok njezini žalbeni navodi glede troškova očevida i vještačenja nisu osnovani budući da je očevid, saslušanje svjedoka kao i vještačenje provedeno upravo zbog protivljenja 1. tuženice tužbenom zahtjevu, neovisno o tome što se uz predmetne nekretnine razgledavala i nekretnina kčbr. [katastarska čestica]/zgr. k. o. [katastarska općina], odnoseća na 2. tuženika.

25. Zbog toga je primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP odbijena žalba 1. tuženice kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III izreke prvostupanjske presude.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ana Gradišek