Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-7/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga predsjednice vijeća Ksenije Grgić, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj 1. tužitelja FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]. tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Kristina Cerin Načinović, odvjetnica u Rovinju, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-1051/2019-36 od 19. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tužitelja FL, 2. tužiteljice OL i 3. tužitelja NL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli- Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1051/2019-36 od 19. studenog 2021. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 346- 44/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen 10. kolovoza 2007. i potvrđen 14. kolovoza 2007. od strane javnog bilježnika Davora Dušića u Rovinju broj: OV-6667/07, između 1. tužitelja FL, 2. tužiteljice OL, 3. tužitelja NL i B.D.V. Rovinj d.o.o. građenje, trgovina, ugostiteljstvo, pomorski prijevoz i druge usluge sa sjedištem u [adresa] i tuženika Addiko bank d.d. (tada Hypo Alpe Adria Bank d.d.).

r i j e š i o  j e

I Ukida se navedena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1051/2019-36 od 19. studenog 2021. u dijelu pod točkom I. izreke osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 10. kolovoza 2007. te pod točkom II. i III. izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-1051/2019-36 od 19. studenog 2021. u dijelu pod točkom II. i III. izreke i vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

III. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u članku 3., članku 4. i u članku 6. ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 10. kolovoza 2007. godine i potvrđenog 14. kolovoza 2007. godine od strane javnog bilježnika Davora Dušića u [adresa] broj: OV-6667/07, između 1. tužitelja FL i 2. tužiteljice OL i 3. tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i B.D.V. [adresa] d.o.o. građenje, trgovina, ugostiteljstvo, pomorski prijevoz i druge usluge sa sjedištem u [adresa], matični broj subjekta upisa (MBS): [matični broj subjekta], svi s jedne strane i tuženika Addiko bank d.d. (tada Hypo Alpe Adria Bank d.d.), sa druge strane, a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom o kamatnim stopama tuženika i kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem su tužitelji tražili da sud utvrdi da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u čl. 2. navedenog ugovora o kreditu.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da 1. tužitelju FL isplati preplaćeni iznos 153.361,98 kuna po ugovoru o kreditu broj: [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 10. kolovoza 2007., potvrđenog 14. kolovoza 2007. godine od strane javnog bilježnika Davora Dušića u [adresa] broj: OV-6667/07, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u točki II. izreke. Pod točkom III. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja FL kojim je naloženo tuženiku da 1. tužitelju FL i isplati zatezne kamate na mjesečno više uplaćeni iznos zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, tekućim na iznose kako je to navedeno u točki II. izreke. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je pod točkom I. utvrdio da su tužitelji povukli tužbu sa tužbenim zahtjevom kako je to navedeno u izreci rješenje pod točkom I.II.

Pod točkom II. rješenja naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu 31.074,13 kuna / 4.124,24 eura[1] zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana donošenja ove presude 19. studenoga 2021. godine do isplate, a odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 5.909,87 kuna / 784,37 eura / zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.

Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu, pod točkom III. izreke presude te zbog odluke o troškovima postupka žalbu su podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlažu u pobijanom dijelu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

2.1. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. izreke osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 10. kolovoza 2007., pod točkom II. izreke te zbog odluke o troškovima sadržane u rješenju pod točkom II. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu kao i odluku o troškovima preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

Žalba tuženika je osnovana.

4. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom utvrdio ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u čl. 3.,4 i 6 Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 10. kolovoza 2007 između 1.tužitelja FL, 2. tužiteljice OL, 3. tužitelja NL i BDV Rovinj d.o.o. građenje, trgovina, ugostiteljstvo, pomorski prijevoz i druge usluge sa sjedištem u [adresa] i pravnog prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. te naložio tuženiku isplatiti 1. tužitelju isplatu iznosa navedenih u točki II. izreke pobijane presude utvrđujući da mu tuženik navedene iznose duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,25% po Ugovoru o kreditu do izvršene konverzije Ugovora o kreditu.

5. Osnovano tuženik ukazuje na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluke sadržane u točki I. osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 10. kolovoza 2007. i II. izreke, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.

6. Sud prvog stupnja je tijekom postupka u bitnom utvrdio:

- da su prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Podružnica Rovinj, [adresa] i 1. - 3 tužitelji sklopili ugovor o kreditu broj [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine dana 10. kolovoza 2007., solemniziranom po javnom bilježniku Davoru Dušiću u [adresa] pod brojem OV- 6667/07 14. kolovoza 2007., kojim je banka odobrila tužitelju FL stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 336.500,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tužene banke važećem na dan korištenja kredita, za kupovinu kuće (čl. 2. st. 1. i 2. ugovora o kreditu), na rok 18 godina (čl. 4. st. 1. ugovora o kreditu), kredit se imao otplaćivati u 216 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 2.411,38 CHF, obračunatih po srednjem tečaju tužene banke za CHF na dan plaćanja (čl. 4. st. 2. ugovora o kreditu,

- da su člankom 3. st. 1. navedenog ugovora o kreditu ugovornice ugovorile obračun kamata na iznos kredita, u visini 5,25% dekurzivno godišnje, kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF tužene banke na dan plaćanja (čl. 3. st. 2. ugovora o kreditu),

- da je člankom 6. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope prema kojoj odredbi je tužena banka bila ovlaštena u izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženice, a korisnik kredita - tužitelj FL je svojim potpisom na tom ugovoru izjavio da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest tužene banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom,

- da su prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, i tužitelji FL kao korisnik kredita i založni dužnik te NL i OL kao sudužnici te treća osoba TL, kao suvlasnici zajedničkog obrta [obrt] iz [adresa], kao jamci-platci, sklopili aneks uz ugovor o kreditu broja: [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine dana 12. veljače 2016. godine (list 362- 365), sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15; dalje- ZID ZPK/15) i izvršili konverziju predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,

- da je iz provedenog financijskog vještačenja utvrđeno da je 1. tužitelj FL tuženiku sa osnova pravnih posljedica ništetnosti promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule više platio iznos od 153.361,98 kuna / 20.354,63 eur/.

7. U kontekstu ovakvih utvrđenja, prvostupanjski sud imajući u vidu utvrđenja i stajališta iznesena u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž 7129/13 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda RH-a poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž 6632/17 od 14. lipnja 2018., Vrhovnog suda RH-a poslovni broj Rev 2221/18 od 17. rujna 2019., kako u dijelu u kojem je pravomoćno utvrđeno da su banke, uključujući i ovdje prednika tuženika, sklapajući ugovore o kreditima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi sklapanjem ugovora o kreditu.

8. Isto tako je utvrđeno da ni odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje potrošači nisu znali za visinu stope ugovorene kamate u trenutku sklapanja ugovora, ali da ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, zbog čega da ista nije bila određena ni odrediva.

9. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu čl. 3. i 4 kojom su glavnica i anuiteti krediti vezani za valutu CHF, te članka 6. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovarano, ništetna sukladno čl. 322. ZOO-a te čl. 96. i 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 - dalje: ZZP/07) a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, zbog čega je odlučio kao u točkama I. izreke osim u dijelu kojim je odbio zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu.

10. Nadalje, sud prvog stupnja otklanja i prigovor zastare, obzirom da je zastarni rok kod stjecanja bez osnove 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu rok počinje teći od 13. lipnja 2014., a kod utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe zbog valutne klauzule rok teče od 16. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

11. Slijedom navedenog, primjenom čl. 1111., te čl. 1115. ZOO-a, te uvažavajući nalaz vještaka financijske struke, sud prvog stupnja zaključuje da su u konkretnom slučaju bile ispunjene potrebne pretpostavke na strani tužitelja, za isplatu iznosa od 153.361,98 kuna / 20.354,63 eura/ kao posljedice ništetnosti spornih ugovornih odredaba.

12. Međutim, u kontekstu do sada izloženog, preuranjenim za sada drži ovaj sud prosudbu prvostupanjskog suda u dijelu koji se odnosi na informiranost- obavještenost 1. tužitelja, kao potrošača - korisnika spornog kredita, o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, obzirom na pozivanje na ranije citirane sudske odluke.

12.1 U svezi toga, ponajprije valja reći da iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog da je tuženik tijekom postupka predložio saslušanje svjedoka VL, djelatnika tuženika i HL upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja, a koji dokazni prijedlog prvostupanjski sud nije prihvatio, smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

13. Stoga osnovano tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a obzirom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama (je li 1. tužitelj kao potrošač pregovarao o spornim odredbama ugovora o kreditu s tuženikom te je li bio obaviješten o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke), a koja povreda je u neposrednoj vezi i s nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.

14. Naime, prvostupanjski sud je nepotpuno utvrdio činjenično stanje i time povrijedio pravo na jednakost oružja kada nije saslušao djelatnika tuženika na okolnost informiranja tužitelja pri sklapanju Ugovora o kreditu.

15. Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) pravu na jednakost oružja pridaje posebnu pozornost pa tako, između ostaloga, navodi kako načelo jednakosti oružja zahtijeva pravičnu ravnotežu među strankama u postupku te da obje stranke moraju imati razumnu mogućnost izložiti svoje argumente pod jednakim uvjetima (v. odluka Ustavnog suda, broj: U-III-4150/2019 od 3. veljače 2021., točka 89.).

16. Ujedno je praksa Ustavnog suda dosljedna po pitanju jednakosti oružja kada se govori o saslušanju djelatnika banke u istovrsnim postupcima. Tako Ustavni sud, između ostaloga, navodi da „ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravima, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnom potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba kolektivnog ugovora (v. odluku Ustavnog suda, broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., točka 22.).

17. Slijedom navedenoga, a u slučajevima u kojima je na tuženiku teret dokaza u smislu odredba članka 221.a u vezi s člankom 8. ZPP-a na prvostupanjskom je sudu obveza da izvede predloženi dokaz saslušanja djelatnika banke na okolnost da je potrošač bio informiran jer bi svako drugačije shvaćanje banke dovelo u situaciju procesne neravnopravnosti.

18. Pritom ovaj sud ukazuje prvostupanjskom sudu kako je načelno moguće odbiti saslušanje djelatnika banke, a da se time ne povrijedi pravo na pravično suđenje, ako djelatnik banke nema saznanja o sklapanju konkretnog potrošačkog ugovora, već o općim procedurama banke prilikom sklapanja ugovora jer navedeno nije prikladno za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču te takav dokazni prijedlog nema utjecaja na ishod postupka i njegovo odbijanje ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje (v. odluka Ustavnog suda, broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., točka 24.2.). Međutim, kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi jesu li predloženi svjedoci kao djelatnici banke sudjelovali u sklapanju ugovora ili su samo u mogućnosti svjedočiti o općim procedurama banke, to je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, a procesna ravnoteža stranaka narušena.

19. U svezi žalbenih navoda da je sud trebao saslušati javnog bilježnika valja reći da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja CHF-a koji nisu bili navedeni u kreditu kojeg je solemnizirao, niti je javni bilježnik imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom pravu (v. odluka Ustavnog suda, broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., odluka Ustavnog suda, broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. i dr.).

20. Stoga je valjalo je po žalbi tuženika ukinuti pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u članku 3., članku 4. i u članku 6. ugovora o kreditu broj: 346-44/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 10. kolovoza 2007. osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 346- 44/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 10. kolovoza 2007. te zahtjev pod točkom II. radi isplate iznosa kao posljedice utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

21. Slijedom navedenih razloga iz gornjeg obrazloženja a po žalbi tužitelja valjalo je ukinuti pobijanu presudu pod točkom III. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja radi isplate zatezne kamate na mjesečno više uplaćeni iznos zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

22. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je pravilno odbio zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u čl. 2. ugovora o kreditu, a kojim je odredbama tuženik odobrio tužitelju FL stambeni kredit u protuvrijednosti 336.500,00 CHF prema srednjem tečaju utvrđujući da taj prvi, početni tečaj kojeg su stranke ugovorile nije ništetan, jer je jedino taj tečaj tužitelju bio poznat, određen i jasan prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Naime, radi se o početnom tečaju na koji se ne primjenjuju odluke iz kolektivnog spora.

23. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu pod točkom I. izreke osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u čl. 2. predmetnog ugovora, te pod točkom II. i III. izreke i u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo potvrditi pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. kojim je odbijen zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u čl. 2. predmetnog ugovora.

24. Prema ocjeni ovog suda u svezi utvrđenja suda prvog stupnja da zbog provedene konverzije tužitelj nije obeštećen za iznose koje potražuje tužbom kao i u svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.

25. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim je rješenjem broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odgovorio na pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava, da li je Sporazum o konverziji sklopljen osnovom Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

26. Svrha koju je zakonodavac ZID ZPK/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je postaviti trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti €. S tim u vezi je posebno važno da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti €. Iz sadržaja predmetnog Aneksa Ugovora o kreditu zaključenog među strankama 12. veljače 2016. proizlazi da su stranke potvrdile da je izračun konverzije kredita sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun konverzije.

27. Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocjenjuje da je riječ o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za zaključenje konverzije. U tom smislu Vrhovni sud posebno apostrofira da su potrošači, u primjeni ZID ZPK/15 imali mogućnost izbora hoće li zaključiti ugovor o konverziji ili ne čime Vrhovni sud RH pravi distinkciju između presude u predmetu Suda EU broj C-118/17 Dunai protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. jer je ta presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos, dok su prema ZID ZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.

28. Stoga prema stajalištu Vrhovnog suda, tužitelj kao korisnik kredita ima pravni interes i ovlašten je tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje Aneksa ugovoru o kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK/15.

29. Valja reći da je ZID ZPK /15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH te je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju od 4. travnja 2017. broj U-I-3685/2015 i dr. nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske osporenih zakona - Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.dalje- ZID ZPK i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.) jer je utvrdio da su kao jednokratne interventne mjere zakonodavca bile nužne za ostvarenje legitimnih ciljeva koji su se njima željeli postići - povećanje socijalne zaštite, sprječavanje nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanje produbljivanja dužničke krize, na način da je osporenim zakonima postavljen temelj za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF te je provedena konverzija kredita u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kune s valutnom klauzulom u EUR kako bi se potrošače kredita u CHF izjednačilo s položajem u kojem bi bili da su od početka imali ugovorene takve kredite.

30. U odluci broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., odlučujući o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio pravno stajalište da ugovor o konverziji koji su stranke sklopile na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Polazeći od načela konverzije kredita koje je sadržano u čl. 19.b ZID ZPK koji propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR; da je način izračuna konverzije propisan čl. 19.c ZID ZPK dok čl. 19.d propisuje postupak informiranja, pa je tako za potrebe provjere izračuna konverzije vjerovnik dužan izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u čl. 19.c ZID ZPK te je dužan učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, a kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, te da je prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici vjerovnik dužan pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19.c ZID ZPK i takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupnja na snagu ZID ZPK; da je prema čl. 19.e ZID ZPK kojim je propisana sama konverzija kredita banka kao vjerovnik bila dužna u roku od 45 dana po stupanju na snagu ZID ZPK preporučenom pošiljkom obavijestiti korisnike kredita - potrošače o izračunu konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu sa čl. 19.c ZID ZPK, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu; da je zajedno s izračunom konverzije kreditna institucija bila dužna dostaviti i pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, odnosno izvod otvorenih stavaka od potrošača na temelju ugovora o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji je predmet konverzije na dan 30. rujna 2015. preračunato u kune po tečaju one vrste koji je vjerovnik primijenio za izračun konverzije, te da je izračun trebao sadržavati jasan pregled svih promjena iz kojeg mora biti vidljivo na koji način je utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz čl. 19.c st. 1. toč. 7. ZID ZPK, iznos preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZID ZPK ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK ako je on utvrđen; da je potrošač o prihvatu izračuna konverzije dužan preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili osobno obavijestiti vjerovnika u roku 30 dana od dana primitka izračuna konverzije i pregleda stanja svih tražbina vjerovnika, odnosno izvoda otvorenih stavaka (st. 5. čl. 19.e ZID ZPK), a ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK da se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovog Zakona, iz čega proizlazi da su banke bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju ili zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

31. Primjenom citiranih zakonskih odredaba o konverziji prilikom izračuna obveze potrošača, banka je bila dužna uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

32. U hrvatskom zakonodavstvu konverzija je propisana u svrhu zaštite potrošača, da bi (potrošači) korisnici kredita u CHF bili dovedeni u ravnopravan položaj s korisnicima (potrošačima) kredita u EUR. Banka je bila obvezna ponuditi potrošaču konverziju prema definiranim pravilima ZID ZPK, a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili odbiti ponudu. U slučaju potrošačeva pristanka prisilne odredbe ZID ZPK zamjenjuju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli . Pristankom potrošača konvertirani ugovor o kreditu u EUR u potpunosti i retroaktivno zamjenjuje dotadašnji ugovor o kreditu u CHF na način da se smatra kako je između ugovornih strana od samog početka bio sklopljen ugovor o kreditu u EUR, a ne ugovor o kreditu u CHF. To nastavno znači da se sva učinjena plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF vežu uz konvertirani ugovor o kreditu u EUR i taj ugovor predstavlja novu pravnu osnovu. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje učinjenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF, korištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

33. Dakle, intervencijom zakonodavca retroaktivno je ispravljena nepoštenost odredaba ugovora o kreditu u CHF na temelju potrošačeva slobodnog i informiranog pristanka, čime je pravo na restituciju s naslova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF u pravilu konzumirano kroz odredbe konvertiranog ugovora o kreditu u EUR, na način da ako potrošač i nije ostvario faktično pravo na povrat, sva učinjena plaćanja s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF korištena su isključivo u interesu potrošača i otplate njegova kredita u EUR. To znači da pravila ZID ZPK u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 uspostavljaju ravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana tako što izjednačavaju položaj korisnika kredita u CHF s položajem korisnika kredita u EUR, a Sud Europske unije u svim presudama koje se odnose na zaštitu potrošača naglašava da je cilj na kojem se temelji Direktiva 93/13 uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na način kao da nepoštenih odredaba nije bilo.

34. Ukoliko je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK-a, tada prema ocjeni ovog suda tužitelj ne bi imao pravo na isplatu bilo kakvog novčanog iznosa na temelju utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

35. Zbog navedenih razloga, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 380. ZPP-a ukinuo pobijanu odluku kao što je odlučeno u izreci i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

36. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o naknadi parničnog troška.

37. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u novoj odluci imajući u vidu navedeno u ovom rješenju dati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, te nakon što utvrdi je li konverzija izvršena pravilno, sukladno odredbama ZID ZPK-a donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

38. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić