Poslovni broj: Usž-303/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu u tužitelja IĆ iz [adresa], i ŽĆ, iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, radi nedonošenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2854/2022-7 od 27. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2854/2022-7 od 27. veljače 2022

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za donošenje rješenja kojim će se naložiti tuženiku da u roku od 15 dana donese rješenje u predmetu određivanja naknade za ekspropriranu zgradu, koji se vodi pod oznakom Klasa: UP/I-944-07/99-01/21.

2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu u kojoj iznose da je prvostupanjski sud pogrešno u uvodu presude naznačio tuženika obzirom da su oni tužili Splitsko-dalmatinsku županiju. Osim toga, smatraju da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odredbu članka 22. stavka 2. točke 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS), kad je utvrdio da nema zakonske odredbe po kojoj bi naložio Upravnom odjelu za imovinsko – pravne poslove u Splitsko – dalmatinskoj županiji donošenje rješenja. Smatraju da se naknada za oduzetu imovinu ne određuje zbog nestručnosti upravnih tijela koje vode postupak i biraju vještake. Stoga zaključuju da je odluka prvostupanjskog suda arbitrarna, jer ih upućuje na požurivanje upravnog tijela koje vodi postupak što već godina bezuspješno čine. Iz navoda tužitelja proizlazi prijedlog za poništenje prvostupanjske presude.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS), tom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Naime, tužitelji su tužbom pokrenuli upravni spor radi nedonošenja rješenja u propisanom roku u predmetu određivanja naknade za ekspropriranu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se vodi po njihovom zahtjevu pred Upravnim odjelom za imovinsko – pravne poslove u Splitsko – dalmatinskoj županiji (dalje u tekstu: prvostupanjsko tijelo).

7. U konkretnom slučaju nije sporno da je prvostupanjskom tijelu vraćen predmet određivanja naknade tužiteljima za ekspropriranu nekretninu na ponovni postupak nakon što je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-05/21-01/25 URBROJ: 514-04- 02- 01-01/08-22-10 od 19. rujna 2022. poništeno ranije rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-944-07/99-01/21 URBROJ:2181/1-13/562-21-66 od 13. listopada 2021. kako bi se u ponovnom postupku izvođenjem vještačenja procijenila tržišna vrijednost predmetne nekretnine. Prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku nije donijelo rješenje obzirom da imenovana sudska vještakinja za graditeljstvo Adela Visković nije izradila nalaz i mišljenje na temelju kojeg bi se utvrdila odlučna činjenica za određivanje naknade tužiteljima, odnosno za rješavanje ove upravne stvari.

8. Tužitelji žalbom ne osporavaju navedene pravno odlučne činjenice, već smatraju da je prvostupanjski sud u skladu sa člankom 22. stavkom 2. točkom 3. ZUS- a bio dužan naložiti prvostupanjskom tijelu donošenje rješenja o njihovom zahtjevu.

9. Međutim, pravna zaštita zbog šutnje uprave Zakonom o općem upravnom postupku je predviđena u postupcima koji se vode po zahtjevu (članak 217. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku – „Narodne novine“ broj: 53/91. i 103/96. dalje ZUP/91), odnosno po žalbi (članak 246. stavak 1. ZUP/91) pri čemu je u dosljednoj i dugogodišnjoj upravnosudskoj praksi zauzeto stajalište kako sve procesne pretpostavke za dopuštenost upravnog spora pokrenutog zbog šutnje uprave trebaju biti postupno ispunjene. To znači da stranka u povodu čijeg zahtjeva se postupak pokreće mora pričekati istek roka za donošenje odluke, istekom tog roka iskoristiti zakonom predviđena pravna sredstva za ostvarivanje pravne zaštite pred javnopravnim tijelima i tek nakon toga ovlaštena je pokrenuti upravni spor zbog šutnje uprave (ako šutnja i dalje postoji) odnosno protiv javnopravnog tijela koje je donijelo odluku u povodu redovitog pravnog lijeka.

10. Kako se u konkretnom slučaju radi o nedonošenju odluke prvostupanjskog tijela u propisanom roku (članak 217. stavak 4. ZUP/91), tužitelji nesporno nisu iskoristili ZUP-om/91 predviđeno pravno sredstvo odnosno nisu zbog nedonošenja rješenja podnijeli žalbu kao redoviti pravni lijek. Naime, uzimajući u obzir članak 30. stavak 1. točka 3. ZUS-a, upravni spor može voditi tek nakon što tužitelji iscrpe redovni put pravne zaštite, s tim da upravna tužba nema značenje redovitog pravnog lijeka.

11. Činjenica što su tužitelji u predmetnom upravnom postupku kroz institut šutnje uprave već ostvarili zaštitu, ne ograničava tužitelje da ponovno zatraže zaštitu koju im pruža odredba članka 246. stavak 1. ZUP/91., kako bi tuženik ocijenio opravdanost nedonošenja prvostupanjskog rješenja u ponovnom postupku uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka i mogućnost korištenja mehanizama iz odredbe članka 191. ZUP/91 na koje pravilno upućuje prvostupanjski sud, a sve radi mogućnosti primjene stavka 3. navedenog zakonskog članka, odnosno donošenja drugostupanjskog rješenja radi rješavanje ove upravne stvari.

12. Slijedom svega iznesenog trebalo je tužbu tužitelja odbaciti primjenom članka 30. stavak 1. točka 3. ZUS-a, ali time što je prvostupanjski sud odbio tužbu tužitelja nije povrijedio zakon njima na štetu.

13. Budući da žalbeni prigovori tužitelja, koji su u bitnome istovjetni prigovorima koje su iznosili u tužbi, s obzirom na činjenice ovog predmeta i pravilnu primjenu materijalnog prava, ne mogu dovesti do drugačije odluke, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović