Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1085/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćnici Karmeli Tus, odvjetnici iz Crikvenice, protiv tužene VVD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi 1.-3. tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 2387/2018-115 od 13. siječnja 2025., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-2387/2018-119 od 16. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1.-3. tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2387/2018-115 od 13. siječnja 2025. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2387/2018-119 od 16. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom I izreke i dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka pod stavkom II izreke.

II. Preinačava se odbijajući dio odluke o troškovima postupka sadržan u stavku II navedene ispravljene presude za iznos od 2.187,50 eur i za navedeno sudi:

Nalaže se 1.-3. tužiteljicama naknaditi tuženoj daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje odbijajući dio odluke o troškovima postupka sadržan pod stavkom II izreke navedene ispravljene presude preko dosuđenog iznosa od 2.187,50 eur pod stavkom II izreke ove presude.

IV. Nalaže se 1.-3- tužiteljicama naknaditi tuženoj trošak žalbe u iznosu od 312,50 eur, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev 1.-3. tužiteljica za naknadu troška u povodu podnese žalbe.

VI. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u zatraženom iznosu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nisu istinite i pravo valjane oporuke proglašene u ostavinskom postupku iza pok .MV koje se nalaze u predmetu Općinskog suda u Rijeci posl. br.O-4011/17, proglašene u istom predmetu na zapisniku dana 1.303.2018.g. kod javnog bilježnika Koka Boras iz Crikvenice i to oporuka od 15.05.2017. g. proglašena kao vlastoručna oporuka ostavitelja pok. MV te oporuka od istog dana 15.05.2017. g. proglašena kao oporuka pred svjedocima.

Nalaže se tuženoj da tužiteljicama nadoknadi trošak ovog postupka u roku od 15 dana".

2. Nalaže se tužiteljicama da isplate tuženoj parnični trošak u iznosu od 4.687,50 eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužene odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijele 1.-3. tužiteljice, a iz sadržaja žalbe proizlazi protiv stavka I izreke i dosuđujućeg dijela odluke o troškovima postupka pod stavkom II izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode 1.-3. tužiteljica te predlaže istu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Tužena žalbom pobija odbijajući dio odluke o troškovima postupka pod stavkom II izreke također zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

5. Žalba 1.-3. tužiteljica nije osnovana.

6. Žalba tužene je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje pravne nevaljanosti dvije oporuke pok. MV i to:

1. oporuka od 15. svibnja 2017. proglašena kao vlastoručna oporuka ostavitelja te

2. oporuka od istog dana 15. svibnja 2017. proglašena kao oporuka pred svjedocima.

8. Između stranaka nije sporno:

- da su tužiteljice zakonske nasljednice iza pok. MV, sina V rođenog **.**.1932., a umrlog **.**.2017., umirovljenika iz [adresa],

- da je ostavinski postupak iz smrti pok. MV vođen kod Javnog bilježnika Koke Borasa iz Crikvenice pod posl. br. O-4011/17 u kojem su proglašene dvije oporuke, obje od 15. svibnja 2017. i to jedna za koju se navodi da je vlastoručna oporuka ostavitelja, a druga za koju se navodi da je pismena oporuka pred svjedocima.

- da iz sadržaja predmetnih oporuka proizlazi da je ostavitelj oporučnom nasljednicom imenovao ovdje tuženu kojoj ostavlja svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu,

- da su 1.-3. tužiteljice osporile valjanost ovih oporuka te su rješenjem ostavinskog suda od 26. srpnja 2018. upućene na pokretanje parnice protiv tužene, kao oporučne nasljednice, radi utvrđenja da obje navedene oporuke nisu istinite i pravno valjane.

9. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužiteljice tvrde da prva oporuka od 15. svibnja 2017. nije vlastoručna oporuka jer tekst nije napisan od strane oporučitelja niti je tu oporuku oporučitelj potpisao, a da druga oporuka od 15. svibnja 2017. pisana pred svjedocima nije potpisana od strane oporučitelja. Potpisi na obje oporuke navodno pisanih istog dana da su različiti, a tekst vlastoručne oporuke da nije pisan od strane iste osobe koja je potpisala tu oporuku te da se radi o nevaljanim i neistinitim oporukama.

10. Prema odredbi čl. 30. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje: ZN) vlastoručna oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao. Prema odredbi čl. 31. ZN pismena oporuka pred svjedocima biti će pravno valjana ako oporučitelj zna čitati i pisati, može čitati i pisati, za već sastavljenu oporuku bez obzira tko ju je sastavio izjavi pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te ju pred njima potpiše.

11. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je dana 15. svibnja 2017. sastavljena vlastoručna oporuka (list 9 spisa), pisana u prvom licu kojom MV izražava svoju posljednju volju prema kojoj svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavlja tuženici, koja sadrži potpis oporučitelja,

- da je dana 15. svibnja 2017. sastavljena i pisana oporuka pred svjedocima napisana na kompjutoru, započinje riječima: ja, MV ... " a završava: svjedoka oporuke ŠV i FV …,

- da je pisana oporuka pred svjedocima pisana u prvom licu i kojom MV izražava svoju posljednju volju u obliku oporuke da svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavlja tuženici,

- da pisana oporuka pred svjedocima sadrži potpis oporučitelja i potpise dva svjedoka ŠV i FV,

- da je nalazom i mišljenjem grafološkog vještaka Natalie Milanja iz Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić iz Zagreba utvrđeno da je pok. MV vrlo vjerojatno - gotovo sigurno ispisao oba sporna potpisa na predmetnim oporukama usporedbom spornog potpisa s odgovarajućim nespornim materijalom iz vremena nastanka spornih potpisa pok. ostavitelja naveden na str. 5/12 nalaza (list 382-384).

12.1. Polazeći od iskaza saslušanih svjedoka FV i ŠV na ročištu 18. travnja 2019. koje su suglasno iskazale da su obje istodobno bile nazočne prilikom potpisivanja oporuke od strane ostavitelja, a osim njih nazočni su bili i KV te suprug tužene, da je ostavitelj oporuku potpisao u poluležećem položaju a one su je potpisale na ormariću kraj kreveta. prvostupanjski je sud ocijenio da nema nikakvog dokaza koji bi ukazivao da se imenovane svjedokinje nisu istodobno nalazile u sobi u kojoj je ležao ostavitelj u trenutku potpisivanja oporuke, a to što svjedoci nazivaju balkon terasom ili obratno je irelevantno za valjanost oporuke tim više što su tužiteljice prvi put tek u podnesku od 5. studenog 2024. ukazivale da se izjave svjedoka oporuke dane pred sudom u kakvoj se sobi ostavitelj nalazio u vrijeme sastavljanja iste razlikuju od onih danih pred Općinskim državnim odvjetništvom

12.2. Nadalje, prihvatio je nalaz i mišljenje vještaka Natalie Milanja Hribar kojim je utvrđeno da je pok. MV vrlo vjerojatno gotovo sigurno ispisao oba sporna potpisa na predmetnim oporukama kao stručan i objektivan, u kojem je vještakinja posebno naglasila da se vještačenje potpisa/rukopisa temelji isključivo na usporedbi spornog potpisa s odgovarajućim nespornim materijalom ali iz vremena nastanka spornih potpisa te da su složeni potpisi sa tragovima tremora (a takvi su sporni) teški za krivotvorenje.

12.3. Taj je sud odbio dokazni prijedlog tužiteljica za novim grafološkim vještačenjem kao nepotreban jer je imenovana vještakinja analizirala svu dostavljenu dokumentaciju, obrazložila je nalaz pismeno podneskom od 3. srpnja 2023. i usmeno na ročištu dana 12. rujna 2023. tako da nakon objašnjenja vještaka više ne postoje sumnje koje bi se trebale otkloniti novim vještačenjem. To ne može promijeniti niti stalna dostava drugih materijala budući je vještakinja jasno navela da najveću važnost imaju nesporni rukopisi nastali u vrijeme kada i sporne oporuke.

12.4. Tužiteljice u tužbi nisu tražile utvrđenje ništetnosti oporuke iz razloga nesposobnosti oporučitelja za rasuđivanje nego tek u podnesku od 28. siječnja 2019.. postavljaju pitanje da li je oporučitelj bio sposoban shvatiti značenje svojih radnji, da li je njegova prava volja bila usmjerena upravo na sastavljanje oporuke te da li je isti uopće bio sposoban shvatiti značenje svojih radnji, sud je odredio provođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem no tužiteljice su odustale od tog dokaznog prijedloga.

12.5. Sud je pravilno odbio dokazni prijedlog tužiteljica za provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku oftalmologu na okolnost je li ostavitelj bio u stanju vidjeti oporuku i ono što potpisuje jer oftalmologa prvi put spominju nakon zaključenja prethodnog postupka, a iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da oporučitelj nije vidio odnosno da je bio slijep.

13. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljice nisu dokazale da obje sporne oporuke ne bi bile valjane te je na temelju navedenih utvrđenja odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

14. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

15.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužiteljice ističu u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

15.2. Na daljnje žalbene navode žaliteljicama valja odgovoriti da prvostupanjskom sudu pripada ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, time što nije izveo daljnje predložene dokaze po tužiteljicama nije ostvarena bitna povreda odredaba parničkog postupka iz čl. 354.st.1. ZPP u vezi čl. 338. st. 4. ZPP niti je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno jer i po ocjeni ovog suda izvođenje daljnjih dokaza u predmetnoj pravnoj stvari nije bilo potrebno.

16.1. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP i čl. 221.a ZPP koju tužiteljice ističu u žalbi.

16.2. Naime, u smislu odredbe čl. 8. ZPP sud prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrđuje koje činjenice će uzeti kao dokazane. Prema odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza koje je savjesno i brižljivo ocijenio (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, pravilo o teretu dokazivanja sadržano u odredbi čl. 221.a ZPP primjenjuje se izuzetno, jer smisao pravila o teretu dokazivanja izvire iz osnovne procesno-pravne pretpostavke prema kojoj svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica na koje se poziva odnosno na kojoj zasniva svoje zahtjeve, pri čemu su predmet dokazivanja tvrdnje stranaka o postojanju ili nepostojanju činjenica od kojih zavisi primjena mjerodavnog prava u konkretnoj parnici.

16.3. U konkretnom slučaju sud je ocijenio provedene dokaza u smislu čl. 8. ZPP, pa kako je sud odlučnu činjenicu u ovom postupku - je li ostavitelj vlastoručno potpisao predmetnu pisanu oporuku pred svjedocima i vlastoručnu oporuku, utvrdio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za rukopis, dokumente i vrijednosne papire, to neosnovano tužiteljice u žalbi ističu da se sud ne osvrće da je za valjanost vlastoručne oporuke nužno da je oporučitelj istu ne samo vlastoručno potpisao nego i da je istu vlastoručno sastavio odnosno napisao.

16.4. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je točno da grafološko vještačenje rukopisa teksta vlastoručne oporuke na okolnost je li skriptor teksta oporuke i potpisa ista osoba ili ne, nije provedeno, ali ne iz razloga na koje upiru tužiteljice u žalbi nego zbog tehničkih razloga, na koje je ukazala imenovana vještakinja tijekom postupka u svom očitovanju na prigovore tužiteljica navodeći da je metoda vještačenja potpisa i rukopisa komparativna metoda te je za vještačenje potrebno imati na raspolaganju i sporni i odgovarajući nesporni materijal rukopisa MV iz odgovarajućeg vremenskog razdoblja bliskog vremenu nastanka predmetne oporuke u originalu, koji ona u vrijeme određenog vještačenja nije imala za usporedbu radi čega vještačenje spornog rukopisa kojim je sastavljena predmetna vlastoručna oporuka nije moglo biti provedeno, pa budući da tužiteljice, na kojim je teret dokazivanja, nisu dostavile u spis nesporni materijal rukopisa ostavitelja tijekom prvostupanjskog postupka, to tužiteljice nisu dokazale odlučne činjenice na kojima su utemeljile svoj zahtjev, tako da je o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno odlučeno primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Zbog izloženog, tužiteljice u žalbi neosnovano osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda utemeljeno na nalazu i mišljenju sudskog vještaka grafologa navodeći da sudski vještak nije u pisanom i usmenom očitovanju otklonio primjedbe tužiteljica na dani nalaz i mišljenje, čime tužiteljice sadržajno ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 261. st. 2. ZPP. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 261. st. 3. ZPP jer je i za određivanje provođenja novog vještačenja bitan uvjet dostava odgovarajućeg nespornog materijala rukopisa MV iz odgovarajućeg vremenskog razdoblja bliskog vremenu nastanka predmetne vlastoručne oporuke u originalu, pa je po ocjeni ovog suda takav prijedlog tužiteljica utemeljen na subjektivnom uvjerenju tužiteljica da tekst vlastoručne oporuke nije pisan od strane oporučitelja i kao takav je usmjeren na odugovlačenje ovog postupka, a što je u suprotnosti s odredbom čl. 10. st. 1. ZPP.

18.1. U odnosu na sporne potpise na predmetnoj vlastoručnoj oporuci i pisanoj oporuci pred svjedocima, sudski vještak je u svom nalazu usporedio potpis na predmetnoj pisanoj oporuci pred svjedocima i nesporne potpise ostavitelja pobliže navedene na listu 1 i 2 nalaza (list 378-379 spisa) te je u bitnome utvrdio da su oba sporna potpisa vrlo vjerojatno gotovo sigurno ispisala jedna (ista) osoba.

18.2. Stoga po ocjeni ovog suda, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja i usmenog i pismenog očitovanja na iznesene prigovore.

19.1 Pretpostavke za valjanost pisane oporuke pred svjedocima (dva istodobno prisutna svjedoka), a kako to proizlazi iz jasne odredbe čl. 31. ZN su:

- da oporučitelj zna i može čitati i pisati,

- da za već sastavljenu ispravu, neovisno o tome tko ju je sastavio, oporučitelj izjavi pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka,

- da oporučitelj pred svjedocima potpiše oporuku.

19.2. Polazeći od navedenih pretpostavki za valjanost pisane oporuke pred svjedocima, žaliteljicama na njihove žalbene navode kojima ustraje na tome da sud nije utvrđivao tko je sastavio spornu pisanu oporuku pred svjedocima, valja reći da iz jasne odredbe čl. 31. ZN proizlazi da nije odlučno tko je sastavljao tu ispravu, već je odlučno da su sve prethodno navedene pretpostavke kumulativno ispunjene kao u konkretnom slučaju.

20. Dosuđujući dio odluka o parničnom trošku pod stavkom II izreke donesen je primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP i čl. 155. ZPP, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a u odnosu na koju tužiteljice nisu iznijele niti jedan konkretan žalbeni navod. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju te je dosuđujući dio odluke o troškovima postupka, sadržan u stavku II. i zreke presude potvrđen.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu 1.-3. tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku u pobijanom dijelu pod stavkom I izreke i dosuđujući dio odluke o troškovima postupka pod stavkom II izreke

22. Osnovano tuženica osporava odbijajući dio odluke o troškovima postupka sadržanu u stavku II. izreke, u dijelu u kojem navodi da joj je za pristup na ročišta dana 30. siječnja 2019., 20. veljače 2019 i 18. svibnja 2023. trebalo priznati punu naknadu po Tbr. 9. t. 1., a ne primjenom Tbr. 9. t. 2. u ½ dijela, te daj joj prvostupanjski sud neosnovano nije priznao trošak sastava podneska od 1. listopada 2020. i 1. ožujka 2023. kojim se očitovala na nalaze i mišljenja vještaka. Naime, iz zapisnika s navedenih ročišta proizlazi da su se tužiteljice očitovale da ostaju kod tužbe, a tuženica da ostaje kod odgovora na tužbu, zbog čega se u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH u odluci Rev-1121/22 od 12. rujna 2023. smatra da se radi o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i da se naknada za zastupanje po punomoćniku određuje primjenom Tbr. 9. t. 1. Tarife. Slijedom izloženog, valjalo je tuženoj za pristup na navedena ročišta priznati daljnjih 375 bodova. Također, iz stanja spisa proizlazi da se tužena podnescima od 1. listopada 2020. i 1. ožujka 2023. očitovala na nalaze i mišljenja vještaka grafologa te joj za iste pripada nagrada po Tbr. 8. t. 1. od po 250 bodova ili ukupno 875 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur i 25% PDV iznosi ukupno 2.187,50 eur.

23. Imajući u vidu da se u spisu ne nalazi zapisnik s ročišta od 24. svibnja 2020., u tom dijelu žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka pod stavkom II izreke.

24. Tuženica sa žalbom protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu, to joj je priznat trošak sastava žalbe po Tbr. 10. toč. 3. OT od 125 bodova, što uz primjenu Tbr. 50. OT, a uvećano za PDV iznosi 312,50 eur, te je odlučeno kao pod stavkom IV izreke.

25. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev 1.-3. tužiteljica za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe jer s istom nisu uspjele.

26. Zahtjev tužene za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić