Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3020/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3223/2021-23 od 22. veljače 2024. i protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3223/2021-28 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3223/2021-23 od 22. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 272,77 eura s pripadajućim zateznim kamatama, i u tom dijelu sudi:

"Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 272,77 eura s pripadajućim zateznim kamatama.“.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3223/2021-23 od 22. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke presude u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak u iznosu od 1.624,16 eura.

II. Uvažava se kao djelomično osnovana žalba tuženika te se preinačuje odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3223/2021-23 od 22. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke presude u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 288,85 eura, te se odlučuje:

"Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 288,85 eura."

III. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3223/2021-28 od 29. studenog 2024.

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove sastava žalbe protiv presude u iznosu od 91,03 eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe protiv rješenja.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3223/2021-23 od 22. veljače 2024. naloženo je tuženiku da u roku od petnaest dana isplati tužiteljici iznos od 1.600,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom od 25. srpnja 2019. do isplate. Točkom II. izreke navedene presude naloženo je tuženiku da tužiteljici u roku od petnaest dana naknadi parnični trošak u iznosu od 1.913,01 eura, s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3223/2021- 28 od 29. studenog 2024. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška u visini od 373,28 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2024. godine do isplate.

3. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik u dijelu presude pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 272,77 eura i u dijelu pod točkom II. izreke presude, zbog zakonom predviđenog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud preinači, podredno ukine pobijanu presudu te zahtijeva trošak sastava žalbe.

4. Protiv navedenog rješenja pravodobno se žali tuženik, zbog zakonom predviđenog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 3. ZPP sa prijedlogom da sud preinači te zahtijeva trošak sastava žalbe.

5. Žalba tuženika protiv presude je djelomično osnovana.

6. Žalba tuženika protiv rješenja je neosnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje, kao i postupak koji je prethodio njihovog donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upiru žalitelj u podnesenoj žalbi. Pobijane se odluke mogu ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete uzrokovane prometnom nesrećom u kojoj je ozlijeđena tužiteljica, kao suvozač, a koja se dogodila **.**.2018. u [adresa].

9. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija te odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće bitne činjenice:

- da se prometna nezgoda dogodila dana **.**.2018. u [adresa];

- da je za nesreću odgovoran vozač IČ upravljajući vozilom marke i tipa „Citroen Jumper“ registarske oznake [registarska oznaka];

- da je vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika;

- da je tužiteljici zaostalo trajno umanjenje životne aktivnosti od ukupno 3%;

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda (istegnuće mišića vrata natučenje desnog ramena), trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 9 dana, te slabog intenziteta 45 dana;

- da je tužiteljica doživjela primarni strah jakog intenziteta i kraćeg trajanja, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2 dana, u zatim strah srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana, strah blažeg u trajanju od 20 dana;

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoći i njega 45 sati;

- da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 3,32 eura;

- da tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 149,40 eura;

- da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.779,28 eura;

- da je tuženik tužiteljici prije postupka isplatio na ime pretrpljene neimovinske štete iznos od 929,06 eura/7.000,00 kuna.

10. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz članka 1046., 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 28/2018., 126/2021., 156/2022. i 155/2023.) te je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.

11. Člankom 19. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018, dalje: ZOO) određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12. Člankom 1100. stavkom 1. ZOO je određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. navedenog članka ZOO je određeno da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio visinu naknade neimovinske štete. Naime, vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, s obzirom na težinu i vrstu povreda, istegnuće mišića vrata natučenje desnog ramena, te obzirom na trajno umanjenje životne sposobnosti u omjeru od 3%, trajanje i jačinu fizičkih bolova (bol jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 9 dana i slabog intenziteta 45 dana), strah (primarni strah jakog intenziteta, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2 dan, srednjeg intenziteta 7 dana te strah blažeg intenziteta u trajanju od 20 dana), te sve druge okolnosti slučaja, iznos od 2.106,88 eura, prema shvaćanju ovog suda predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu članka 1100. ZOO. Kako je tuženik tužiteljici prije postupka isplatio na ime pretrpljene neimovinske štete iznos od 929,06 eura/7.000,00 kuna, a sud prvog stupnja je naložio tuženiku da isplati na ime neimovinske štete iznos od 1.450,60 eura, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 272,77 eura.

14. S obzirom na to da je pobijana presuda djelomično preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te na temelju odredbe članka 166. stavka 2.

ZPP, odlučiti o troškovima cijelog postupka.

15. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi članka 2. stavka 1. i članka 154. stavku 2. ZPP, odnosno razmjerno uspjehu u postupku.

16. Kako je tužiteljica u prvostupanjskom postupku uspjela sa 91,47% svoga zahtjeva (100% u odnosu na osnovu, te 82,95% u odnosu na visinu – usvojen je tužbeni zahtjev u iznosu od 1.327,23 eura od 1.600,00 eura), a tuženik sa 8,53% svoga zahtjeva, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP tužiteljica je u većoj mjeri uspjela u postupku i to sa 82,94% (91,47% - 82,95%) svog zahtjeva te joj pripada i razmjeran iznos parničnog troška, odnosno iznos od 1.404,25 eura (82,94% od 1.693,10 eura) kojem iznosu treba pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 219,91 eura jer se taj trošak tužitelju priznaje u cijelosti. Dakle, tužiteljici na ime naknade parničnog troška pripada ukupni iznos od 1.624,16 eura. Kako je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.913,01 eura, valjalo je potvrditi odluku o trošku u iznosu od 1.624,16 eura i odbiti zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška u iznosu od 288,85 eura.

17. Nadalje, Tbr. 52. stavkom 3. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa) određeno je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sud je presudu donio nakon stupanja na snagu Tarife i to dana 22. veljače 2024., stoga je pravilno sud prvog stupnja primijenio odredbu Tbr. 54. i 52. stavka 3. Tarife na način da je priznao tužiteljici trošak po vrijednosti boda od 2,00 eura, te dosudio trošak u granicama zahtjeva tužiteljice u skladu s člankom 2. stavkom 1. ZPP.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljici nastao trošak sastava dva podneska i to podneska od 14. listopada 2022. i 25. listopada 2023. u skladu s Tbr. 8. toč. 1. Tarife, koji podnesci su bili potrebni za vođenje postupka u smislu članka 155. ZPP.

19. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 373. točke 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude. Nadalje, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, žalbu odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja i djelomično preinačiti pobijanu odluku na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

20. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP. Naime, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP. Pravilno tuženik navodi da je tužiteljica djelomično povukla tužbu podneskom do 25. listopada 2023., međutim člankom 158. ZPP propisana su posebna pravila za naknadu parničnih troškova u slučaju povlačenja tužbe te se u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva ne može primijeniti odredba članka 154. stavka 2. ZPP. Ujedno se ističe da tuženik nije u roku određeno postavio zahtjev za nadoknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio zahtjeva što je bio dužan u skladu s člankom 164. stavkom 2. i 8. ZPP u vezi s člankom 158. stavkom 1. ZPP. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja trebao dosuditi trošak u odnosu na povučeni dio te je stoga valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, žalbu protiv rješenja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku, odnosno odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

21. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio sa žalbom protiv presude u odnosu na glavni zahtjev, dok nije uspio u odnosu na dio žalbe u odnosu na trošak postupka koji predstavlja sporedno potraživanje, valjalo mu je priznati trošak žalbenog postupka u iznosu od 91,03 eura u skladu s člankom 2. stavkom 1., člankom 154. stavku 1. i člankm 166. stavcima 1. i 2. ZPP, koji se odnosi od troška sastava žalbe u iznosu od 62,21 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), PDV od 25% u iznosu od 15,55 eura (Tbr. 46 Tarife) i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura. Dakle, valjalo je odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

22. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe protiv rješenja nije osnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, sukladno članku 154. stavku 1. i članku 166. stavku 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom V. izreke ove presude.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor