Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2392/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HOK-osiguranja d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn- 453/2019-45 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika HOK-osiguranja d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-453/2019-45 od 14. ožujka 2025. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku HOK-osiguranju d.d. naloženo isplatiti tužitelju ZĆ na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.322,65 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2019. pa do isplate, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 105,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate, te na ime naknade troškova liječenja iznos od 100,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2024. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku HOK-osiguranju d.d. naloženo naknaditi tužitelju ZĆ trošak parničnog postupka u iznosu od 2.576,34 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn- 453/2019-45 od 14. ožujka 2025. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku HOK-osiguranju d.d. naloženo naknaditi tužitelju ZĆ trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 472,53 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja ZĆ za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 472,53 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika HOK-osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-453/2019-45 od 14. ožujka 2025. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.322,65 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2019. pa do isplate, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 105,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate, te na ime naknade troškova liječenja iznos od 100,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2024. pa do isplate, dok je tužbeni zahtjev djelomično odbijen kao neosnovan za više zatraženi iznos od 94,08 EUR na ime naknade za tuđu njegu i pomoć preko dosuđenog iznosa od 105,00 EUR, kao i za više zatražene zatezne kamate koje na dosuđeni iznos od 105,00 EUR teku od 13. lipnja 2019. do 13. ožujka 2025., kao i za više zatraženi iznos od 106,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 13. lipnja 2019. na ime troškova liječenja preko dosuđenog iznosa od 100,00 EUR. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.048,87 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.322,65 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2019. pa do isplate, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 105,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate, te na ime naknade troškova liječenja iznos od 100,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2024. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 306,44 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 15. studenog 2024. radi naknade štete u ukupnom iznosu od 2.727,91 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koju štetu je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. srpnja 2016. u [adresa], a koju je skrivio osiguranik tuženika.

5. Osnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je iz obrazloženja presude razvidno da je prvostupanjski sud tužitelju dva puta dosudio naknadu za trajne posljedice od 5% u iznosu od po 1.327,23 EUR, iako je vještak dr. Časlav Lončar izričito iskazao da se njegova ocjena trajnih posljedica od 5% uklapa u procjenu vještaka dr. Jurinovića i dr. Tripalo, te je izričito izjavio da se trajne posljedice ne zbrajaju.

6. Ovdje prvenstveno valja istaknuti da za povredu prava na zdravlje, kao dio prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), sud treba odmjeriti jedan iznos pravične novčane naknade, a ne pojedinačne iznose za strah, fizičke boli i smanjenje životne aktivnosti. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je u konkretnom slučaju tužitelju odmjeravao pojedinačne iznose za strah, fizičke boli i smanjenje životne aktivnosti, pri čemu je još i pogrešno protumačio nalaz i mišljenje vještaka dr. Časlava Lončara (vještak psihijatar je izričito izjavio da se trajne posljedice ne zbrajaju, a prvostupanjski sud je tužitelju dva puta dosudio naknadu za trajne posljedice od 5% u iznosu od po 1.327,23 EUR). Zbog navedenog tuženik osnovano ističe da u obrazloženju prvostupanjske presude postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju nalaza i mišljenja vještaka dr. Časlava Lončara, čiji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti, i samog nalaza i mišljenja istog vještaka, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Međutim, unatoč navedenom, pravilno je prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke tužitelju na ime naknade neimovinske štete dosuđen upravo iznos od 2.322,65 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2019. pa do isplate, a što će biti detaljnije obrazloženo u odlomcima 9. i 10. ove odluke.

8. Iz predmetnog spisa proizlazi sljedeće:

- da je tužitelj stradao kao vozač motocikla u prometnoj nezgodi koja se dogodila **.**.2016. u [adresa], a koju je skrivio osiguranik tuženika,

- da je u predmetnom postupku provedeno vještačenje po sudskim vještacima specijalistima ortopedu dr. Danči Tripalo, neurokirurgu dr. Miri Jurinoviću i psihijatru dr. Časlavu Lončaru,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Danči Tripalo proizlazi da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio istegnuće vratnih mišića, udarac u desno rame i ogrebotine u području nadlaktice i desne noge, da je kod tužitelja liječenje trajalo duže vrijeme i da je nakon godinu dana zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 2% jer će tužitelj ulagati pojačane napore kod svih težih radova, i prisilno držanje glave u jednom položaju, zatim da je tužitelj bolove jakog intenziteta trpio jedan i pol dan, srednjeg intenziteta sedam dana i slabog intenziteta jedan mjesec, da mu je tuđa njega i pomoć bila potrebna zbog nošenja ovratnika i pratnje na kontrolne preglede i fizikalnu terapiju prvih tjedan dva sata dnevno i još jedan tjedan po jedan sat dnevno, dok naruženosti nema,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Mire Jurinovića proizlazi da je tužitelj obavio fizikalno liječenje dva puta po deset dana kako je preporučio specijalist za fizikalnu medicinu, da je u nalazu EMNG od 8. studenog 2016. navedeno srednje-teško još uvijek svježe oštećenje za 2 vratna živčana korijena, i to 8. vratni lijevo i 7. vratni desno, da se vještak neurokirurg usuglasio s procjenom dr. Tripalo u vezi pretrpljenih bolova i potrebe za tuđom pomoći i njegom, da je vještak dr. Jurinović istaknuo da postoji trajno oštećenje tjelesnog zdravlja od 3%, pri čemu mu je bio potreban još jedan EMNG nalaz za potvrdu navedenog, da se trajne posljedice od 2% i 3% zbrajaju, tako da bi umanjenje životne aktivnosti kod tužitelja bilo 5%, da je vještak istaknuo i da je tužitelj trpio neugodnosti od samog trenutka ozljeđivanja (odlasci na hitni kirurški, rendgensko snimanje, nošenje okovratnika, odlasci na kontrolne specijalističke preglede i na fizikalnu terapiju koja je bila umjereno nelagodna i obavljanje EMNG pretrage koja je povezana s bockanjem iglicama),

- da je u dopunskom usmenom očitovanju vještak dr. Miro Jurinović naveo da je tužitelj 12. travnja 2024. napravio svježu EMNG pretragu kojom su ponovno konstatirana oštećenja za dva vratna živčana korijena u donjem segmentu vratne kralježnice, da je vještak ostao pri mišljenju da je kod tužitelja došlo do umanjenja životnih aktivnosti za 3%, ili ukupno s ortopedskom procjenom za 5%, jer su to maleni postotci koji se zbrajaju s obzirom da se radi o posljedicama nakon traumatskih oštećenja dva različita organska sustava,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Časlava Lončara proizlazi da se zbog smetnji na psihičkom planu 20. srpnja 2016. (sedam dana nakon ozljeđivanja) tužitelj javio na psihijatrijski pregled gdje se kao dijagnoza navodi akutna reakcija na stres, da su spisu priložena još dva nalaza od 5. listopada 2016. s dijagnozom reaktivnog anksioznog sindroma i od 26. travnja 2017. sa istom dijagnozom, da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj doživio "primarni strah" u trajanju od 2-3 min, na koji se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati prva dva dana (prvi dan je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta, a drugi dan mjestom ozljeđivanja vratne strukture), da je strah srednjeg intenziteta tužitelj mogao trpjeti sljedećih deset dana, a blagog intenziteta 4-6 tjedana, da će zbog ograničenja u funkciji vrata tužitelj cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom socijalnom funkcioniranju, a što predstavlja i trajnu frustraciju, da je kod tužitelja došlo do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja što vještak psihijatar procjenjuje do 5%, te da je vještak naveo da se procjene prava osobnosti na tjelesno zdravlje iskazane od vještaka tjelesne medicine uklapaju u njegovu procjenu od 5%, pri čemu je vještak izjavio i da se trajne posljedice ne zbrajaju,

- da je tužitelj 12. travnja 2024. prema uputi vještaka dr. Mire Jurinovića, a za potrebe predmetnog postupka, obavio pretragu EMNG u privatnoj specijalističkoj neurološkoj ordinaciji dr. med. NĆ, koju pretragu je platio 100,00 EUR,

- da je tuženik u mirnom postupku tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplatio ukupno 1.061,78 EUR.

9. Uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužitelja i lokalitet ozljeđivanja, zatim trajne posljedice navedenih ozljeda koje smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 5% (tužitelj mora ulagati pojačane napore kod svih težih radova, prisilno držanje glave u jednom položaju, oštećenja za dva vratna živčana korijena u donjem segmentu vratne kralježnice, te trajna frustracija zbog ograničenja u funkciji vrata), zatim pretrpljene bolove i strah, neugodnosti prilikom liječenja, dob tužitelja (rođen 1968.), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24), valja reći da, suprotno žalbenim navodima tuženika, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada upravo u iznosu od 3.384,43 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2019. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO-a.

10. Imajući u vidu da je tuženik u mirnom postupku tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplatio ukupno 1.061,78 EUR, pravilno je prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke tužitelju dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 2.322,65 EUR (3.384,43 EUR umanjeno za isplaćeni iznos od 1.061,78 EUR), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2019. pa do isplate.

11. Nadalje, tužitelj ima pravo i na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 105,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate, uzimajući u obzir da je tužitelju ista bila neophodna u trajanju od 21 sat, da su mu je pružali ukućani, te uzimajući pri tome iznos od 5,00 EUR kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a te čl. 223. ZPP-a.

12. Također, tužitelj ima pravo na naknadu troška obavljene EMNG pretrage u iznosu od 100,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2024. pa do isplate, sve u smislu čl. 1095. st. 1. i čl. 1086. ZOO-a. Pritom valja istaknuti da tuženik neosnovano u žalbi ističe da obavljanje navedene pretrage nije bilo opravdano ni medicinski nužno, s obzirom da je tužitelj navedenu pretragu obavio za potrebe medicinskog vještačenja u ovom postupku prema uputi vještaka dr. Mire Jurinovića. U odnosu na žalbene navoda tuženika u kojima on ističe da tužitelj nije dokazao da navedenu pretragu nije mogao učiniti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) valja reći da je općepoznata činjenica da se na preglede na teret HZZO-a čeka kroz duže vremensko razdoblje, a obavljanje navedene pretrage bilo je potrebno učiniti odmah za potrebe medicinskog vještačenja provedenog u ovom postupku, zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu troška EMNG pretrage obavljene dana 12. travnja 2024. u privatnoj specijalističkoj neurološkoj ordinaciji dr. med. NĆ (list 107 spisa).

13. U pogledu odluke o trošku parničnog postupka valja reći da tuženik u žalbi osnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju za zastupanje na ročištima održanima 18. svibnja 2022., 11. srpnja 2022. i 5. veljače 2025. priznao pravo na naknadu troškova po 100 bodova za svako ročište (ukupno 300 bodova), budući da se radi o ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u smislu Tbr. 9. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), pa stoga tužitelju za zastupanje na navedenim ročištima pripada ukupno 150 bodova (50 bodova za svako ročište).

14. Nadalje, osnovano tuženik ističe i da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju za sastav podneska od 15. travnja 2024. priznao pravo na naknadu troška u vrijednosti 100 bodova, jer je riječ o ostalom podnesku u smislu Tbr. 8. toč. 4. Tarife, pa stoga tužitelju za sastav navedenog podneska pripada 25 bodova.

15. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tužitelju za sastav podneska od 15. studenog 2024. priznao pravo na naknadu troška u vrijednosti 100 bodova, jer je riječ o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife kojim se tužitelj očitovao na dopunski nalaz i mišljenje vještaka dr. Jurinovića.

16. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova zastupanja u vrijednosti od 975 bodova (a ne 1200 koliko mu je prvostupanjski sud priznao), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.950,00 EUR, koji iznos uvećan za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 487,50 EUR, daje iznos od 2.437,50 EUR, čemu valja pribrojiti trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,73 EUR, što sveukupno iznosi 2.511,23 EUR, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 4., Tbr. 9. toč. 1. i 2., Tbr. 32. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23), te čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

17. S obzirom na konačni uspjeh tužitelja od 84%, isti sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ima pravo na naknadu troška parničnog postupka prema navedenom omjeru u iznosu od 2.109,43 EUR, čemu treba pribrojiti trošak medicinskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 466,91 EUR, što daje konačni iznos od 2.576,34 EUR na koji tužitelj ima pravo, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate, sve u smislu čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

18. Kako je prvostupanjskom presudom pod stavkom II. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.048,87 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate, tako je valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.576,34 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate (stavak I. izreke ove odluke), a pobijanu presudu preinačiti u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 472,53 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate, i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan (stavak II. izreke ove odluke).

19. Slijedom svega navedenog, primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je isti sa žalbom uspio samo djelomično u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, dok u pogledu glavnog potraživanja nije uspio, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić