Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4666/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda predsjednice vijeća Ane Gradišek, Željke Rožić Kaleb članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Andrine Raspor Flis, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Kranjčić, odvjetnica u Rovinju, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli- Pola, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-163/2023-42 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-163/2023-42 od 20. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj DC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva 3/4 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te se tužitelja ovlašćuje da na temelju ove presude, po pravomoćnosti iste, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnog odjela Rovinj-Rovigno, na navedenoj nekretnini ishodi upis prava vlasništva u svoje ime i korist, što je tuženica dužna trpjeti.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.947,41 eura/14.672,76 kuna u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19. i 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 7. rujna 2023. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] oranica u daljnjih ¾ dijela dosjelošću stoga, što je osobno i putem svojih pravnih prednika njezin dugogodišnji, samostalni, istiniti i pošteni posjednik a u zemljišnim knjigama je upisan u ¼ dijela iako je vlasnik i susjednih nekretnina od kojih predmetna nekretnina nije vidljivo odijeljena i sa njom čini jedinstvenu posjedovnu cjelinu uz jedini mogući pristup za sve nekretnine iz smjera makadamskog puta kroz otvor u suhozidu te se sve zajedno obrađuju i obrađivale su se dugi niz desetljeća i to kroz cijelo prošlo stoljeće kada su njegovi pravni prednici obrađivali nekretnine kao jedinstvenu poljoprivrednu i posjedovnu cjelinu.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući, saslušanjem tužitelja i svjedoka na licu mjesta te mjerničkim vještačenjem a sukladno povijesti promjena na katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] Odjela za katastar nekretnina Rovinj-Rovigno od 2. prosinca 2021., kako je tužitelj preko svojih prednika u isključivom neprekidnom samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine više od 100 godina i to od kraja 19. stoljeća sve do 6. travnja 1941. a potom do 1953. te u nastavku, pa su ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje dosjelošću na temelju odredbi pravnih pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941. "Narodne novine" br. 73/91 – dalje: OGZ) u svezi odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) sa rokom dosijedanja dovršenim prije 6. travnja 1941. Pri tome se još ističe kako se rješenje Općine Rovinj od 11. studenog 1988. o nacionalizaciji nekretnine optanata DCD i dr. ne odnosi na članove obitelji DC, niti je od značaja u ovoj pravnoj stvari jer je predmetna odluka donijeta nakon što su pravni prednici tužitelja dosjedovali nekretninu a zabrana stjecanja vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu se ne odnosi na vlasništvo već stečeno dosjelošću do 1941.

8. Uvidom u izreku, kao jedini obvezujući dio svake odluke, rješenja Općine Rovinj od 11. studenog 1988. (list 37-38 spisa) moguće je utvrditi da su 18. prosinca 1954. nacionalizirane i prenijete u društveno vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijašnjih vlasnika IC i DCD te je naloženo zemljišnoknjižnoj službi Općinskog suda u Rovinju izvršiti uknjižbu tog rješenja tako da se briše pravo vlasništva sa imena IC i PC na nekretninama upisanim, između ostalog i u predmetni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Tako je na siguran način utvrđeno da je sukladno sporazumu između Republike Italije i bivše FNRJ od 18. prosinca 1954. optanska imovina koja je ostala u vlasništvu optanata u okviru tadašnjeg zakonodavstva prešla u društveno vlasništvo dana 18. prosinca 1954. a ne nakon toga upisom društvenog vlasništva, općenarodne imovine u zemljišne knjige pa je stoga nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odnosno, predmetna nekretnina već bila u društvenom vlasništvu neovisno o upisima izvršenim do donošenja rješenja od 11. studenog 1988. pa stoga tuženik neosnovano upućuje da je predmetna nekretnina bila u suvlasništvu tzv. optanata odnosno osoba koje su nakon 1941. optirale za talijansko državljanstvo te da se ne radi o imovini koja je odavno napuštena ili za koju stvarno zemljišnoknjižni vlasnici nisu znali.

10. Dakle, imovina optanata je prešla u društveno vlasništvo odnosno, općenarodnu imovinu danom sklapanja sporazuma između FNRJ i Republike Italije o primjeni Sporazuma s danom 18. prosinca 1954. (prim. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev x-852/12 od 22. ožujka 2017. i Rev-752/2021-2 od 17. svibnja 2022.) te se stoga dosjelost računa do prelaska predmetne nekretnine u društveno vlasništvo a ne kako je to utvrdio prvostupanjski sud do 1941. pa u slučaju da su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje dosjelošću prije prelaska nekretnine u društveno vlasništvo, dolazi do stjecanja prava vlasništva dosjelošću te je odlučujuće vrijeme prelaska nekretnine u društveno vlasništvo a ne 6. travnja 1941.

11. Prema odredbi paragrafa 1468. OGZ su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja putem svojih prednika s obzirom da su do prelaska predmetne nekretnine u društveno vlasništvo bili u poštenom posjedu najmanje 20 godina sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960. gdje je zauzeto stajalište da umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ u trajanju od 30 godina je dostatan pošteni posjed od 20 godina (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev x-51/13-2 od 23. srpnja 2014.).

12. U ovoj parnici je na siguran način utvrđeno da su prednici tužitelja bili u poštenom posjedu predmetne nekretnine duže od 20 godina do prelaska u društveno vlasništvo odnosno, do 18. prosinca 1954. kada je sklopljen Rimski sporazum u svezi optanske imovine i kada je nekretnina prešla u društveno vlasništvo.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kada tvrdi da ovu činjenicu prvostupanjski sud nije mogao utvrditi saslušanjem svjedoka s obzirom da je najmlađa osoba koja je dala iskaz rođena 1947., što je točno za razdoblje od 19. stoljeća prema utvrđenju prvostupanjskog suda ali su za kasnije razdoblje (potrebno je 20 godina prije 1954.) svi svjedoci izrijekom i suglasno iskazali da je obitelj tužitelja oduvijek u posjedu predmetne nekretnine a prvostupanjski sud je na licu mjesta neposrednim opažanjem utvrdio kako tužitelj posjeduje neodvojivu poljoprivrednu cjelinu na terenu a do predmetne nekretnine se može pristupiti samo iz pravca tužiteljevih nekretnina.

14. Kako je dakle pravni prednik tužitelja GC, koji je upisan posjednikom u katastarskom operatu od 1953. od njegovog osnutka upisan posjednikom predmetne nekretnine u cijelosti i kao neposredni pravni prednik tužitelja mirno uživao i koristio predmetnu nekretninu sa obitelji, tužitelj je na siguran način dokazao poštenje svojih prednika u smislu odredbe čl. 326. OGZ prema kojoj je pošteni posjednik onaj koji drži da je stvar koju posjeduje njegova a nepošten je posjednik samo onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje dok je odredbom paragrafa 328. OGZ propisano da se poštenje posjeda presuđuje a u dvojbi uzima da je posjed pošten, dakle zakonska predmnjeva je poštenje posjednika.

15. Za stjecanje prava vlasništva na temelju izvanredne dosjelosti odnosno, dosjelosti potrebno je dokazati da je prednik tužitelja bio posjednik sukladno odredbi paragrafa 309. neprekidno kroz vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću što je tužitelj u ovom slučaju i učinio i moguće je utvrditi, kako iz iskaza svjedoka i tužitelja, tako i položaja predmetne nekretnine a u odnosu na utvrđenja vještaka mjernika. Svi svjedoci, koji su poznavali oca tužitelja, su naime suglasno iskazivali i to na licu mjesta da su još od vremena oca tužitelja koji se zvao GC i njegovog djeda predmetnu nekretninu oduvijek nesmetano posjedovali i koristili tužitelj, njegov otac i djed.

16. Budući da se poštenje posjednika predmnijeva a tuženica nije dokazala nepoštenje prednika tužitelja do prelaska u društveno vlasništvo dok je ocjenom svih provedenih dokaza u njihovoj ukupnosti moguće utvrditi da su prednici tužitelja najmanje 20 godina bili u posjedu sporne nekretnine prije prelaska u društveno vlasništvo 1954. kao optanske imovine, sukladno paragrafu 1468. OGZ stečene su pretpostavke za stjecanje prava dosjelošću jer je predmetna nekretnina bila u poštenom posjedu najmanje 20 godina prednika tužitelja prije prelaska u društveno vlasništvo i nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženice kojima upućuje na sadržaj povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka i upisane promjene nakon 1954. godine

17. Rok dosijedanja od 20 godina je tako sigurno dovršen je u vrijeme kada je imovina optanata prešla u društveno vlasništvo (18. prosinca 1954.) što predstavlja vrijeme poštenog posjedovanja predmetne nekretnine po pravnom predniku tužitelja GC od D pa su ostvareni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću još po predniku tužitelja prije prelaska nekretnine u društveno vlasništvo a koji prednik je svoje vlasništvo nesporno prenio na tužitelja i koji slijed tuženica u žalbi niti ne dovodi u sumnju.

18. Slijedom iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP trebalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I izreke.

19. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 142/12, 107/15, 37/22) zbog čega je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena, za ovaj dio odluke tek paušalno podnijeta žalba tuženice i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke prvostupanjske presude.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek