Poslovni broj: 19 Gž-792/2023-2

                 

        Republika Hrvatska

    Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                                                                          Poslovni broj: 19 Gž-792/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz R., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz O. d. V. i P. d.o.o. iz R., …, protiv tuženice J. J. iz R., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku V. K., odvjetniku iz Z. o. u. K. iz R., …, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Psp-35/2021-22 od 28. travnja 2023., dana 27. studenoga 2023.,

 

  r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženice J. J. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Psp-35/2021-22 od 28. travnja 2023. u toč. I., II., i IV. izreke.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

" I. Utvrđuje se da je tuženica smetala tužitelja u posljednjem mirnom posjedu garaže koja pripada nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka označena kao k.č. …, u naravi obiteljska kuća i dvorište, površine 532 m2, upisana u zk. ul. … k.o. P., na način da je promijenila bravu ulaznih vrata garaže kao zasebnog objekta navedene nekretnine, čime je tužitelja onemogućila u pristupu garaži, a što je tužitelj saznao dana 28. svibnja 2020. godine.

 

II. Nalaže se tuženoj da se ubuduće suzdrži od svakog sličnog smetanja posjeda tužitelja.

 

III. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

" Nalaže se tuženoj da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije nego je tuženica samoinicijativno i protupravno promijenila bravu ulaznih vrata garaže koja kao zaseban objekt pripada nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka označena kao k.č. …, u naravi obiteljska kuća i dvorište, površine 532 m2, upisana u zk. ul. … k.o. P., a za što je tužitelj saznao dana 28. svibnja 2020. godine, na način da vrati staru bravu ili da tužitelju preda primjerak ključa nove brave u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 543,23 eura ( 4.092.97 kn ) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28.04.2023.g. do isplate, u roku od 15 dana.

 

V. Utvrđuje se da je povučen prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom bi se naložilo tuženoj da u roku od 24 sata od primitka ovog rješenja omogući tužitelju ulazak u garažu koja kao zaseban objekt pripada nekretnini koja je u zemljišnim knjigama ovog suda označena kao kč.br. …, zk.ul. … k.o. P."

 

2. Protiv citiranog rješenja u toč. I., II. i IV. izreke žalbu je izjavila tuženica iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je pobijano rješenje nezakonito, počinjene su bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer izreka rješenja proturječi sama sebi. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica smetala tužitelja u posjedu garaže, a s druge strane ne određuje uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja. Tuženica je tužitelju predala primjerak ključa, iskazala da mu ne osporava suposjed te da je bila u suposjedu, kojeg će održavati i nadalje. U postupku je bilo sporno da li je tuženica bila u suposjedu garaže koja je pripadak kuće i dvorišta za koje tužitelj tvrdi da nije, iako ih napustio još 1993. Te godine on nije bio vlasnik ni najmanjeg dijela prijepora. Posjednici i vlasnici bili su njihovi roditelji, a nakon njihove smrti suvlasnici i suposjednici ostali su I. J. i J. J., brat i sestra. Pobijano rješenje je arbitrarno, nezakonito i pogrešno. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem utvrdio da ni roditelji stranaka, a ne samo tuženica nisu bili u suposjedu, iako ona u garaži čuva svoje stvari i koristi je na način kako je to oduvijek činila dok su roditelji bili živi pa i nakon njihove smrti od kada je većinska vlasnica. Suposjednici kuće, okućnice i garaže bili su roditelji J. i njihova djeca, a nakon smrti oca, suposjednici su majka i djeca, a nakon njezine smrti samo djeca i to pri činjenici da je tužitelj napustio obiteljsku kuću 1993. Stranke su danas suvlasnici, u omjeru od 1/9 dijela suvlasništvo je tužitelja, a 8/9 dijela tuženice. Važan trenutak za presuđenje je smrt oca stranaka I. J. 13. travnja 2013., odnosno donošenje rješenja o nasljeđivanju broj O-36/2015 od 5. svibnja 2016., kao i dopuna tog rješenja od 1. kolovoza 2016. Tužitelj I. J. u ostavinskom je postupku naslijedio oca Ivana i stekao vlasnički posjed kao i tuženica. Na ostavinskoj je raspravi tužitelj osporio opseg ostavinske imovine. Do 2016. i smrti oca I. J. parnične su stranke bile samo djeca roditelja, a nakon ostavinske rasprave postali su suvlasnici i suposjednici nekretnine. Tuženica je predajom ključa na pripremnom ročištu uspostavila ranije suposjedovno stanje, kakvo je bilo oduvijek, od smrti prednika, njihova oca stranaka I. J. koji je preminuo 13. travnja 2013. Prigovara odluci o troškovima postupka. Predlaže žalbu uvažiti, pobijano rješenje preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka. 

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a na koju ukazuje žaliteljica, jer je rješenje razumljivo, ne proturječi samo sebi niti razlozima, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su  jasni i neproturječni te ga je moguće ispitati.

 

6. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9., 13. i 14. ZPP a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja I. J. da mu sud pruži posjedovnu zaštitu posljednjeg mirnog posjeda garaže koja pripada nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci označena kao čest. zem. … k.o. P., u naravi obiteljske kuće i dvorišta, jer je, kako je u tužbi tvrdio, tuženica promijenila bravu ulaznih vrata garaže, čime mu je onemogućila pristup.

 

8. Prvostupanjski je sud na osnovi izlaganja stranaka i izvedenih dokaza zaključio da je tužitelj I. J. bio isključivi posjednik garaže kao samostalnog objekta izgrađenog na čest. zem. … k.o. P., u naravi obiteljske kuće i dvorišta od 532 m2 te da mu je tuženica promjenom brave ulaznih vrata garaže onemogućila  pristup garaži, a za što je saznao 28. svibnja 2020.

 

9. Nadalje, sud prvog stupnja je, s obzirom na činjenicu da mu je tijekom spora tuženica dala novi ključ brave ulaznih vrata garaže, pobijanim rješenjem utvrdio da je tuženica smetala tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu garaže promjenom brave ulaznih vrata te joj naložio da se ubuduće suzdrži od svakog sličnog smetanja posjeda tužitelja, bez određivanja uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja.

 

10. Prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.

 

11. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZVDSP posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali posjed ne prestaje niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno.

 

12. Po st. 2. istog čl. Zakona smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

 

13. Iz iskaza svjedoka D. J. i I. J., supruge i sina tužitelja proizlazi da tuženica nikada nije ulazila u garažu niti je imala ključ ulaznih vrata, te da ključ nije imao niti otac parničnih stranaka (l.s. 76). Iako svjedoci M. K., I. K. te K. S., sin, nevjesta i kćer tuženice u svojim svjedočkim iskazima navode da je predmetnu garažu koristila tuženica, te roditelji parničnih stranaka i da je i tuženica imala ključ predmetne garaže, ovaj drugostupanjski sud, sukladno ocjeni ovih svjedočkih iskaza od strane suda prvog stupnja, smatra da su njihovi iskazi usmjereni k postizanju uspjeha tuženice u predmetnoj parnici, jer iz iskaza svjedoka B. M. (l.s. 74), koji živi u neposrednoj blizini predmetne garaže proizlazi da je tek jednom osobno vidio tužitelja kako uzima cvijeće iz garaže, za potrebe svoje cvjećarne, ali da tuženicu a ni članove njezine obitelji nikada nije vidio da u nju ulaze (l.s. 74), pa je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neživotno i neuvjerljivo da svjedok ne bi nikada vidio nekog od članova obitelji tuženice koja živi u kući koja se nalazi uz spornu garažu, da u nju ulazi i ostavlja stvari, kako su o tome svjedočili članovi obitelji tuženice M. K., I. K. i K.S.

 

14. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

15. Sudski postupak za zaštitu posjeda pokreće se posjedovnom tužbom o kojoj sud odlučuje u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanu posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, pa je utoliko irelevantna činjenica da su parnične stranke vlasnici nekretnine oznake čest. zem. … k.o. P. koju su nekretninu naslijedili od roditelja u različitim suvlasničkim udjelima, pa tako i spornu garažu koja se nalazi na istom zemljištu.

 

16. Iako je tuženica tijekom postupka tvrdila da je zajedno s tužiteljem, svojim bratom bila u suposjedu predmetne garaže te da su u suposjedu bili i njihovi pok. roditelji, prvostupanjski je sud i po ocjeni ovog suda drugog stupnja osnovano zaključio da je upravo tužitelj bio u isključivom posjedu garaže, na način da je u garažu odlagao svoje stvari i koristio je kao skladišni prostor. Naime, svjedok I. J., sin tužitelja naveo je da je ključ od garaže imao samo njegov otac te da je u garažu odlazio kada je trebalo nešto napraviti i da nitko drugi, osim njegova oca, nije ništa odlagao u garažu. Također je u svom iskazu naveo da pok. djed nije imao ključ garaže niti ga je imala tuženica.

 

17. Svjedokinja D. J., supruga tužitelja, u svom je iskazu navela da je jedino njezin suprug imao ključ garaže i kada je nešto trebalo njegovu ocu, njezinom svekru, ''suprug mu je dao ključ'', dok za tuženicu, tvrdi: ''nikada nije ulazila u garažu niti je imala ključ'' (l.s. 75).

 

18. Tuženica J. J. u svom stranačkom iskazu tvrdi da su spornu garažu koristili ona i tužitelj te njihovi roditelji i da su svi u njoj imali neke svoje stvari te da je, nakon što je tužitelj 1993. odselio s adrese roditelja, u ulici … u R., ''zadržao ključ od garaže'', iako tvrdi da je u nju dolazio rijetko.

 

19. U konkretnome, ipak nije riječ o nasljedničkom posjedu na koji tuženica ukazuje tijekom postupka i u žalbi. Naime, nasljednik postaje posjednikom u trenutku smrti ostavitelja, i to onog posjeda kojeg je ostavitelj imao u pogledu predmeta ostavine. Međutim, kraj činjenice da je u tužbi i tijekom postupka tužitelj tvrdio da je bio samovlasnik garaže, da njegov otac nikada nije imao ključ ulaznih vrata i da mu je ključ dao on (tužitelj) ukoliko bi ga otac zatražio te u svom stranačkom iskazu naveo da je u garaži (tužitelj) parkirao svoje vozilo, držao alat i druge stvari, što su potvrdili i svjedoci D. J., I. J. i B. M. nije riječ o nasljedničkom posjedu, jer ostavitelj do trenutka smrti nije bio njezin (su)posjednik.

 

20. Ovdje je za istaći i to da, iako tuženica u svom iskazu tvrdi da je bila suposjednica garaže zajedno s tužiteljem, niti u tom slučaju (eventualnog suposjeda) ne bi bila ovlaštena tužitelja u potpunosti isključiti iz suposjeda, jer je i u tom slučaju, sukladno odredbi čl. 24. st. 1. ZVDSP suposjednik ovlašten štititi suposjed ako je potpuno isključen od dotadašnjeg suposjeda ili je bitno ograničen njegov dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, što je u konkretnome slučaj, jer je tuženica tužitelja potpuno onemogućila u vršenju faktične vlasti na stvari.

 

21. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 22. st. 1. ZVDSP kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da je počinjeno smetanje te izrekao tuženici zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, iako (osnovano) nije odredio uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, jer je tijekom parnice tuženica tužitelju predala (novi) ključ sporne garaže.

 

22. Kako u postupku nije bilo sporno da je tuženica promijenila bravu na ulaznim vratima sporne garaže te da je jedan od dva primjerka ključa brave ulaznih vrata predala tužitelju, prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem u toč. I. izreke osnovano utvrdio da je tuženica smetala tužitelja u posljednjem mirnom posjedu garaže te joj u toč. II. izreke rješenja naložio da se ubuduće suzdrži od svakog sličnog smetanja posjeda tužitelja.

 

23. Stoga žalba tuženice nije osnovana.

 

24. Na osnovi iznesenog, trebalo je po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja u toč. I., II. i IV. izreke.

 

25. Rješenje suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. III. i V. izreke ostaje neizmijenjeno.

 

 

                                                 U Zadru 27. studenoga 2023.

 

 

                            Sutkinja

 

                            Blanka Pervan, v.r.