REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5019/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marino Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-888/2024-3 od 18. srpnja 2024., kojim je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-2/2024-12 od 10. svibnja 2024., na sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-888/2024-3 od 18. srpnja 2024., kojim je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-2/2024-12 od 10. svibnja 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:

1. Je li dopuštena odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene konačne otplate kredita ugovara naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita, odnosno je li takva odredba u skladu sa odredbom članka 1024. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima?

2. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

3. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

4. U slučaju kada tužitelj postavi deklaratorni i kondemnatorni zahtjev, vrednuje li se vrijednost predmeta spora prema proizvoljno određenom iznosu od strane tužitelja koji obuhvaća određenu novčanu vrijednost deklaratornog zahtjeva ili se vrijednost predmeta spora računa u odnosu na postavljeni kondemnatorni zahtjev, odnosno zahtjev za isplatu?

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

5.1. Naime, nižestupanjski sudovi zauzimaju shvaćanje da bi tuženik imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu kao vjerovniku nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali da se ta naknada ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) zbog prijevremene otplate kredita, a koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate, dok tuženik nije niti dokazao da mu je time što je tužitelj prijevremeno otplatio kredit nastala šteta odnosno nije naveo vrstu štete koja mu je nastala i nije predložio dokaze radi utvrđivanja iste.

5.2. Stoga shvaćanje u pobijanoj presudi u pogledu prvo naznačenog pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022. i Rev-1407/2021-2 od 6. lipnja 2023. te Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022.

5.3. U odnosu na drugo postavljeno pitanje tuženika ukazuje se na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

5.4. U odnosu na treće postavljeno pitanje ističe se da predlagatelj nije dostavio odgovarajuće razloge pozivanjem na odluke ovoga suda broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., jer u navedenim odlukama nije zauzeto pravno shvaćanje u odnosu na postavljeno procesno pitanje.

5.5. Također niti četvrto pitanje nije važno, jer razlozi važnosti na koje ukazuje predlagatelj (odluke ovoga suda broj Revr-1154/2011-2 od 3. listopada 2012., Revt- 35/04-2 od 14. lipnja 2005. te Rev-402/04 od 21. rujna 2005.) nisu odgovarajući s obzirom da u navedenim odlukama nije zauzeto pravno shvaćanje u odnosu na postavljeno pitanje u slučaju kada tužitelj postavi deklaratorni i kondemnatorni tužbeni zahtjev.

6. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao u izreci.

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil