REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2659/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja i prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-209/2022-3 od 16. veljače 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž-209/2022-5 od 19. prosinca 2024., kojom je dijelom potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3529/2017-67 od 5. svibnja 2021., na sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv dijela presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda (t. I. izreke, al. 2. te odluke) radi pravnog pitanja:

„U slučaju zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ( NN br. 35/05), ali je tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev na način da je za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara, ukoliko do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka, odnosno je li podnošenjem tužbe prekinut tijek zastare i glede ranije navedenog naknadnog preinačenog dijela zahtjeva?“.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

III. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv preinačujućeg dijela drugostupanjske presude (citirane u uvodu ove odluke) naznačujući pitanje navedeno u t. I. izreke ove odluke.

2. Tuženik je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije, i to protiv potvrđujućeg dijela drugostupanjske odluke naznačujući pitanja:

„1. Da li novi tužitelj koji nasljeđuje neimovinsku štetu temeljem čl. 1105. ZOO od izravnog oštećenika i ranijeg tužitelja može potraživati naknadu neimovinske štete samo u okviru visine tužbenog zahtjeva postavljenog od strane izravnog oštećenika i ranijeg tužitelja čija šteta se nasljeđuje ili je novi tužitelj odnosno nasljednik ovlašten disponirati naslijeđenom neimovinskom štetom na način da istu povisi i zatraži u iznosu višem od onoga koji je izravni oštećenik čija šteta se nasljeđuje zatražio do dana smrti ranijeg oštećenika-tužitelja čija šteta je predmet nasljeđivanja?

2. Može li sud tužiteljima koji su u parnicu stupili kao nasljednici tražbine naknade naslijeđene neimovinske štete na temelju odredbe čl.1105. ZOO-a, dosuditi veći iznos pravične novčane naknade neimovinske štete od onog iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete koji je potraživao njihov prednik u postupku do svoje smrti i koji iznos pravične novčane naknade neimovinske štete je sukladno čl.1105. ZOO nakon njegove smrti postao imovinskopravni zahtjev koji prelazi na njegove nasljednike, sadašnje tužitelje u postupku?“.

3. Odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije nije podnesen, dok je tuženik na prijedlog tužiteljice odgovorio protiveći se istom kao nedopuštenom, pozivajući se na ovosudnu odluku Revr-1460/2013 od 24. siječnja 2017.

4. Prijedlog tužiteljice je osnovan, a tuženika neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao nasljednika inicijalnog tužitelja, za naknadu štete. Drugostupanjski sud, cijeneći osnovanim tuženikov prigovor zastare, dijelom je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na povećani dio postojećeg tužbenog zahtjeva.

6. Obrazlažući važnost naznačenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) predlagateljica se pozvala na različitost prakse drugostupanjskih sudova - primjerice Županijskog suda u Dubrovniku Gž-507/2022 od 19. listopada 2022. Tuženik, kao predlagatelj, pozvao se na ovosudne odluke Rev-3290/2019 od 10. listopada 2022, Rev-980/2015 od 4. prosinca 2018 i Rev-1655/2014 od 16. srpnja 2019.

7. U odnosu na prijedlog predlagateljice ističe se da je pravno shvaćanje ovog suda sa druge sjednice Građanskog odjela od 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

8. Stoga, postupajući sukladno odredbama članka 385.a i 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da je naznačeno pravno pitanje tužiteljice važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka odstupa od citiranog pravnog shvaćanja ovosudnih odluka u predmetu Rev-429/2024. i dr.

9. Slijedom navedenoga na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao pod t. I. izreke.

10. Prijedlog tuženika nije osnovan, jer je pobijana odluka sukladna pravnom shvaćanju iz odluke ovog suda poslovni broj Rev-957/2023-2 od 6. prosinca 2023., gdje je odgovor na dopušteno pitanje, sadržajnog kao ovdje tuženika:

„13.1. Stoga, nema zapreke da se nasljednicima koji su naslijedili tražbinu naknade neimovinske štete, dosudi veći iznos pravične novčane naknade neimovinske štete od onoga iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete koje je potraživao njihov prednik u postupku do svoje smrti...“.

11. Na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tuženika je stoga odbijen, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, s obzirom na nedostatak važnosti pitanja, te je odlučeno kao u izreci ove odluke pod t. II.

12. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, po t. III. izreke.

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug