Poslovni broj: Usž-2321/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Goran Jedličko, odvjetnik u Zagrebu, Martićeva 67/4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2/I, OIB: 33706439962, radi troškova spora u predmetu uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-25/2024-10 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja i poništava točka II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-25/2024-10 od 26. ožujka 2025.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 (slovima: dvijetisuće) EUR u roku od 60 (slovima: šezdeset) dana od dana primitka pravomoćne odluke o troškovima, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

III. Tužitelj snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda usvojen je tužbeni zahtjev i poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/970, URBROJ: 443-02-05-12- 23-4 od 28. studenog 2023. (točka I. izreke) i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

1.1. Poništenim rješenjem tuženika, tužitelju kao vlasniku, naloženo je uklanjanje građevina detaljno opisanih u tom rješenju.

2. Tužitelj, u žalbi izjavljenoj protiv točke II. izreke prvostupanjske presude, navodi da je odluka suda o odbijanju zahtjeva za naknadom troškova spora nezakonita, jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu radi čega, temeljem članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ostvaruje pravo na njihovu naknadu. Osporavanom točkom II. izreke prvostupanjske presude povrijeđeno je tužiteljevo pravo na pravično i pošteno suđenje, pravo na jednakost pred zakonom, pravo na uživanje blagodati vladavine prava, pravo na jednakost pred sudovima, prava na utemeljenost pojedinačnih prava na zakonu i povrijeđeno pravo vlasništva. Osim toga, takvom odlukom je odstupljeno od ustaljene upravnosudske prakse prema kojoj se, u slučaju uspjeha u sporu, tužitelju troškovi spora i dosuđuju. Smatra da je tuženik nesavjesnim postupanjem i zlouporabom procesnih prava, odnosno svojom krivnjom prouzročio troškove spora tužitelju. Slijedom navedenog, predlaže preinačiti točku II. izreke prvostupanjske presude i tužitelju naknaditi zatražene troškove spora prema ranije podnesenom troškovniku, uključujući i trošak sastava ove žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je točkom II. izreke prvostupanjske presude povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske (npr. odluka broj U- III/2291/2018 od 19. lipnja 2018.), kada stranka osnovano pokrene upravni spor, kao i u konkretnom slučaju, uskraćivanje prava na naknadu troškova upravnog spora u kojem je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, nije razmjerno legitimnom cilju kojem teži članak 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17., 110/21.), odnosno članak 144. sada važećeg ZUS-a i njegova primjena bi rezultirala ograničenjem koje bi umanjilo samu bit prava na pristup sudu zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 85/10. - pročišćeni tekst).

7. Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika, čija zakonitost je osporavana tužbenim zahtjevom, to je tužitelj u cijelosti uspio u sporu i stoga, temeljem izričite odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, ima pravo na naknadu troškova spora

8. Stoga je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, tužitelju valjalo dosuditi zatraženi trošak sastava tužbe i trošak pristupa na ročište od 18. ožujka 2025. (svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 EUR), odnosno trošak spora u ukupnom iznosu od 2.000,00, a koji trošak predstavlja opravdani trošak spora u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a.

9. Međutim, tužitelj je, temeljem, iste zakonske odredbe, odbijen sa zahtjevom za naknadom troška podneska od 9. veljače 2024. jer je navode i dokumentaciju priloženu uz taj podnesak mogao iznositi, odnosno dostaviti prilikom podnošenja tužbe te je odbijen sa zahtjevom za trošak podneska od 20. ožujka 2024. (kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženika) i troška podneska od 3. travnja 2024. (kojim dostavlja podnesak tuženika od 15. veljače 2024. upućen trećoj osobi, BŠ u istovjetnom predmetu uklanjanja), jer, u konkretnom slučaju, ti podnesci kao procesne radnje nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega se zatraženi trošak tih podnesaka ne može smatrati opravdanim izdatkom učinjenim tijekom spora.

10. Kako je tužitelj sa žalbom uspio samo u djelomičnoj dosudi zatraženog troška spora (trošak tužbe i pristupa na ročište), dok mu nije dosuđen i preostali zatraženi trošak spora, to Sud određuje da s obzirom na djelomični uspjeh tužitelj snosi svoje troškove žalbenog postupka, sukladno odredbi članka 147. stavka 2. ZUS-a.

11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović