REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2021/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Dugač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Angela Kranjčević, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2807/2024-2 od 21. siječnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3251/14- 51 od 3. travnja 2023., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2807/2024-2 od 21. siječnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3251/14-51 od 3. travnja 2023.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. U odnosu na prvo pitanje tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da naručitelj nije pozvao izvođača na otklanjanje nedostataka, jer iz utvrđenja nižestupanjskih presuda proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika o nedostacima koji ih je odbio otkloniti pa od tog pitanja ne ovisi ishod spora.

6. Vezano za drugo postavljeno pitanje valja reći da sud uzima kao dospjelu imovinsku štetu nastalu zbog nestručno izvedenih radova pa stoga niti od odgovora na to pitanje ne ovisi ishod spora.

7. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

8. Tuženik je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), pravo na djelotvorni pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH te pravo na pošteno suđenje odnosno pravo na pristup sudu iz čl. 29. st. 1. Ustava RH. Međutim, tuženiku je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženik nije imao pravično suđenje kao niti da mu nije omogućeno pravo na djelotvorni pravni lijek niti da mu je povrijeđena jednakost svih pred zakonom posebice uzimajući u obzir ustaljenu sudsku praksu Vrhovnog suda RH na koju se u ovoj odluci pozvalo i ovo vijeće revizijskog suda. Pri tome valja reći da tuženik velikim dijelom svojeg prijedloga u dijelu koji se odnosi na prijedlog sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a zapravo ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje zbog čega nije moguće podnositi niti reviziju pa tako niti prijedlog za dopuštenje revizije.

9. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil