REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5122/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku u Čazmi, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, Ivana Lučića 5, OIB 22910368449, zastupanog po punomoćniku Ivi Banožiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-434/2024-3 od 29. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-260/2022-45 od 20. lipnja 2024., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-434/2024-3 od 29. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-260/2022-45 od 20. lipnja 2024., tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačivši sljedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

" U situaciji kada je sindikalni povjerenik (kada nije utemeljeno Radničko vijeće), na traženje poslodavca, koji se prethodno nije o toj odluci savjetovao na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu (150. st. 1.) da dade suglasnost na namjeravanu odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, radniku starijem od 60 godina (muškarac), odbio dati takvu suglasnost, pisano obrazloženim očitovanjem, poslodavac propustio ishoditi odgovarajuću odluku suda ili arbitraže kojom bi nadomjestio takvu suglasnost (čl. 151. st. 4. ZR), već je ponovno zatražio istu suglasnost od sindikalnog povjerenika koji se po istom zahtjevu nije očitovao, a niti je opozvao prethodnu odluku:

a ) Može li se tada smatrati (presumirati) da je dana takva suglasnost, odnosno, može li se tada primijeniti odredba čl. 150. st. 6. Zakona o radu?,

b) Može li takva odluka sindikalnog povjerenika konvalidirati naknadno presumiranom suglasnošću sindikalnog povjerenika, te ima li za posljedicu ništetnost odluke o otkazu ugovora o radu?".

1.1. Tuženik se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da ne postoji razlog važnosti predmetnog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, tužitelj se u tom pravcu poziva na presudu ovog revizijskog suda broj Revr-665/2011-2 od 29. svibnja 2012. No, ta odluka donesena je u bitno drugačijoj činjeničnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju. U postupku koji je prethodio donošenju navedene odluke ovog revizijskog suda, utvrđeno je da se Radničko vijeće nije izričito u pisanom obliku usprotivilo namjeravanom otkazu, ali je usmeno odbilo dati suglasnost na otkaz ugovora o radu. U ovom pak predmetnom slučaju sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća je nakon davanja mišljenja od 22. studenoga 2021. dao prešutnu suglasnost na otkaz ugovora o radu tužitelju i to na način da se namjerno nije želio izjasniti o davanju, odnosno uskrati prethodne suglasnosti na odluku tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju (čl. 151. st. 3. Zakona o radu - "Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19).

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja.

4. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja tuženika nije bila od utjecaja na odluku o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije (st. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug