Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1446/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nori Kišur, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika LC iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2673/2023-25 od 30. siječnja 2025., koja je ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-2673/2023-30 od 17. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2673/2023-25 od 30. siječnja 2025. koja je ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-2673/2023-30 od 17. veljače 2025. u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 2.654,45 eur-a.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2673/2023-25 od 30. siječnja 2025. koja je ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-2673/2023-30 od 17. veljače 2025. u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 1.327,23 eur-a.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 83,32 eur-a u roku od 15 dana.

III. Odbacuje se žalba tužiteljice od 20. veljače 2025. kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, koja je ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P- 2673/23-30 od 17. veljače 2025., suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.981,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 27. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice u kojem predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

4. Žalba je djelomično osnovana, a žalba od 20. veljače 2025. nepravovremena.

5. Neosnovano tužiteljica u žabi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer izreka pobijane presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima pobijane presude, a kako ne postoji niti proturječje između razloga te presude i stanja spisa, to ta presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

7. Predmet ovog spora je tužba radi stjecanja bez osnove.

8. Sud prvog stupnja utvrdio je sve potrebne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, a naročito odlučne:

- da tužiteljica tvrdi da je utuženi iznos predala tuženiku za potrebe izgradnje kuće na [adresa] u kojoj tuženik živi a on joj je zauzvrat obećao predati u vlasništvo garsonijeru u istoj kući površine cca 20 m kvadratnih, a kako nije ispunio svoju obvezu potražuje vraćanje navedenog iznosa pozivajući se na institut stjecanja bez osnove,

- da nema pismenog dokaza o predaji novca,

- da svjedok BC u biti potvrđuje navode tužiteljice koja kod njega živi kao podstanar,

- da isti svjedok ističe da su nešto pričali da je tužiteljica dala neki novac tuženiku nakon što je podigla kredit i to valjda za tu kuću,

- da je isti svjedok iskazao je da su pričali o nekim stanovima, da bi tuženik dao tužiteljici neki stan- sobu ili tako nešto a po svemu sudeći tuženik joj nije vratio novac,

- da svjedok također navodi da mu je poznato da je tužiteljica digla iznos od 30.000 eura ili kuna kredita i da je bilo govora da bi joj tuženik dao sobu ili stan na ime toga,

- da iz iskaza svjedoka SC proizlazi da nije u dobrim odnosima sa tuženikom,

- da je isti svjedok potvrdio je da je tužiteljica dolazila kod tuženika na [adresa] što je vidio jer živi blizu njega a nekada je bio dobar prijatelj sa tuženikom pa je često bio tamo,

- je to bilo otprilike pred 15 godina te da u zadnje dvije godine da nije vidio tužiteljicu,

- da nije znao ništa o bilo kakvim novcima koje je navodno tužiteljica dala tuženiku,

- da nije znao niti da li je tužiteljica podigla kredit niti nije ni čuo da bi tuženik imao bilo kakav dug prema tužiteljici,

- da svjedok HC, bivši suprug tužiteljice navodi da se razveo od nje upravo zbog toga što se ona upustila u vezu sa tuženikom,

- da je potvrdio je da je tužiteljica dala tuženiku 30.000,00 kn jer je podigla kredit i da misli da je sva sredstva kredita dala tuženiku,

- da taj svjedok ne zna da li se radilo o posudbi ili darovanju ali svakako zna da joj je tuženik obećao prepisati garsonijeru u toj kući pa kad je vidjela da on to ne želi učiniti sada traži novac nazad,

- da je isti svjedok također naveo da je tuženik našao drugu ženu koja vraća u nekakvim manjim ratama tužiteljici novac i da je do sada vratila iznos oko 2.000,00 kn,

- da sve što zna poznato mu je iz navoda tužiteljice koja mu je rekla da je dala taj novac tuženiku, a da će ona u njegovoj kući imati garsonijeru,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da je podigla kredit i dala tuženiku 30.000,00 kn,

- da se to se dogodilo 2005. a oni su u vezi od 2001.,

- da je tužiteljica podigla je kredit i dala mu taj novac da se tuženik što prije useli i da uredi kuću jer je živio u kamp kućici na [adresa],

- da je tada bilo govora o tome da ako ju muž istjera iz kuće i ne bude imala gdje živjeti da će joj tuženik napraviti malu garsonijeru u toj kući što je on obećao ali nije izvršio i da takav dogovor nisu sastavili u pismenoj formi,

- da su svoju vezu su prekinuli 2011. u kojoj godini je isplatila i kredit,

- da kada je vidjela da nema ništa od obećane garsonijere tražila je od tuženika da joj vrati novac i to prvi put u 2018. a potom u 2021. kada je nastradala i dugo bila na bolovanju,

- da joj je tuženik stalno obećavao da će vratiti novac makar i kad ode u mirovinu ali ništa joj nije vratio odnosno vratio je jednu trećinu,

- da je pojasnila je da je podigla kredit na iznos od 13.272,28 eura a dala mu je samo utuženi iznos,

- da je on vratio jednu trećinu od tog pozajmljenog iznosa pa traži da joj vrati barem ostatak to jeste 2/3.,

- da je tuženik je u svom iskazu naveo da je prodao svoju kuću na [adresa]. i kupio teren na [adresa],

- da je podigao je i 2 kredita te je izgradio i uselio se u kuću 2006. i da mu uopće nije bilo potrebno da bi mu tužiteljica dala novac o kojem je riječ,

- da je tužiteljica dolazila kod njega kada bi ju muž potjerao iz kuće pa je još imao i problema sa njima,

- da izričito osporava da mu je ona dala bilo kakav novac,

- da mu je poznato da je tužiteljica podigla kredit ali da bi pomogla bratu oko stana,

- da je potvrdio da je samo povremeno dolazila kod njega i donosila mu ponekad hranu ali za to bi joj on davao novac npr. 100-200 kn i da je bio u emotivnoj vezi sa tužiteljicom od 2001. do 2011. ali nikada joj nije obećao dati garsonijeru na ime bilo kakvog novca,

- da joj je samo rekao da ako ne bude imala gdje živjeti da će ju primiti a ona da bi mu zauzvrat skuhala ali to da je bilo rečeno ne baš ozbiljno te da je sve to je govorio dok su bili zajedno u vezi ali kasnije je uvidio da je nestabilna osoba.

9. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je na temelju odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221. a presudio je kao u izreci pobijane presude zaključivši da:

- da od materijalne dokumentacije priložene spisu prileži samo potvrda u otplaćenom kreditu a nema dokaza za koju namjenu je kredit podignut niti u što je utrošen,

- da ne postoji nikakav pismeni dokaz o predanom novcu od strane tužiteljice tuženiku, a niti saslušani svjedoci nisu prisustvovali predaji novca,

- da je svjedok BC iskazivao o onome što mu je rekla tužiteljica tj. nema nikakvih neposrednih saznanja,

- da iskaz svjedoka HC sud nije prihvatio kao logičan i istinit jer svjedok iskazuje o dogovoru među strankama u prilog tužiteljice a nije ni prisustvovao tom dogovoru;

- da svjedok zaključuje da je tužiteljica sva sredstva dobivena kreditom dala tuženiku premda to ne zna i nije vidio, ali on to pretpostavlja iz razloga jer je sa tuženikom bila u emotivnoj vezi zbog čega su se i razveli,

- da nije logično da bi tuženik obećao tužiteljici na ime navodne predaje iznosa od 3.981,68 eura prepustiti joj u vlasništvo garsonijeru u svojoj kući, već da bi takav dogovor trebao biti u pisanom obliku,

- da iznos novca kojeg tužiteljica spominje u tužbi je nedostatan za bilo kakvu gradnju pa i dovršetak gradnje a svakako ni približno nema vrijednost garsonijere,

- da tužiteljica nije dokazala svoje navode, a činjenica što je podigla i otplatila kredit ne znači da je novac doznačen kreditom dala/ predala tuženiku i upotrijebila u njegovu korist time da je teret dokaza je na tužiteljici.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz stanja spisa i jer ga tužiteljica svojim žalbenim navodima nije uspjela dovesti u sumnju.

11. U odnosu na žalbene navode, koji se u bitnom svode na tvrdnju da je donošenjem pobijane presude prekoračen tužbeni zahtjev obzirom je tužiteljica podneskom od 7. studenog 2024. povukla dio tužbenog zahtjeva, a tuženik se tome nije protivio, što sud u pobijanoj presudi nije utvrdio niti donio odluku u pogledu povučenog dijela već je odbio sveukupni inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 3.981,68 eur-a valja navesti da postupajući na navedeni način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, jer je prekoračio tužbeni zahtjev. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 2.654,45 eur-a, to je valjalo ukinuti pobijanu presudu za iznos od 1.327,23 eur-a bez vraćanja predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom sudu pa je stoga odlučeno kao pod t. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a.

12. Daljnji žalbeni navodi tužiteljice kojima u bitnom osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, nisu osnovani jer je sud pravilno ocijenio iskaze svih svjedoka.

13. Slijedom iznesenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci, ove drugostupanjske presude.

14. Tužiteljica je za žalbom uspjela u omjeru od 33,33% pa joj stoga pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupa u iznosu od 83,32 eur-a pa je odlučeno kao pod t. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

15. Odredbom čl. 358. st. 2. ZPP-a propisano je kako je žalba nepravovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje.

16. Uvidom u spis utvrđeno je kako je pobijana presuda tužiteljici po punomoćniku dostavljena 31. siječnja 2025. te kako je protiv navedene presude tužiteljica podnijela žalbu i 20. veljače 2025.

17. S obzirom da iz navedenog proizlazi kako je tužiteljica navedenu žalbu protiv pobijane presude podnijela nakon proteka roka od 15 dana propisanog odredbom čl. 348. st. 1. ZPP-a, to je razvidno da je takva žalba nepravovremena pa ju je kao takvu na temelju odredbe čl. 366. st. 1. ZPP-a valjalo odbaciti, slijedom čega je odlučeno kao pod t. III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević