Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3756/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Jurlini, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice ČNJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ljiljani Matić- Muić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2046/2022-22 od 14. lipnja 2024., dana 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2046/2022-22 od 14. lipnja 2024. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je tužitelj vlasnik za ½ dijela na sljedećim nekretninama:
- čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi vrt, površine 47 m2;
- čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvor, površine 144 m2;
- čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stojna kuća br 10., površine 72 m2;
- čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi rasuta kućara i krmačić, površine 49 m2;
- čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi vrt, ukupne površine 425 m2, što je tuženica dužna priznati i ujedno trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretnima, sve to u roku od 15 dana.
2. Ujedno se nalaže tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu do 680,00 eura, u roku od 15 dana, dok je preko dosuđenog iznosa naknade troška zahtjev tuženice odbijen kao neosnovan.
3. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih razloga navedenih u članku 353. stav 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine.
4. Žalba je osnovana.
5. Osnovani su žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stav 2. točka 11. ZPP, budući da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
6. Naime, nesporno je da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru iza pokojnog ŠN, broj O-961/96 od 18. travnja 2001. godine, njegovim nasljednicima proglašeni rođak MN i rođakinja ŠNJ, svaki u ½ dijela, te su oni, sukladno odredbi članka 126. stav 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) postali suvlasnici predmetnih nekretnina u jednakim dijelovima.
7. Isto tako, nesporno je da je MN Ugovorom o kupoprodaji od 5. rujna 2003. godine, svoju polovinu dijela prodao tužitelju, koji je time stekao, sukladno odredbi članka 115. ZVDSP, valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, a da je ŠNJ svoju ½ dijela predmetnih nekretnina Ugovorom o kupoprodaji od 27. svibnja 2003. godine, prodala ĆN, predniku tuženice koja je taj dio od njega naslijedila.
8. Prema tome, kako je prednik tužitelja MN bio vlasnik predmetnih nekretnina u ½ dijela, koje je stekao nasljeđivanjem i koje je prodao tužitelju, to je tužitelj povjerenjem u zemljišne knjige kupio od njega njegov suvlasnički dio tih nekretnina.
9. Obzirom na predmnjevu da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige podrazumijeva pravnu zaštitu svakog valjanog stjecanja stvarnog prava osobe koja je postupala u dobroj vjeri pouzdavajući se da je ono što je u zemljišnoj knjizi upisano istinito i potpuno.
10. Prema odredbi članka 8. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22- dalje: ZZK) stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno je zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje.
11. I prema odredbi članka 122. stav 1. ZVDSP smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanja nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, a prema stavku 2. istog članka stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, dok je stavkom 3. istog članka propisano da nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
12. Presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru broj P-1/04 od 6. srpnja 2004. utvrđeno je da su tužitelji u tom postupku KN i ĐN nasljednici iza smrti ŠN svaki u 1/10 dijela na predmetnim nekretninama, te je nakon toga Ugovorom o darovanju od **.**.2004. MN darovao EN 3/10 dijela predmetnih nekretnina, koje je već Ugovorom o kupoprodaji od 5. rujna 2003. godine prodao tužitelju.
13. Isto tako, presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru broj P-575/17 od 16. travnja 2018. godine utvrđeno je da je tuženica kupnjom od KN njegove 1/10 dijela predmetnih nekretnina i HN njegovih 3/10 dijela predmetnih nekretnina, stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva za 2/3 dijela predmetnih nekretnina.
14. Iz svega navedenog sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj stekao suvlasništvo predmetnih nekretnina na temelju Ugovora o kupoprodaji od **.**.2003. sa NN u 1/6 dijela, dok je tuženica na temelju nasljeđivanja i kupoprodaje od KN i HN njihovih suvlasničkih dijelova, stekla suvlasništvo 2/3 dijela predmetnih nekretnina.
15. Međutim, u vrijeme kada je tužitelj sklapao kupoprodajni ugovor MN je bio suvlasnik ½ dijela predmetnih nekretnina na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. CN, pa je tužitelj predmetne nekretnine kupio prema načelu povjerenja u zemljišne knjige, a zaštita povjerenja u zemljišne knjige temelji se na predmnjevi da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnina, pa ono što je upisano u zemljišnoj knjizi postoji, a da ono što nije upisano u zemljišnu knjigu ne postoji.
16. Prema tome, predmnjeva o potpunosti zemljišnih knjiga znači da u zemljišnoj knjizi upisano sve glede određene nekretnine i da ništa drugo izvanknjižno ne postoji, a što bi imalo utjecaj na knjižna prava nositelja, što podrazumijeva da zemljišna knjiga potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekog zemljišta, iako to stanje nije potpuno jer nisu upisana sva prava i pravne činjenice.
17. Stoga zaštita povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga znači da je pošteni stjecatelj knjižnog prava isto stekao neopterećeno teretima i tuđim pravima koji nisu bili upisani u zemljišne knjige u trenutku kada je zatražio upis svojeg prava, niti je bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, iz čega proizlazi da je tužitelj pošteni stjecatelj, koji u momentu zatraženog upisa prava vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišne knjige nije potpuno. Direktna posljedica primjene povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga je da onog trenutka kad je pošteni stjecatelj podnio prijedlog za uknjižbu svog prava, prestaju sva neuknjižena prava, odnosno njihovi nositelji ih gube.
18. Povjerenje u istinitost zemljišne knjige znači da je ono što je upisano u zemljišne knjige istinito i točno. Do neistinitog upisa može doći kad je netko upisan kao nositelj stvarnog prava, a zapravo to nije, ili je nečiji istiniti upis naknadno postao neistinit jer je netko to pravo stekao izvanknjižno pa je dotadašnje pravo prestalo, ali je nadalje ostalo upisano u zemljišnoj knjizi, sada kao neistinito. Pravni poredak predmnjeva da je ono što je upisano u zemljišnoj knjizi i istinito, odnosno da su upisani nositelji stvarnih prava ujedno i stvarni nositelji tih prava, a što ne mora odgovarati u stvarnosti.
19. Prema tome, sama činjenica da je prednik tužitelja bio neistiniti nositelj stvarnih prava, a da je tužitelj s njim zaključio pravni posao pouzdajući se u zemljišnoknjižno stanje, ne znači da nije postupao u dobroj vjeri i da nema pravo na zaštitu.
20. Stoga je osnovna pretpostavka za primjenu načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige da je stjecatelj postupao u dobroj vjeri što znači da tužitelj u trenutku sklapanja pravnog posla, kao i u trenutku kada je zahtijevao upis knjižnog prava, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišne knjige nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, s obzirom na okolnost postojanja rješenja o nasljeđivanju, prema kojem je njegov prednik bio suvlasnik ½ dijela predmetnih nekretnina. Dakle, za stjecanje knjižnih prava na temelju povjerenja u zemljišne knjige dobra vjera stjecatelja mora postojati kako u vrijeme sklapanja pravnog posla tako i u trenutku podnošenja prijedloga za upis knjižnog prava, time da se postojanje dobre vjere pretpostavlja, što znači da onaj tko tvrdi suprotno dužan je to i dokazati.
21. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru broj P-878/08 od 25. travnja 2012. godine, donesenoj u postupku koji se vodio po tužbi HN i KN, protiv MN i ČN (ovdje tužitelja), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja da se utvrdi ništetnim kupoprodajni ugovor sklopljen između MN i ČN **.**.2003. a isto tako je odbijen i eventualni tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja kojim traže da se utvrdi da su I. i II. tužitelji suvlasnici predmetnih nekretnina svaki u 1/30 dijela, te je u tom postupku sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj (tamo drugotuženik) postupao u dobroj vjeri.
22. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev navodeći da prednik tužitelja nije mogao na tužitelja prenijeti više prava nego što ga je sam imao jer da nije bio vlasnik ½ dijela predmetnih nekretnina, ali s obzirom na pravomoćno završen postupak Općinskog suda u Zadru broj P-878/08 u kojem je utvrđeno da je prilikom kupnje tužitelj postupao u dobroj vjeri, to je, na temelju pravomoćne odluke iz tog postupka, ostao suvlasnik 1/6 dijela predmetnih nekretnina.
23. Međutim, sud prvog stupnja nije utvrđivao, sukladno odredbi čl. 8. st. 3. ZZK i odredbi članka 122. stav 1. ZVDSP, dobru vjeru tužitelja kod stjecanja knjižnog prava na temelju povjerenja u zemljišne knjige, kao ni činjenicu da uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona
24. Isto tako, sud prvog stupnja nije utvrdio niti dobru vjeru tuženice kod stjecanja prava suvlasništva predmetnih nekretnina kupnjom dijelova nekretnine od KN i HN, koji su svoje suvlasničke dijelove dobili darovanjem od ZN 2004. godine, nakon što je on 1/2 dijela tih nekretnina već prodao tužitelju, te s obzirom na činjenicu da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru broj P-878/08 od 25. travnja 2012 odbijen zahtjev KN i HN da se utvrdi njihovo suvlasništvo predmetnih nekretnina svakog u 1/30 dijela.
25. Kako o svemu tome sud prvog stupnja nije dao valjano obrazložene razloge, to je valjalo na temelju odredbe članka 369. stav 1. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
26. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje ovim rješenjem ukazano, te utvrditi je li tužitelj prilikom sklapanja pravnog posla i u trenutku zahtijevanog upisa u zemljišne knjige postupao sa dobrom vjerom, odnosno znao ili s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišne knjige nije potpuno ili da je različito od izvanjižnog stanja, a isto tako utvrditi je li postupanje tuženice bilo u dobroj vjeri, te u skladu s tim utvrđenjem, a imajući u vidu navedene zakonske odredbe, ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva i za svoju odluku dati valjano obrazložene razloge.
U Zagrebu 8. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Rožić Kaleb
