Poslovni broj: Usž-2988/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljce JLČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marta Donkov, odvjetnica iz Zagreba, Deščevec 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj 32 Us I- 4736/2023-6 od 28. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj, na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 Us I-4736/2023-6 od 28. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništena su rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 363-03/22-04/11, URBROJ 531-07-01-02/03-22-3 od 4. studenog 2022. i Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Zagreb, KLASA: UP/I-363-02/16-008/1446, URBROJ: 251-13-32/015-21-3-TS od 28. listopada 2021. te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 28. listopada 2021. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena obveza komunalnog doprinosa za ozakonjenje nezakonito izgrađene stambene zgrade u [adresa], čk. br. 1802/8 k. o. [katastarska općina], obujma 228,51 m3, u iznosu od 18.509,31 kuna.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je u konkretnom slučaju primjenjiv Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13, dalje: ZKG/95), koji ne propisuje prekluzivni rok u kojem nadležno tijelo treba utvrditi visinu komunalnog doprinosa i nakon kojeg se ta obaveza ne bi mogla utvrditi, uslijed čega smatra nezakonitom presudu prvostupanjskog suda kojom je sud poništio rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela zbog nastupa zastare. Mišljenja je da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, odredbe Općeg poreznog zakona primjenjuju u postupku izvršenja rješenja o komunalnom doprinosu, a ne i u postupku utvrđivanja obveze, pri čemu se poziva na ovosudne presude. Ujedno ističe i da nije pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je sukcesija obveze plaćanja komunalnog doprinosa moguća samo na nasljednika fizičke osobe ili pravnog slijednika pravne osobe (slučaj smrti fizičke ili prestanka pravne osobe), a ne i na one vlasnike koji su nakon pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju vlasništvo nekretnine stekli na drugi način. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti presudu prvostupanjskog suda.

4. Zainteresirana osoba presudu pobija u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da su za utvrđivanje tko je obveznik komunalnog doprinosa mjerodavne činjenice koje su postojale u vrijeme nastanka obveze komunalnog doprinosa, a to je trenutak pravomoćnosti ili izvršnosti rješenja o izvedenom stanju i da je rješenje o obvezi nezakonito jer je doneseno nakon što je nastupila zastara utvrđivanja obveze. Navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno temeljem članka 22. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine 86/12, 143/13 i 65/17, dalje: ZPNIZ) i temeljem čl. 32. ZKG/95 i čl. 8. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Zagreba, 17/13 – pročišćeni tekst i 22/14, dalje u tekstu: Odluka). Člankom 22. st. 1. ZNIPZ-a propisano je da je podnositelj zahtjeva, odnosno da su vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos u skladu s posebnim propisima. U predmetnoj upravnoj stvari zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju je podnijela druga fizička osoba, tužiteljica je stekla vlasništvo predmetne nekretnine na temelju provedenog pojedinačnog ispravnog postupka, a plaćanje komunalnog doprinosa nije osobna obveza, već ista prati nekretninu za koju doprinos treba platiti pa je pravilno tužiteljica, kao vlasnica nekretnine u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja o komunalnom doprinosu, određena obveznikom plaćanja istog. U prilog tomu govori i dugogodišnja praksa sudova (Usž-2383/22-4, Usž-4497/17-4…).

4. 1. Zainteresirana osoba, također, ističe da sud pogrešno ocjenjuje da je nastupila zastara prava prvostupanjskog tijela na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, zato što u ZKG/95 nije propisan prekluzivni rok nakon čijeg se proteka ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Smatra da se u ovoj stvari primjenjuje ZKG/95, a ne kasniji Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/18, 110/18, 32/20, dalje: ZKG/18), što i proizlazi iz odredbe članka 126. ZKG/18. Nadalje, ukazuje na to da je člankom 32. stavkom 7.ZKG-a, propisano da se izvršno rješenje o komunalnom doprinosu izvršava u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno na dobit pa se odredbe Općeg poreznog zakona primjenjuju samo u odnosu na način izvršenja, a ne i u postupku utvrđivanja obveze, s time da navedena odredba ne propisuje primjenu Općeg poreznog zakona ni u odnosu na zastaru izvršenja obveze već se u odnosu na zastaru izvršenja obveze primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: N 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Navedeno stajalište sadržano je u nizu odluka ovog Suda. (Us-10425/09, Usž-715/14-4, Usž-70/18-3, Usž-3216/19 i dr.), a koje stajalište je potvrđeno i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 1071/2016 od 29. ožujka 2018. Predlaže poništiti presudu.

5. U odgovoru na žalbe tužiteljica podržava stavove prvostupanjskog suda i predlaže žalbe odbiti.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. I 110/21., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tuženika i zainteresirane osobe, budući da je sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.

8. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je rješenjem o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-350-05/2013-007/4001, URBROJ: 251-13- 21/402-2014-8 od 10. lipnja 2014., tužiteljici, po službenoj dužnosti, utvrđen komunalni doprinos prvostupanjskim rješenjem od 28. listopada 2021., koje je postalo pravomoćno i izvršno 8. srpnja 2014. godine.

8.1. Obveza komunalnog doprinosa, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, nastaje u trenutku pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju (argument iz članka 84. Zakona o komunalnom gospodarstvu, Narodne novine, broj 68/18., 110/18. i 32/20.) ili u trenutku izvršnosti rješenja o izvedenom stanju (argument iz članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama). Prvostupanjsko tijelo je tek 30. srpnja 2020. poduzelo prvu radnju sa svrhom vođenja postupka utvrđivanja komunalnog doprinosa, kada je izrađen prvi proračun troškova komunalnog doprinosa, pa su u ovoj upravnoj stvari mjerodavne odredbe ZKG/18., kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

9. Po ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., dalje: OPZ), prema kojoj odredbi rok za utvrđenje obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a, zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s tim da je nastanak porezne obveze propisan posebnim zakonima.

10. Kako je u konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno i izvršno 8. srpnja 2014. to je zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2015. i nastupila je 1. siječnja 2021., protekom roka od 6 godina sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su osporavano drugostupanjsko rješenje i prvostupanjsko rješenje doneseni nakon proteka zastarnog roka, čime je učinjena povreda odredbe članka 108. stavka 1. i članka 109. stavka 3. OPZ-a, sukladno kojoj su na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.

12. Pored svega navedenog, valja istaknuti da se i u primjeni ZKG/95, iako nije izrijekom propisivao prekluzivni rok za utvrđenje obveze komunalnog doprinosa, primjenjuju odredbe OPZ-a o zastari porezne obveze, kako na izvršenje obveze komunalnog doprinosa, tako i na utvrđenje te obveze jer je OPZ-om izrijekom propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju i na druga javna davanja, kakvo je i komunalni doprinos. Takvo shvaćanje u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluka broj: U zpz 12/2016-8 od 10. rujna 2024. , u vezi s kojim je promijenjena ovosudna praksa na koju se poziva u žalbama.

13. Sukladno navedenom, neosnovano žalitelji smatraju da u primjeni ZKG/95 nema osnove za utvrđivanje zastaru prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.

14. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjene građevine ne odnosi na svakodobnog vlasnika takve nekretnine, upravo suprotno, obveza komunalnog doprinosa je javno davanje vezano uz građevinu čijom gradnjom odnosno ozakonjenjem te gradnje nastaje objektivno opterećenje za komunalnu infrastrukturu područja na kojem se ta građevina nalazi pa se plaćanjem ove obveze pridonosi održivosti komunalne infrastrukture. To je svrha ovog javnog davanja, a obvezu snosi vlasnik.

15. Bez obzira na taj pogrešni zaključak prvostupanjskog suda, zbog nastupa zastare, razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u odnosu na primjenu OPZ-a.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbe kao neosnovane i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić