Poslovni broj: Usž-4090/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CZ, [adresa], 44 Upper Belgrave Road, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi obnove postupka izdavanja uporabne dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1402/2022-33 od 28. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1402/2022-33 od 28. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/22-02/61, URBROJ: 531-07-1-02/05-22-2 od 3. listopada 2022., kojim se odbija žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I-361-05/19-01/52, URBROJ: 2170-03-05/6-22-12 od 7. ožujka 2022. Potonjim prvostupanjskim rješenjem odbacuje se prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog izdavanjem uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968., KLASA: UP/I-350- 05/14-01/33, URBROJ: 2170/1-03-05/6-14-5 od 22. prosinca 2014., pravomoćne 26. siječnja 2015., za stambenu i pomoćnu zgradu, smještene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- grad, na ime podnositelja zahtjeva JZ iz [adresa].

2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu u kojoj se općenitim navodima kritički osvrću na rad i postupanje imenovanih prvostupanjskih sudaca te iznose nezadovoljstvo odbijanjem njihovog tužbenog zahtjeva. Tvrde da uporabna dozvola nije zakonita jer zgrada za koju je izdana nije postojala prije 15. veljače 1968. godine. Ističu da su u tužbi postavljeni glavni i pomoćni zahtjevi koji nisu obrađeni od prvostupanjskog suda. Iako to izričito ne navode, iz sadržaja žalbe proizlazi da predlažu poništiti osporenu presudu.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da su tužitelji zatražili obnovu postupka okončanog uporabnom dozvolom od 22. prosinca 2014., iz razloga jer u tom postupku nisu sudjelovali iako su susjedi nekretnine na kojoj se nalaze predmetne zgrade (stambena i pomoćna), za koje je navedenom dozvolom, izdanom po zahtjevu JZ, utvrđeno da su izgrađene do 15. veljače 1968. godine.

7. S obzirom na navedene pravno odlučne činjenice, koje tužitelji niti ne osporavaju, osnovan je zaključak upravnih tijela i prvostupanjskog suda da tužitelji nisu ni trebali sudjelovati u svojstvu stranke u postupku izdavanja predmetne uporabne dozvole, jer bi se to protivilo izričitoj odredbi članka 138. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), prema kojoj je stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji je zahtjev pokrenut postupak izdavanja te dozvole.

7.1. Dakle, vlasnici susjednih nekretnina nisu, niti mogu imati status stranke u postupku izdavanja uporabne dozvole, jer ne spadaju u krug navedenih osoba, slijedom čega nemaju ni pravni interes sudjelovati u tom postupku. Ovdje se, naime, ne radi o kontradiktornom postupku, već postupku u kojem se na temelju službenih podataka utvrđuje da je građevina postojeća (legalna).

8. Stoga je, i po ocjeni ovoga Suda, prijedlog tužitelja osnovano odbačen primjenom odredbe članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), iz razloga jer je izjavljen od neovlaštenih osoba, a što čini zapreku da se u predmetnom postupku obnove razmatra i donese meritorna odluka o tome da li je izdanom uporabnom dozvolom povrijeđen zakon na njihovu štetu.

9. Kako iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović