REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

Poslovni broj: Usž-4471/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TRAVELLER j.d.o.o., Pula, Viška ulica 20, OIB: 51472013777, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pajić & Pajić j.t.d., Pula, Flanatička 25, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi suglasnosti za postavljanje reklamnog panoa, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istim opunomoćenicima, protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1257/2024-6 od 5. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1257/2024-6 od 5. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se tužba tužitelja te odbija zahtjev za naknadu troška ovog spora. Tužitelj je tužbom tražio izdavanje suglasnosti za postavljanje svjetlećeg reklamnog panoa, nakon što je dopisom tuženika od 15. srpnja 2024., KLASA: 340-09/23-17/115, URBROJ: 345- 930-562/735-24-09, obaviješten da se njegov zahtjev odbija.

2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom, ističe da je Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Službi inspekcije cestovnog prometa (kao tijelo nadležno za provedbu nadzora nad obavljanjem javnih usluga), temeljem članka 157. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. -dalje u tekstu: ZUP), podnio prigovor na postupanje tuženika (kao pružatelja javnih usluga), sve iz razloga što tuženik nije u roku 60 dana donio spornu suglasnost (šutnja uprave), a što je navedeno Ministarstvo prihvatilo te je naložilo tuženiku da okonča postupanje u tom predmetu. S obzirom na izloženo, kao i činjenicu da u spornom dopisu tuženika od 15. srpnja 2024., nije predviđena nikakva mogućnost izjave redovitog pravnog lijeka, tužitelj je smatrao bespredmetnim još se jednom obratiti spomenutom Ministarstvu, već se s tužbom obratio sudu. Smatra kako je prvostupanjski sud previše ekstenzivno tumačio odredbe članka 38. stavka 5. i članka 46. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“, broj 36/24.-dalje u tekstu: ZUS), kao i članka 157. ZUP-a, te je tim strogo formalnim radnjama povrijedio ustavno pravo tužitelja na pristup sudu, te pravo na djelotvoran pravni lijek, pri čemu s tim u vezi upire na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 3. ožujka 2021., broj: U-III-4066/21. Slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu ukinuti osporeno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

5. Pritom se prvostupanjski sud osnovano pozvao na odredbu članka 3. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano što je predmet upravnog spora, pored ostalog, ocjena zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela kojom je odlučeno o nekom pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnom postupku odnosno ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke, a o čemu se ovdje ne radi.

6. Ovo iz razloga jer je iz podataka sveza spisa, osobito navoda tužbe i isprava dostavljenih uz tužbu, razvidno da je tužitelj zatražio od prvostupanjskog suda izdavanje suglasnosti za postavljanje svjetlećeg reklamnog panoa, nakon što mu je tuženik uskratio izdati takvu suglasnost (dopis od 15. srpnja 2024.) zbog toga što nije u svemu udovoljeno prethodno izdanim posebnim uvjetima.

7. S obzirom na navedeno, a uvažavajući odredbu članka 3. stavka 1. ZUS-a, i po ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora, ali ne iz razloga na koji upućuje prvostupanjski sud (članak 46. stavak 1. točka 3. ZUS-a), već iz razloga propisanog odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, prema kojoj će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

8. Naime, prvostupanjski sud je svoju odluku pogrešno utemeljio na odredbama članka 157. i članka 158. ZUP-a, jer je tim odredbama regulirana zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga, što ovdje nije slučaj. To stoga jer tuženik (Hrvatske ceste) ovdje ne nastupa kao pružatelj javnih usluga, već kao javnopravno tijelo bez čije suglasnosti nije moguće postaviti reklamni pano.

8.1. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno napomenuti da, temeljem članka 104. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18. i 32/20.), a sukladno uvjetima iz odluke o komunalnom redu jedinice lokalne samouprave, odobrenje za postavljanje reklamnog panoa izdaje upravni odjel nadležan za komunalne poslove, koji je u postupku dužan utvrditi da li je podnositelj zahtjeva udovoljio svim propisanim uvjetima i pribavio sve potrebne suglasnosti (potvrde, mišljenja) drugih tijela sukladno posebnim propisima, pa tako i suglasnost tuženika, kao pravne osobe koja upravlja javnom cestom, s obzirom na lokaciju predmetnog zahvata.

8.2. S tim u vezi za istaknuti je da je o zahtjevu tužitelja za postavljanje predmetnog reklamnog panoa odlučivao i Jedinstveni upravni odjel Grada Vodnjana-

Dignano svojim rješenjem, KLASA: UP/I-363-11/24-01/20, URBROJ:2163-10-03- 03/69-24-5 od 28. svibnja 2024., kojim je odbijen tužiteljev zahtjev zbog toga što se planirani zahvat protivi prostorno-planskim uvjetima, a protiv kojeg rješenja je dopuštena žalba pa svoja prava po toj osnovi tužitelj može štititi u tom postupku.

9. Imajući u vidu izloženo, osobito činjenicu da predmet upravnog spora ne može biti zahtjev za izdavanje suglasnosti koju tuženik nije izdao, ovaj Sud nalazi da propust prvostupanjskog suda da odluku o odbačaju tužbe obrazloži valjanim razlozima ne predstavlja takvu povredu zakona kojom bi se, samo po sebi a pri inače pravilnoj primjeni zakona, tužitelju nanijela bilo kakva šteta.

10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović