1

                                                                                 Poslovni broj: 7 Gž-643/2023-3.

 

                         

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                                      

                                                                               Poslovni broj: 7 Gž-643/2023-3.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                                                                                                                                                         

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice K. M. iz S., OIB: …, zastupana po punomoćniku L. T., odvjetniku u S. i II. tužiteljice mlt. L. M. iz S., , OIB: …, zastupana po majci i zakonskoj zastupnici K. M., a ova po punomoćniku L. T., odvjetniku u S., protiv I. tuženika C.d.o.o., S., OIB: …, zastupan po J. M. odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & P. d.o.o. iz S., i II. tuženika B. d.o.o., Z. OIB:…, zastupan po R. Ž. odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. i P. d.o.o. iz Z., radi nakade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 2. ožujka 2023., poslovni broj: P-206/2021., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

Žalba I. tužiteljice K. M. odbija se u cijelosti kao neosnovana, dok se žalbe II. tužiteljice mlt. L. M., I. tuženika C. d.o.o. S. i II. tuženika B. d.o.o. Z. djelomično odbijaju kao neosnovane, a djelomično prihvaćaju, te se presuda Općinskog suda u Splitu od 2. ožujka 2023., poslovni broj: P-206/2021.:

 

a) potvrđuje pod točkom I., II., III.1. i III.2. izreke;

 

b) preinačuje po točkom III.3. izreke i sudi tako da se nalaže I. tuženiku C. d.o.o. S.  i II. tuženiku B. d.o.o. Z. da II. tužiteljici mlt. L. M.  solidarno nadoknade daljnji iznos naknade štete po osnovi gubitka uzdržavanja za razdoblje u 1. siječnja 2020. do 31. listopada 2022. u ukupnom iznosu od 1.300,16 eura/9.796,06 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od:

 

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. siječnja 2020. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. veljače 2020. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. ožujka 2020. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. travnja 2020. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. svibnja 2020. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. lipnja 2020. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. srpnja 2020. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. kolovoza 2020. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. rujna 2020. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. listopada 2020. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. studenog 2020. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. prosinca 2020. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. siječnja 2021. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. veljače 2021. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. ožujka 2021. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. travnja 2021. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. svibnja 2021. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. lipnja 2021. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. srpnja 2021. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. kolovoza 2021. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. rujna 2021. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. listopada 2021. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. studenog 2021. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. prosinca 2021. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. siječnja 2022. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. veljače 2022. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. ožujka 2022. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. travnja 2022. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. svibnja 2022. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. lipnja 2022. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. srpnja 2022. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. kolovoza 2022. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. rujna 2022. do isplate

-38,24 eura/288,17 kuna1 računajući od 1. listopada 2022. do isplate

po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima u roku od 15 dana, te se nalaže tuženicima da II. tužiteljici solidarno po osnovi rente počevši od 1. studenog 2022. pa nadalje svakog 1. u mjesecu za prethodni mjesec, isplaćuju i daljnji iznos od 38,24 eura/288,17 kuna1 mjesečno, s tim što će dospjele, a neisplaćene mjesečne iznose isplatiti odjednom, u roku od 15 dana sa kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate, dok se u preostalom dijelu žalba II. tužiteljice mlt. L. M. odbija;

 

c) preinačava u odluci o troškovima parničnog postupka (točka IV. i V. izreke) i sudi tako da se nalaže I. tuženiku C. d.o.o. S. i II. tuženiku B. d.o.o. Z. da solidarno tužiteljicama nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 9.166,56 eura/69.065,45 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 1. ožujka 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

 

II. I. tužiteljica N. M., I. tuženik C. d.o.o. S. i II. tuženik B. d.o.o. Zagreb odbijaju se sa zahtjevima za nadoknadu troška žalbi.

III. Nalaže se I. tuženiku C. d.o.o. S. i II. tuženiku B. d.o.o. Z. da II. tužiteljici mlt. L. M. solidarno nadoknade trošak žalbe u iznosu od 474,54 eura/3.575,42 kune1, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

 

"I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice ad1/ K. M., koji glasi:

 

»I. Dužan su tuženici solidarno isplatiti tužiteljici pod 1/ K. M. na ime daljnje neimovinske štete zbog povrede prava i osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti supruga daljnji iznos od 130.250,00 kn / 17.287,14 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 06.07.2009. pa do 31.07.2015., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana pologodišta koje je prethodilo tekućem, uvećana za pet postotnih poena, a od 01/08/2015 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe«

 

II Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice ad2/ L. M., te se sudi:

 

Nalaže se tuženicima ad/1. C. d.o.o. i ad/2.B. d.o.o. da solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužiteljici pod 2/ L. M. na ime neimovinske štete zbog povrede prava i osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti oca iznos od 20.140,68 EUR / 151.750,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2012.g. pa do 31.07.2015., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem, uvećana za pet postotnih poena, a od 01.08. 2015 pa do 31. prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se za više zatražene kamate, za razdoblje 06.07.2009.g. do 21.05.2012.g. tužbeni zahtjev tužiteljice ad2/ L. M. odbija kao neosnovan.

 

III Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice ad2/ L. M. u pogledu zahtjeva za naknadom imovinske štete na ime izgubljenog uzdržavanja; te se sudi: 1. Dužni su tuženici ad/1. C. d.o.o. i ad/2 B. d.o.o. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužiteljici pod 2/ L. M. s osnova imovinske štete uslijed gubitka uzdržavanja i pomaganja za razdoblje od 01. srpnja 2009.g. do zaključno s 01.10.2022. ukupan iznos od 15.116,80 € / 113.892,80 kn1 , uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od - 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2009. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2009. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2009. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2009. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.11.2009. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2009. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2010. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2010. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2010. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2010. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2010. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2010. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2010. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2010. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2010. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2010. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.11.2010. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2010. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2011. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2011. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2011. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2011. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2011. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2011. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2011. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2011. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2011. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2011. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.11.2011. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2011. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2012. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2012. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2012. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2012. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2012. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2012. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2012. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2012. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2013. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2013. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2013. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2013. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2013. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2013. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2013.pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2013.pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2013.pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2013. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.11.2013. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2013. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2014. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2014. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2014. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2014. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2014. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2014. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2014.pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2014. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2014. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2014. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.11.2014. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2014. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2015. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2015. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2015. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2015. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2015. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2015. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2015. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2015. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2015. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2015. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.11.2015. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2015. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2016. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2016. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2016. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2016. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2016. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2016. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2016. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2016. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2016. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2016. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.11.2016. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2016. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2017. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2017. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2017. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2017. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2017. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2017. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2017. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2017. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2017. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2017. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.11.2017. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2017. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2018. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2018. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2018. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2018. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2018. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2018. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2018. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2018. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2018. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2018. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.11.2018. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2018. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2019. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2019. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2019. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2019. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2019. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2019. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2019. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2019. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2019. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2019. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.11.2019. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2019. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2020. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2020. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2020. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2020. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2020. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2020. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2020. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2020. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2020. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2020. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.11.2020. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2020. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2021. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2021. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2021. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2021. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2021. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2021. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2021. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2021. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2021. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2021. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.11.2021. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.12.2021. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.01.2022. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.02.2022. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.03.2022. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.04.2022. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.05.2022. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.06.2022. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.07.2022. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.08.2022. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.09.2022. pa do isplate

- 94,48 € / 711,83 kn od 01.10.2022. pa do isplate i to za razdoblje do 31.7.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a za razdoblje od 1.8.2015. pa do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te za razdoblje od 1. siječnja 2023. g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

 

2. Nalaže se tuženicima ad1/ i ad2/ isplaćivati tužiteljici ad2/ L. M., ubuduće, počevši od 01.11.2022.g. pa nadalje svakog 01. u mjesecu za prethodni mjesec mjesečni iznos od po 94,48 € / 711,83 kn2 , s tim što će dospjele, a neisplaćene mjesečne iznose isplatiti odjednom, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sa kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate,

 

3. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ad2/ L. M. za više zatraženo preko dosuđenog po osnovu imovinske štete – izgubljenog uzdržavanja i to - za iznos glavnice od 6.118,84 € / 46.107,20 kn glavnice,

- za više zatraženi mjesečni iznos izgubljenog uzdržavanja od 38,24 € / 288,17 kn.

 

IV Nalaže se tuženiku ad/1. C. d.o.o. da tužiteljicama ad1/ i ad2/ nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.253,68 € / 107.394,92 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01. ožujka 2023.g. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

V Nalaže se tuženiku ad2/ B. d.o.o. da tužiteljicama ad1/ i ad2/ nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 19.598,99 € / 147.678,36kn kn4 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01. ožujka 2023.g. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

 

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu su podnijeli tužiteljice i tuženici.

 

3. I. tužiteljica K. M. pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke i u odluci o troškovima parničnog postupka, dok II. tužiteljica mlt. L. M. pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu točke II. i III. izreke, te u odluci o troškovima parničnog postupka. U odnosu na pobijani dio presude pod točkom I. izreke navodi da se platni podatci na obračunskim listama pokojnog D. M. ne odnose na mjesece kada je polica osiguranja ugovorena, pa smatra da nije jasno na temelju kojih platnih lista je sud siguran da pokojnom D. M. nije od plaće odbijano u ranijim mjesecima plaćanje police osiguranja. II. tužiteljica mlt. L. M. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata u razdoblju od 6. srpnja 2009. do 21. svibnja 2012. jer su se obraćale pravnom predniku tuženika sa zahtjevom za isplatu štete i prije podnošenja tužbe sudu. II. tužiteljica mlt. L. M. nadalje smatra da ju je prvostupanjski sud neosnovano odbio sa zahtjevom za plaćanje izgubljene zarade i rente po osnovu uzdržavanja u iznosu od 6.118,84 eura /46.107 kuna1 i mjesečne iznose rente od 38,24 eura/288,17 kuna1 (točka II.3. izreke) jer je pokojni D. M. zarađivao više od 4.271,00 kuna/540,00 eura1 mjesečno, odnosno od iznosa koji je naveden u platnim listama obzirom da je dio plaće primao na ruke, a čemu u prilog da govori i činjenica da u obračunskim listama nije navedeno da bi radio subotom, nedjeljom i prekovremeno, premda je nastradao subotom poslije 16 sati. Nadalje ističe da su radnici u trgovačkim društvima koja obavljaju djelatnost kao i tuženici na poslovima koje je obavljao pokojni D. M. znatno više plaćeni i da su plaće od 2009. znatno rasle, što da prvostupanjski sud u potpunosti u razlozima presude zanemaruje.  Pobijaju i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlažu da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da im tuženici nadoknade zatražene troškove parničnog postupka u cijelosti. Traže trošak sastava žalbe.

 

4. I. tuženik C. d.o.o. S . i II. tuženik B. d.o.o. Z. pobijaju presudu u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka i to u točki II. u cijelosti, u točki III. djelomično pod 1) i 2), te točku IV. i V. u cijelosti. U žalbi ističu zahtjev za izuzećem sutkinje izvjestiteljice Ivanke Pilon Vukelić jer smatraju da se radi o sutkinji koja je u ovom spisu članove sudačkog vijeća Županijskog suda u Slavonskom Brodu izvijestila nepouzdano i pristrano što da je dovelo do ukidanja prethodne presude Općinskog suda u Splitu.

 

4.1. I. tuženik C. d.d. S. u žalbi navodi da presudu pobija u dosuđujućem dijelu zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) jer izreka presude proturječi razlozima presude, a razlozi presude su u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka N. K., budući je ovaj vještak u potpunosti isključio utjecaj nerazrađenosti uputa na osposobljavanje za rad na siguran način pokojnog D. M. Smatra da je nenavođenjem iskaza vještaka K. pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka u pobijanom dijelu. U žalbi ističe da je pokojni D. M. imao 8 godina radnog iskustva na poslovima na kojima je stradao, te da stoga okolnost što su Upute koje su pokojnom D. M. bile na raspolaganju znatno uže i šturije u odnosu na Priručnik o sigurnosti, te da taj nedostatak nije bio od utjecaja na nastanak predmetnog štetnog događaja posljedično tome na njegovo stradanje. Smatra da su upute koje je pokojni D. M. imao bile više nego jasne i dovoljne bez obzira na formu (doslovnost), te da ta okolnost nije bila ni od kakvog utjecaja na njegovo stradavanje, što da proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka N. K. dipl ing. I. tuženik C. u žalbi nadalje analizira iskaze provedenih dokaza i daje svoju ocjenu istih. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešnog stajališta u vezi s odlukom Prekršajnog suda jer je iz te odluke bitno da je tuženik oslobođen optužbe za djelo vezano za zaštitnu kacigu, a što se tiče upute za rukovanjem strojem ista je bila izrađena u skraćenom obliku. Smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio i materijalno pravo jer da je o odgovornosti za štetu trebalo odlučivati prema članku 109. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04) u vezi s člankom 1045., 1063. i 1067. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 - dalje: ZOO). I. tuženik C. d.d. S. u žalbi ističe da je dokazao da je stroj (autobeton pumpa) bio potpuno ispravan, te da je do štetnog događaja došlo isključivo radnjom, odnosno propuštanjem radnje oštećenog radnika pokojnog D. M. jer isti nije bio udaljen na minimalno 3 metra od stroja, nije upravljao daljinskim upravljačem i nije nakon drugog pokušaja čišćenja cijevi obustavio sve i vozilo odvezao u bazu u M. I. tuženik C. d.o.o. S. nadalje tvrdi da je nakon smrti pokojnog D. M. tužiteljicama isplatio iznos od 216.019,10 kuna što da proizlazi kako iz iskaza G. P. tako iz tužbe samih tužiteljica. I. tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa navodima žalbe i tužiteljice u cijelosti odbiju sa tužbenim zahtjevom, te da mu I. tužiteljica K. M. nadoknadi troškove parničnog postupka, dok od II. tužiteljice mlt. L. M. udjeličari D. i G. P. ne traže svoje troškove postupka. Traži trošak sastava žalbe.

 

4.2. II. tuženik B. d.o.o. Z. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja dosuđujućeg dijela pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer izreka presude proturječi razlozima presude, te jer postoji proturječnost između razloga presude i provedenih dokaza. Smatra da u razlozima presude nije navedeno u čemu se sastoji doprinos prednika šteti, a time i štetnom događaju u omjeru od 50%. Nadalje, mišljenja je da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 12. stavkom 3. ZPP-a, jer prednik tuženika nije osuđen u kaznenom postupku, već u prekršajnom, te da djelo za koje je osuđen nije od utjecaja na predmetni štetni događaj jer prevođenje uputa za rukovanje strojem nije utjecalo na štetni događaj budući je pokojni D. M. bio obučen za rad na siguran način, a što da proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Nadalje, tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je presudu donio temeljem članka 1092. ZOO, a ne temeljem članka 1045., 1063. i 1067. ZOO. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužiteljice sa tužbenim zahtjevom odbiju u cijelosti. Traži trošak sastava žalbe.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalba I. tužiteljice K. M. nije osnovana, dok su žalba II. tužiteljice mlt. L. M. i žalbe tuženika djelomično osnovane.

 

O žalbi tuženika

 

7. Tuženici su zahtijevali u ovom postupku izuzeće sutkinje Ivanke Pilon-Vukelić, ali prije suđenja o tom zahtjevu nije odlučivano jer je sutkinja Ivana Pilon Vukelić prestala obnašati sudačku dužnost zbog odlaska u mirovinu, pa je e-spis automatskom dodjelom, dodijeljen u rad drugom vijeću Županijskog suda u Slavonskom Brodu. Tako da je zahtjev tuženika za izuzećem suca istaknut u žalbi bespredmetan.

8. Suprotno navodima žalbe tuženika u dijelu prvostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev II. tužiteljice mlt. L. M. nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer u tom dijelu presude, razlozi presude nisu proturječni provedenim dokazima pa tako niti nalazu i mišljenju vještaka N. K. Naime, okolnost što je vještak u nalazu i mišljenju naveo da "nerazrađenost uputa za čišćenje beton pumpe koju je sa njemačkog jezika trebao detaljno prevesti poslodavac, nije bila od utjecaja na osposobljenost za rad na siguran način za rad na beton pumpi radnika D. M.", nije sama po sebi činjenica koja bi trebala dovesti do zaključka prvostupanjski suda da je pokojni D. M. isključivo odgovorna za štetni događaja, a time i štetu, obzirom da je obavljanje posla pri kojem je imenovani stradao opasna djelatnost kod čijeg obavljanja ne smije biti niti jedan propust na strani poslodavca da bi se mogla utvrditi odgovornost radnika za štetni događaj u 100% omjeru, kako to tvrde tuženici.

 

8.1. Prilikom donošenja prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu pod točkom II. i III.1.i 2. izreke prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

9. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica na kojem je utemeljio pobijanu presudu. Izvedeni su svi predloženi dokazi, koji su pravilno ocijenjeni. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

 

9.1. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno da je pumpa za beton kojom je u trenutku štetnog događaja rukovao pokojni D. M. imala potrebne ateste o tehničkoj ispravnosti i da je pokojni radnik D. M. bio obučen za rad na siguran način, te da je posao na kojem je stradao obavljao preko 8 godina kod istog poslodavca.

 

10. Iz iskaza svjedoka J. D. prvostupanjski sud je utvrdio da je pokojni D. M. prije štetnog događaja dva puta pokušao izbaciti balotu (okruglu spužvu kojom se čisti betonska pumpa) iz pumpe, a da mu je ovaj svjedok tek nakon drugog neuspješnog pokušaja rekao da se vrate na betonaru u M. gdje postoji hidrant, kako bi pomoću njega izbacili tu balotu i očistili pumpu, ali da pokojni D. M. nije poslušao savjet radnog kolege i pokušao je i treći put izbaciti balotu iz betonske pumpe, kojom prilikom je došlo do štetnog događaja.

 

10.1. Iz iskaza svjedoka J. D. prvostupanjski sud je također pravilno utvrdio da je prema vremenskim prilikama na dan štetnog događaja trebalo oko 45 minuta da se beton stisne u betonskoj pumpi, te da ukoliko bi došlo do stvrdnjavanja betona u pumpi, beton se trebao razbijati pomoću bušilice, što zna uzrokovati velike troškove jer pumpa ne bi radila 3-4 dana.

 

10.2. Nadalje iz iskaza ovog svjedoka također proizlazi da je trebalo oko 5 minuta da se pumpa složi i oko 15 minuta vožnje od baze u M. ukoliko nema gužve, što znači da bi u idealnim uvjetima ostalo oko 25 minuta vremena da se beton u bazi očisti iz pumpe kako se isti ne bi stvrdnuo i ne bi pumpa bila izvan procesa rada 3-4 dana.

 

10.3. Imajući u vidu iskaz ovog svjedoka koji je bitan jer je isti bio jedini očevidac štetnog događaja,  po ocjeni i ovoga suda  bitna je  upravo činjenica što kod poslodavca koji je pravni prednik tuženika upute za čišćenje betonske pumpe nisu bile detaljno prevedene sa njemačkog jezika, zbog čega je prednik tuženika i bio proglašen krivim u prekršajnom postupku, ali je oslobođen kazne jer je u tijeku prekršajnog postupka dakle naknadno detaljno preveo upute za čišćenje betonske pumpe sa njemačkog jezika na hrvatski jezik. Naime, unatoč činjenici što je pokojni d. M. bio osposobljen za rad na siguran način na beton pumpi, po ocjeni ovog suda detaljno neprevođenje uputa od strane poslodavca govori u prilog činjenici da se kod poslodavca kada bi se dogodio problem koji se dogodio pri štetnom događaju, a to je da pumpa neće izbaciti balotu pri čišćenju, što se prema iskazu svjedoka J. D. znalo događati, dozvoljavano radnicima da se betonska pumpa odmah ne odveze u bazu već su radnici pokušavali balotu izbacivati još koji put. Ovome u prilog upravo govori iskaz samog svjedoka J. D. koji je i sam obučen za rad na siguran način na pumpi za beton, jer ni ovaj svjedok nije odmah nakon prvog pokušaja upozorio pokojnog D. M. da se vrate u bazu u M., već je to predložio tek nakon drugog neuspjelog pokušaja izbacivanja balote iz betonske pumpe.

 

10.4. Na opisani način radnici su očito postupali kako bi izbjegli stvrdnjavanje betona u pumpi, što bi betonsku pumpu stavilo izvan rada nekoliko dana, a čime bi nastali i novčani gubitci kod tuženika.

 

10.5. Prvostupanjski sud je pravilno iz iskaza svjedoka J. D. i Zapisnika o inspekcijskom nadzoru sačinjenog 17. srpnja 2009. utvrdio da se D. M. u trenutku štetnog događaja nije nalazio na udaljenost od 3 metra izvan dohvata grane beton pumpe, premda je na raspolaganju imao daljinski upravljač za rukovanje s pumpom, pa  ga je stoga grana pumpe udarila u glavu.

 

10.6. Međutim, iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 17. srpnja 2009. proizlazi da se na ovoj udaljenosti nije nalazio niti radnik J. D. jer se isti u trenutku štetnog događaja nalazio od pumpe na udaljenosti od 2 m, te ga je u trenutku štetnog događaja udario mlaz betona koji je izašao iz cijevi pumpe i srušio na zemlju, što također proizlazi i iz iskaza ovog svjedoka.

 

10.7. Ova činjenica također ukazuje da se pri obavljanju poslova pri kojima je stradao D. M., ni drugi radnik nije pridržavao pravila za rad na siguran način, iako je i on bio obučen za rad na siguran način.

 

10.8. Osim toga iz iskaza svjedoka Ž. L. koje je u vrijeme štetnog događaj bio također zaposlenik prednika tuženika također proizlazi da je D. M. cijev pumpe tzv. granu čistio na svoj način, tj. da se nije prilikom čišćenja odmicao od cijevi. Dakle, kod tuženika je bilo poznato da D. M. cijev čisti da se ne odmiče od iste, ali tuženik pri tome nije dokazao da su D. M. na ovaj propust u radu upozoravali nadređeni, već naprotiv iz iskaza zakonskog zastupnika G. P. proizlazi da je pokojni D. M. bio jedan od najboljih radnika i da je držao predavanja o sigurnosti na radu na beton pumpi kada bi primili novog radnika.

 

10.9. Obzirom da je rad sa betonskom pumpom i njezino čišćenje opasna djelatnost, a da je kod tuženika očito bilo poznato da se pokojni D. M. ne udaljava od pumpe prilikom čišćenja na udaljenost većoj od metra, te da niti drugi radnik koji je bio također obučen za rad na siguran način na beton pumpi nije odmah nakon prvog neuspjelog čišćenja predlagao da se sa pumpom za beton vrate u bazu i da prednik tuženika kao poslodavac u vrijeme štetnog događaja nije imao detaljno prevedena uputa o čišćenju pumpe sa njemačkog jezika, po ocjeni i ovog suda doprinos pokojnog D. M. štetnom događaju, a time i šteti je 50%, a ne 100% kako to tvrde tuženici.

 

10.10. O većem doprinosu D. M. moglo bi se govoriti u situaciji da su upute za rad na siguran način pri čišćenju pumpe bile detaljno prevedene na hrvatski jezik pri čemu bi radnici imali stalni podsjetnik da se od pumpe moraju odmaknuti najmanje na udaljenost od 3 m i da čim se u pumpa pri čišćenju zaglavi balot da se prekine sa čišćenjem i vrate se u bazu radi čišćenja pumpe, te da je pokojni D. M. bio upozoren od strane rukovoditelja na nepropisan rad, jer je očito uobičajeno pri radu stajao u blizini pumpe, ali ovoga upozorenja očito nije bilo.

 

10.11. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da pokojni D. M. u trenutku štetnog događaja nije nosio zaštitnu kacigu, premda je istu imao zaduženu.

 

10.12. Međutim, iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka Mr. sc. M. J. dr. med. spec. neurokirurgije proizlazi da zaštitna kaciga da ju je pokojni D. M. nosio na glavi u trenutku štetnog događaja ne bi ga zaštitila od ozljede glave sa smrtnom posljedicom, jer tlačno crijevo betonske pumpe u trenutku štetnog događaja je predstavljalo snažnu mehaničku silu pri kojoj zaštitna kaciga ne štiti od ozljeda koje je zadobio pokojni D. M. Slijedom navedenog okolnost što pokojni D. M u trenutku štetnog događaja nije nosio zaštitnu kacigu nije od utjecaja na njegov doprinos nastaloj šteti.

 

11. Suprotno navodima žalbe tuženika, iz provedenih dokaza proizlazi da je I. tužiteljici K. M. zbog smrti bliske osobe supruga isplaćen po osnovi police osiguranja od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj 026291112356 iznos od 144.000,00 kuna, te je prema iskazu zakonskog zastupnika tuženika, prednik tuženika platio trošak pogreba pokojnog D. M., a I. tužiteljici plaćano je jedan vremenski period po osnovi pomoći gorivo i popravak pumpe na osobnom vozilu i na račun su joj u nekoliko navrata isplaćivani novčani iznosi od 3.000,00 do 4.000,00 kuna, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje kad je zaključio da tuženici II. tužiteljici mlt. L.. M. nisu platili ništa po osnovu naknade štete zbog smrti bliske osobe-oca, niti su joj platili naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja uslijed smrti oca.

 

12. Obzirom na navedeno neosnovani su žalbeni navod tuženika da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u odnosu na dio prvostupanjske presude kojom je usvojen tužbeni zahtjev za nadoknadu štete II. tužiteljici mlt. L. M.

 

13. Budući je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno da  je pokojni D. M. stradao obavljajući opasnu djelatnost tuženici odgovaraju za štetu po načelu objektivne odgovornosti temeljem članka 1045. stavka 3. ZOO u vezi članka 1063. i članka 1064. ZOO, a suprotno navodima žalbe, tuženici nisu dokazali da je šteta nastala isključivo radnjom prednika tužiteljica zbog čega bi se tuženici u potpunosti oslobodili odgovornosti prema članku 1067. stavku 2. ZOO, što se ističe u žalbi tuženika.

 

14. Suprotno navodima žalbe kako je II. tužiteljica mlt. L. M. kćerka pokojnog D. M., te imajući u vidu da imenovanoj nije ništa isplaćeno po osnovi naknade štete zbog smrti bliske osobe – oca, a primjenjujući Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., te 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da bi imenovanoj po osnovi duševnih boli zbog smrti oca pripadao iznos od 330.000,00 kuna koji iznos treba umanjiti za 50% koliki je doprinos pokojnog D. M. štetnom događaju, te da bi joj stoga pripadao iznos od 165.000,00 kuna.

 

15. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je II. tužiteljici mlt. L. M. u skladu sa postavljenim tužbenim zahtjevom dosudio iznos od 157.750,00 kuna temeljem članka 19. stavka 1. ZOO u vezi s člankom 1101. stavkom 1. ZOO. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno istaknuo da je navedeni iznos dosuđen II. tužiteljici, jer sud odlučuje samo u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

16. Na dosuđeni iznos neimovinske štete prvostupanjski sud je pravilno II. tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu računajući od podnošenja tužbe 21. svibnja 2012. sukladno članku 1103. ZOO.

 

17. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je prema obračunskim listama plaća pokojnog D. M. do svibnja 2009. bila isplaćivana plaća u iznosu od 4.271,60 kuna  mjesečno. II. tužiteljica mlt. L. M. rođena je 2007. i u vrijeme smrti D. M. bila je stara oko 2 godine.

 

18. Prvostupanjski sud je također utvrdio da je prema Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavane djeteta (dalje: Odluke): za dijete do 6 godina roditelj koji ne živi s djetetom bio dužan platiti za uzdržavanje djeteta iznos od 919,70 kuna mjesečno, u 2010. bio je dužan plaćati iznos od 902,87 kuna mjesečno, u 2011. bio je dužan plaćati iznos od 908,31 kunu mjesečno, u 2012. bio je dužan plaćati iznos od 927,97 kuna mjesečno, u 2013. bio je dužan plaćati  iznos  od 931,26 kuna mjesečno. II. tužiteljica mlt. L. M. je u 2014. bila stara 7 godina pa bi prema Odluci u 2014. roditelj koji ne živi s djetetom bio dužan plaćati iznos od 1.103,00 kune mjesečno, u 2015. bi bio dužan plaćati iznos od 1.106,60 kuna mjesečno, u 2016. bi bio dužan plaćati iznos od 1.142,20 kuna mjesečno, u 2017. bio bi dužan plaćati iznos od 1.137,00 kuna mjesečno, u 2018. bio bi dužan plaćati iznos od 1.197,00 kuna mjesečno, u 2019. bio bi dužan plaćati iznos od 1.248,00 kuna mjesečno. II. tužiteljica mlt. L. M. je u 2020. bila stara 13 godina pa bi prema Odluci u 2020. roditelj koji ne živi s djetetom bio dužan plaćati iznos od 1.420,00 kuna mjesečno, u 2021. bio bi dužan plaćati iznos od 1.487,86 kuna mjesečno, u 2022. bio bi dužan plaćati iznos od 1.568,38 kuna mjesečno .

 

19. Imajući u vidu visinu plaće pokojnog D. M. iz obračunskih lista, te navedene Odluke prvostupanjski sud je zaključio da je imenovani najmanje 1/3 plaće, što iznosi 1.423,66 kuna trošio na uzdržavanje II. tužiteljice mlt. L. M., te je zaključio da upravo taj iznos predstavlja izgubljeno uzdržavanje za II. tužiteljicu mlt. L. M., te je imajući u vidu doprinos pokojnog D. M. šteti od 50%, dosudio II. tužiteljici mlt. L. M. iznose od 94,48 eura/711,83 kune1 mjesečno, odnosno iznos od 15.116,80 eura/ 113..892,80 kuna1 za razdoblje od srpnja 2009. do listopada 2022., sukladno članku 1094. stavku 1. ZOO, u vezi s člankom 1092. ZOO.

 

20. Prvostupanjski sud je imajući u vidu da je II. tužiteljica mlt. L. M. i dalje maloljetna osoba koju se prema članku 209. Obiteljskog zakona (Obiteljski zakon)  roditelji dužni uzdržavati  dosudio i rentu počevši od 1. studenog 2022., pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti u iznosu od 94,48 eura/711,83 kune1 mjesečno, sukladno članku 1094. stavku 1. u vezi s člankom 1092. ZOO.

 

21. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno II. tužiteljici mlt. L. M. dosudio naknadu štete po osnovi izgubljenog uzdržavanja i rentu za cijelo utuženo razdoblje pri čemu visina izgubljenog uzdržavanja i rente nije dosuđena u previsokom iznosu iz razloga što su potrebe II. tužiteljice kao djeteta koje ima određenih zdravstvenih problema, te koje je išlo u vrtić, a potom je krenulo u školu i pohađa nastavne i izvannastavne aktivnosti sigurno znatno veće nego li što su to iznosi određeni u Odlukama o minimalnim novčanim iznosima koje je dužan pridonositi roditelj koji ne živi s djetetom, a pokojni D. M. bi kao uzdržavatelj i otac dosuđene novčane iznose sigurno plaćao za uzdržavanje svoje kćerke.

 

22. Slijedom navedenoga žalbe I. tuženika C. d.o.o. S. i II. tuženika B. d.o.o. Z. su odbijene u pogledu glavnog zahtjeva i prvostupanjska presuda je potvrđena u dosuđujućem dijelu pod točkom II. i točkom III.1. i 2. izreke, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

O žalbi tužiteljica

 

23. Tužiteljice su podnijele žalbu i zbog bitnih povreda parničnog postupka, ali u žalbi konkretno ne navode o kojoj bitnoj povredi parničnog postupka se radi.

 

24. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u pobijanom odbijajućem dijelu ovaj sud nije našao da su prilikom donošenja iste počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

25. U prvostupanjskom postupku nesporno je utvrđeno da je I. tužiteljici K. M. od strane C. o. d.d. po polici osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgoda) broj 026291112356 isplaćen iznos od 144.000,00 kuna.

 

26. Prvostupanjski sud je pravilno pregledom platnih lista pokojnog D. M. za razdoblje od prosinca 2008. do svibnja 2009. (list 61-66) utvrdio da na navedenim obračunima plaća prednik tuženika nije umanjivao plaće za premije osiguranja.  

 

27. Iz Police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja broj 026291112356 od 19. lipnja 2008. proizlazi da je ugovaratelj osiguranja poslodavac D. M.  trgovačko društvo M.P.B d.o.o. koje je pravni prednik tuženika.

 

28. Prema navedenoj Polici osiguranja (list 18) proizlazi da se premija plaća na 12 rata i da je platitelj poslodavac, a ne radnici.

 

28.1. I. tuženica K. M. do zaključenja glavne rasprave nije dostavila dokaze iz kojih bi proizlazilo da je pokojni D. M. plaćao iz svojih sredstava premiju po Polici osiguranja broj 026291112356.

 

29. Slijedom navedenoga po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da je premiju osiguranja plaćao poslodavac, odnosno prednici tuženika, a ne pokojni D. M., te da se stoga isplaćeni iznos naknade štete od 144.000,00 kuna treba računati u isplaćeni dio štete zbog smrti supruga I. tužiteljici K. M.

 

30. Iz navedenih razloga neosnovani su žalbeni navodi I. tužiteljice K. M. da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

31. Prvostupanjski sud je primjenjujući Orijentacione kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske pravilno zaključio da bi I. tužiteljici K. M. po osnovi naknade štete zbog smrti bliske osobe-supruga pripadao iznos od 330.000,00 kuna koji iznos treba umanjiti za doprinos pokojnog D. M. štetnom događaju, dakle za 50%, te da bi joj stoga pripadao iznos od 165.000,00 kuna.

 

32. Međutim, kako je I. tužiteljica tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 130.250,00 kuna priznajući doprinos D. M. šteti u omjeru od 50%, ali smatrajući da se iznos od 144.000,00 kuna ne treba uračunati u isplaćeni iznos štete po ovom osnovu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljicu odbio s tužbenim zahtjevom, jer je ona isplatom iznosa od 144.000,00 kuna podmirena u cijelosti u odnosu na iznos štete koji potražuje  po ovom osnovu.  Naime,  sud odlučuje samo u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, sukladno članku 2. stavku 1. ZPP-a.

 

33. Suprotno navodima žalbe II. tužiteljice mlt. L. M. prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ovu tužiteljicu odbio sa zahtjevom za plaćanje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete od 20.140,68 eura/151.750,00 kuna1 u razdoblju od 6. srpnja 2009. do 20. svibnja 2012. (do dana podnošenja tužbe) jer nije dokazala da je prije podnošenja tužbe podnijela pisani odštetni zahtjev tuženiku za nadoknadu ove štete. Naime, prema članku 1103. ZOO je propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

34. Slijedom navedenoga žalba I. tužiteljice K. M. je odbijena kao neosnovana, a žalba II. tužiteljice mlt. L. M. je djelomično odbijena i prvostupanjska presuda je potvrđena u odbijajuće dijelu pod točkom I. izreke i u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke presude, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

35. Po ocjeni ovoga suda obzirom da je II. tužiteljica mlt. L. M. u vrijeme kada je D. M. smrtno stradao bila stara oko 2 godine za razdoblje od srpnja 2009. do prosinca 2019. iznos naknade štete od 94,48 eura mjesečno po osnovi izgubljenog uzdržavanja pravilno je utvrđen, jer je visina iznosa koju bi D. M. davao za uzdržavanje II. tužiteljice od strane suda utvrđen u iznosu od 1. 423,66 kuna /188,00 eura1 mjesečno, što je sigurno bio dostatan iznos za uzdržavanje djeteta u dobi od 2 do 12 godina, i u slučaju da je plaća D. M. bila oko 6.000,00 kuna mjesečno.

 

36. Međutim, pravilno II. tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kad je zaključio da bi pokojni D. M. da je ostao živ za cijelo utuženo razdoblje na ime uzdržavanja za njene potrebe mjesečno izdvajao iznos od 94,48 eura.

 

37. Po ocjeni ovoga suda kada je II. tužiteljica mlt. L. M. napunila 13 godina, odnosno od siječnja 2020., a imajući u vidu da je pohađala više razrede osnovne škole, a potom da pohađa i srednju školu, da je ista odlična učenica koja sudjeluje na natjecanjima, ima školske i izvanškolske aktivnosti, a imajući u vidu i rast plaća u Republici Hrvatskoj, pa tako i u građevinarstvu na što ukazuju i činjenica da plaće radnika koji sada rade na poslovima na kojim je radio D. M. iznose oko 1.000,00 eura mjesečno (podatci U. d.o.o., D. d.o.o.)  opravdan je  njezin zahtjev da joj tuženici od siječnja 2020. do listopada 2022. isplate po osnovi izgubljenog uzdržavanja iznos od daljnjih 38,24 eura/288,17 kuna1 mjesečno, jer bi D. M. da je živ sigurno izdvajao iznos od 265,45 eura/ 2.000,00 kuna1 mjesečno za uzdržavanje svoje kćerke II. tužiteljice mlt. L. M.

 

38. Slijedom navedenoga II. tužiteljici mlt. L. M. za razdoblje od siječnja 2020. do listopada 2022. pripada daljnji iznos naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja u ukupnom iznosu od 1.300,16 eura /9.796,06 kuna1, a za razdoblje od 1. studenog 2022. pripada i daljnji iznos rente od 38,24 eura/288,17 kuna1 mjesečno.

 

39. Slijedom navedenog žalba II. tužiteljice mlt. L. M. u odnosu na točku III.3. presude djelomično je prihvaćena, pa je tužiteljici na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja za razdoblje od siječnja 2020. do listopada 2022. dosuđen daljnji iznos od 1.300,16 eura/9.796,06 kuna1 sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i daljnji iznos rente od 38,24 eura računajući od 1. studenog 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve sukladno članku 373. stavku 3. ZPP-a, dok je u preostalom odbijajućem dijelu žalba II. tužiteljice odbijena kao neosnovana.

 

40. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima parničnog postupka donio pravilno se pozivajući  na članak 154. stavak 2. i članak 155. ZPP-a. Međutim, pravilno II. tuženik Beton d.o.o. u žalbi navodi da je odluka o troškovima parničnog postupka računski i matematički neodrživa, a kojim žalbenim navodima se pridružio i I. tuženik C. d.o.o.

 

41. Člankom 154. stavkom 2. ZPP-a je propisano ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

41.1. Člankom 161. stavkom 3. ZPP-a je propisano da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani.

 

42. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je uspjeh tužiteljica u sporu 69,9%, dok je uspjeh tuženika kao solidarnih dužnika 30,1%.

 

42.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da troškovi tužiteljica koje su zastupane po istom punomoćniku ukupno iznose 229.453,12 kuna, ali je s obzirom na citirane zakonske odredbe pogrešno obvezao I. tuženika C. d.o.o. da tužiteljicama nadoknadi troškove postupka u iznosu od 14.253,68 eura/107.394,92 kuna1, a II. tuženiku B. da tužiteljicama naknadi troškove postupka u iznosu od 19.598,99 eura/147.678,36 kuna1.

 

42.2. Naime, tuženici kao solidarni dužnici glavne obveze solidarno odgovaraju i za trošak postupka, prema članku 161. stavku 3. ZPP-a.

 

42.3. Nadalje, tužiteljicama je  od utvrđenog troška od 30.453,66 eura/229.453,12 kuna1 trebalo dosuditi trošak u postotku od 39,8% (69,9%-30,1%), dakle u iznosu od 9.166,56 eura/69.065,45 kuna1.

 

43. Slijedom navedenoga žalbe tuženika su prihvaćene i preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka (točka IV. i V izreke), sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, te su tuženici obavezni tužiteljicama solidarno nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.166,56 eura/69,065,45 kuna1.

 

44. I. tužiteljica K. M. i tuženici su odbijeni sa zahtjevima za nadoknadu troška sastava žalbi jer I. tužiteljica K. M. nije uspjela sa žalbom u cijelosti, a tuženici u pogledu glavnog zahtjeva.

 

45. Obzirom na vrijednost predmeta spora za žalbu od 6.118,84 euro /46.107,20 kuna1  II. tužiteljica je uspjela sa žalbom u postotku od oko 15%, pa joj razmjerno tome pripadaju i troškovi za sastav žalbe u iznosu od 300,00 eura/1.126,035 kuna1, prema Tbr. 10. u vezi sa Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa), PDV u iznosu od 75,00 eura/281,57 kuna1, prema Tbr. 42, Tarife, te trošak pristojbe za žalbu u iznosu od 99,54 eura/750,01 kuna1, odnosno ukupno 474,54 eura/3.575,42 kuna1, pa je odlučeno kao u izreci, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 27. studenog 2023.

 

                                                                                               Predsjednica vijeća

 

                                                                                                   Draženka Ilak, v.r.