Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-265/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasna Detelj Marković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Vedran Kovačević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-372/2023-20 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-372/2023-20 od 16. svibnja 2025. u dijelu pod točkom I. kojim je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 3.992,65 eura sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose, sve po stopi koja se utvrđuje uvećanjem referentne kamatne stope za pojedina razdoblja, uvećane za tri postotna poena.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim mu je naloženo plaćanje troškova postupka u iznosu od 1.803,10 eur sa pripadajućom zateznom kamatom od 16. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se utvrđuje uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena.

III. Preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke i odbija se zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate utvrđuje uvećanjem referentne kamatne stope iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za više od tri postotna poena.

IV. Preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke i odbija se zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška od 1.803,10 eura po stopi koja se za razdoblje od 16. svibnja 2025. do isplate utvrđuje uvećanjem referentne kamatne stope iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za više od tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I Nalaže se tuženiku HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužiteljici KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 3.992,65 eura s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose:

- 198,14 EUR / 1.492,89 kn od dana 20.05.2022. pa sve do isplate,

- 198,14 EUR / 1.492,89 kn od dana 21.06.2022. pa sve do isplate,

- 198,14 EUR / 1.492,89 kn od dana 19.07.2022. pa sve do isplate,

- 173,66 EUR / 1.308,44 kn od dana 19.08.2022. pa sve do isplate,

- 212,51 EUR / 1.601,165 kn tekućom od dana 20.09.2022., pa sve do isplate,

- 172,63 EUR /1.300,665 kn tekućom od dana 20.10.2022. pa sve do isplate,

- 212,51 EUR / 1.601,165 kn tekućom od dana 22.11.2022. pa sve do isplate,

- 172,63 EUR /1.300,665 kn tekućom od dana 20.12.2022., pa sve do isplate,

- 212,51 EUR / 1.601,165 kn tekućom od dana 20.01.2023. godine, pa sve do isplate,

- 212,51 EUR / 1.601,165 kn tekućom od dana 21.02.2023. godine, pa sve do isplate,

- 178,52 EUR / 1.345,06 tekućom od dana 21.03.2023. godine, pa sve do isplate,

- 378,08 EUR / 2.848,64 kn tekućom od dana 18.04.2023. godine, pa sve do isplate,

- 185,33 EUR tekućom od dana 19.06.2023. godine, pa sve do isplate,

- 201,14 EUR tekućom od dana 18.07.2023. godine, pa sve do isplate,

- 123,72 EUR tekućom od dana 19.09.2023. godine, pa sve do isplate,

- 161,18 EUR tekućom od dana 19.10.2023. godine, pa sve do isplate,

- 201,18 EUR tekućom od dana 17.11.2023. godine, pa sve do isplate,

- 201,18 EUR tekućom od dana 18.12.2023. godine, pa sve do isplate,

- 199,47 EUR tekućom od dana 18.01.2024. godine, pa sve do isplate,

- 199,47 EUR tekućom od dana 19.02.2024. godine, pa sve do isplate, sve po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskima trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a za razdoblje od 01.01.2023. godine po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II Nalaže se tuženiku HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužiteljici KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.803,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude dana 16. svibnja 2025. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

2. Tuženik je izjavio žalbu protiv ove presude, pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje ili preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP koji žalitelj opisno ističe prigovarajući ocjeni dokaza, tako i njegovog iskaza koji je prvostupanjski sud ocijenio djelomično neuvjerljivim. Naime, u obrazloženju presude prvostupanjski sud je naveo određene i logične razloge zbog kojih je došao do takvog zaključka, također su i ostali dokazi ocijenjeni argumentirano dok žalitelj iznosi tek njihovu vlastitu, proizvoljnu interpretaciju i ocjenu kao i tvrdnje koje ne proizlaze iz dokaza u spisu.

5. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene dok se navodi žalitelja odnose dijelom na nebitne okolnosti ili pak iznosi tvrdnje koje nemaju uporišta u provedenim dokazima.

6. Nije sporno da su stranke brat i sestra, predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu dijela troškova smještaja njihove majke u domu za starije i nemoćne osobe "Sanatorij Av Vitalis". Naime, troškovi smještaja su podmirivani majčinom mirovinom koji nije bio dostatan pa je tužiteljica plaćala razliku do punog iznosa cijene, u ovom sporu traži naknadu ½ iznosa razlike cijene koji je ona plaćala.

7. Utvrđeno je da je majka stranaka bolovala od demencije te je zbog zdravstvenog stanja smještena u ustanovu po preporuci socijalne radnice, tužiteljica je organizirala smještaj. Tuženik je bio upoznat s izborom ustanove u kojoj je majka bila smještena skoro dvije godine jer navodi da ju je tamo posjećivao, kroz to razdoblje nije imao primjedbi niti se protivio izboru ustanove, to je učinio tek nakon podnošenja tužbe u ovome sporu te ju nešto više od mjesec dana prije njene smrti premjestio u drugu ustanovu.

8. Iz utvrđenih činjenica proizlazi osnovanost zahtjeva tužiteljice za naknadu ½ iznosa koje je za smještaj majke platila od vlastitih sredstava.

9. Naime, prema odredbi čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 - dalje: ObZ) punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine.

10. Prema odredbi čl. 284. st. 1. ObZ, ako više osoba po odredbama toga Zakona ima istodobnu obvezu uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima.

11. Nadalje, odredbom čl. 287. st. 1. ObZ propisano je da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po tom Zakonu bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani.

12. U ovom slučaju obje stranke su bile dužne uzdržavati majku a budući da je opravdane troškove smještaja plaćala samo tužiteljica, njen zahtjev za naknadu ½ plaćenog iznosa od tuženika kao osobe koja je također bila dužna uzdržavati je osnovan prema citiranoj odredbi čl. 287. st. 1. ObZ. Iako je tuženik tvrdio da nema financijskih mogućnosti snositi troškove smještaja majke preko iznosa od 100,00 eura, tijekom postupka uopće nije iznio ikakve konkretne podatke i razloge o svojim materijalnim i financijskim prilikama niti ikakve dokaze na te okolnosti.

13. Također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ugovorom o međusobnim pravima i obvezama koji su stranke sklopile s njihovim roditeljima 15. listopada 2010. tužiteljica nije preuzela financijsku obvezu plaćanja smještaja bilo kojeg od roditelja u dom za starije. Takva obveza ne proizlazi niti iz same činjenice da su joj roditelji darovali dio obiteljske kuće, stan u prizemlju, imajući u vidu da su tuženiku darovali drugi dio iste nekretnine, stan u potkrovlju i tavan.

14. Iz odredbe čl. V. citiranog ugovora proizlazi da roditelji daruju opisani dio nekretnine ovdje tužiteljici pod uvjetom da, s obzirom da živi s njima u zajedničkom domaćinstvu, vodi brigu o njima doživotno, u skladu sa svojim mogućnostima, to se najviše odnosi na pomoć u slučaju bolesti te pomoć u normalnim životnim okolnostima.

15. Iz ove ugovorne odredbe proizlazi da se tužiteljica obvezala voditi brigu i pomagati roditeljima primjereno okolnostima života u zajedničkom domaćinstvu, dakle pružiti svakodnevnu uobičajenu pomoć vezanu za zdravlje, prehranu, higijenu ali ne i snositi izvanredne financijske troškove kao što je u ovom slučaju trošak smještaja majke u dom za starije.

16. Žalbeni navodi koji se odnose na uvjete prodaje tužiteljičinog dijela nekretnine tuženiku i odnosi stranaka u vezi nekretnine nisu relevantni za ovaj spor. Neosnovane su proizvoljne i paušalne tvrdnje žalitelja da je tužiteljica prisvojila majčinu ušteđevinu i nakit, tijekom postupka na te okolnosti nije predložen ikakav dokaz.

17. Iz izloženog proizlazi da je tužbeni zahtjev prihvaćen pravilnom primjenom materijalnoga prava, iznos naknade sada nije sporan.

18. Osnovan je međutim žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u dijelu odluke kojom je utvrđena stopa zatezne kamate na iznose dosuđene pod točkom I. izreke za razdoblje od 1. siječnja 2023. nadalje i na iznos naknade troškova pod točkom II. izreke za razdoblje od 16. svibnja 2025. nadalje.

19. Naime, prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) stopa zatezne kamate za ostale obveznopravne odnose (za razliku od odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava) u navedenim razdobljima se utvrđuje uvećanjem tamo propisane referentne stope za tri postotna poena a ne za pet postotnih poena kako je tužiteljica tražila i kako joj je dosuđeno.

20. Zakonska odredba o stopi zatezne kamate je kogentne naravi, na nju sud pazi po službenoj dužnosti te je stoga pravilnom primjenom materijalnoga prava u ovom dijelu odluka o stopi zatezne kamate preinačena i odbijen zahtjev da se ona dosudi po stopi koja se utvrdi uvećanjem referentne stope preko propisanih tri do zatraženih pet postotnih poena.

21. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o naknadi troškova postupka tužiteljici. Pogrešno je shvaćanje žalitelja da je ovdje riječ o sporu radi zakonskog uzdržavanja za koji se prema odredbi Tbr. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) nagrada za zastupanje priznaje u jednokratnom iznosu u visini od 200 bodova. Naime, predmet ovoga spora nije zahtjev za zakonsko uzdržavanje već je riječ o obveznopravnom zahtjevu za naknadu učinjenih troškova u kojem se nagrada za zastupanje određuje prema vrijednosti predmeta spora, primjenom Tbr. 7. iste Tarife. To proizlazi i iz obrazloženja odluke o troškovima u pobijanoj presudi u kojem su navedeni dostatni razlozi iz kojih je jasno da je primijenjena upravo citirana Tarifa. U ovoj odluci nisu ostvareni neki od žalbenih razloga na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

22. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić