Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2644/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-632/2024-12 od 12. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-632/2024-12 od 12. svibnja 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba članka 11.3 Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji su 12.3.2007. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem se korisnik kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti Banci za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (jedno cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% (dva cijelih posto) sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 247,63 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2007. do isplate, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.178,10 €, zajedno sa zakonskom zateznom tekućom od 12.5.2025. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu broj 9012330800 od 12. ožujka 2007. u dijelu u kojem je među strankama u točci 11.3. tog ugovora ugovorena obveza tužitelja na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2% te zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju tih nepoštenih ugovornih odredbi.

5. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da su tužiteljica i tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] od 12. ožujka 2007. za kupnju vozila prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 27.312,70 CHF na rok otplate od 84 mjeseci;

- da iz odredbe čl. 11. 3. navedenog ugovora proizlazi da su stranke ugovorile da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2% sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u banci potpisala već gotovi sastavljeni ugovor tako da nije mogla pregovarati o pojedinim stavkama i nije joj ništa posebno pojašnjavano niti u vezi naknade za obradu kreditnog zahtjeva niti u vezi naknade za osiguranje kredita. Zatim, proizlazi da je potpisala ugovor i prije toga ga je pročitala te nije imala nikakvih nejasnoća.

6. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da postupanje tuženika u odnosu na ugovaranje jednokratne naknadu za obradu kredita nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i o naknadi za osiguranje kredita sadržana u čl. 11.3 je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru odnosno radi se o standardnoj ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirao tuženik i odredba je neodređena jer se njom uopće ne navodi od čega se sastoji predmetna naknada i zbog čega se ona naplaćuje upravo u visini 1,50% od iznosa kredita, te u visini od 2,00%, a tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja tzv. ulazne naknade u postotku od odobrenog kredita, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I.

7. Međutim, utvrđenja i ocjena suda prvog stupnja o nepoštenosti i tome ništetnosti sporne odredbe čl. 11.3 Ugovora o kreditu i posljedično tome zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu broj 9012330800 od 12. ožujka 2007. po osnovi stečenog bez osnove ne mogu se za sada prihvatiti.

8. Odluka o ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i o ništetnosti odredbe o naknadi za osiguranje kredita temelji se na zaključku suda prvog stupnja o tome da je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da stoga očito stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9. Najprije valja reći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada se pozvao na odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2007., a imajući u vidu da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 12. ožujka 2007. Međutim, identične odredbe je sadržavao i tada važeći Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003., dalje: ZZP/2003) koji je u čl. 81. st. 1. propisivao da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je st. 2. bilo propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Iz navedenog propisa slijedi da činjenica da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nisu vodili pojedinačni pregovori ne znači, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, da je riječ o "očito" nepoštenoj ugovornoj odredbi, imajući na umu da je u skladu s tim propisom nepoštene ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pobijana presuda ne sadrži nikakvu pojedinačnu procjenu načela savjesnosti i poštenja tuženika prilikom unošenja u ugovor unaprijed pripremljenih ugovornih odredbi o naknadama za obradu kreditnog zahtjeva i za osiguranje kredita kao niti o neravnoteži koju te odredbe unose u predmetni ugovorni odnos. Zbog toga se zaključak o njihovoj ništetnosti (kao posljedici njihove eventualne nepoštenosti) ne može ispitati te je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

10. Isto tako, iako se temeljem čl. 81. st. 2. mjerodavnog ZZP/03 smatra da se o unaprijed sastavljenim spornim odredbama o naknadi za osiguranje kredita iz Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo jer tuženik ne dokazuje suprotno, to ne podrazumijeva da su se ujedno ostvarile i pretpostavke nepoštenosti ugovornih odredbi, same po sebi. Naime, da bi se određene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo mogle smatrati nepoštenima i posljedično ništetima, potrebno je da one suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03), a teret dokaza ovih činjenica je na onome tko se na ništetnost poziva, dakle na tužiteljici koja je samo navela da je potpisala već sastavljeni ugovor i prije toga ga je pročitala te nije imala nikakvih nejasnoća.

11. S obzirom na to da o valjanosti ugovornih odredbi ovisi osnovanost restitucijskog zahtjeva kao i uspjeh stranka u sporu, zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, to je uz točku I., valjalo ukinuti i točku II. izreke.

12. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP). Pri tome je potrebno sudu prvog stupnja ukazati da kad se pored kondemnatornog tužbenog zahtjeva postavlja i deklaratorni koji predstavlja pravnu osnovu kondemnatornog zahtjeva, kao vrijednost predmeta spora treba uzeti samo vrijednost kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Naime, vrijednost predmeta spora pravilno je utvrđena imajući u vidu samo vrijednost kondemnatorng tužbenog zahtjeva obzirom da deklaratorni zahtjev (na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe) istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu (stečenog bez osnove na temelju ništetnom utvrđene ugovorne odredbe) treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na isplatu te se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora računa se u konkretnom slučaju samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu (isplatu) (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenjima broj Revr- 475/2008 od 27. listopada 2008. i i Rev-1264/2007 od 29. listopada 2008.).

13. Stoga je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i 370. ZPP, prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te je odlučeno kao u stavku I. izreke ove presude.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će postupiti u skladu sa shvaćanjima izraženim u ovoj odluci, nakon čega će donijeti novu, obrazloženu i na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić