Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5314/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NFI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku u Čazmi, protiv tuženika NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, posl. broj P-931/2023- 21 od 14. listopada 2024., dana 8. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, posl. broj P-931/2023-21 od 14. listopada 2024.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici NFI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], preda u posjed motorno vozilo SUZUKI VITARA 14 GL+ HYBRID, broj šasije:
[broj šasije], godina proizvodnje: 2023., 95 kW/129 KS, žuto-crni metalik, neregistriran, slobodno od osoba i stvari, u roku od 8 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od
2.40,71 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka.
3. Žalba tužiteljice je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl.8.ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predajom u posjed pokretnine, osobnog automobila Suzuki Vitara 14 GL +HYBRID, broj šasije:
TSMLYDD1S00C37762,godina proizvodnje 2023.,95 kW/129 KS, žuto-crni metalik.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da iz informativne ponude Auto za treće tisućljeće d.o.o. od 27. ožujka 2023. proizlazi kako je ista izdana za vozilo Suzuki Vitara 1.4 GL + Hybrid po cijeni od 22.565,67 eura, a ponuda glasi na ime NFI, ovdje tužiteljice,
-da iz potvrde o izdavanju pokusnih pločica broj [registarska oznaka] od 10.05.2023. proizlazi kako su iste izdane od Stanice za tehnički pregled, Centar za vozila Hrvatske d.d., CVH STP "EURODUBROVNIK II", za vozilo Suzuki Vitara 1.4 GL +Hybrid na ime vlasnika vozila NF, ovdje tuženika,
-da iz Policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 08122106321 Euroherc osiguranja d.d. proizlazi kako je osiguranik i ugovaratelj iste NF, ovdje tuženik,
-da iz Računa R1 br. 882-02-2 izdanog od Auto za treće tisućljeće d.o.o. proizlazi kako je isti izdan 09. svibnja 2023. na ime tuženika,
-da u svom iskazu svjedok RF, sin tuženika, u bitnome navodi da je njegov otac živio sa tužiteljicom u izvanbračnoj zajednici oko tri godine i to na adresi u [adresa] navodeći da je bio prisutan kada je tužiteljica rekla da će njegovom ocu pokloniti automobil, i da to radi iz zahvale prema ocu zbog sigurnosti i zajedništva koju joj je pružao, da je mislio da se radi o rabljenom automobilu te se iznenadio kada su mu poslali dokumentaciju za novi automobil po kojeg je došao u Dubrovnik te ga poslije zajedno sa strankama dovezao u svoju garažu u [adresa] u [adresa] a što su stranke htjele s obzirom da se radi o novim automobilu pa da bude zaštićen od vremenskih nepogoda, da automobil uopće nije vožen izuzev što ga je svjedok jednom izvezao radi pranja, da se ključevi i dokumentacija o vozilu nalazi kod tužiteljice a s obzirom da su stranke živjele zajedno bojali su se da tuženik ne zagubi dokumentaciju te je dogovor bio da će tužiteljica predati ključeve i dokumentaciju o vozilu kada vozilo bude registrirano, da je tužiteljica na tehničkom pregledu rekla da će automobil glasiti na tuženiku, da su se u drugom i trećem mjesecu dopisivali u vezi automobila i da je tužiteljica rekla da auto tuženiku odgovara i da je zanijemio kada je sjeo u kožu,
- iz iskaza tužiteljice proizlazi kako se ona nakon smrti svog supruga sprijateljila sa tuženikom koji je došao kod nje živjeti, ali kao prijatelj, te je bio prijavljen na njenoj adresi u Dubrovniku, time da je živio kod nje oko godinu i pol dana sa prekidima, te je zbog toga što je tuženik njoj pomagao iz zahvale njemu kupila automobil GEC koji je platila 30.000,00 kn a s obzirom da je imao stari automobil Reno koji je stao na autoputu, a kojeg je tuženik kasnije prodao, da je tuženiku kupovala sve što mu je potrebno od odjeće i obuće a kasnije je otišla u auto kuću radi kupnje novog automobila a s obzirom da se boji voziti auto odlučila je isti prepisati na tuženika odnosno kao kupca je navela tuženika, auto je smješten u garažu sina tuženika gdje se cijelo vrijeme nalazio te nikada nije tražila da joj auto vrate iz razloga što se ne može ništa s automobilom koji nije registriran, te nikada nije dala niti ključ, niti prometnu dozvolu tuženiku, niti svjedoku, jer je posumnjala na njih, a obostrano je sa tuženikom imala punomoć na računu tuženika a on na njenom računu,
-da iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi da je upoznao tužiteljicu putem oglasa te mu je rekla da treba osobu koja će joj pomagati i da se nema namjeru udavati, da je došao svojim osobnim automobilom u Dubrovnik a kojeg je poslije prodao, da se tužiteljica odlučila preseliti u [adresa] gdje tuženik živi jer je htjela živjeti u njegovoj blizini, te je iz toga razloga kupila automobil koji će glasiti na njegovo ime a kojeg mu je poklonila, te smatra da je automobil zajednički bez obzira što mu ga je tužiteljica poklonila a prije kupnje vozila su obišli sve auto kuće te se njoj sviđao marke Suzuki, navodi da su bili u emotivnoj i intimnoj zajednici i živjeli su kao muž i žena, sada su u dobrim odnosima, svaki dan dolazi k njoj i ima punomoć na njenom računima a ona na njegovom računu.
8. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, te sveobuhvatnom analizom kako svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno izveo pravilan pravni zaključak da je na inicijativu tužiteljice kupljen sporni automobil za koji je tužiteljica dala novac u namjeri da isti bude poklon ovdje tuženiku te je na inicijativu upravo tužiteljice kao vlasnik spornog automobila upisan tuženik a vozilo je spremljeno u garažu sina ovdje tuženika koji također potvrđuje da je izričito tužiteljica imala namjeru pokloniti automobil ovdje tuženiku u znak zahvale.
9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice ovdje nije odlučan motiv tužiteljice za darovanjem jer darovanje je slobodna volja darovatelja naspram daroprimca a u ovom postupku tužiteljica nije pružila sudu dokaze temeljem kojih bi dokazala da nije njena namjera bila svojim novcem kupiti automobil tuženiku kao dar a s obzirom da je kao vlasnik vozila naveden upravo tuženik na inicijativu tužiteljice, te je račun za vozilo izdano na ime tuženika kao i polica osiguranja na kojoj je kao osiguranik naveden tuženik.
10. Ovdje valja naglasiti da se u smislu odredbe čl. 488. st. 1. ZOO-a darovanjem smatra i ono koje je učinjeno na ime nagrade ,priznanja ili neke zasluge, osim ako obdarenik imao pravo zahtijevati nagradu.
11. Stoga su pogrešni zaključci tužiteljice u žalbenim navodima da se ovdje ne može raditi o darovanju jer je darovanje besplatan pravni posao pa stoga nema protučinidbe jer upravo ovdje je tužiteljica bila motivirana za kupnju vozila ovdje tužitelju bez naknade a sa motivom zahvale za brigu koju je tuženik pokazao prema njoj a što proizlazi i iz iskaza tuženika kao i svjedoka a upravo se vozilo nalazi u garaži sina tuženika a što je također bila volja same tužiteljice, kao što je i vlasnik vozila naveden ovdje tuženik a pri tome tužiteljica u ovom konkretnom postupku nije dokazala da drži ključeve vozila i dokumente kako bi time dokazivala vlasništvo nad vozilom već je dogovor bio da će se vozilo registrirati kada istekne registracija na starom vozilu a što je sud cijenio kao logičnim i životnim stoga su žalbeni navodi tužiteljice u cijelosti neosnovani.
12. Također ovdje nije odlučno u ovom postupku jesu li se odnosi među strankama poremetili jer tek u slučaju kada bi se radilo o gruboj nezahvalnosti darovatelj može opozvati darovanje u smislu odredbe čl. 494. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) a što tužiteljica niti ne tvrdi u ovom postupku već tvrdi a što nije dokazala da joj nije bila namjera darovati predmetno vozilo.
13. Tužiteljica u žalbenim navodima ističe da je ovdje tuženik iskoristio njeno zdravstveno stanje, a s obzirom da je bila ovisna o pomoći drugih osoba kao invalidna i teže pokretna osoba a briga i pomaganje tuženika je bilo sredstvo manipulacije usmjereno na postizanje cilja a to je stjecanje motornog vozila.
14. Međutim ovi žalbeni navodi tužiteljice su u suprotnosti sa iskazom same tužiteljice u kojem jasno navodi da je sama odlučila prepisati automobil na tuženika, da se nakon smrti supruga sprijateljila sa tuženikom kojeg je upoznala putem oglasa i da joj je tuženik pomagao te se tužiteljica preselila iz [adresa] u [adresa] gdje je mjesto prebivališta tuženika te je sama navela kao kupca vozila ovdje tuženika.
15. Nadalje žalbeni navodi tužiteljice kojim ističe ništetnost predmetnog darovanja te da nije imala sposobnost shvatiti značenje svojeg očitovanja volje je isticanje novih činjenica u žalbenoj fazi postupka a što nije dopušteno (čl. 352. ZPP-a).
16. Tužiteljica žalbenim navodima suprotstavlja vlastitu ocjenu dokaza sudskoj ocjeni dokaza a da pri tome ne navodi opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.
17. Ovdje valja naglasiti da prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode protivnika, dok prema odredbi čl. 221a ZPP-a ako sud na temelju provedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
18. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
19. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku ista je odbijena s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 8. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Joka Umićević
