REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-103/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika INA Industrija nafte d.d. iz Zagreba, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pr-314/2022-44 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pr-314/2022-44 od 30. travnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na novo suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog tuđe pomoći i njege u razdoblju od 1. lipnja 2017. do 30. rujna 2022. isplati iznos od 5.096,32 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 10. srpnja 2017. do 10. listopada 2022., sve do isplate, po propisanoj stopi prema pojedinačno specificiranim iznosima u točki I. izreke. Točkom II. naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od 10. prosinca 2016. do 30. rujna 2022. isplati iznos od 34.451,19 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 10. siječnja 2017. do isplate po propisanoj stopi prema pojedinačno specificiranim iznosima u točki II. izreke. Točkom III. je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.119,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja 2025. do isplate po propisanoj kamatnoj stopi.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra kako iz točke 14.2. obrazloženja proizlazi da pobijana presuda ne sadrži razloge o samom osnovu odgovornosti u ovom predmetu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Sud u toj točki, pozivom na pravomoćnu odluku u predmetu istog suda poslovni broj Pr-336/2020, navodi da nije obrazlagao prigovor tuženika o tome da nije odgovoran za štetu niti dokumentaciju koju je u tom smislu tuženik dostavio u spis, izgubivši pritom iz vida okolnost da predmet spora nije isti kao i predmet spora u predmetu poslovni broj Pr-336/2020, pogotovo okolnost da se ta dva spora odnose na različita razdoblja, zbog čega tužitelj je dužan i u ovom sporu za novo razdoblje dokazati odgovornost tuženika. Sud to u presudi nije obrazložio. Pogrešno je primijenio i materijalno pravo, budući da se u točki 15.1. obrazloženja pogrešno poziva na odredbu članka 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje: ZOO), navodeći da tužitelju u konkretnom slučaju pripada izgubljena zarada, kao razlika između naknade plaće koju bi ostvarivao da nije bilo povrede na radu 25. travnja 2012. i invalidske mirovine, budući da mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Propustio je primijeniti odredbu članka 1095. stavka 2. ZOO-a jer je očito da u ovom predmetu tužitelj nije tražio niti sud dosudio novčanu rentu pa odredba članka 1095. stavka 2. ZOO-a nije primijenjena. Nemoguće je u odnosu na pitanje izgubljene zarade primijeniti odredbu članka 1095. stavka 1. ZOO-a jer se ona odnosi na izgubljenu zaradu za vrijeme liječenja. U pogledu pitanja djelomične nesposobnosti za rad i mogućnosti te obveze tužitelja da se zaposli s preostalom radnom sposobnošću, sasvim je očito da se tužitelj upravo tijekom utuženog razdoblja nije ni pokušao zaposliti i time umanjiti štetu. Naime, u točki 16.3. obrazloženja navodi se da je tužitelj prijavljen na Hrvatski zavod za zapošljavanje 26. listopada 2022., no ta okolnost gubi bilo kakvu važnost za predmet kad se uzme u obzir da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao još odlukom o otkazu od 14. studenog 2016., kao i da tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu za tuđu pomoć i njegu te izgubljenu zaradu za razdoblje od lipnja 2017. do rujna 2022. Zato okolnost da se tužitelj nije prijavio na Hrvatski zavod za zapošljavanje s danom 26. listopada 2022. ni teoretski ne može dokazati da bi tužitelj uopće pokušao umanjiti štetu u prijašnjem razdoblju, odnosno u razdoblju obuhvaćenom tužbenim zahtjevom. Iz istih je razloga pogrešna ocjena suda iz točke 16.4. obrazloženja da bi u konkretnom slučaju tužitelj dokazao da je nakon povređivanja aktivno tražio posao s preostalom radnom sposobnošću, budući da je već i po osnovnoj logici jasno kako njegovo traženje posla u razdoblju nakon utuženog razdoblja ne može biti relevantno za utuženo razdoblje kao ranije razdoblje. Stoga je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer tužitelj nije dokazao da bi u utuženom razdoblju uopće i pokušao umanjiti štetu, a sud je u točki 16.4. očito pogrešno ocijenio postupanje tužitelja. Obrazloženje pobijane presude proturječi i samo sebi uslijed proturječnosti ocjene suda iz točke 16.4. obrazloženja u odnosu na ono što se navodi u točkama 16.3. i 8. obrazloženja i u odnosu na razdoblje za koje tužitelj traži naknadu štete pa se i ovdje radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo prilikom izračuna izgubljene zarade, odredba članka 95. stavka 5. Zakona o radu jer sud nije primijenio odredbe akata tuženika (kolektivni ugovor, pravilnik o radu) koje taj zakon u članku 95. stavku 5. predviđa primarnima. Posljedično je i odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke pogrešna pa tuženik i tu točku pobija u cijelosti. Predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja uz njegovo obvezivanje da tuženiku naknadi parnični trošak i trošak žalbe, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz obvezivanje tužitelja da tuženiku naknadi trošak žalbe.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. rujna 2022. te za izgubljenu zaradu za razdoblje od 10. siječnja 2017. do 10. listopada 2022., sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Na ime naknade štete na ime tuđe pomoći i njege potražuje ukupno 5.096,32 eura, odnosno 79,63 eura mjesečno, a na ime štete zbog izmakle zarade iznose kako su podrobnije navedeni u točki II. presude, ukupno 34.451,19 eura.

5. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz zaključak kako osnova odgovornosti tuženika za štetu proizlazi iz pravomoćne presude suda prvog stupnja poslovni broj Pr-336/2020, a kojom je utvrđeno da je tuženik prema odredbi članka 25. (identičnog sadržaja kao odredba članka 15. Zakona o zaštiti na radu - "Narodne Novine" broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 93/2018. i 96/2018., dalje: ZZR), članka 111. stavka 1. (identičnog sadržaja kao odredba članka 103. stavka 1. Zakona o radu – "Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023., dalje: ZR) i članka 1045. stavka 3. ZOO-a odgovoran za povredu tužitelja od 25. travnja 2012. te da ne postoje razlozi za njegovo oslobođenje od odgovornosti za štetu počinjenu na radu i u vezi s radom. Zato nije ni obrazlagao prigovor tuženika na dostavljenu dokumentaciju koja se odnosi na osnovu odgovornosti u ovoj pravnoj stvari. Utvrđuje kako je tužitelj pretrpio štetu na ime naknade tuđe pomoći i njege na temelju nalaza i mišljenja vještaka kirurga dr. Williama Klarića koji je utvrdio da tužitelju treba tuđa pomoć i nadalje (pri navlačenju čarapa, nogavica i vezivanja cipela i pri skidanja istih, rezanju noktiju na nogama i toalete nogu ljeti, prilikom tuširanja te pri prijevozu osobnim automobilom radi odlaska do liječnika ili do institucije za produženje dokumenata), sve u trajanju od 4 sata tjedno trajno. To sve, budući da se zbog višestrukih ozljeda i zaostalog ožiljka veličine dječje šake i dubine 5-6 cm ne može saginjati i obavljati uobičajene radnje vezane za isto. Cijeneći duljinu trajanja potrebe tuđe pomoći i njege, okolnost što ona ne zahtijeva stručnu pomoć medicinske osobe, kao i uobičajenu cijenu sata pružanja tuđe pomoći i njege na temelju odredbe članka 223. ZPP-a, prvostupanjski sud na ime naknade tog vida štete dosuđuje novčanu naknadu od 76,73 eura mjesečno, odnosno ukupno 5.096,32 eura, koliko je tužitelj i zatražio.

5.1. Dosuđuje mu i iznose izgubljene zarade za navedeno razdoblje, kao razlike između invalidske mirovine koju prima i plaće koju bi ostvario da je ostao raditi, budući da mu je zbog priznate povrede na radu još rješenjem od 17. studenog 2014. utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti, 15. siječnja 2016. pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti od 17. studenog 2014. te od 15. prosinca 2016. pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti počevši od 10. prosinca 2016. Visinu naknade plaće određuje prema odredbi članka 95. stavaka 5. i 6. ZR-u odnosu na visinu one plaće koju bi u istom razdoblju ostvario da je radio. To sve prema nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković od 28. lipnja 2024. na temelju dokumentacije (obračunskih isprava za isplatu plaće od kolovoza 2015. do prosinca 2016. i uzimanja u obzir prilikom obračuna razlike očekivane neto plaće i isplaćenog iznosa invalidske mirovine, pri čemu je prosječna neto plaća iskazana za puni fond radnih sati i prikazana na obračunskim listama za mjesec kolovoz, rujan i listopad 2015. Naknadu s osnove tuđe pomoći i njege dosuđuje tužitelju prema odredbi članka 1095. ZOO-a, a naknadu na ime izgubljene zarade prema odredbi članka 1095. ZOO- a u vezi s člankom 1088. stavkom 1. ZOO-a, cijeneći okolnost da se tužitelj u okviru preostale radne sposobnosti od 30% pokušao zaposliti, javljao se i na oglase, ali se unatoč poduzetim radnjama nije uspio zaposliti. Zateznu kamatu na dosuđene iznose dosudio je tužitelju prema odredbi članaka 26. i 29. u vezi s člankom 1069. ZOO-a.

6. Takva odluka prvostupanjskog suda nije pravilna ni zakonita.

7. Tuženik osnovano ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, već iz razloga što je ocijenio kako odštetna odgovornost tuženika proizlazi iz pravomoćne presude donesene u predmetu poslovni broj Pr-336/2020, pri čemu je jasno naveo kako smatra da zbog postojanja te presude nije dužan niti obrazlagati prigovor tuženika o odgovornosti samog tužitelja, odnosno o njegovoj djelomičnoj odgovornosti. Naime, pravomoćna presuda poslovni broj Pr-336/2020 u svojoj izreci ne utvrđuje postojanje odgovornosti tuženika (kako u cijelosti, tako niti djelomično), već je prvostupanjski sud o njegovoj odgovornosti odlučio kao o prethodnom pitanju u tom sporu. Dakle, kako je o odgovornosti tuženika odlučeno samo na razini prethodnog pitanja, sud u ovoj pravnoj stvari nije vezan tom odlukom u ovoj parnici u kojoj tužitelj iz istog štetnog događaja protiv istog tuženika zahtijeva naknadu daljnje štete, kako to proizlazi iz odredbe članka 12. stavka 2. ZPP-a. Prema toj odredbi, a s obzirom na članak 333. ZPP-a, pravomoćnom odlukom postaje samo izreka presude. Zato je potrebno da odluka o odgovornosti tuženika čini sastavni dio izreke presude koji bi time postao pravomoćan, a da bi se moglo uzeti da je pravomoćno odlučeno o njegovoj odgovornosti i da bi ona mogla vezati sud i u novoj parnici koju bi tužitelj pokrenuo iz istog štetnog događaja. Ovako donesena odluka u predmetu poslovni broj Pr-336/2020 ima pravni učinak samo u postupku u kojem je odluka donesena te nema značaj presuđene stvari jer pitanje odgovornosti nije uneseno u izreku, nego samo u obrazloženje.

8. Takvim postupanjem je prvostupanjski sud doista počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje se tiču istaknutog prigovora tuženika u smjeru potpune odgovornosti tužitelja za štetni događaj odnosno njegove djelomične odgovornosti za isti taj događaj. Tuženik je, osim prigovora u tom smislu, predložio i materijalne dokaze u tom pravcu te saslušanje svjedoka, kako je to navedeno u odgovoru na tužbu i kako to proizlazi iz njegovih daljnjih navoda tijekom postupka.

9. S obzirom na učinjenu bitnu povredu odredaba postupka, valjalo je ukinuti odluku prvostupanjskog suda prema odredbi članka 369. stavka 1. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na novo suđenje.

10. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka otkloniti učinjenu bitnu povredu odredaba postupka, uzeti u obzir istaknute prigovore tuženika i utvrditi, cijeneći predložene dokaze po tuženiku, odgovornost stranaka u ovoj pravnoj stvari za štetni događaj te se jasno očitovati o istaknutim prigovorima tuženice u pogledu postojanja odgovornosti, odnosno djelomične odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja. U nastavku postupka će prvostupanjski sud uzeti u obzir i očitovati se i o preostalim žalbenim navodima tuženika te donijeti novu, pravilno obrazloženu odluku, sve prema odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a.

U Puli 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić