REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1296/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika Dalma d.d. u stečaju, Split, Kopilica 5, OIB 64479860853, kojeg zastupa stečajni upravitelj Mira Hajdić i osporavatelji OD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i Adria Rijeka d.o.o., Rijeka, Užarska 29, OIB 07638053150, koje zastupaju punomoćnici Meri Blaslov Pavasović, odvjetnica u Splitu, Livio Vidučić, odvjetnik u Splitu i Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1778/2023-3 od 11. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-357/2021-22 od 27. siječnja 2023., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1778/2023-3 od 11. srpnja 2023. i presuda Trgovačkog suda u Splitu br. P-357/2021-22 od 27. siječnja 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima nastalim u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je osnovana tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 8.824.071,29 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda (toč. I.), naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 60.287,68 eura/454.237,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2023. do isplate po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 86.694,54 eura/653.200,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2023. do isplate (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3760/2023-2 od 7. veljače 2024. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
"Je li Republika Hrvatska ovlaštena ostvariti naplatu javnih davanja koji su prihod državnog proračuna uključujući i doprinos na plaću i doprinose iz plaće te pripadajuće poreze prijavom tražbine u stečajnom postupku, osim za slučaj da stečajni upravitelj sačini popis tražbina radnika, odnosno bivših radnika stečajnog dužnika ili ako ih oni sami prijave?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanja zbog kojih je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud pobijanu nižestupanjsku presudu preinači i u cijelosti udovolji zahtjevu tužitelja, podredno da se pobijane presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tuženik po osporavatelju Adria Rijeka d.o.o. osporava navode revizije, ističe da su navodi tužitelja neosnovani, te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana. Ujedno se traži naknada troškova sastava odgovora na reviziju u iznosu od 25.923,75 eura, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.328,00 eura.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je nad tuženikom stečajni postupak otvoren rješenjem prvostupanjskog suda br. St-156/2012 od 22. siječnja 2020, time da je stečajni postupak pokrenut prijedlogom vjerovnika ID koji je podnesen 21. kolovoza 2012.,
- da je stečajni postupak bio u prekidu zbog postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom,
- da je stečajna upraviteljica tuženika dostavila u stečajni spis specifikaciju tužiteljeve tražbine iz koje je vidljivo da tužitelj potražuje tražbinu mirovinskog doprinosa I. stup dospjele do 31. prosinca 2009. u iznosu od 1.828.423,68 kn, mirovinskog doprinosa II. stup 99.282,09 kn, kamate na porez i prirez dohotku u iznosu od 3.684,55 kn, doprinosa za zdravstveno osiguranje u iznosu od 3.280.517,01 kn i 1.505.616,77 kn, doprinosa za zaštitu zdravlja na radu u iznosu od 104.415,06 kn i 46.419,72 kn, kamate za doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 1.881.683, 10 kn i 6.943,93 kn te kamate za doprinos za zaštitu zdravlja na radu u iznosu od 67.085,38 kn,
- da je dio tražbine u visini od 3.490.370,74 kn osporila stečajna upraviteljica zbog zastare, dok su u preostalom dijelu tražbinu tužitelja osporili vjerovnici OD i Hypo Group d.o.o. tvrdeći da tužitelj nije osobni vjerovnik prijavljene tražbine, odnosno da se ne radi o tražbini višeg isplatnog reda, te također zbog zastare,
- da je stečajna upraviteljica priznala tražbinu tužitelja u iznosu od 5.333.700,55 kn koji se odnosi na obračunati doprinos zdravstvenog osiguranja na plaće radnika za razdoblje od 1. siječnja 2010. do otvaranja stečajnog postupka smatrajući da je tužitelj legitimiran za podnošenje prijave, jer se radi o tražbini koja je prihod državnog proračuna te istu nije moguće prema poreznim propisima isplatiti odvojeno od bruto plaće radnika.
9. Nižestupanjski sudovi istu da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti Stečajni zakon ("Narodne novine", broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12 – dalje: SZ/96), obzirom na odredbu čl. 441. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15 – dalje: SZ/15) koji je stupio na snagu 1. rujna 2015., a kojom odredbom je propisano da će se stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja. Budući je u konkretnom slučaju stečajni postupak pokrenut 2012. to je valjalo primijeniti SZ/96 kao mjerodavno pravo u ovom predmetu.
10. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova prema odredbi čl. 71. st. 1. SZ/96 u tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze tražbine radnika i prijašnjih radnika stečajnog dužnika nastale prije otvaranja stečajnog postupka iz radnog odnosa u bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanog zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljeda na radu ili profesionalne bolesti.
11. Zakonom o izmjenama i dopunama SZ/15 ("Narodne novine", broj 104/17) izmijenjena je odredba čl. 138. st. 1. SZ/15 na način da u tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze tražbine radnika i prijašnjih radnika nastale do otvaranja stečajnog postupka iz radnog odnosa, tražbine proračuna, zavoda ili fondova u skladu s posebnim propisima u visini pripadajućeg dijela ukupnog troška plaće ili naknade plaće i otpremnine do iznosa propisanog zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
12. Stoga nižestupanjski sudovi smatraju da su prema SZ/96 radnici morali prijaviti tražbinu u bruto iznosu, pod pretpostavkom da stečajni upravitelj ne sastavi popis tražbina radnika u bruto iznosu. Zaključno nižestupanjski sudovi smatraju da u tražbine prvog višeg isplatnog reda pripadaju samo tražbine radnika u ukupnom bruto iznosu, odnosno da tražbine koje predstavljaju poreze i doprinose na dohodak i doprinose za mirovinsko osiguranje ne može prijaviti Republika Hrvatska, već samo radnici i prijašnji radnici stečajnog dužnika.
13. Osnovano tužitelj u reviziji ukazuje da u slučaju ako Republika Hrvatska ne bi bila ovlaštena prijaviti nepodmirene obveze na ime doprinosa iz i na plaću, a u slučaju kada ni radnici ne podnesu prijave tražbine, a niti stečajni upravitelj ne sastavi popis tražbina radnika, dovelo do izravnog oštećenja državnog proračuna odnosno mirovinskog i zdravstvenog sustava Republike Hrvatske.
14. Naime, prema odredbi čl. 71. st. 1. SZ/96 tražbine radnika i prijašnjih radnika u prvom više isplatnom redu moraju biti prijavljene u bruto iznosu. Ako su te tražbine prijavljene u bruto iznosu, tada su u te tražbine uključene i tražbine s osnova doprinosa na i iz plaće, odnosno poreza i prireza na dohodak.
15. No, u konkretnom slučaju proizlazi iz zapisnika s ročišta u predmetu St-156/2012- 191 od 24. svibnja 2021. da sporna potraživanja odnose na dopunu obračuna poreza i doprinosa za plaću od siječnja 2010. pa nadalje, te da ti porezi i doprinosi nisu bili obračunati, priznati, a niti utvrđeni na prvom ispitnom ročištu. Navedeno se odnosi na dio tražbine tužitelja koji je stečajna upraviteljica priznala u visini od 5.333.700,55 kn.
16. Sukladno odredbama čl. 6. i 235. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14 i 115/15) poslove prikupljanja doprinosa, među kojim poslovima se podrazumijeva i utvrđivanje obveze i obračunavanje iznosa doprinosa, kao i evidentiranje i naplata i prisilna naplata doprinosa, obavlja Porezna uprava prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16), pri čemu valja posebno navesti da radnik nije ovlašten primiti za svoj račun iznos javnih davanja iz ovršne isprave (presude ili obračuna plaće), već se javna davanja po obračun Porezne uprave izravno plijene od poslodavca i uplaćuju na odgovarajuće račune.
17. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"Republika Hrvatska ovlaštena je ostvariti naplatu javnih davanja koji su prihod državnog proračuna uključujući i doprinos na plaću i doprinose iz plaće te pripadajuće poreze prijavom tražbine u stečajnom postupku u slučaju kada stečajni upravitelj nije sačinio popis tražbina radnika, odnosno bivših radnika stečajnog dužnika, odnosno ako radnici odnosno bivši radnici te tražbine nisu prijavili sami u stečajnom postupku.".
18. Osim toga, valja istaći da doprinosi na plaću i doprinosi iz plaće, odnosno pripadajući porezi uvijek predstavljaju tražbine prvog višeg isplatnog reda, neovisno o izmjeni Stečajnog zakona, te je Republika Hrvatska ovlaštena na prijavu takvih tražbina u slučaju kada iste nisu prijavili radnici odnosno bivši radnici, odnosno kada stečajni upravitelj nije sačinio popis tih tražbina.
19. Kako u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi nisu utvrdili jesu li osporene tražbine prijavljene u stečajnog postupku od strane radnika, odnosno je li stečajna upraviteljica za navedene tražbine sačinila popis tražbina radnika, valjalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.
20. Kod toga valja navesti da je presudu valjalo ukinuti i u dijelu u kojem je osporena tražbina i za iznos od 3.490.370,74 kn, jer je u tom dijelu tražbina osporena i zbog zastare, a o kojem prigovoru nižestupanjski sudovi nisu odlučivali zbog shvaćanje da Republika Hrvatska nema aktivnu legitimaciju za podnošenje prijave radi javnih davanja u stečajnom postupku.
21. Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, te ocijeniti i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, ali i prigovor zastare iznesen od strane stečajne upraviteljice, ali i osporavatelja tražbine u stečajnom postupku.
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
