Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2427/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Maja Krstović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika: 1. MĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Suzana Zubović, odvjetnica u Dubrovniku, Bana Josipa Jelačića 29 i 2. Hrvoja Pinčevića, Metohija, Gornje selo 8, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju pomoćnici ĐĐ, Denis Bajs i Toni Orest Drašković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-160/2022 od 26. ožujka 2025., u sjednici vijeća dana 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-160/2022 od 26. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana te se preinačava rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-160/2022 od 26. ožujka 2025. u dijelu pod toč. III izreke (odluka o troškovima postupka) u odnosu na drugotuženika BĐ te se zahtjev ovog tuženika za naknadu parničnog troška odbija za iznos od 1.375,00 eur, odnosno preko dosuđenih 4.012,50 eur a do ukupno dosuđenih 5.387,50 eur.

II U preostalom dijelu žalba tužitelja u dijelu odluke o troškovima postupka odbija se kao neosnovana i potvrđuje u dijelu pod toč. III izreke rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-160/2022 od 26. ožujka 2025.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Nalaže se tuženoj ad/I tužitelju na uvid dati podatke o stanju i prometu sa deviznog računa otvorenog na ime UĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb IBAN: [broj bankovnog računa] u razdoblju od dana 12. siječnja 2018. u 21:00 pa do dana podnošenja ove tužbe.

2. Utvrđuje se da je u cijelosti ništav ugovor o doživotnom uzdržavanju potpisan između tuženika kao davatelja uzdržavanja i llije UĐ kao primatelja uzdržavanja dana 27. listopada 2016. pred javnim bilježnikom Nikšom Mozara br. OU-266/16 3. Zabranjuje se tuženima raspolagati pravima sadržanim u ugovoru iz toč. l ove presude

4. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik 48/192 dijela prava vlasništva novčanog iznosa koji se dana 12. siječnja 2018. u 21:00 nalazio na deviznom računu otvorenom na ime UĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb IBAN:

[broj bankovnog računa] čiju će visinu tužitelj odrediti tek nakon što tužena adi ispuni obvezu iz toč I ove presude.

5. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik 48/192 dijela prava vlasništva nekretnina uknjiženih na ime Č pok. M OIB: [osobni identifikacijski broj] u zk. ul. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to 48/192 dijela prava vlasništva od-2/24 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina]:-2/192 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];- 2/280 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina];-1/5 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];-224/2240 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];-2/12 dijela prava vlasništva k. č. ZGR. [katastarska čestica], zgr.

29/2,

zgr.

29/4,

zgr.

29/6,

K.

Č.

169,170,179,182,201/3,225/1,239/3,241/2,247/2,362/1,363/3,371/1,404/1,405/1,406, 508,529/3,538,543/2,550,773/2,854,861/3,861/8 sve K. O. [katastarska općina];-2/48 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];-2/108 dijela prava vlasništva k. č. ZGR. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];-672/30240 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];-2/48 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina].

6. Dužan je tuženi ad/2 priznati utvrđenja iz toč II, IV i V ove presude te trpjeti da se tužitelj u zemljišnoj knjizi uknjiži kao vlasnik:-96/4608 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];-96/36864 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];- 96/53760 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina];-48/960 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];-10752/10752 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];-96/2304 dijela prava vlasništva k. č. ZGR. [katastarska čestica], zgr. 29/2, zgr. 29/4, zgr. 29/6, K. Č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];-96/9216 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];-96/20736 dijela prava vlasništva k. č. ZGR. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];-33256/5806080 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];-96/9216 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje tog prava sa imena UĐ pok. M OIB: [osobni identifikacijski broj].

7. Nalaže se tuženoj ad/1 isplatiti tužitelju iznos koji će čiju će visinu tužitelj odrediti tek nakon što tužena ad/1 ispuni obvezu iz toč I ove presude sve to zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana koji će tužitelj odrediti tek nakon što tužena adi ispuni obvezu iz toč I ove presude pa do plaćanja prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Rješenjem od istog dana odbija se prijedlog za osiguranje tražbine određivanjem privremene mjere zabrane isplate iznosa sa računa. Ujedno se tužitelju nalaže tuženiku pod 1 naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu 5250.00 eura a tuženiku pod 2. parnični trošak ovog postupka u iznosu 5387,50 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od presuđenja pa do plaćanja.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine ", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. U odgovorima na žalbu tuženi se protive navodima žalbe te predlažu istu odbiti i potvrditi njome pobijanu odluku, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora po utvrđenju suda prvog stupnja jest zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju potpisan između tuženika kao davatelja uzdržavanja i Č kao primatelja uzdržavanja dana 27. listopada 2016. pred javnim bilježnikom Nikšom Mozara br. OU-266/16, kao i utvrđenje vlasništva i to nekretnina te sredstava deviznog računa pri čemu temeljem smrtovnice sud utvrđuje kako je UĐ umro **.**.2018. te se njegova imovina sastoji od nekretnine u k. o. [katastarska općina], mirovina 1/2018, devizni račun zagrebačke banke uz zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju s MĐ i SĐ od 27. listopada 2016. dok temeljem psihijatrijskog nalaza i mišljenja prim. Hrvoje Markovića, dr. med., stalnog sudskog vještaka za psihijatriju, od 25. listopada 2016., a koji se izdaje na osobni zahtjev radi utvrđivanja sposobnosti za rasuđivanje, proizlazi da je UĐ sposoban u potpunosti shvatiti vlastito postupanje i upravljati svojom voljom, odnosno da je sposoban za rasuđivanje tako da je izjavom o dopuni Ugovora o doživotnom uzdržavanju UĐ isti u prisustvu svjedoka AĐ i ZĐ izjavio da pod zdravim i potpunim razumom oporuku koju je napravio u Sjedinjenim Američkim Državama od 15. studenoga 2007. godine, stavlja izvan snage, odnosno da istu smatra nevažećom, te kako je razlog istog čina to što je u Republici Hrvatskoj napravio Ugovor o doživotnom uzdržavanju pri čemu tužitelj nije bio stranka predmetnog ugovora, nije pravni slijednik temeljem zakona ni oporuke, niti je ovlašten pozivati se na pravne učinke navedenoga Trusta iz 2007. koji nije priznat u hrvatskom pravu. Tužitelj stoga nema aktivnu legitimaciju, niti je dokazao postojanje pravnog interesa u smislu čl. 186. st. 1. ZPP-a za postavljanje utvrđujućeg zahtjeva.

7. Tužitelj pak u žalbi tvrdi kako

-sud nepravilno odlučuje o primjeni mjerodavnog prava temeljem principa lex rei sitae. Zahtjev se odnosi i na pokretnine (novčani iznos po računima) i na sam ugovor o doživotnom uzdržavanju, gdje se navedeno načelo ni na koji način ne može primijeniti

-sud nije izvršio pregled predmeta O-229/2018 i smrtovnice iza pok. UĐ te je tužitelj brat pok. UĐ koji je umro bez supruge ili potomaka, pa tužitelj itekako ulazi u krug zakonskih nasljednika i ima pravni interes za ovaj postupak, kako temeljem nasljednog prava, tako i temeljem trusta

-sud neosnovano utvrđuje kako priroda Trusta kao jednostranog raspolaganja ne može nadjačati učinke dvostrano obveznog pravnog posla iz čega proizlazi kako bi bilo tko mogao dvostranim poslom anulirati svoje jednostrane pravne poslove, bez obzira na njihove učinke

-sud neosnovano utvrđuje kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju ispunjavan a nije proveo nikakve dokaze izuzev pregleda samog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a iz čega se ne može zaključiti ništa, a sud je odbio niz dokaznih prijedloga na ovu okolnost

-Trust se odnosio na imovinu širu od nekretnina, te o tome nema niti jedne jedine riječi te nije jasno je li trust pravilno opozvan; je li pok. UĐ raspolagao imovinom koja je već u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju već nije bila njegova a prema odredbama Trusta, ukoliko se ovoj raspodjeli kao neopozvanoj volji UĐ usprotivi itko od korisnika Trusta, tada tome korisniku ne pripada ništa iz Trusta i on biva isključen iz raspodjele imovine, a njegov udio se pripaja ostalima kao da ovaj nije niti bio rođen. Upravo to su tuženi učinili sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju prije bilo kakve izjave o tome da bi trust bio opozvan, dakle trust je postojao u trenutku kada su tuženi postupili protivno istome

-o odbijanju točke 1., 4. i 7. tužbenog zahtjeva (dijela koji se ne odnosi na nekretnine) u obrazloženju presude nema niti jedne jedine riječi te nema nikakvog osvrta zašto nisu provedeni dokazi koje je tužitelj predložio.

8. Pravilno pak u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako je ovdje riječ o pravnim odnosima koji se odnose na nekretnine na teritoriju Republike Hrvatske. U pogledu pokretnina, pak, valja reći kako je pokojni preminuo na području RH te je tamo imao barem posljednje poznato boravište, pa se primjenjuje odredba čl. 20. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj: 101/17, 67/23, dalje ZMPP) prema kojem se za stvarna prava na stvarima primjenjuje pravo mjesta na kojem se stvar, nalazi, a radi se i o novčanim sredstvima na računu i mirovini u RH kao i o nekretninama u RH. Dalje, u pogledu pak valjanosti pravnih poslova, što je ovdje predmet prijepora, prema čl. 25. ZMPP pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177,4.7.2008.) unutar njezinog polja primjene, a pravo mjerodavno za ugovorne obveze koje su isključene iz polja primjene Uredbe iz st. 1. toga članka, a za koje mjerodavno pravo nije određeno drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom na snazi u Republici Hrvatskoj, određuje se prema odredbama Uredbe iz st. 1. toga članka koje se odnose na te ugovorne obveze. Temeljem čl. 10. iste uredbe, postojanje i valjanost ugovora ili bilo koje odredbe ugovora utvrđuju se pravom kojem bi ugovor bio podložan na temelju te Uredbe da je ugovor ili njegova odredba valjana. Čak i prema čl. 11. Uredbe, ugovor koji sklope osobe, ili njihovi predstavnici koji se nalaze u istoj državi u vrijeme njegova sklapanja, formalno je valjan ako ispunjava formalne zahtjeve prava kojem sadržajno podliježe na temelju ove Uredbe ili prava države u kojoj je sklopljen. Ugovor koji sklope osobe, ili njihovi predstavnici, koji se nalaze u različitim državama u vrijeme njegova sklapanja, formalno je valjan ako ispunjava formalne zahtjeve prava kojem sadržajno podliježe na temelju ove Uredbe ili prava bilo koje od država u kojima se u vrijeme sklapanja ugovora nalazi bilo koja od ugovornih stranaka ili njihov predstavnik, ili prava države u kojoj je bilo koja od ugovornih stranaka u to vrijeme imala uobičajeno boravište. Konačno, jednostrani akt čija je svrha postizanje pravnog učinka na postojeći ili potencijalni ugovor, formalno je valjan ako ispunjava formalne zahtjeve prava kojem podliježe odnosno kojem bi bio podložan na temelju ove Uredbe, ili prava države u kojoj je akt sastavljen, odnosno prava države u kojoj je osoba koja je akt sastavila u to vrijeme imala uobičajeno boravište.

9. Dakle, u svakom slučaju radi se o mjerodavnom pravu RH kao pravu temeljem kojeg se procjenjuje ono što je u ovoj parnici predmet spora, a to je valjanost pravnog posla ugovora o doživotnom uzdržavanju (koji je konačno zaključen i u RH) te vlasništvo na predmetima prijepora, pa je zaključak suda prvog stupnja o neprimjenjivanju pravnih pravila strane države u kojoj je nastao pravni posao koji je prethodio (Trust) pravilan, jer ovdje se ne radi o valjanosti tog pravnog posla niti njenoj ocjeni.

10. Sve kada bi ovdje i bilo sporno pitanje izvršavanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, valja reći kako isto nije od značaja za njegovu valjanost, već samo za eventualno ispitivanje pretpostavki za raskid istog ugovora, o čemu nitko od stranaka ništa niti tvrdi niti dokazuje, a najmanje to da je pok. primatelj uzdržavanja išta poduzeo u pogledu utvrđenja postojanja tih pretpostavki, pa sama činjenica izvršavanja ugovora nije od utjecaja na njegovu valjanost. Isto tako, nije od utjecaja niti okolnost je li ovlaštenik odnosno primatelj uzdržavanja samim ugovorom raspolagao kakvom stvari ili pravom kojeg u času zaključenja tog posla nije bio vlasnik, te u tom pravcu i nije odlučno ispitati pravilnost njegova postupanja po odredbama tzv. Trusta kao instituta stvarnog prava. Ovo stoga što je istina kako nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego li što sam ima, ali to ne utječe na valjanost pravnog posla kojim bi to bilo izvršeno, već na mogućnost stjecanja tog prava prema posebnim propisima o stjecanju svakog od pojedinih prava koja su bila predmetom takvog pravnog posla. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja odbio dokazne prijedloge usmjerene na okolnost izvršavanja pravnog posla pored okolnosti da je primatelj uzdržavanja raspolagao nekom imovinom više puta, jer isto ne utječe na valjanost potonjeg pravnog posla – ugovora o doživotnom uzdržavanju već na druge pravne institute u pogledu tog posla koji ovdje nisu predmet spora.

11. Konačno, u pravu je tužitelj kada tvrdi da su troškovi drugotuženog prema žalitelju dosuđeni dva puta ali samo za radnju pristupa ročištu jer taj tuženik nije zastupan niti sudjelovao na ročištu 18. siječnja 2024. a dosuđen mu je trošak u iznosu od 1.100,00 €, niti je isključivo u njegovo ime poduzeta radnja podneska od 06. veljače 2024. u iznosu od 50,00 €, iz čega proizlazi da je tom tuženiku dosuđeno 1.150,00 eur više ili umjesto dosuđenog iznosa od 4.360,00 stvarno pripada mu 3.210,00 eur što uvećano za PDV jest eur 4.012,50. Kako je dosuđeno 5.387,50 eur to je kada se ovaj iznos umanji za 4.012,50 eur dosuđeno više troška za 1.375,00 pa je temeljem čl. 380. toč. 3. a u vezi sa čl. 166. st. 1. i 2. ZPP valjalo u tom pravcu preinačiti pobijanu odluku, a u ostalome dijelu istu potvrditi, te odbiti zahtjeve stranaka za dosuđenjem troškova postupka jer tužitelj je uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP a troškovi tuženika nisu bili potrebni za vođenje postupka prema čl. 155. ZPP, dok je u preostalom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijana odluka potvrđena i žalba odbijena te je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić