Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-238/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nives Grgić Bažon, odvjetnici u Puli, Ciscuttijeva 15, protiv tuženika UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nevenu Bastijančiću, odvjetniku u Puli, Mate Balote 5, radi razvoda braka i u pravnoj stvari tuženog-protutužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nevenu Bastijančiću, odvjetniku u Puli, Mate Balote 5, protiv tužiteljice-protutužene IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nives Grgić Bažon, odvjetnici u Puli, Ciscuttijeva 15, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženog-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-173/2024-18 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženog-protutužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-173/2024-18 od 28. travnja 2025., u točkama II, III i IV izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom razveden je brak stranaka (točka I izreke), odbijen je protutužbeni zahtjev tuženog-protutužitelja (u daljnjem tekstu tuženog) da sud obveže tužiteljicu-protutuženicu (u daljnjem tekstu tužiteljicu) da za uzdržavanje tuženog plaća mjesečno iznos od 400,00 eura počem od 27. siječnja 2025. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti (točka II izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 875,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate (točka III izreke) dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan (točka IV izreke).
2. Presudu u točkama II, III i IV izreke pobija tuženi ne navodeći određeni žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja istu preinači na način da mu dosudi uzdržavanje u zatraženom iznosu uvećano za pripadajuće zatezne kamate i troškove postupka odnosno podredno ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žale tuženika te predlaže da sud drugog stupnja istu kao neosnovanu odbije i potvrdi prvostupanjsku odluku kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika.
4. Žalba tuženog nije osnovana.
5. Pošavši od utvrđenja da je zahtjev tuženika za uzdržavanje podnesen u roku iz čl. 297. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, i 98/19 u daljnjem tekstu ObZ) međutim da sud nije utvrdio postojanje zakonskih pretpostavki za određivanjem uzdržavanja tuženiku od strane tužiteljice kao bivšeg bračnog druga u smislu odredbe čl. 295. ObZ budući tuženik, iako je osoba lošeg zdravstvenog i imovnog stanja (tuženik je osoba s invaliditetom s Barthelovim indeksom 35 što ukazuje na tešku ovisnost i invalidnost, upućen na invalidsku komisiju gdje čeka vještačenje) nije dokazao da bi tužiteljica imala dovoljno sredstava za njegovim uzdržavanjem, da je tužiteljica zaposlena na pola radnog vremena, da prima plaću od 200,00 eura i nema imovine iz koje bi mogla ostvariti korist s time da je tužiteljica vlasnica nekretnine koju je naslijedila od majke, a što predstavlja njenu posebnu imovinu, a koju nekretninu je prepustila na korištenje tuženiku posljedično čemu isto predstavlja njezin doprinos uzdržavanju tuženika koji ne plaća najam stana sud prvog stupnja utvrdio je da bi, s obzirom na imovinske prilike tužiteljice, bilo nepravično istu obvezati da doprinosi za uzdržavanje tuženog te odbio njegov protutužbeni zahtjev.
6. Tuženi žalbom pobija odluku suda kojim je odbijen njegov zahtjev za uzdržavanje od tužiteljice osporavajući utvrđenja suda o imovinskim prilikama tužiteljice navodeći da je tužiteljica nedvojbeno radno sposobna te da njen imovinski status nije posljedica njene nemogućnosti da ostvari zaradu.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženi navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na iznošenje vlastitih viđenja o imovinskom stanju tužiteljice odnosno predmetne pravne situacije.
9. Za utvrđenje o imovinskom stanju tužiteljice odnosno o njezinim mogućnostima kao obveznika uzdržavanja sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge, koji paušalnim žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
10. Na žalbene navode tuženog valja reći da sud prvog stupanja donosi presudu u parničnom postupku, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a temeljem utvrđenih činjenica tijekom prvostupanjskog postupka, dakle u trenutku presuđenja. Tijekom prvostupanjskog postupka tuženik, nakon davanja iskaza tužiteljice, kojoj sud nije imao razloga ne povjerovati, u kojem je navela da je vlasništvo kuće u [adresa], u kojoj sada stanuje tuženik, stekla temeljem darovanja od svoje majke, takve njene navode nije osporavao niti je predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza da bi se u pogledu navedene nekretnine vodio sudski postupak radi utvrđenja da ista predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka, a na što se poziva u žalbi, što više nije ovlašten isticati niti u žalbi, a kako je to izričito propisano odredbom čl. 352. st. 1. i 2. ZPP jer se iznesene činjenice ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti odnosno nisu istaknuti postupovnopravni i materijalnopravni prigovori na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga ovaj sud nije ocjenjivao novo iznesene činjenice u žalbi. Posljedično svemu navedenom činjenica da je tužiteljica prepustila korištenje svoje nekretnine u korist tuženika, suprotno mišljenju tuženika, upravo predstavlja njezin doprinos za uzdržavanje tuženika koji na taj način ne plaća najam stana, a kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.
11. Nadalje i utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica nema dovoljno sredstava i mogućnosti za uzdržavanje tuženika bez da ugrozi vlastitu egzistenciju a imajući u vidu da ista zaposlena na nepuno radno vrijeme te prima plaću od 200,00 eura mjesečno, da nema imovine od koje bi mogla ostvariti zaradu te da stanuje u Udruzi za zaštitu životinja Fido u kojoj je i zaposlena ukazuje se pravilnim.
12. Posljedično navedenom ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355 ZPP-a).
13. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 295. st. 1. ObZ kada je protutužbeni zahtjev tuženog odbio.
14. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, presuditi kao u izreci.
U Zagrebu 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Vlasta Feuš
